Zaratustra

Povijest čovječanstva predstavlja stalnu borbu i neprestalni rat između sila dobra i zla u svemiru. S vremena na vrijeme, ljudi su, općenito, dolazili do moralne izopačenosti i kršenja etičkih pravila. Opaki dizajn nestašnih osoba iza političke moći, stvaraju scenarij široko rasprostranjenog nemira, nepostojanja društvenih normi u zajednici i narušavanja mira i tišine oko sebe. U takvom okruženju, jedino čovjek izvanrednog kalibra vrlina i od Boga nadaren duhovnim ponašanjem može spasiti i osloboditi mase od utjecaja zla koje prožima zemlju.

Spasitelju, poznatijem kao reformatoru, Upozorivaču, Poslaniku ili Vjerovjesniku, je povjerena,od Boga Svemogućeg, sveta misija vođenja ljudi u pravom putu. On će propovijedati da čine dobra djela, da se suzdrže od zlo namjernih i griješnih dijela, i da obožavaju samo Allaha.

U vezi stim, u Časnom Kuranu se navodi: Zaista, Mi smo svakom narodu poslali jednog poslanika: ”Obožavajte Allaha i klonite se idola.”(Časni Kur'an 16:37)

Relevantno je spomenuti ovdje ideje zapadnog pisca Tomasa Karlija (Thomas Carlyle) na temu:„Najdragocjeniji poklon koji nebo može dati Zemlji, je kako mi kažemo čovjek „genije”. duša čovjeka zapravo, poslana dolje s neba s Božijom porukom za nas, – ovo smo odbacili daleko kao umjetni vatromet, poslan da nas zabavi malo, i koji je postao pepeo, olupina i neuspijeh; takav prijem Velikog Čovjeka ja ne nazivam savršenim uopšte!“Jedan od ljudi „genija“, dodijeljen Zemlji Božijom Slavom, u davna vremena, bio je Zaratustra(grčki naziv Zaratustra), osnivač perzijske vjere Zoroastrijanizam.

Odabrao sam Zaratustru i njegovu vjeru za proučavanje jer je on spomenut kao prvi koji predstavlja mudrost Istoka u Evropi, a nas navodi da je Zoroastrijanizam najstarija otkrivena religija u svijetu. Pored toga, Zaratustra je poznat kao nacionalni Poslanik Perzije (današnjeg Irana), koja je činila važan dio Bliskog Istoka, popularno nazvan „kolijevka drevnih civilizacija“.Zoroastrijanizam, (također nazvan Masdaisnisam i Parseisam u Indiji i Pakistanu), iako je predislamska religija Irana, preživljava samo u manjini, u izoliranim područjima i dalje skriven od šire populacije.

Zoroastrijanci su osnivači ogromnog carstva, i stoljećima njihova civilizacija je bujala u tri uzastopna junaka perzijskog carstva: Ahamenijanci, Partijanci i Sazanianci (Achaemenians,Parthians, Sassanians). Ali u ovom trenutku, njihovo cijelokupno svjetsko stanovništvo,spomenuto da broji blizu 140.000 osoba, raspršili su se po cijelom svijetu. Veliki broj članova ove zajednice, oko 82.000, su se naselili u Bombaiju (Indija), a neki, 3000, u Karači (Pakistan),ali s velikim blagostanjem.

Njihove manje grupe su osnovale centre u gotovo svim važnijim gradovima na Zapadu. Njihova opšte poznata moć je opala postepeno shodno povećanju sklopljenih brakova van Zajednica, i posjedujući nisku stopu nataliteta. Više na taj način, jer je ulazak u tu vjeru zatvoren za strance, kao što nije dozvoljen prelazak iz drugih religija na Zoroastrijanizam.

Prije objašnjenja života i učenja Zaratustre i njegove vjere, čini se potrebnim predstaviti historijsku pozadinu ljudi, područje i okruženja u kojem se religija razvila i procvjetala.

Historijski pregled

Historijski korijeni i razvoj Perzijanaca, ili iz tog razloga Zoroastrijanaca, pitanja su koja su još uvijek neriješena. Kao što je navedeno, priča ove religije je počela negdje u trećem stoljeću prije nove ere, s Indo-Europljanima. Bilo je to oko 3000 god. prije nove ere, kada se skupina plemenana bliskom istoku Europe počela razilaziti. Neki su putovali južno i smjestili se u Grčkoj i Rimu, a drugi su nastavili sjeverno i nastanili se u Skandinaviji, dok su drugi napasali svoja stada na velike ravnice na istoku Kaspija oko 2000 god. prije nove ere.

Tamo su napravili dom privremeno i nazvali se „Arija“ (Arijci), što znači „plemeniti“, ali naučnici ih nazivaju „Indo-Iranci”.Oko 1800-te god. prije nove ere, raspali su se na dvije grupe i putovali istočno u dva pravca.Prvi su prošli kroz sjeverni dio Perzije, ostavljajući nekoliko naseljenika tamo, noseći glavno tijelo zapadu Indije. Drugi su se naselili u Perziji.

Općenito se smatra da su Medijci i Perzijanci dvije grupe Arijaca koji su zauzeli i koji su se naselili u Iranu tokom nekoliko stoljeća, uključujući i one naseljene tamo nedugo nakon 1500godina prije nove ere. Medijci su bili prvi Arijci, koji su imali utjecaj u zapadnoj Aziji. Oni su postali najveća sila negdje tokom osmog stoljeća prije nove ere.

Što se tiče vjerske atmosfere za vrijeme vladavine Medija, skupina svećenika koji su vršili utjecajna tok i sadržaj vjerskih evolucije, bili su Magis. Bili su politički i društveno vrlo moćni. Bili su vrlo ritualni, prinosili su žrtvu svojim božanstvima, tumačili snove, recitirali protiv uroka, ubijali antipatična bića i slijedili mnoge potjere. Nisu imali milosti sa Ahameniancima, i za vrijeme vladavine Darija su pali u potpunu sramotu.

Oni su, kao intelektualni ljudi, odlučili prihvatiti Zoroastrijanizam i došli na poziciju vladajuće klase. U posle Darijskom periodu (veliki vladar tog podnevlja) upjeli su ući u političke i vjerske hijerarhije i vratiti njihov socijalni status.Perzijanci imaju svoj historijski korijen u precima zvanim Ahaemenes. Ali to je bio Kir II, potomak pete generacije Ahaemenes i mladi princ Fars (grčki „Peris“ iz kojeg proizilaze termini „Parsee“ i„Perzijanci“), koji je srušio Medije 550. godine p.n.e., a osnovao Ahaemenid dinastiju (550-330p.n.e).

On je osvojio cijeli teritorij Azije, od granica Indije do Grčke. Njegovo carstvo se protezalo od Indije kroz Mezopotamiju (moderni Irak) prema Siriji-Kanaan. On je držao sve narode svog velikog carstva zajedno njegovom inovativnom politikom, iako su bili različitih kultura, imali različita vjerska uvjerenja i govorili različitim jezicima. On je prihvatio postojeće institucije,poštovao lokalne običaje i čast bogova svih ljudi u okviru njegovog carstva.

Časni Kur'an (sura Al-Kahf, 84-99) naziva Zulkarnejna (Dhu'l Qarnain) pravednim slugom Božjim, blagoslovljenog Božijom objavom. On je opisan kao osvajač, ljupki i pravedni vođa i rečeno je, da je narod koji je pokorio, tretirao blagonaklono, i na kraju, također je spomenuto da je dosegnuo dio regiona u kojem su bili divlji ljudi, Gog i Magog, i napravio miješanje.

Biblija se slaže sa svim zaslugama, navedenim u Časnom Kur'anu o Zulkarnejnu (Dhu'l Qarnain), i pripisuje ih kralju Kiru. Dakle, niko drugi no Kir II ne bi mogao biti Kur'anski Zulkarnejn (Dhu'lQarnain).

Nakon smrti Kira II, njegove vojne ekspedicije je i dalje nastavio njegov sin Kambises(Cambyses) II (529-522 god. p.n.e.) i naredni potomci (522-486 god. p.n.e.), Kserksa (486-465god. p.n.e.), i Artakserksa (465-425 god. p.n.e.).

Za vrijeme vladavine Artakserksa I, koja je nastavljena narednih četrdeset godina, pojavile su se bune u Egiptu i drugim područjima, i nastavljena su, za dugo vremena nadalje, povremena ratovanja sa grčkim državama. Kao posljedica toga, unutarnja propadanja su se uvukla u Ahamenid carstvo. Samo pri pristupanju Artakserksa III (359-338 p.n.e.) na prijestolje, ranije granice carstva su ponovno uspostavljene,ali samo za kratko vrijeme. Carstvo je konačno došlo do kraja i u ruke Aleksandra u vrijeme vladavine Darija III (336-331 p.n.e.), nakon odlučne bitke između njih na istoku rijeke Tigris blizu ravni Arbela.

Darija III je bio prisiljen da pobjegne i bio je ubijen, a njegova vojska se povukla naistok, ostavljajući Aleksandra Velikog kao kralja Azije. Ponekad prije ovih događaja, navedeno je da se Zaratustra pojavljivao. Gdje i kada? Ovo ćemo raspraviti u sljedećim odlomcima.

Zaratustra (on Zlatne Svjetlosti), bio je osnivač drevne perzijske religije Zoroastrianizam, koja je poznata po njegovom imenu Zaratustra na Zapadu. Ona je izvedena iz latinskog Zoroastres, a to je po uzoru na grčki Zorastres. Sveta knjiga vjere, Avesta, ga spominje kao dosljedno Zaratustra, dok je u Pahlavi verziji ime Zaratust i u modernom perzijskom jeziku nazvan je Zardust, Zartust ili Zaratust.

Datum rođenja

Njegov tačan datum rođenja je predmet rasprave. Grčki antički pisci, citirajući istaknute historijske ličnosti kao što su Aristotel, Hermodorus i Ksantus (petog stoljeća p.n.e.), i Plutarh(oko 46-120 n.e.), stavljaju ga u vrijeme ranije od 6000 god. p.n.e. Eudoxus (oko 365 god.p.n.e.) govori o tome da je bilo 6000 godina prije Platonove smrti (347 p.n.e.).

Neki su gastavljali u vrijeme između 1750 god. p.n.e i 1000 god. prije nove ere, posebno kada je Perzija izlazila iz kamenog doba. Al-Biruni (973-1048) je napisao tačan datum pojave Zaratustre kao 1000 god. p.n.e., je li to datum rođenja ili datum pojavljivanja na sceni nakon njegovih vizija, je pojam koji zahtijeva tumačenje.

Prema Zoroastrijanskoj tradiciji, on je procvjetao „258 godina prije Aleksandra “, koje se odnose na njegovo osvajanje Persepolisa, glavnog grada Ahamenid carstva, u 330 god. p.n.e. stigavši 588 god. p.n.e. Zoroaster je imao četrdeset i dvije godine,kada je kralj Vistaspa (grčki Histaspes) od Horasmia, bio pokoren i živio je sedamdeset godina(kao što je navedeno). Također se tradicionalno vjeruje da je grčki filozof Pitagora studirao s njim. Stoga se smatra da njegov datum rođenja pada između 628-551 godine p.n.e., iako je totradicionalno vjerovanje, ipak je neprihvatljivo za suvremene naučnike.

Mjesto rođenja i čudesno djetinstvo

Ovo je još jedan kontraverzni stav. Neki ga nazivaju starim Irancem; drugi su izjavili da je on rodom iz Ragesa, modernog Raja, predgrađa Teherana. Iranski naučnici su izjavili da se mjesto njegova rođenja, prema Avesti, nalazi na obalama rijeke Dareja u Airijana Vejahu.

Dareja je sada poznata kao Arakses (Seyhoon na Perzijskom) u Transoksiani, u blizini sjeverozapadnegranice Medije. Islamski autori, Shahrastani (1086-1153) i At-Tabri (oko 839-923), izjavili su daje to na Zapadu Irana. Arapski pisci, Ibn Hurdadhbah (oko 816) i Jakut (oko 1220), su naveli,Urmiah (trenutno nazvan Rizaijeh) u Shizu, područje Azerbejdžana, kao njegovo mjesto rođenja.

S obzirom na činjenicu da autentičnog biografskog datuma o njemu nema, može se zaključiti da je Zaratustra rođen u Iranu krajem sedmog stoljeća ili početkom šestog stoljeća p.n.e., u razdoblju prije formiranja Perzijskog carstva pod vođstvom Kira II (550-330. god. p.n.e.).

Zaratustra je potomak prvog talasa Indo-Iranaca. Njegovi ljudi su bili poljoprivrednici. Njegov otac se zvao Pourushaspa, pripadao je skromnoj porodici vitezova, Spitama, čija genealogija seže preko četrdeset pet generacija do Gajomarta, prvog čovjeka (poput Adema).

Njegova majka, Dughdhova, bila je iz plemena Hvogva. Djetinjstvo i kasniji život Zaratustre je, tradicionalno rečeno, obogaćen čudima. Navedeno je, da je on rođen smijući se a ne plačući. Navodi se da je on, kao dijete, izbjegao mnoge pokušaje napada zvijeri na njegov život.

Jednom prilikom, bik je stajao iznad njega i štitio ga od kopita goveda. Pastuh ga je spasio da ne bude pregažen konjima. Drugi put ga je vučica prihvatila među svoju mladunčad umjesto da ga proždere (Neki suvremeni sljedbenici vjere ne uzimaju za ozbiljno takve priče).

Ženidba i podučavanje

Zaratustra se oženio tri puta (njegov poligamni brak je odbijen od strane Zoroastrianaca). Imao je tri kćeri i sina sa prvom suprugom, dva sina sa drugom, a nijedno dijete iz trećeg braka.

Historijske činjenice tvrde da je Zaratustra obučavan da postane svećenik. U GATHASU on govori o sebi kao „ZAOTARU“, potpuno kvalificiranom svećeniku. Prema Indo-Irancima,obučavanje je započeo u dobi od sedam godina, a provođeno je usmeno, jer u to vrijeme nisu znali pisati. On je vjerovatno postao svećenik u dobi od petnaest godina, dobi u kojoj se, kako Iranci smatraju, postiže zrelost.

On je naučio sve što je mogao o tajnama stvaranja i realnosti života od mudraca svoga vremena. Njegov radoznao um, međutim, nije bio zadovoljan, i njegova uzvanredna inteligencija ga je vodila u meditaciju i samostalno istraživanje. On je usmjeren na samo-ostvarenje i razumijevanje uloge ljudskog bića u stvaranju.

Meditacija

On je napustio svoj dom u dobi od dvadeset godina, protiv želje njegovih roditelja. Rečeno je da je otišao u planine. Tamo je imao svoje duhove u samoći. Proveo je godine u potrazi za istinom;savjetujući se dobrim razumom, savješću i Svetom ljubavlju.

Njegove himne ukazuju, da je tokom njegovih putovanja preživio nasilje. On je bio svjestan nemoćnih bića. Imao je duboku čežnju za pravdom, za moralnim zakonom koji će vladati za jake i slabe podjednako, tako da svi mogu biti u mogućnosti nastaviti dobar život u savršenom miru i tišini.

Tokom njegove stalne želje i tjeskobe za traženjem istine, on se dizao u zoru, stajao prije nego sunce, i govorio ovako: (Tako je govorio Zaratustra, stranice 3-4)„

”Ti velika zvijezdo! Gdje su ti sreće, bez onih za koje sijaš! Deset godina žurno si se penjala ovamo do moje pećine: ti nosiš svijetlo i ovoga puta to nije za mene, mog orla i moje zmije.Ali mi smo te čekali svakog jutra i uzeli tvoje obilje i blagoslovili te time. Ja sam umoran od moje mudrosti, kao pčela koja je nakupila previše meda; Moram raširiti ruke da ga uzmem. Rado bih darovao i raspodijelio dok se mudri među ljudima iznova raduju njihovoj ludosti, a siromašni njihovom bogatstvu. Zato moram sići u dubine: čak i ti zar u sumrak, kad se spuštaš iza mora, nosiš svjetlou podzemni svijet, ti najviše obilna zvijezdo!Kao i ti, i ja moram ići dolje, kao što kažu ljudi kojima ću se spustiti.Blagoslovi me, dakle, ti mirno možeš gledati bez zavisti i čak iznad prevelike sreće! Blagoslovite posudu koja će se uskoro prelijevati, tako da njegova voda može biti zlatna poplava, noseći svuda odsjaj tvoga blaženstva! “Ova posuda opet mora postati prazna i Zaratustra opet mora postati čovjek.Tako je započelo Zaratustrovo silaženje”.

Objava

Prema tradicijama, Zaratustra je proveo deset godina u ovoj potrazi. Kada je imao tridesetgodina, to je vrijeme zrelih mudrosti, blagoslovljen je kroz objavu. Priča o objavi vodi nas kroz tradicije (GAHAS (Yasna 43) i Pahlavi rad (Zadspram ZZ-XXI) i ide ovako.

Zaratustra, je bio na skupu održanom kako bi proslavili Proljetni festival, i otišao je u zoru na rijeku da donese vodu za sveti ritual. Na povratku iz sredine rijeke na obalu, vidio je na obalisijanje lika luka anđela, koji se objavio kao Vohu Manah (Dobro namjerno ili dobru namjeru).Zaratustra je vođen njime u prisustvu Ahura Mazda (Mudri Gospodar) i pet drugih figura(besmrtnika), pred kojima „nije vidio svoju sjenu na zemlji zbog velikog svjetla“.

To je bilo kada je primio objavu. On je učen kardinalskim načelima „istine“ ili „dobre“ religije. To je bio prvi put da je Zaratustra vidio Ahura Mazdu, ili je bio svjestan njegove prisutnosti, odnosno njegovih riječi(nazivajući ga usluga) koje je čuo od njega. On je izjavio:

Za ovo sam odabran kao Tvoj od početka. (Yasna 44.11)Dok ja imam moć i snagu, učit ću ljude da traže pravi Asha (poredak, pravednost, i pravda). (Yasna 28.4)Nakon što mu je spuštena objava, rekao je:Zaista sam Ti vjerovao, ‘O’ Ahura Mazda, da si Vrhovno Dobrotvorno Proviđenje, kad jeSraoša došao k meni s Dobrim umom, kada sam prvi put primio i postao mudar na riječima. Iiako je zadatak bio težak, iako teško može doći do mene, ja ću prenijeti svim ljudima poruku Tvoju, koja izjavljuje da si najbolji. (Yasna 43)

On moli Mazdu:„Pitat ću te ovo, reci mi uistinu, `O ” Ahura, religija koja je najbolje za sve ljude, religija,koja se temelji na istini, treba uspjeti u svemu što je naše, religija koja uspostavlja naše akcije ured i pravdu, po Božijoj pjesmi savršene pobožnosti, koja ima za inteligentne želju želja, želja za Tebe, ‘O’ Mazda. (Yasna 44,10)

Zaratustra je bio uvjeren da je on glasnik Ahura Mazda, Mudrog Gospodara, jedinog Boga. On je odbacio sve (vedske) iranske bogove i njihove mitologije, žrtvene ponude i pijenje svete HOAMA, i podredio se Ahura Mazdi, AHURAS i DAEVAS, u sve općoj borbi između Dobra i Zla.

Zaratustra je proglasio da je Ahura Mazda jedan nestvoreni Bog, vječno postojeći, i stvaraoc svega, uključujući i sva druga dobrotvorna božanstava. On je bio uvjeren da su mudrost,pravednost i dobrota apsolutno odvojeni po prirodi od zlobe i okrutnosti.

Proglasio je svoju neporednost znanja kada je rekao: Kad sam Te zamislio, ‘O’ Mazda, kao vrlo Prvog i Posljednjeg, kao i Najomiljenijeg, kao oca dobrog mišljenja, kao Stvoritelja istine i prava, kao Gospodara, suca našeg djelovanja u životu, onda sam napravio mjesto za Tebe u mojim očima. (Yasna 31.8)

Do direktnog buđenja njegove duše je rekao:

Tebe najavljujem kao najvećeg od svih! Istkao sam moje pjesme hvale za Njega kroz istinu, korisnu i blagotvornu za sve koji žive. Neka Ahura Mazda sluša njih sa svojim Svetim, za dobro uma koji me je uputio da ga obožavam; svojom mudrošću neka me nauči o tome što je najbolje. (Yasna 45.6)

Zaratustra je, u viziji, vidio protivnika, koji postoji uz Ahura Mazdu, neprijateljski duh, Angra Mainju, neznalicu i potpunog zlobnika. Uzeo je sebe da bude „iskreni neprijatelj sljedbenika laži i snažna podrška sljedbenika istine“.

Njegova strastvena briga za Mudrog Gospodara, i njegova svjedočenja o pretjeranom i besramnom i zopačenju vjerskih obreda, ne može priznati nikakav kompromis. Neprijatelj istine mora biti pretvoren ili poražen.

Zaratustra je napao obožavatelje DAEVAS, klase bogova zajedničkih Indijancima i Irancima.Vođa njegovog protivnika, KAVIS i KARAPANS su bili svećeničke kaste. On je napao njihovu tradicionalnu religiju i praksu. On je, nakon proglašenja njegove misije, imao za lične protivnike vrlo krutu opoziciju iz građanske i crkvene vlasti, kao i sve druge Poslanike.

Zaratustra je bio svjestan svoje slabosti i protivljenja njegovom učenju. Razočaranje što je napustio svoj zavičaj i suradnike, i svoje unutarnje propitivanje, pogodilo ga je duboko. Njegova misija je počela kada je imao trideset, i narednih još deset godina, on je mogao uspjeti u prelasku samo jedne osobe na svoju vjeru, a to je bio njegov vlastiti rođak Maidhioimah.

On je stalno bio kočen u rodnom gradu (Chaychost). On je bio ožalošćen neprovociranim drskim izazovima vladajućih prinčeva i svećenika.U jednom trenutku Zaratustra se žali Ahura Mazdi:

U koju zemlju da se okrenem? Gdje zaokreću moji koraci? Od samopouzdanih učenika i prijatelja, oni me drže odvojenog, a osim mene, ni jedan suradnik mi ne donosi radost svi vladari drže do neistine, kako ću onda, molim te Ahura Mazda? (Yasna 46.1)

Iseljenje iz svoga grada

Od jednom tračak nade je bljesnuo natrag u njega. On je bio odlučan u svom stanovištu, odlučanu svojoj misiji, i uvjeren u konačan trijumf (pobjedu) istine. Biram (samo) tvoj nauk Gospodaru. (Yasna 46,3)Da, hvaleći, uvijek ću se klanjati svoj tvojoj Mudrosti Gospodaru. (Yasna 50,4)Prema tradiciji, priča o uspjehu, u pretvaranju kralja Vishtaspa i suda Bakterija, je ispričana nasljedeći način:

Kad mu je bilo četrdeset i dvije godine, zajedno s još nekoliko učenika, napustio je svoj dom i grad premješten na Bakterije u istočnom Iranu (reći će Chorasmia). Opet se suočio sa protivnicima.

Vijest o novom poslaniku dosegla je do Kavi Vishtaspa, lokalnog kralja Balkha. Onga je pozvao u svoj dvor da objasni svoje vjerovanje. Kralj je također pozvao svoje visoke svećenike za raspravu. Kralj Vishtaspa, uvjeren u ispravnost Zoroastrijanskog učenja, zaprijetio je tradicionalnim svećenicima za njihovo neprijateljstvo prema Zaratustri i prigrlio novu religiju,unatoč suprotnom savjetu svojih dvorjana.

Druga priča ide ovako: da je Zaratustra, nakon tri dana rasprave na velikom okupljanju u kraljevskoj palati, naišao na neprijateljstvo KAVISA i KARAPANSA. Ti neprijatelji uredili su da Zaratustra bude bačen u tamnicu. On je ostao tamo dok nije dobio saslušanje kralja Vishtaspa,izlječenjem kraljevog omiljenog konja, koji je bio paralizovan. Shodno tome, kralj Vishtaspa.kraljica i svi dostojanstvenici prihvatili su učenje Zaratustre, cijelim srcem.

Ovaj događaj se dogodio kada je Zaratustra imao četrdeset i dvije godine, a pomogao je kao otvor za širenje njegove vjere. Kralj Vishtaspa nije samo za sebe prihvatio Zaratustrovu vjeru, nego je pomogao u njenom propagiranju kroz svoje kraljevstvo.Ali čak ni u dvoru princa nije mogao naći odmor, gdje je bilo stalno preporuka za nastavak neprijateljskog djelovanja od strane njegovih neprijatelja, unatoč činjenici da je bio osiguran kraljevskom zaštitom i podrškom.

U Gahasu, Zaratustra zamjera prinčevima i svećenicima, koji su sa svojim zlim djelima pokušali zadržati ljude u mraku.

Kada će moji prijatelji doći da šire tvoju vjeru? Kada će se ova trula masa laži raspustiti.Čime svećenici privlače svoje sljedbenike, čime zli vladar održava zamah Tvog zemljišta, te obavlja svoje loše namjere? (Yasna 48.10)

Bez obzira na ogromne teškoće, Zaratustra obećava njegovu predanost da nastavi propovijedati istinu. On smatra da posao za jedan ideal, je sama najbolja nagrada za njega:

Tvoje poruke, Mazda, sigurno ću propovijedati, za to bi trebao biti proglašen mudrim, da zla sudbina čeka one koji su lažni, dok će na istinite pasti svjetlo Božije. Da čovjek sam mora biti sretan i mudar, koji je mudar širi Tvoje Svete Riječi. (Yasna 50.8)

Zaratustra je organizovao bratstvo njegovih sljedbenika, koje je imalo određene podjele unutarnjega. Postojale su tri razreda učenika i to: Xvaetu (duhovno jak), Verezena (Kolega-radnik), iAiryamna (prijatelj).

Havovi, sestra učenika Frashaoshtra (koji je imao visoko mjesto u dvoru kralja Vishtaspa) bila je udata za Zaratustru. Njegova najmlađa kćer, Parouchista, udala se za svog ujaka Jamaspa(glavni savjetnik kralja Vishtaspa) koji je osnovao prvu zajednicu sljedbenika.  Zaratustrina tri sina pokrenuli su i predstavljaju tri vrste društva: svećenici, ratnici i zemljoradnici.

Smrt

Konačno u dobi od sedamdeset i sedam, a nakon četrdeset sedam godina od objave kada je Masdainizam već uspostavljen, dogodilo se njegovo mučeništvo. Rečeno je da je Zaratustra umro na silnom smrću. Neki kažu, dok se molio u svojoj oratoriji u Bakteriji (Balkh), da je bio ubijen od strane Turbaratura, neprijatelja vjere.

Drugi izvor tvrdi da je ubijen s drugim svećenicima od strane Turanianaca, koji je ušao u grad Balkh i uništio hram, Azar NUSH, u kojem je spaljen. Grci, koji su mu se uveliko divili, su rekli da je njegova smrt došla kao udar munje ili plamen iz neba.

Izvor: Review of religions, Avgust 1996.godine.