U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Život Poslanika II Opsada Taifa

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati Bitku kod Taifa.

Izdaja naroda Taifa

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je postojao ashab koji je otišao razgovarati sa stanovnicima Taifa, i da su stanovnici Taifa osigurali njegovu sigurnost. Međutim, kada je stigao do njih, on je od njih bio šehid.

Uprkos ovoj izdaji koju su počinili stanovnici Taifa, Časni Poslanik (savs) nije odustao od svojih napora da uspostavi mir. Zatim je poslao Hazreti Hanzalu (ra) stanovnicima Taifa. Kada je stigao blizu tvrđave, neki od stanovnika Taifa su izašli da razgovaraju s njim.

Hazreti Hanzala (ra) je pitao da li žele postići dogovor. Umjesto da razgovaraju, napali su Hazreti Hanzalu (ra) i pokušali ga odvesti u tvrđavu. Na to je Časni Poslanik (savs) pitao ko će otići i spasiti Hazreti Hanzalu (ra) i dobiti nagradu jednaku onoj svih vojnika zajedno. Hazreti Abbas (ra) je pojurio naprijed i spasio Hazreti Hanzalu (ra).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da, kao što je ranije spomenuto, stanovnici Taifa i plemena Banu Havazin imaju duboke porodične veze sa stanovnicima Meke.

Kao takvi, hazreti Ebu Sufjan bin Harb (ra) i hazreti Mugirah bin Šuba (ra) također su otišli u tvrđavu da pregovaraju o miru, međutim, ni oni nisu uspjeli. Međutim, stanovnici Taifa su poslali poruku tražeći da se zbog njihovih porodičnih veza njihovi voćnjaci ostave na miru. Uprkos njihovim postupcima, upravo na taj zahtjev, Časni Poslanik (savs) je povukao svoju naredbu da uništi neke od njihovih voćnjaka. Ovo je primjeran aspekt karaktera Časnog Poslanika (savs).

Njegova naredba o sječi nekih od njihovih voćnjaka prevagnula bi tu bitku u korist muslimana; međutim, kada su stanovnici Taifa podnijeli zahtjev pozivajući se na svoje porodične veze, Časni Poslanik (savs) je prihvatio njihov zahtjev uprkos tome što je to sa sobom donijelo mogućnost negativnog ishoda bitke.

Tretman robova tokom ove opsade

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) najavio da će svaki rob koji napusti tvrđavu i dođe muslimanima biti oslobođen. Nakon toga, 23 roba su napustila tvrđavu i otišla muslimanima, a potom su oslobođeni.

Časni Poslanik (savs) je naredio da ih treba dobro podučiti vjeri. Kasnije, kada su stanovnici Taifa prihvatili islam, zatražili su da im se isti robovi vrate, međutim, Časni Poslanik (savs) je odbio ovaj zahtjev. Neki od ovih robova su se proslavili u historiji islama zbog svoje pravednosti, poput hazreti Ebu Baka (ra).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Ujainah bin Hisn Fuzari (ra) zatražio od Časnog Poslanika (savs) dozvolu da ode u tvrđavu i pozove Benu Thakif u islam.

Prihvatio je islam prije osvajanja Meke, međutim, kasnije, za vrijeme hilafeta Hazreti Ebu Bekra (ra), postao je otpadnik od vjere, a zatim se pokajao i vratio se islamu. Časni Poslanik (savs) je za njega rekao da je bio nemudar vođa. U svakom slučaju, kada je podnio ovaj zahtjev, Časni Poslanik (savs) mu je dao dozvolu, međutim, umjesto da pozove Benu Thakif u islam, kada je stigao do tvrđavu, rekao im je da nastave stajati na svojim pozicijama jer snaga muslimanske vojske slabi.

Kada se Ujainah (ra) vratio, Časni Poslanik (savs) ga je upitao šta je rekao. On je odgovorio rekavši da ih je pozvao u islam. Međutim, Bog je već obavijestio Časnog Poslanika (savs) šta je Ujainah rekao, pa je ponovio Ujaini sve što je rekao. Ujaina je rekao da je to istina i zatražio oprost.

Konsultacije sa hazreti Naufalom (ra) u vezi sa opsadom

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Časni Poslanik (savs) konsultovao sa Hazreti Naufalom (ra) u vezi sa opsadom i da je, po njegovom savjetu, odlučio da napusti opsadu, te da je Hazreti Omer (ra) to svima objavio. Čini se da je Časni Poslanik (savs) tada primio neko Božansko vodstvo u vezi s napuštanjem opsade, jer je u prošlosti Časni Poslanik (savs) ostvarivao pobjedu u još težim okolnostima.

Međutim, u ovom slučaju, Časni Poslanik (savs) je naredio da se opsada završi uprkos tome što pobjeda još nije postignuta. Međutim, svaka stvar koju je Časni Poslanik (savs) učinio bila je u skladu s Božjom voljom. Njegov život je bio svjedočanstvo:

“Ti reci: “Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha, Gospodara svih svjetova.” (Časni Kur'an, 6:163)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje dva jasna pokazatelja da je Časni Poslanik (savs) završio ovu opsadu u skladu s božanskim vodstvom. Časni Poslanik (savs) je tokom opsade sanjao da je na poklon primio malo maslaca u posudi, međutim, ptica ga je kljucala, uzrokujući da padne. Časni Poslanik (savs) je ovo prenio hazreti Ebu Bekru (ra), koji je to protumačio kao da neće dobiti od Benu Thakifa kada su namjeravali. Časni Poslanik (savs) se složio s ovim tumačenjem.

Zatim, postoji predaja u kojoj je hazreti Khaulah (ra) zamolila Časnog Poslanika (savs) da, kada mu Bog podari pobjedu nad Taifom, ona dobije nakit Badije bint Ghailan, jer je imala najvrjedniji nakit Benu Thakifa. Časni Poslanik (savs) ju je upitao: “Šta ako mi se ne dozvoli pobjeda nad Thakifom?” Otišla je i ispričala ovo hazreti Omeru (ra), a on je otišao pitati Časnog Poslanika (savs) da li je zaista to rekao, a Časni Poslanik (savs) je potvrdio da jeste.

Hazreti Omer (ra) je pitao Časnog Poslanika (savs) da li mu je data dozvola u vezi s pobjedom nad Thakifom, na što je Časni Poslanik (savs) rekao ne. Nakon toga je objavljena naredba o napuštanju opsade.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se neki revnosni mladići pitali zašto odlaze bez pobjede. Otišli su kod Časnog Poslanika (savs) i rekli da će se boriti. Časni Poslanik (savs) je rekao da se mogu vratiti sljedećeg jutra. Tako su se borili sljedećeg dana, ali nisu zadobili ništa osim povreda. Časni Poslanik (savs) je rekao da će se sada vratiti i sada su svi bili zadovoljni ovom odlukom.

Spominjanje ranjenih u opsadi

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su u ovoj bitci ubijena tri nevjernika, međutim, o tome nema mnogo detalja. Slično tome, nema mnogo detalja o muslimanskim šehidima, međutim, postoje neki spomeni o onima koji su povrijeđeni.

Na primjer, hazreti Ebu Sufjan bin Harb (ra) je pogođen strijelom u oko, zbog čega mu je oko ispalo u ruku. Otišao je kod Časnog Poslanika (savs) i rekao da će, ako želi, doviti za njega i da će mu se oko oporaviti, ali ako ne želi da mu se oko oporavi, onda će mu biti darovan Džennet. Ebu Sufjan (ra) je rekao da mu je Džennet draži, a zatim je bacio oko.

Zatim, tu je bio sin hazreti Ebu Bekra (ra), Abdullah (ra), koji je zadobio tako duboku ranu da je to na kraju postalo uzrok njegove smrti tokom halifata hazreti Ebu Bekra (ra). Ukupno je 12 muslimana poginulo tokom ove bitke.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ga pratile supruge Časnog Poslanika (savs), hazreti Umm Salamah (ra) i hazreti Zainab (ra). Za njih su postavljena dva šatora, a Časni Poslanik (savs) bi obavljao namaze između njihova dva šatora.

Dužina opsade Taifa i raspodjela ratnog plijena

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje različita predanja o tome koliko je dugo trajala ova opsada, u rasponu od deset do četrdeset dana. Dok se vraćao, Časni Poslanik (savs) je naredio muslimanima da dove:

‘Vraćamo se pokajnički našem Gospodaru, obožavajući našeg Gospodara i hvaleći našeg Gospodara.’

Predloženo je Časnom Poslaniku (savs) da dovi protiv Benu Thakif, međutim, bio je toliko milostiv da je, uprkos tome što nije postigao početni cilj, Časni Poslanik (savs) molio da se Benu Thakif uputi.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) iz Taifa otišao u Džiranu gdje je sakupljen plijen iz Bitke na Hunejnu. Bilo je šest hiljada robova, dok neki kažu osam hiljada, te su za njih izgrađeni smještaji. Hazreti Halifa (aba) je rekao da nije kao danas, gdje Izrael uništava domove ljudi da bi ih dao drugima, već je Časni Poslanik (savs) dao izgraditi nove domove za robove.

Bilo je 24 hiljade deva, više od 40 hiljada koza i ovaca i otprilike 490 kg srebra. Ovo je bio najveći plijen koji su muslimani ikada primili. Ipak, Časni Poslanik (savs) je objavio da, osim petine koja je trebala biti izdvojena za Allaha i Njegovog Poslanika, ima isto pravo kao i svi ostali na plijen, i čak će se peti dio na kraju vratiti muslimanima. Časni Poslanik (savs) je zatim podijelio plijen.

Velikodušno je dao plijen mekanskim vođama poput Ebu Sufjana i Hakima bin Hizama, koji su bili zadivljeni njegovom velikodušnošću. Časni Poslanik (savs) je čak velikodušno dao plijen Safvanu bin Umejji, istom čovjeku koji je prvobitno krenuo zajedno s muslimanima s namjerom da ubije Časnog Poslanika (savs).

Vidjevši izuzetnu velikodušnost Časnog Poslanika (savs), potvrdio je da takvu velikodušnost sigurno može pokazati pravi Božiji poslanik. Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je podijelio plijen među ostalim muslimanima.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki tvrde da je Časni Poslanik (savs) započeo ratove jer su muslimani bili siromašni i slabog statusa. Međutim, ako je to istina, onda bi Časni Poslanik (savs) drugačije raspodijelio plijen. Međutim, jasno je da je prilikom raspodjele plijena iz Bitke na Hunejnu, Časni Poslanik (savs) prvo dao velike dijelove vođama Kurejšija kao gest dobre volje.

Časni Poslanik (savs) nije ništa zadržao. U stvari, prema nekim predajama, Časni Poslanik (savs) nije ništa dao svojim najodanijim ashabima iz Ensarija (stanovnicima Medine). Časni Poslanik (savs) je rekao da je dao više Kurejšijama kako bi ojačao njihovu odlučnost, jer nije prošlo mnogo vremena otkako su napustili nevjerovanje.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se ovom prilikom pojavili neki licemjeri koji su tvrdili da je Časni Poslanik (savs) bio nepravedan u svojoj raspodjeli dajući više Kurejšijama. Časni Poslanik (savs) je rekao da ako Allahov Poslanik (savs) nije bio pravedan i pošten, ko drugi može biti pravedan i pošten? Rekao je da su protiv njegovog brata Muse (as) podignute još veće optužbe.

Neki ashabi su tražili dozvolu da ubiju čovjeka koji je iznosio takve optužbe. Međutim, Časni Poslanik (savs) nije dao dozvolu, rekavši da je moguće da ta osoba obavlja namaze. Ovo je bilo ponašanje Časnog Poslanika (savs) prema nekome ko je možda obavljao namaze, ali danas muslimani djeluju u potpunoj suprotnosti s tim.

Časni Poslanik (savs) je rekao da nije poslan da otvori srca ljudi i vidi šta je unutra. Međutim, rekao je da će ti ljudi postati oni koji će učiti Kur'an, ali neće ići ispod grla, što znači da će njihova vjera biti samo na površini. To bi bili ljudi koji bi očigledno obavljali duge namaze i postili, ali ne bi imali nikakvu pravu vjeru.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove detalje u budućnosti.