Bio sam zamoljen da objasnim zašto vjerujem u islam. Odgovor je:
Iz istog razloga iz kojeg vjerujem u bilo šta drugo što je istina. Detaljniji odgovor bi bio da je, po mom mišljenju, centralna doktrina svih religija postojanje Boga, i svaka religija koja može izgraditi stvarni odnos između ljudskog bića i Boga je istinska religija, a onaj ko nije prihvatio istinu, on mora vjerovati u laži, on je neprijatelj sebe i ljudskog bića.
Islam tvrdi da je Stvoritelj ovog univerzuma živi Bog i da On Sebe otkriva Svojim stvorenjima u ovom dobu na isti način na koji Se otkrivao u prošlim vremenima. Ova tvrdnja se može ispitati na dva načina.
Bog može ili iskazati Svoje znakove direktno onome ko Ga traži, ili možemo doći do vjerovanja u Boga proučavanjem života osobe kojoj je Bog Sebe otkrio.
Kako se dogodilo da ja Božijom milošću budem jedan od onih ljudi kojima je Bogu mnogim prilikama i na natprirodan način otkrio Sebe, nema potrebe za bilo kakvim dokazivanjem jer sam lično spoznao istinu islama vlastitim iskustvom.
Međutim, za dobrobit ljudi koji nisu imali slično iskustvo, ja ću dalje iznijeti razloge koji su zajedno s ličnim iskustvom, bili uzrokom mog vjerovanja u islam.
Prvo, ja vjerujem u islam zato što me on ne prisiljava da prihvatim sve ove stvari, čiji je opći zbir nazvan religija,tek na temelju tvrdnje, nego nudi uvjerljive dokaze upotporu njegovim učenjima (doktrinama). Postojanje Boga i Njegovih atributa (osobina), te meleka, molitve injene koristi, Božijih odredbi i njihovog djelokruga, klanjanja i potrebe za njim, Šerijata i njegove dobrobiti, objave injene važnosti, života poslije smrti, Dženneta i Džehennema islam je detaljno objasnio i utemeljio njihovu istinitost jakim dokazima koji zadovoljavaju ljudski razum. Islam mi, dakle, nije dao samo vjeru, nego i znanje koje zadovoljava moj intelekt i primorava ga da prizna potrebu za religijom.
Drugo, ja vjerujem u islam jer ne postavlja svoje temelje na pričama, nego poziva svakoga ličnom iskustvu onoga što uči i jamči. On tvrdi da svaka istina naovom svijetu može na jedan ili na drugi način biti stavljenana ispit i time zadovoljava moje srce.
Treće, ja vjerujem u islam jer me uči da ne može biti razlike između Božije riječi i Božijeg rada, i ovako me oslobađa sukoba između nauke i religije. On ne traži od mene da ignorišem zakone prirode i da vjerujem u stvari koje su protiv toga. Naprotiv, on me podstiče da proučavam zakone prirode i da izvlačim korist iz njih. Uči me da,kako objava dolazi od Boga a On je, također, Stvoritelj univerzuma, ne može biti oprečnosti između onoga što On čini i onoga što On kaže. Iz tog razloga treba da vidite Njegov rad, da razumijete Njegove riječi, a da biste razumjeli Njegov rad treba da shvatite Njegovu riječ, a to je ono što zadovoljava moju intelektualnu žudnju.
Četvrto, ja vjerujem u islam jer ne teži ugušiti moje prirodne želje nego ih upravlja ispravnim putem. Islam ne teži da satiranjem mojih želja od mene napravi nešto što nema dušu kao kamen, niti on, ostavljajući ih bez kontrole i bez uzdržavanja, pravi od mene životinju, nego je kao stručan inžinjer za navodnjavanje koji obuzdava nekontrolisane vode i usmjerava ih da teku u kanale za navodnjavanje, donoseći tako blagostanje zapuštenim predjelima. Islam, prikladnom kontrolom i uputom preobraća moje prirodne želje u visoke moralne vrline.
On mi ne kaže: Bog ti je dao srce koje voli, ali ti zabranjuje da izabereš životnog druga, ili da mi je On za jelo stvorio čulo ukusa na mom jeziku i želju u mom srcu, a da mi zabrnju jeda jedem korisnu hranu.
Naprotiv, islam me uči da volim na čist i prikladan način što će, kroz moje potomstvo,zauvijek osigurati moje čestite želje na ovom svijetu. On mi dozvoljava da uzimam korisnu hranu, ali u odgovarajućim granicama, da ne bih jeo do mile volje, a da moj komšija bude gladan. Ova kvim preobraćanjem mojih prirodnih želja u visoke moralne vrline, islam zadovoljava moju humanost.
Peto, ja vjerujem u islam iz razloga što se on pošteno i s ljubavlju odnosi ne samo prema meni nego prema cijelom svijetu. Uči me da ispunjavam ne samo svoje dužnsti prema sebi, nego insistira na mom poštenom odnosu prema svakoj drugoj osobi i stvari, i opskrbljuje me odgovarajućom uputom za ovu svrhu.
Naprimjer, on skreće pažnju na prava roditelja i na dužnosti djece prema roditeljima. Upozorava djecu da se ponašaju poslušno i blago prema svojim roditeljima, i odredio ih je nasljednicima onog što oni ostave. Drugim riječima, on roditeljima naređuje ljubav i naklonost prema njihovoj djeci i nameće im dužnost da dobro odgoje svoju djecu,učeći ih dobrim osobinama, zatim da paze na njihovo zdravlje, i njih je, također, odredio nasljednicima njihovih roditelja.
Slično tome, on naređuje najbolji odnos između muža i žene, i zahtijeva da svako posveti dužnu pažnju prema potrebama i željama drugog i da se bračni drugovi trebaju ponašati s naklonošću jedno prema drugom.
Ovo je prelijepo izloženo od Časnog Osnivača islama kada je rekao:”Osoba koja se loše ponaša prema svojoj ženi u toku dana, a voli je u noći, postupa potpuno suprotno ljepoti ljudske prirode. ”
On je također rekao: Najbolji od vas je onaj koji se najbolje ponaša prema svojoj ženi.”
I još je rekao:
Žena je krhka, kao staklo, i muškarci se zato trebaju ponašati prema ženama obazrivo i s nježnošću,kao što bi postupali prema predmetu od stakla.'’
Islam nije zanemario prava ženske djece. Časni Poslanik s.a.v.s je rekao: Osoba koja dobro odgoji svoju kćerku i dadne joj obuku i obrazovanje time zarađuje Džennet.”
Islam je odredio kćerke nasljednicima svojih roditeljazajedno sa sinovima.
Nadalje, islam je utemeljio poštena pravila za uputu upravljačima (vladarima) i onima nad kojima upravljaju(vladaju). Islam kaže da vlast koja je dodijeljena upravljačima nije njihovo privatno vlasništvo nego povjerenje,i oni treba da ispune to povjerenje do najvećeg stepena,kao pošteni i iskreni ljudi, i trebaju upravljati konsultujućise s narodom.
On kaže onima nad kojima se upravlja da im je moć da izaberu svoje upravljače data kao poklon od Boga i zato, kaže, trebate paziti da ovlaštenje za upravljanje date jedino osobama koje to u potpunosti zaslužuju, i nakon što im dodijelite ovo ovlaštenje, treba da upotpunosti sarađujete s njima i ne treba da se uzdižete(bunite) protiv njih, jer ako biste tako radili, vi biste tražili da razrušite ono što su vaše ruke izgradile.
Islam, također, uređuje prava i dužnosti poslodavca i zaposlenog. On kaže poslodavcu: Vi morate u potpunosti platiti radniku ono što mu pripada prije nego se znojosuši na njegovom tijelu, i ne treba da gledate sa poniženjem na one koji rade za vas, jer oni su vaša braća i briga o njima je vama povjerena od Boga i oni su istinski nositelji vašeg napretka. Zato ne budite tako nerazboriti i ne tražite da uništite ono što čini vašu potporu i osnovu vaše moći.
Islam kaže radniku: ”Kad ste unajmljeni da obavite dio posla za nekoga, vi treba da ispunite svoju obavezu iskreno i sa dužnom brigom i marljivošću”.
Islam kaže onima kojima je dato dobro fizičko zdravlje i snaga da se ne trebaju ponašati okrutno i izrabljivački prema slabima, niti da se s prezirom odnose prema onima koji pate od nekog fizičkog nedostatka ili mahane,jer oni treba da izazivaju sažaljenje prije nego prezir.
Islam kaže bogatim: “Vi imate dužnost da nadgledate siromašne i vi morate izdvojiti jednu četrdesetinu vašeg imetka svake godine da bi to bilo korišteno za ublažavanje siromaštva i bijede i za napredak onih kojima nedostaju sredstva”.
On ih uči da ne povećavaju nemoć siromašnih tako što im posuđuju novac s kamatama,nego da im pomognu poklonima i nepovratnim zajmovima, ističući tako da imetak nije dat čovjeku da bi on svoj život potrošio u luksuzu i rasipništvu, nego da to treba iskoristiti za napredak cijelog čovječanstva i tako zaraditi najbolju nagradu ovdje i na drugom svijetu.
Također,islam uči siromašne da ne gledaju sa zlobom i požudomna ono što je bilo dato drugim ljudima, jer ova osjećanja postepeno zamračuju čovjekovo srce i one sposobljavaju osobu da postigne dobre vrline kojima je bila opremljena.
Islam savjetuje siromašnima da svoju pažnju usmjere prema razvoju nadarenosti kojima ih je Bog obdario, tako da i oni napreduju u blagotvornom pravcu. On savjetuje vlade da priušte sredstva za napredovanje siromašnijih dijelova zajednice, i da ne dopuste da sve bogatstvo i moć budu koncentrisani samo u nekoliko ruku.
Islam podsjeća one čiji su preci postigli ugled i čast kao rezultat uzvišenih i plemenitih napora, da je njihova dužnost da održe taj ugled i tu čast, i upozorava ih da ne gledaju s poniženjem na druge, koji nisu bili blagoslovljeni na isti način, jer je Bog cijelo čovječanstvo stvorio jednako.
On ih podsjeća da Bog, Koji je njima dao sve ove časti, može dati veće časti drugima, i da će, ako budu zloupotrebljavali položaj na koji su bili pozvani i ogriješese prema onima koji nisu bili slično darovani, time postavljati temelj budućeg prijestupa protiv njih samih, od onih protiv kojih oni sada griješe. Oni ne treba da se ponose proklamovanjem vlastite veličine, nego da se ponose time što pomažu drugima da postanu veliki, jer istinska veličina pripada samo onom koji pokušava uzdići do veličine svoga brata koji je pao.
Islam govori jednoj zemlji da se ne suprotstavlja drugoj i da jedna nacija ne treba da postane neprijatelj drugih. Nemojte kršiti prava jedna druge, jer to je u cilju unapređenja interesa cijelog čovječanstva.
Islam zabranjuje nacijama, državama i pojedincima da se ujedinjuju jedni s drugima s ciljem zavjere protiv drugih nacija, država ili pojedinaca. Isto tako, on uči nacije, zemlje i pojedince da treba da se obavežu jedni prema drugima da se uzdrže od agresije jedni protiv drugih i da sarađuju jedni s drugima u unapređenju onih koji su nazadni.
Ukratko, ja uviđam da na licu ovog svijeta meni ili bilo kome od mojih dragih, ko god da su, šta god da su, islam osigurava atmosferu mira i spokoja. U koji god položaj stavim sebe, ja pronalazim da je islam jednako koristan i blagodaran za mene, za moje komšije, za ljude koje neznam i o kojima čak nisam čuo, za muškarce i žene, zastare i mlade, za poslodavca i radnika, za bogatog i siromašnog, za velike i male nacije, za internacionaliste inacionaliste, i da on utemeljuje siguran i određen odnos između mene i mog Stvaraoca. Ja vjerujem u Njega ikako zaista da ga napustim i prihvatim bilo šta drugo umjesto islama.