Život Poslanika II Velika kleveta protiv Aiše

Kratki sadržaj

Nakon što je proučio Tashahhud, Te`awwuz i Suru Al-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će, osvrnuvši se na život Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nastaviti pričati o incidentu Velike klevete protiv hazreti Aiše (ra).

Velika kleveta protiv hazreti Aiše (ra)

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašira Ahmada (ra) koji piše u vezi sa predajom od Sahiha el-Buharija ukratko izlažući ovaj incident:

To je najdetaljniji i najkomponovaniji od svih naracija. Činjenice koje se utvrđuju iz kazivanja drugih pripovjedača u pojedinim dijelovima objedinjene su u ovoj jedinstvenoj pripovijesti. Pored ovoga, iz ove predaje na domaći život Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, proizilazi takav prosvjetljujući uvid da ga nijedan historičar ne može zanemariti.

Zatim, što se tiče autentičnosti, ova naracija je tako izuzetno visokog kalibra da ne ostavlja mjesta za neizvjesnost i sumnju. Sada, treba razmisliti o veličini ove zavjere koju su skovali licemjeri. Motiv nije bio samo napad na čast čedne, izuzetno pravedne, pobožne dame, već je veći cilj bio direktno uništiti čast utemeljitelja islama i opasno uzdrmati islamsko društvo.

Ovu prljavu i podlu propagandu licemjeri su širili na takav način da su jednostavni, ali lojalni muslimani bili uhvaćeni u ovu zamku prijevare. Imena Hassana bin Thabita (ra), pjesnika, Ḥamnah bint Jahash, sestre Zainab bint Jahash (ra), i Mistah bin Uthathah, posebno su zabilježena. Međutim, to je svjedočanstvo njenog uzvišenog karaktera da im je hazreti Aiša (ra) sve oprostila i da nije gajila zlobu protiv njih u svom srcu.

Kao takav, spominje se da bi nakon ove pojave, kad god bi Hassan bin Thabit došao u posjetu Hazreti Aiši (ra), ona bi ga ljubazno primila. Jednom prilikom, kada se predstavio pred hazreti Aišom (ra), musliman po imenu Masruk, koji je također bio prisutan, se začudio i rekao: „Šta! Da li Hasanu dajete dozvolu za saslušanje?” Hazreti A'isa (ra) je odgovorila: “Neka bude, siromah je izgubio vid, zar ovo nije dovoljna bijeda?

Zatim, ne mogu zaboraviti da je Hasan komponovao stihove u znak podrške Časnom Poslaniku (savs) protiv njegovih neprijatelja.” Stoga je Hasan dobio dozvolu, nakon čega je ušao i sjeo. Progovorio je ajet u slavu hazreti A'iše, (ra).

„Ona je čista i čedna žena, koja posjeduje mudrost i predviđanje, a njen položaj je iznad i van sumnje i neizvjesnosti; ne jede meso poštenih i nevinih žena, tj. ne kleveće ih, niti o njima govori ružno u njihovom odsustvu.”

Kada je hazreti Aiša, (ra) čula ovaj kuplet, rekla je… „Šta je sa tvojim stanjem, nisi dokazao da nosiš ovaj kvalitet, odnosno učestvovao si u iznošenju optužbi protiv mene iako sam bila nevina.”

Budimo svjedoci arapske učenosti, ili predrasude, gospodina Muira, koji prevodi gore spomenuti dvostih na apsolutno netačan način, u suprotnosti s pravilima arapske gramatike, i tvrdi da je Ḥassān (ra) hvalio vitko tijelo A'iše (ra), koja mu se zauzvrat rugala zbog njegove krupne figure. Muir je počinio i druge očite greške u vezi sa ovim incidentom.

Na primjer, on piše da Safvan (ra) i A'isa (ra) nisu uspjeli uhvatiti vojsku na putu, a zatim su otvoreno ušli u Medinu pred očima svih, iako je to apsolutno netačno i kategorički neosnovano. I hadisi i historija potvrđuju da su Safvan i hazreti Aiša (ra) uspjeli sustići muslimansku vojsku na putu za samo nekoliko sati. Na sreću, međutim, u odnosu na samu klevetu, g. Muir prihvata nevinost hazreti A'iše (ra).

Kao takav, on piše: „Potrebna je mala primjedba u vezi s karakterom Aiše, i navodnom porukom odozgo kojoj je ona dala povod. Nema dovoljno materijala za odlučivanje o optužbama koje su joj podignute, a pitanje je nebitno.”

U smislu logike i naracije, ova tvrdnja se pokazuje kao očito lažna i krivotvorena, jer izuzev potpuno slučajne pojave da je hazreti Aiša, (ra), ostala iza muslimanske vojske, a zatim je sustigla uz Safwana (ra) , klevetnici nisu imali ništa drugo u svojim rukama.

Drugim riječima, nije bilo svjedoka, niti bilo kakvih dodatnih dokaza; i naravno, sve dok optužba nije potkrijepljena, ona se ne može prihvatiti kao istinita. Pogotovo ako se prigovor odnosi na takve ljude čiji je život dokaz čistoće njihovih ličnosti.

Međutim, za dodatnu satisfakciju muslimana i kako bi se ubuduće uspostavilo osnovno pravilo u vezi s takvim slučajevima, poslana je božanska objava.

Ova objava je potvrdila nevinost hazreti A'iše (ra) i Safvana (ra), i proglasilo da je asperzija potpuno lažna. Nadalje, on je također predstavio tako temeljni zakon svijetu u vezi s događajima ove prirode, da je čast i dostojanstvo ljudi, mir i sloga društva i zaštita morala zajednice u velikoj mjeri zasnovani na njemu.’ (Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 438-441)

Hazreti Halifa (aba) je citirao drugog halifu, hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra), koji je istraživao temu zašto bi se takva tvrdnja stvorila protiv hazreti Aiše, (ra). Drugi halifa (ra) je rekao da ne postoji niko ko je imao bilo kakvo lično neprijateljstvo prema hazreti Aiši (ra) što bi ih navelo da urade nešto poput ovoga.

Jedini vjerodostojan zaključak je da su ljudi koji su stvorili ovu izmišljenu tvrdnju željeli koristiti Hazreti Aišu (ra) da dođu do nekog drugog; bilo Časnog Poslanika (savs) ili hazreti Ebu Bekra (ra). Prije dolaska Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medinu, Abdullah bin Ubayy bin Sulul je proglašavan kao sljedeći vladar Medine.

Zapravo, njegov tron ​​se pripremao kada je primljena vijest o dolasku Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je na kraju Časni Poslanik (savs) migrirao u Medinu i postao prihvaćen kao vladar Medine, položaj koji je imao Abudllah bin Ubejj i koji je priželjkivao. Ovo je u suštini bilo porijeklo neprijateljstva Abdullaha bin Ubejj prema islamu, međutim on je naizgled prihvatio islam, dok je bio glavni među licemjerima.

Ovi licemjeri nisu mogli učiniti ništa da umanje stas i status Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ali su također željeli učiniti pokušaje da osiguraju da se kretanje islama ne može nastaviti nakon Časnog Poslanika (savs) i mislili su da ako neko može da postane nasljednik Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, to će biti hazreti Ebu Bekr (ra). Stoga su željeli napasti čast hazreti Ebu Bekra, (ra).

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da činjenica da Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije bio odmah svjestan stvarnosti situacije kroz božansku objavu i činjenicu da je čak pitao Hazreti Aišu (ra) da ako je ona kriva za ono što je navodno trebalo da prizna, pokazuje u kakvom se teškom stanju i on suočavao.

Konačno, Bog je objavio kur'anski ajet koji je proglasio hazreti Aišu (ra) potpuno slobodnom od bilo kakve greške u tom pitanju. Međutim, potpuno je neosnovano da bilo ko tvrdi da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem da to što nije odmah bio siguran u pravo stanje stvari na bilo koji način umanjuje njegov status.

Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo koji drugi poslanik, nikada nije tvrdio da poznaje nevidljivo. Prema tome, reći tako nešto o Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem bi bilo ravno nevjerovanju i onaj ko ima istinsko znanje o historiji nikada ne bi iznio tako uzaludne optužbe.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem popravio odnos između Ausa i Hazradža, čiji je odnos postao zategnut. Bilježi se da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem uhvatio za ruku hazreti Sa'd bin Mu'adha (ra) i zajedno sa nekim ashabima otišao do hazreti Sa'da bin Ubade (ra).

Hazreti Sa'd bin Ubadah (ra) je iznio hranu koju su svi jeli. Zatim je nakon nekoliko dana Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem uhvatio za ruku hazreti Sa'da bin Ubadaha (ra) i odveo ga do kuće hazreti Sa'da bin Muaza (ra) zajedno sa nekoliko ashaba.

Tamo je hazreti Sa'd bin Mu'adh iznio hranu koju su svi jeli. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je to učinio kako bi uklonio bilo kakvu negativnost ili lošu krv koja je nastala kao rezultat Velike klevete.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje razne priče o broju ljudi koji su iznijeli ovu tvrdnju; neki spominju tri ili deset, dok drugi spominju 15 ili čak 40. Prema drugom halifi, hazreti Mirzi Bashiruddin Mahmud Ahmad (ra), bilo je troje ljudi koji su kažnjeni zbog lažne optužbe podignute protiv hazreti A'iše, (ra); Hazreti Hasan bin Sabit (ra), Mistah i još jedna žena. Postoji još jedan primjer u kojem Drugi halifa (ra) spominje da je Abdullah bin Ubayy također bio kažnjen udarcima u vezi sa ovim incidentom.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovim završeno spominjanje ovog incidenta.

Osjećaji gostiju i uspjeh Jalsa Salane Njemačka

Hazreti Halifa (aba) je u vezi sa Jalsa Salana (Godišnja konvencija) koja je održana u Njemačkoj rekao da su vanjski gosti ili oni koji su prisustvovali po prvi put izrazili vrlo pozitivna osjećanja i bili su veoma sretni, hvaleći cjelokupno okruženje.

Slično, kroz različite vidove medija, Ahmadijatova poruka je stigla do miliona. Kao takva, dželsa je odlično sredstvo za propagiranje koje omogućava da poruka stigne do onih mjesta do kojih mi sami nismo u mogućnosti. Hazreti Halifa (aba) je molio da Uzvišeni Allah omogući da ovo donese dobre i dugotrajne rezultate, i omogući Ahmadi muslimanima da uvijek iskoriste takve prilike.

Apel za molitve

Hazreti Halifa (aba) je pozvao na kontinuiranu pažnju prema namazu. Hazreti Halifa (aba) je molio da nas Uzvišeni Allah uvijek čuva umotane u Svoju milost i oprost.

Dženaza

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će spomenuti člana koji je preselio čiju će dženazu predvoditi:

Imam Muhamed Belu

Imam Muhamed Belu iz Sudana je nedavno preselio. Prihvatio je Ahmadijat 1966. godine. Uprkos tome što nije mogao komunicirati sa Halifom zbog ograničenja zbog boravka u Sudanu, ostao je čvrst u svojoj vjeri. U Sudanu se suočio sa velikim protivljenjem. Imali su malu džamiju od lišća i grana koju su protivnici spalili. Zatim su protivnici ponovo spalili drugu slično napravljenu džamiju, a Ahmadi muslimani su protjerani. Naselili su se na drugom udaljenom mestu odakle su ponovo protjerani.

Na kraju je ovaj karavan Ahmadi muslimana krenuo pješice prema Nigeriji. Izdržali su velike teškoće, iako su imali neprocjenjivo bogatstvo vjere. Na kraju su stigli do imama Isa bin Laila, od čijeg su Tabliga (širenja poruke) prihvatili Ahmadijat, i ostali s njim 13 godina. Imam Isa je vidio san na osnovu kojeg je savjetovao da se ovaj karavan vrati u Sudan. Imam Muhammad Belu se prvi vratio u Sudan 2010. godine.

Nakon njihovog povratka u Nigeriji je nastala teroristička organizacija Boko Haram. Bog zna s kakvom bi se okrutnošću suočili u Nigeriji da su tamo ostali. Ipak, ovi Ahmadi su nastavili da se suočavaju s poteškoćama u Sudanu, a onda je izbio tekući rat, u kojem i Ahmadi muslimani mnogo pate.

Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah uzdigne položaj rahmetlije i da druge Ahmadi muslimane zadrži čvrstim i promijeni njihove okolnosti. Neka Allah Svemogući okonča nered u njihovoj zemlji i smiluje se ovim ljudima, omogućavajući im da jedni drugima čine pravdu.

Neka omogući muslimanima da čine pravdu za svoje bratske veze i neka okonča nerede u muslimanskim državama i podari Ahmadi muslimanima mogućnost da istinski žive u miru i sigurnosti.