Što je Džihad?
U nastavku donosimo transkript djela sesije pitanja i odgovora održane s Hazreti Mirza Tahir Ahmad, IV. Khalif, održane 5. studenog 1995. u Londonu.
Pitanje: Što je Džihad?
Hazreti Mirza Tahir Ahmadr.a.:
Što je Džihad? To je pitanje. Je li islamski Džihad ono što oni predstavljaju, uzeti mač pod izgovorom vjerskih razlika i ubijati ljude zbog zločina neslaganja s islamom? Ako je to Džihad onda se, naravno, ne slažemo s tim, jer se s tim ne slaže ni Časni Kur’an, jer Časni Poslanik Muhamad nikada nije ubijao ljude samo zbog vjerskih razlika.
Ljudi su mu dolazili u susret; živio je sa Židovima, s kršćanima, s idolopoklonicima cijeli svoj život i nikada nije ubio niti naredio da se itko ubije jer se nije slagao s vjerom u koju je (Poslanik) vjerovao. Dakle, nema nikakvog opravdanja da bilo koji učenjak islama pogrešno tumači islam iz pitanja Džihada i pripisuje koncept Džihada Časnom Kur’anu i ponašanju Hazreti Muhamadas.a.v.s. koje nema nikakve veze s njima.
Dakle, što je Džihad? Prvi Džihad koji se spominje u Časnom Kur’anu je Džihad s Kur’anom. Dakle, Časni Kur’an koji se obraća Hazreti Muhamadas.a.v.s., kaže:
[“Zato ne slijedi nevjernike i njime (Kur’anom) se bori protiv njih velikim džihadom.”] – Časni Kur’an, 25:53
Va džahid hum bihi džihadun kabira. Ovom Knjigom borite se protiv njih, uz pomoć ove Knjige, velike borbe. Dakle, najveći Džihad svakog muslimana je da teži za pobjedom islama sa svime što je u njegovoj sposobnosti putem kur’anskog učenja ili putem primjera, lijepog primjera, koji se daje ljudima postupajući po Kur’anu nastava. Ovo je najdivniji Džihad kojeg se čovjek može sjetiti – a ovo je Islamski Džihad.
Pod dva, drugi Džihad koji se spominje u Časnom Kur’anu i također u Hadisu je Džihad protiv vaših vlastitih zlih sklonosti, zlih sklonosti itd. i da nastavite voditi rat protiv vašeg lošeg ja, koji bi vas i dalje vukao na sve to je Džihad između svjetla i tame. A taj Džihad počinje unutar muškarca pojedinačno i unutar žene – pod rječju ‘muškarac’ mislim i na muškarca i na ženu – a ovo je Džihad u koji rijetko nalazimo ljude koji su istinski i ozbiljno uključeni, ali oni tvrde na najglasniji način njihovih glasova “ Džihad, Džihad, Džihad!”
Dakle, ovo su dva primarna Džihad, koja sam spomenuo, a koja oni potpuno ignoriraju.
Treći, po redu, dolazi Džihad s mačem; a kakav je to Džihad? Može li se borba Kur’an je u tome toliko jasan, da nema mjesta za bilo kakvu nejasnoću ako Kur’an čitate s dužnom pažnjom i, naravno, iskreno. Tako sam često citirao temeljni ajet koji se odnosi na ovaj Džihad, treću vrstu Džihada koji se može izvesti mačem – pod mačem mislim na svo oružje – i to se nalazi u ajetu u suri Al-Hadž. Ovo je prvi ajet koji se nalazi u Časnom Kur’anu koji govori o dopuštenju da se vodi rat protiv onih koji… koji „oni“? … Sada ću objasniti. Ne protiv onih koji se ne slažu s vašom vjerom; ne protiv onih koji su čuli vašu poruku, odbacite je, nikako. Kad čujete riječi [Kur’ana], iznenadit ćete se kako ih itko može pogrešno protumačiti:
[“Dozvoljena je (borba) onima protiv kojih se ratuje, zato što su im učinjena nasilja – zaista je Allah kadar da ih pomogne”] – Časni Kur’an,22:40
(Tražim utočište kod Allaha od šejtana Prokletog. U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog) Uzina lilazina jukataluna bi anahum zulimu. Va inallaha ala nasrihim la kadir.
Uzina lilazina, dopuštenje se daje onima protiv kojih je mač već podignut. jukataluna – svaki Arap može razumjeti značenje, nitko ne može ne razumjeti značenje ovog ajeta jer je to jednostavna zapovijed izražena najjednostavnijim izrazima. Podizanje mača, borba, dopuštena je onima protiv kojih je mač već podignut – prvi uvjet; bi anahum zulimu, unatoč činjenici da nisu počinili nikakav zločin; nikome nisu dali razloga za uvredu. Ali još nije gotovo; Va inallaha ala nasrihim la kadir, uistinu, Bog ima punu moć da pomogne takvim ljudima kada podignu mač pod Božjim dopuštenjem. Ovo je također vrlo značajan dio ovog stiha, a također i Džihada, jer je scenarij koji nam je predstavljen je scenarij vrlo slabog naroda, tako slabog i naizgled bez obrane, da svaki Tom, Dick i Harry počinje dizati mač protiv njih i gaze njihova prava, unatoč činjenici da nikome nisu dali pravi razlog za uvredu.
Dakle, Časni Kur’an je tako divan kada kaže „Mi vam dozvoljavamo, i preuzimamo odgovornost da ćete, ako koristite ovu dozvolu, pronaći Boga za svojim leđima“. Koliko god bili slabi, kada damo dopuštenje, odgovorni smo da ćete izaći kao pobjednik. Upravo je to dano obećanje; inallaha ala nasrihim la kadir, pomoći im do pobjede je mala stvar za Allaha. On je sposoban učiniti [ovo] kad god On tako odluči. No, priča o njihovom progonu i dalje traje; teče dalje. Piše: Alazina uhridžu min dijarihim bigajri hakin … (Časni Kur’an, 22:41) Takvi nevini ljudi nad kojima su počinjena zvjerstva, čak i u onoj mjeri u kojoj su protjerani iz svojih domova, iz svoje zemlje, iz svojih rodnih mjesta; bigajri hakin, bez ikakvih prava ljudi koji su ih izbacili.
Zatim nam Časni Kur’an kaže: Ila ajakulur rabunallah, jedini zločin koji su počinili je da su rekli da je Bog naš Gospodar, Opskrbljivi – Allahu rabuna. I to je jedina tvrdnja koju su iznijeli koja je protivnike do te mjere iznerviralo da su prema njima počeli činiti svakakve okrutnosti. I još nisu siti, nisu zadovoljni što su ih izbacili iz svojih domova – još ih traže. Ovo je zapravo neka vrsta proročanstva. Kaže da ste došli u Medinu, da ste izbačeni iz svojih domova, ali rat protiv vas nije gotov, mač će još biti podignut, a ovaj put, ako dođu u potjeru za vama, dopuštamo vam da uzvratite. Ovo je zaista bilo proročanstvo onoga što se dogodilo na Badru [prvi rat koji su vodili muslimani i Časni Poslaniks.a.v.s., vođen u samoobrani], a Allahovo obećanje je tako lijepo održano. Budući da su mali po broju, da su slabi u drugim aspektima, znate, da su se suprotstavili vojsci obučenih vojnika, samih izbora Meke, kojih je bilo tisuću, koji su bili na konju, koji su imali svu vrstu opreme na raspolaganju u to vrijeme; i ovaj mali broj od 313, koji je među njima ubrajao i neke hrome ljude, neke starce, neke mlade dječake koji još nisu dostigli zrelost; a obećanje je tako pozitivno, tako jasno; ovaj put neka dođu; ovaj put ako oni vode rat Mi smo vam dozvolili i sposobni smo ih pobijediti. Dakle, Bog je s vama; ne mari.
A onda se spominje princip Džihada. Ako ovi Ulema (muslimansko svećenstvo) koji vape „Džihad, Džihad“ za političke ciljeve; ako pročitaju ovaj ajet, nemoguće im je više krivo predstavljati islam. Časni Kur’an kaže:
[„a da Allah nije odbranio neke ljude od drugih ljudi, doista bi bili porušeni manastiri, i crkve, i sinagoge, i džamije, u kojima se često Allahovo ime spominje.“] – Časni Kur’an, 22:41
Va lo la dafulahinasa badahum bibadinl lahudimat savamiu vabijaun vasalatun vamasadžidu juzkaru fihasmullahi kasira. Da Bog nije dopustio da se neki brane od drugih, što bi se onda dogodilo; lahudimat savamiu, crkve sloli kršćanske bogomolje bit će uništene; bogomolje Pustinjaka i Samotnika takoslovljađer bi bile porušene i uništene; bogomolje Židova bit će uništene. A onda će i džamije biti uništene tamo gdje se Bog tako često spominje.
Jeste li sada shvatili poruku i velikodušnost ove poruke? Prema ovome, Džihad treba zaštititi pravo na Ibadat (molitva). Uglavnom, ako se netko miješa u pravo štovanja čak i kršćanina, svaki branitelj tog prava, ako bude ubijen, bit će mučenik, jer je to pravo na slobodu vjere; pravo na slobodu bogoslovlja. Dakle, umjesto da se na prvom mjestu spominju džamije, džamije se spominju na kraju popisa. [A] fantastična stvar – velikodušnost Časnog Kur’ana nema ravnog u svijetu vjerskih spisa.
Dakle, ovo je osnovna filozofija islamskog Džihada. Rečeno je sve što je Džihad trebao reći. Ako je bilo koja tvrdnja o Džihadu, bilo koje tumačenje Džihada u suprotnosti s ovim osnovnim učenjem i ovim sveobuhvatnim učenjem, kako se možemo složiti s tim?