Život Poslanika II Ustorajnost u tevhidu
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je u prethodnim hutbama spominjao život Časnog Poslanika (savs) i njegovu strast i revnost za jedinstvo Boga, čije je uspostavljanje bila sama svrha njegovog dolaska.
Časni Poslanik (savs) ne samo da se sam trudio uspostaviti to jedinstvo, već je i među svojim ashabima usadio strast za uspostavljanjem jedinstva Boga, do te mjere da su prinosili mnoge žrtve kako bi održali jedinstvo Boga.
Hrabrost Časnog Poslanika (savs) suočena s protivljenjem
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) podnosio teškoće radi očuvanja Božjeg jedinstva. Jednom su nevjernici okružili Časnog Poslanika (savs), navodeći stvari koje je rekao o njihovim idolima.
U međuvremenu, neko je rekao hazreti Ebu Bekru (ra) da provjeri svog prijatelja. Hazreti Ebu Bekr (ra) je otišao u Časnu džamiju samo da bi zatekao Časnog Poslanika (savs) okruženog nevjernicima. Hazreti Ebu Bekr (ra) se obratio nevjernicima kur'anskim riječima:
“Zar ćete ubiti čovjeka zato što kaže: ’Moj Gospodar je Allah,’ a on vam je donio jasne dokaze od vašeg Gospodara?” ( Kur'an, 40:29 )
Nakon toga, nevjernici su skrenuli pažnju sa Časnog Poslanika (savs) i okrenuli se prema Hazreti Ebu Bekru (ra) i žestoko ga pretukli. Bio je pretučen do te mjere da Hazreti Ebu Bekrova (ra) kćerka bilježi da bi mu, kada bi se vratio kući i dodirnuo kosu, ona ispala u ruku zbog oštrine s kojom su ga nevjernici čupali za kosu. Sve vrijeme, Hazreti Ebu Bekr (ra) je nastavio ponavljati: ‘Blagoslovljen da si, o Gospodaru Veličanstva i Časti.’
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema drugoj predaji, ista ova rulja nevjernika vukla Časnog Poslanika (savs) za kosu na glavi i bradu tako snažno da mu je veliki dio kose opao.
Tada je hazreti Ebu Bekr (ra) priskočio u odbranu Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) je rekao Hazreti Ebu Bekru (ra) da napusti te ljude, rekavši: ‘Tako mi Onoga u Čijim je rukama moj život, poslan sam upravo ovim ljudima da budem žrtvovan.’
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Haris bin Haris Ghamdi vidio Kurejšije kako nanose okrutnosti Časnom Poslaniku (savs), te je upitao svog oca ko su ti ljudi.
Njegov otac je odgovorio da su se okupili oko ‘Sabija’, imena koje su Kurejšije dale Časnom Poslaniku (savs) da bi ga ismijali. Haris kaže da je otišao da bolje pogleda i vidio Časnog Poslanika (savs) kako ohrabruje ljude da vjeruju u Jednog Boga, čak i dok su mu oni nastavili stvarati probleme.
Teški progon s kojim su se suočili u Taifu
Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmeda (ra), drugog halifu Ahmadije muslimanske zajednice, koji je opisao poteškoće s kojima se suočavao Časni Poslanik (savs) i rekao da je Časni Poslanik (savs) hodao pijacom dok su ga nevjernici nastavljali udarati. Kamenje i prljavština bacani su u njegov dom.
Životinjska crijeva bacana su na njega dok je obavljao namaz. To je bilo do te mjere da je došlo vrijeme kada je Časni Poslanik (savs) morao stajati iza stijene da bi obavljao namaze.
Suočavao se s kontinuiranim teškoćama jer je odbio napustiti svoju misiju uspostavljanja i širenja poruke Božjeg Jedinstva. I tako je to rado podnosio, prihvatao te teškoće i nikada nije dozvolio da one umanje njegovu ljubaznost prema čovječanstvu.
Hazreti Halifa (aba) citirao je Hazreti Mirzu Bašira Ahmada (ra) koji u svojoj knjizi Život i karakter Pečata Poslanika (savs) piše:
Kada je zabrana ukinuta i kada je Časni Poslanik (savs) pronašao neku vrstu slobode u svom kretanju, odlučio je posjetiti Taif i pozvati njegove stanovnike u islam.
Taif je poznato mjesto smješteno četrdeset milja jugoistočno od Meke. Tokom tog doba, bio je dom plemena Benu Thakif. Zanemarujući posebnost Kabe, Taif je bio priznat kao ravnopravan Meki i mnogi ugledni, utjecajni i bogati ljudi su tamo živjeli. Sami stanovnici Meke priznali su ovu važnost Taifa. Kao takvi, upravo su Mekanlije rekli:
“Zašto ovaj Kur'an od Boga nije poslan nekom velikanu iz Meke ili Taifa?”
Stoga je, u Ševalu, 10. mjeseca od poslanstva, Časni Poslanik (savs) sam otputovao u Taif. Prema drugim predajama, pratio ga je i Zaid bin Haris (ra).
Po dolasku, Časni Poslanik (savs) ostao je tamo deset dana i, jednog za drugim, sastao se s mnogim vođama, ali, kao i Meki, nije bilo suđeno ovom gradu da prihvati islam.
Stoga su svi odbili, zapravo su se rugali Časnom Poslaniku (savs). Na kraju, Časni Poslanik (savs) prišao velikom vođi Taifa po imenu Abdu Jalail i pozvao ga u islam, ali je i on odbio, radije je, rugajući se, rekao: “Ako si istinoljubiv, onda nemam snage da razgovaram s tobom, a ako si lažljivac, onda je razgovor s tobom uzaludan.”
Zatim, zabrinut da bi mladi u gradu mogli biti pod utjecajem Časnog Poslanika (savs), rekao je: “Najbolje je da napustite ovo mjesto, jer ovdje nema nikoga ko je voljan da vas sluša.”
Nakon toga, ovaj zli čovjek je naredio gradskim zlikovcima da krenu za Časnim Poslanikom (savs). Kada je napustio grad, ova rulja je progonila Časnog Poslanika (savs) i počela ga bombardirati kamenjem, zbog čega je cijelo tijelo Časnog Poslanika (savs) bilo natopljeno krvlju. Ovi ljudi su progonili Časnog Poslanika (savs) otprilike tri milje, psovajući ga i neprestano bacajući kamenje na njega.
Na udaljenosti od tri milje od Taifa nalazio se voćnjak koji je pripadao poglavici Meke po imenu Utba bin Rabiah. Časni Poslanik (savs) sklonio se u ovaj voćnjak, a njegovi nemilosrdni neprijatelji vratili su se iscrpljeni.
Stojeći u sjeni, Časni Poslanik (savs) uputio je Allahu dovu sljedećim riječima:
„Gospodaru moj, žalim Ti se na svoju nemoć, nemoć i bespomoćnost pred ljudima. Bože moj, Ti si najmilostiviji, jer Ti si zaštitnik i zaštitnik slabih i nemoćnih – Ti si Gospodar moj. Tražim utočište u svjetlosti Tvoga lica. Ti si taj koji raspršuje svaku tminu i Ti si taj koji nasljeduje milost na ovom i budućem svijetu.“
U tom trenutku, Utba i Šajba su bili u svom vrtu. Kada su vidjeli Časnog Poslanika (savs) u takvom stanju, možda dirnuti emocijama bliskih ili dalekih rođaka, ili možda nacionalnom odgovornošću, poslali su Časnom Poslaniku (savs) poslužavnik grožđa u ruci svog kršćanskog roba po imenu Add (ra).
Časni Poslanik (savs) ih je uzeo i obratio se Addu (ra) rekavši: “Odakle si i koje si religije?” “Ja sam iz Ninive”, odgovorio je Add (ra), “i kršćanin sam.” Časni Poslanik (savs) upitao je: “Iste Ninive, koja je bila dom pravednog Božijeg roba, Junusa (as), sina Matta?” “Da”, odgovorio je Add (ra), “ali kako znaš za Junusa (as)?”
“On mi je bio brat”, rekao je Časni Poslanik (savs), “jer je on bio Allahov poslanik, a i ja sam Allahov poslanik.” Zatim mu je Časni Poslanik (savs) prenio poruku islama, što ga je jako dirnulo. U svojoj strasti iskrenosti, krenuo je naprijed i poljubio ruke Časnog Poslanika (savs).
Utba i Šaiba su izdaleka posmatrali ovaj prizor; stoga, kada im se Add (ra) vratio, rekli su: “Šta vam se dogodilo da ste počeli ljubiti ruke ovom čovjeku? Ovaj čovjek će vam uništiti vjeru, dok je vaša vjera bolja od njegove.”
Časni Poslanik (savs) se neko vrijeme odmarao u ovom voćnjaku. Zatim je otišao odavde i stigao u Nahlah, koji se nalazi na udaljenosti od otprilike jednog dana putovanja od Meke, i tamo ostao nekoliko dana.
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je otišao i stigao do planine Hira, a budući da je očigledan neuspjeh kod Taifa podrazumijevao mogućnost da Mekanlije postanu previše drski, Časni Poslanik (savs) je poslao vijest Muimu bin Adijju da želim ući u Meku, možete li mi pomoći u vezi s tim?
Iako je Muim bio čvrsti nevjernik, njegova je narav posjedovala ljupkost, a u ovakvim vremenima, bilo je protiv prirode plemenitih Arapa da odbiju. Iz tog razloga, zajedno sa svojim sinovima i rođacima, potpuno naoružani, stajali su kod Kabe i poslali vijest Časnom Poslaniku (savs) da može ući.
Časni Poslanik (savs) je ušao i obavio tavaf Kabe, a zajedno s Muimom i svojom djecom, praćen pod sjenom mačeva, Časni Poslanik (savs) je ušao u svoj dom.
Na putu, kada je Ebu Džehl vidio Muima u takvom stanju, bio je zapanjen i upitao: “Jesi li pružio Muhammedu (savs) utočište ili si postao njegov sljedbenik?”
Muim je odgovorio: “Ja sam samo onaj koji daje utočište, a ne sljedbenik.” Na to je Ebu Džehl rekao: “U redu, onda nema problema.” Muim je umro u stanju nevjerovanja, ali muslimani nisu bili od onih koji su izgubili iz vida pravednu vrijednost. (Život i karakter pečata Poslanika (savs), tom I, str. 252-254)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada ga je supruga pitala da li je imao teži dan od Bitke na Uhudu, Časni Poslanik (savs) spomenuo taj dan u Taifu gdje se suočio s velikim teškoćama.
Ispričao je da mu se na putu nazad iz Taifa obratio melek i rekao da ako Časni Poslanik (savs) želi, može zdrobiti narod Taifa između dvije planine. Međutim, Časni Poslanik (savs) je odbio, rekavši da se nada da će Bog među njima stvoriti ljude koji će obožavati Jednog Boga.
Hazreti Halifa (aba) citirao je Drugog Haliftu (ra) koji je opisao da je Časni Poslanik (savs) cijeli svoj život proveo održavajući i pokazujući Božje jedinstvo.
To je ostao slučaj sve do njegovih posljednjih trenutaka, kada je savjetovao ljudima da čak i nakon njegove smrti ne bi trebali pripisivati partnere Bogu.
U stvari, Bog je želio pokazati Svoje jedinstvo od samog početka života Časnog Poslanika (savs), kada mu je otac umro prije rođenja, a majka dok je još bio vrlo mlad.
Nakon toga, Bog se brinuo o Časnom Poslaniku (savs) tokom cijelog njegovog života do njegove smrti, pokazujući veliku veličanstvenost Božjeg jedinstva.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) čak išao na tržnice u Meki i oko nje kako bi prenosio poruku Jednog Boga. Ove tržnice su služile kao središta gdje su se Arapi okupljali mjesecima.
Časni Poslanik (savs) bi putovao na ove tržnice i prenosio poruku s kojom je poslan. Zabilježeno je da bi Časni Poslanik (savs) rekao ljudima: “Recite, nema boga osim Allaha, i naći ćete uspjeh.”
Dalje je zabilježeno da niko na ovim tržnicama ne bi prihvatio poruku Časnog Poslanika (savs), ali Časni Poslanik (savs) se nije obeshrabrio, već bi ostao nepokolebljiv i nastavio prenositi poruku Jednog Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su nevjernici, dok su nastojali spriječiti Časnog Poslanika (savs) da prenosi njegovu poruku, također primjenjivali neizrecive okrutnosti prema onima koji su prihvatili njegovu poruku.
Na primjer, nakon što je Hazreti Bilal (ra) prihvatio islam, često je bio mučen. Kada bi te okrutnosti dostigle krajnost, on bi vikao: ‘Ahad, Ahad’, što znači ‘ Bog je Jedan, Bog je Jedan! ‘. Nastavio bi to ponavljati kada bi ga tjerali da legne na užareni pijesak i govorili mu da hvali mekanske idole.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se usred svega toga niko nije suočio s većim poteškoćama od Časnog Poslanika (savs). Od toga što je nazvan lažljivcem, do toga što je gušen i davljen, do toga što su na njega bacali kamenje i prljavštinu.
Njegova revnost u odgovaranju na tvrdnje protiv Božjeg jedinstva
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je čak i tokom bitaka Časni Poslanik (savs) održavao i podržavao jedinstvo Boga. Postoji poznati događaj iz Bitke na Uhudu, kada je Ebu Sufjan vikao govoreći da su Časni Poslanik (savs), Hazreti Ebu Bekr (ra) i Hazreti Omer (ra) ubijeni.
Dok je to objavljivao, Časni Poslanik (savs) je naredio svojim ashabima da šute. Zatim je Ebu Sufjan nastavio uzvikivati slogane s imenima mekanskih idola.
To je bilo nepodnošljivo za Časnog Poslanika (savs), pa je u tom trenutku naredio svojim ashabima da odgovore rekavši da je Allah Svevišnji, Najveličanstveniji i da nema pomagača osim Allaha.
Hazreti Halifa (aba) citirao je Obećanog Mesiju, Hazreti Mirzu Ghulama Ahmada (as), koji piše:
Uvijek se pitam koliki je bio status ovog arapskog Poslanika, čije je ime bilo Muhammed (neka su hiljade blagoslova i mir s njim). Ne može se dosegnuti granica njegovog visokog statusa i čovjeku nije dato da ispravno procijeni njegovu duhovnu efikasnost.
Šteta je što njegov rang nije priznat, kao što je trebao biti. Bio je prvak koji je svijetu vratio jedinstvo Boga koje je nestalo iz svijeta; volio je Boga do krajnjih granica i njegova duša se topila od saosjećanja za čovječanstvo.
Stoga ga je Bog, koji je znao tajnu njegovog srca, uzdigao iznad svih Poslanika i svih prvih i posljednjih i darovao mu za života sve što je želio. On je izvor svake milosti, a osoba koja tvrdi da ima bilo kakvu superiornost bez priznavanja njegove milosti nije čovjek, već je šejtanovo potomstvo, jer je Časnom Poslaniku (savs) dat ključ svakog uzvišenja i data mu je riznica svakog razumijevanja.
Onaj ko ne prima kroz njega, zauvijek je lišen. Ja nisam ništa i ne posjedujem ništa. Bio bih vrlo nezahvalan kada ne bih priznao da sam o istinskom jedinstvu Boga saznao kroz ovog Poslanika. Prepoznavanje Živog Boga postigli smo kroz ovog savršenog Poslanika i kroz njegovo svjetlo. Čast razgovora s Bogom, kroz koji gledamo Njegovo lice, darovana mi je kroz ovog velikog Poslanika. Zraka ovog sunca upute pada na mene poput sunčeve svjetlosti i ja ostajem obasjan samo dok sam prema njoj usmjeren.’ (Suština islama – svezak I , str. 197-198)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Lažna je i smrdljiva ideja da se vjerovanje u jedinstvo Boga može postići drugačije nego kroz Časnog Poslanika (savs); niti čovjek može postići spasenje bez toga.
Kako može postojati vjera u jedinstvo Boga osim ako ne postoji potpuna sigurnost u pogledu Njegovog postojanja? Budite, dakle, sigurni da se vjerovanje u jedinstvo Boga može postići samo kroz Poslanika, kao što je naš Časni Poslanik (savs) uvjerio ateiste i pagane Arabije u postojanje Svemogućeg Boga pokazujući im hiljade nebeskih znakova.
Do danas, istinski i savršeni sljedbenici Časnog Poslanika (savs) predstavljaju te znakove ateistima. Istina je da dok osoba ne posmatra žive moći Živog Boga, šejtan ne napušta njeno srce, niti u njega ulazi istinsko jedinstvo, niti može sa sigurnošću vjerovati u postojanje Boga. Ovo sveto i savršeno jedinstvo se cijeni samo kroz Časnog Poslanika (savs).“ (Suština islama – tom I, str. 39-41)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas vidimo da ljudi u svijetu, čak i muslimani, postaju ateisti jer ne obraćaju dovoljno pažnje na učenja Časnog Poslanika (savs).
Oslanjaju se samo na vlastiti intelekt, koji, u svojoj nesavršenoj prirodi, ne može obuhvatiti znanje o Bogu. Bez razmišljanja i primjene učenja Časnog Poslanika (savs), nemoguće je istinski razumjeti jedinstvo Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da moramo težiti pronalaženju istinskog jedinstva Boga i razvijati svoju vjeru do te mjere da smo spremni prinijeti potrebne žrtve.
Trebamo razviti istinsku ljubav prema Časnom Poslaniku (savs). U ovom dobu, Bog je poslao istinskog i vatrenog odanika Časnog Poslanika (savs) u liku Obećanog Mesije (as) da prenese poruku Božjeg jedinstva, koju je donio Časni Poslanik (savs). Nakon što smo se zakleli na odanost Obećanom Mesiji (as), naša je dužnost da ispunimo ovu misiju i molimo se za njeno ispunjenje.
Potreba za očuvanjem jedinstva danas
Hazreti Halifa (aba) je rekao da, posebno tokom preostalih dana Ramazana, trebamo se posebno moliti da budemo u prvim redovima uspostavljanja i održavanja jedinstva Boga. Hazreti Halifa (aba) se molio da Allah osposobi sve da to učine.
Hazreti Halifa (aba) je pozvao na dove za muslimanski svijet, kako bi i oni mogli istinski shvatiti jedinstvo Boga i djelovati u skladu s njim. Samo tada će biti spašeni i samo tada će biti zaštićeni od naleta neprijatelja i antikrista.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećeg člana:
Zikrullah Tajo Ajuba , imam koji je nedavno preselio, bio je iz Nigerije. Prihvatio je Ahmadiju nakon što je vidio san. Nakon završetka studija, služio je kao imam u raznim dijelovima Nigerije, gdje je služio do svoje smrti.
Također je stekao postdiplomski studij novinarstva. Neko vrijeme je služio kao nacionalni potpredsjednik Ahmadija muslimanske zajednice u Nigeriji. Služio je kao direktor Jamiah al-Mubashireen.
Bio je odličan sportista; međutim, nikada nije dozvolio da ga to ometa u obožavanju. Također je bio vrlo dobar pisac, stručnjak za lingvistiku i pjesnik.
Iza njega su ostali supruga, tri sina i pet kćeri. Njegov najmlađi sin Abdul Mujeeb trenutno služi kao imam u Nigeriji, a također je i koordinator za The Review of Religions u Nigeriji.
Zikrullah Tajo Ajuba posjedovao je visoke moralne kvalitete, bio je predan službi i uvijek spreman učiniti sve što se od njega traži s potpunom predanošću i iskrenošću.
Uvijek je savjetovao svojim učenicima da nikada ne iznose izgovore za nerad. Naređivao je provođenje uputa halife. Uvijek je na prvo mjesto stavljao vlastiti primjer, što bi ostavilo dubok utisak na njegove učenike.
Hazreti Halifa (aba) je potvrdio da je vidio njegovu veliku iskrenost i poniznost. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah podari rahmetliji oprost i milost i uzdigne njegov položaj.