Život Poslanika II Osvajanje Hajbera

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti sa pripovijedanjem o bitci kod Hajbera, koja se odigrala za vrijeme života Časnog Poslanika (savs).

Osvajanje tvrđave Sab bin Muaz

Druga tvrđava u Hajberu bila je tvrđava Sab bin Muaz. Bilo je 500 ratnika jakih i opremljenih sa više hrane i resursa od svih ostalih.

Ova tvrđava je bila pod opsadom tri dana jer je bila jaka tvrđava. Benu Aslam, pleme, suočilo se sa ogromnom glađu i slabošću i zamolilo je hazreti Asmu bint Harisah da prenese njihovo stanje Časnom Poslaniku (savs).

Kada je Časni Poslanik, (savs), bio obaviješten o njihovom stanju, dovio je i rekao: ‘Kunem se Njegovim imenom, koji ima potpunu kontrolu nad mojim životom, nemam čime da vam dam snagu. Nemam šta da jedem. Razumijem njihovo stanje koji se bore s glađu.’ Zatim je dovio: ‘O Allahu, daj da osvojimo tvrđavu koja je prepuna hrane i resursa.’

Nakon toga, Hubab bin Munzir je dobio zastavu za borbu. Nekoliko Jevreja je izašlo iz tvrđave, a neki muslimani su se borili s njima i pokorili ih. U to vrijeme, Časni Poslanik (savs), je ispalio strijele, tokom čega je hazreti Hubab bin Munzir ušao u tvrđavu i uslijedila je žestoka bitka.

Tvrđava je osvojena, a hranu i resurse su preuzeli muslimani. Plijen je uključivao velike količine hrane, a Časni Poslanik, (savs), ih je uputio da jedu iz nje, kao i da hrane životinje, i da sve tamo iskoriste.

Opsada tvrđave Zubair bin al-Avam

Treća tvrđava u Hajberu u početku se zvala Fort Kulla, po čemu je dobila ime Fort Zubair bin Avam. Ova tvrđava se nalazila na planini, a Časni Poslanik (savs) ju je opsjedao tri dana. Jevrej je obavijestio Časnog Poslanika (savs) da opsada neće biti efikasna jer su Jevreji u tvrđavi imali tunele kroz koje su noću izvlačili vodu.

Obavijestio ih je da će se predati ako im se ukloni izvor vode. Tako, nakon što su im prekinuli izvor vode, Jevreji su izašli iz svoje tvrđave i usledila je teška bitka. Tvrđava je osvojena, nakon čega je Časni Poslanik (savs) krenuo prema tvrđavama Šak, trećoj grupi utvrda u Hajberu.

Napad na tvrđave Šak

Šak se sastojao od dvije utvrde. Prvi je bio Fort Ubej. Časni Poslanik (savs) popeo se na brdo i počeo napadati ovu tvrđavu. Jedan Jevrej je izašao na dvoboj, a hazreti Hubab (ra) ga je pokorio. Izašao je još jedan čovjek, a pojavio se i neko iz muslimanske vojske, ali je ubijen. Potom je hazreti Ebu Dudžane (ra) došao naprijed od muslimana i pokorio Jevreja.

Nakon toga Jevreji nikoga nisu slali na dvoboj, a muslimani su krenuli u kolektivni napad na tvrđavu. Svi Jevreji su pobjegli, ostavljajući za sobom svoju stoku i oružje, i sklonili se u drugu tvrđavu Šak.

Muslimani su progonili Jevreje, a Jevreji su počeli da ispaljuju mnoge strelice sa visokih zidova svoje tvrđave. Muslimani su odgovorili strijelama. Primijećeno je da su Jevreji posebno ciljali svoje strijele tamo gdje je Časni Poslanik (savs) postavio svoj logor.

Čak je došla i strijela i okrznula njegovu odjeću. Prema jednoj predaji, Časni Poslanik (savs) je bio ranjen strijelom, a njegova odjeća je bila poderana. Kao odgovor, uzeo je šaku kamenja i bacio ih prema tvrđavi, zbog čega se tvrđava zatresla i potresla. Nakon toga, tvrđava je srušena.

Osvajanje tvrđava Katibah

Postojala je još jedna grupa od tri utvrde poznate kao tvrđave Katibah. Nakon što je osvojio grupe utvrda u Nati i Šaku, Časni Poslanik (savs) je došao prema Katibi. Tri utvrde su bile poznate kao Watih, Sulalim i Kamus. Najveća i najutvrđenija utvrda bila je Kamus. Nakon što su se raseljeni Jevreji sklonili u ove tvrđave, niko nije izlazio na dvoboj, niti je provirivao preko zidina. Časni Poslanik (savs) je opsjedao ove tvrđave 14 dana, nakon čega je odlučeno da utvrde budu zasute kamenjem.

Jevreji su pokušali da se pomire sa muslimanima nakon što su shvatili da im je poraz blizu. Kinanah bin Hukaik je poslao Šammaha Časnom Poslaniku (savs) sa porukom da želi da govori s njim, na što se Časni Poslanik (savs) složio. Kinanah je izašao iz tvrđave i ušao u mirovni sporazum sa muslimanima. Jevreji su predali svoje stvari, a muslimani su pokupili plijen.

Postoje i druge priče o ovoj pobjedi. U nekim historijskim knjigama stoji da je tvrđava Kamus bila pod opsadom 20 dana, a osvojena je nakon teške bitke koju je vodio hazreti Alija (ra).

Ipak, potpisan je sporazum između Jevreja i muslimana.

• Prvi uslov koji je predviđen sporazumom bio je da Jevreji napuste sve utvrde i ostave u njima svo svoje oružje, a muslimanska vojska to preuzme u svoj posjed.
• Drugi uslov, prema pregovorima, bio je da Časni Poslanik (savs) zaštiti Jevreje i da se suzdrži od zarobljavanja njihovih žena i djece. Tako bi svi bili zaštićeni.
• Treći uslov je bio da Jevreji budu prognani i da odu prema Siriji.
• Četvrti uslov je bio da muslimani dopuste Jevrejima, nakon njihovog progonstva, da sa sobom ponesu onoliko bogatstva i resursa koliko njihovi konji mogu nositi.
• Peti uslov je bio da Jevreji obaveste muslimane o svim skrivenim riznicama i da ih predaju pobjednicima. Šesti uslov je bio da muslimani neće biti odgovorni za bilo koga ko prekrši bilo koji od propisanih uslova ili uskrati informacije koje se moraju otkriti u svjetlu sporazuma.

Iako su, prema sporazumu, Jevreji morali da napuste Hajber i odu u Siriju, tražili su da im se dozvoli da tamo ostanu kako bi se bavili svojim poljoprivrednim zemljištem, posebno zato što su dobro poznavali svoje usjeve.

Časni Poslanik (savs) im je dozvolio da ostanu u Hajberu kako bi nastavili svoju poljoprivredu. Časni Poslanik (savs) se prema njima odnosio sa ogromnom milošću. Prema sporazumu, muslimani bi imali pravo na polovinu prinosa usjeva.

Ubistvo Kinana bin Rabija

Postoji nekoliko izolovanih događaja koji su se dogodili nakon Hajbera. Nakon što su se događaji u Hajberu riješili, Kinanah, veliki poglavica Hajbera, i njegov brat, Rabi, dovedeni su kod Časnog Poslanika (savs). Kinana je posjedovao blago poglavara Benu Nezira, Hujaj bin Ahtaba, i Časni Poslanik (savs) se raspitivao o tome. Tvrdili su da je sve potrošeno nakon što je Benu Nezir prognan iz Medine, i zakleli su se na to.

Jevrej je pokušao da ubjedi Kinanu da otkrije gde se nalazi riznica, međutim, oni su poricali njeno postojanje. Časni Poslanik, (savs), je rekao da će, ako kriju nešto što se kasnije otkrije, smatrati da su njihovi životi i njihove porodice izgubljeni.

Prema jednoj predaji, Časni Poslanik (savs) je poslao čovjeka iz reda Ensarija na određeno mjesto gdje je nešto bilo skriveno među hurmama. Nakon što su otkrili skriveno blago, dva Jevreja su ubijena zbog kršenja zavjeta, a njihove porodice su zarobljene.

Ovo je jedna naracija, čija je autentičnost nepoznata. Prema drugoj predaji, Kinanah je doveden Časnom Poslaniku (savs), a on je negirao bilo kakvo znanje o blagu. Doveden je još jedan Jevrejin, Salabah, koji je priznao da je vidio Kinanu kako provodi vrijeme na određenom mjestu ujutro.

Saputnici su dohvatili dio blaga, a Kinanah je odbio otkriti gdje se ostatak nalazi. Kao rezultat toga, Časni Poslanik (savs) naredio je njegovo ubistvo. Kada je bio blizu smrti, Kinanah je otkrio gdje se nalazi preostalo blago, i umjesto da bude ubijen zbog kršenja zakletve, ubijen je kao nadoknada za šehadet muslimana.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovaj događaj zabilježen na način koji je u suprotnosti sa pravim primjerom i karakterom Časnog Poslanika (savs). Postoje i druge različite naracije.

Mnoge istaknute historijske knjige, pa čak i Sunen Abu Davud, spominju ovaj događaj i ubistvo Kinane. Čak i neki orijentalisti spominju ovaj događaj u svojim knjigama. Oni su iznijeli navode da je Časni Poslanik (savs) bio, ne daj Bože, željan bogatstva zbog pohlepe. Sve takve tvrdnje su u suprotnosti s njegovim karakterom i principima. Dublje istraživanje otkriva da Kinanah nije ubijen samo zbog skrivanja informacija o ovoj riznici.

Časni Poslanik (savs) je bio osoba koja je najviše praštala i milostiva. Naredio je da ni pod kojim okolnostima ne smiju biti ozlijeđene žene i djeca. Prije nego što je krenuo prema Hajberu, također je savjetovao svoje ashabe da svako ko će steći plijen treba da ostane, jer to nije cilj. Časni Poslanik (savs) je bio blistavi svjetionik pravde, i svaka predaja koja je u suprotnosti s njegovim karakterom trebalo je i mora biti raščlanjena u skladu s tim kako bi se osigurala njena istinitost.

Prema odgovoru koji je pripremila istraživačka ćelija, uočeno je da postoje mnoge varijacije određenih aspekata ovih naracija. Drugo, izgleda čudno i protivno praksi Časnog Poslanika (savs) da se raspituje o riznici nakon što su dogovoreni uslovi mirovnog sporazuma.

U svjetlu sporazuma, Jevreji su već oduzeli svoju imovinu. Treće, kada je riznica otkrivena, šta se s njom dogodilo? Sav ostali plijen do strijela pominje se vrlo detaljno u povijesnim zapisima, ali se ne spominje zlato, srebro i dijamanti. Četvrto, postoje ozbiljna neslaganja između svih naracija u kojima se spominje uvid u ovu riznicu. Mnogi pojedinci su bili umiješani, ali su ubijeni samo Kinanah i njegov brat, što nema smisla.

Allamah Šibli Nomani, poznati historičar, također ukazuje na ovu grešku i kaže da je pogrešno pripisana životu Časnog Poslanika (savs). Kinanah je u stvari ubijen, ali nije mučen da bi otkrio gdje se nalazi riznica, a razlog zašto je ubijen nije bio ograničen na skrivanje lokacije riznice.

Nadalje, Časni Poslanik (savs) je iznad takvog ponašanja gdje bi naredio mučenje bilo koga u zamjenu za neko blago. Kinanah je ubio Mahmuda bin Maslamaha i tako je ubijen kao rezultat ovog ubistva.

Ahmadijski autor po imenu Sjed Barakat Ahmad Sahib piše u vezi s tim da je Ibn Ishak ispričao ovaj događaj bez ikakvog lanca naracije, i u principu, upotreba vatre je protiv islama. Nadalje, ne postoji nikakva pripovijest u kojoj se navodi da je ovo bogatstvo položeno u riznicu. Pominjanje plemenitih metala kao što su zlato, srebro itd. unutar Hajbera ne nalazi se među drugim naracijama historičara; nego se u svim predanjima spominju poljoprivredni proizvodi, odjeća i oružje.

Sam hazreti Ebu Hurejra (ra) je pričao da iako su osvojili Hajber, nisu primili zlato ili srebro u ratnom plijenu. Dakle, iz ovoga izvodimo da je Kinanah bin Rabi zapravo pogubljen, ali je razlog njegovog pogubljenja bila odmazda za ubistvo muslimanskog vojnika.

Među ovim predajama postoji i slučaj Jevrejke koja je pokušala da otruje Časnog Poslanika (savs), ali ga je Svemogući Allah od toga sačuvao. Dalje spominjanje ovog događaja bit će dato kasnije, ako Bog da.

Dženaze

Magistar gospodin Mansoor Ahmad Kahloon

Voljeni Huzur (aba) je najavio dženazu u odsustvu magistru gospodinu Mansoor Ahmad Kahloon, koji je bio sin gospodina Šarif Ahmad Kahloon. Nedavno je preselio u Australiji. Zaista Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. On je bio unuk gospodina hazreti Chaudhry Sardara Khan (ra), koji je bio dobro poznati ashab Obećanog Mesije (as). Nakon što je tražio obrazovanje u Rabvi, počeo je služiti od vrlo ranog doba.

U prosvjetnom odjelu je radio više od 34 godine. Imao je blagoslovljenu priliku da u različitim vremenima služi kao Kaid i Sadr Medžlis, a također je služio u Jubilarnom fondu. Bio je generalni sekretar u Huderabadu 18 godina. Zatim je 13 godina služio kao amir za Distrikt Huderabad, a također je služio kao Emir Mukami.

Imao je običaj da odmah po odlasku s posla dolazi u džamiju na službu. Bio je čvrsto vezan za Halifat, brinuo se o siromašnima, bio je skroman i velikodušan, i pomogao je mnogima da steknu obrazovanje.

Iza njega su ostali jedna kćerka i pet sinova. Njegov sin Usama kaže da se od najranijeg sjećanja sjeća kako je njegov otac služio. Bio je primoran da emigrira u Australiju zbog uslova u Pakistanu, ali je nastavio da služi kada je tamo stigao.

Učestvovao bi u bilo kojoj finansijskoj šemi, kako u Australiji tako iu Pakistanu. Služio je kao lokalni sekretar Talim-ul-Kuran i Tarbijat. Neka se Uzvišeni Allah smiluje rahmetliji, i omogući djeci da nastave plemenita djela svog oca.