Život Poslanika II Put istinskog ibadeta

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da nam je Svemogući Allah rekao da je Časni Poslanik (savs) savršen primjer za nas u svakom pitanju.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u posljednjih nekoliko hutbi prepričavao događaje koji se tiču ​​ljubavi Časnog Poslanika (savs) prema Allahu. To je također uključivalo događaje koji se odnose na odanost ibadetu Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je mislio da će nakon teme ‘Ljubav prema Bogu’ održati hutbu o standardu obožavanja Časnog Poslanika (savs).

Međutim, unutar teme ‘Ljubav prema Bogu’, događaji koji se odnose na odanost Časnog Poslanika (savs) obožavanju nisu mogli proći nezapaženo.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da, uprkos namjeri, nije mogao odvojiti dvije teme, Ljubav prema Bogu i Odanost obožavanju. To je zato što su te dvije teme isprepletene; jedna ne može postojati bez druge.

Standard obožavanja Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će danas nastaviti spominjati događaje koji se tiču ​​​​standarda obožavanja Časnog Poslanika (savs), koji istovremeno pokazuju veliki nivo ljubavi koju je Časni Poslanik (savs) imao prema Bogu. Standard obožavanja Časnog Poslanika (savs) opisan je u Časnom Kur'anu na sljedeći način:

“Ti reci: “Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha, Gospodara svih svjetova.” (Kur'an, 6:163)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog naredio Časnom Poslaniku (savs) da kaže: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene, pa će Allah voljeti vas’, čime nas upućuje da se trudimo oponašati primjer Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog, preko Časnog Poslanika (savs), u Časnom Kur'anu dao obilje uputa u vezi s obožavanjem. Na primjer, Bog u Časnom Kur'anu kaže:

“A Ja nisam stvorio džine i ljude osim da Mene obožavaju.” (Kur'an, 51:57)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) učio da, baš kao što je on postavio primjer ispunjenja svrhe života kroz obožavanje Boga, tako i svako treba slijediti njegov primjer i težiti ispunjenju prava obožavanja kao njihovog krajnjeg cilja. Samo tada će čovjek postići Božju ljubav.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da na drugom mjestu u Časnom Kur'anu Bog kaže:

“O ljudi, obožavajte Gospodara svoga koji je stvorio vas i one prije vas, da budete bogobojazni!” (Kur'an, 2:22)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Bog također kaže:

“O vi koji vjerujete! Činite ruku’ i činite sedždu, i obožavajte Gospodara svoga, i činite dobra djela da biste uspjeli.” (Kur'an, 22:78)

Njegova pedantnost i koncentracija u namazu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Časni Poslanik (savs) ne samo da je donio ova učenja, već ih je i prakticirao u njihovom savršenom obliku. Njegove dove za njegov narod bit će ispunjene u našu korist samo ako se trudimo da praktično oponašamo njegove primjere obožavanja. Postoje različiti primjeri za to.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Časni Poslanik (savs) nikada nije propustio nijednu priliku za obožavanje Boga. U stvari, prema samom Časnom Poslaniku (savs), on je čak i klanjao dok je spavao, jer je rekao da iako su mu oči spavale, njegovo srce je ostalo budno u sjećanju na Allaha.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) bio vrlo pedantan u pogledu svojih namaza. Jednom je Časni Poslanik (savs) klanjao namaze noseći plahtu na kojoj su bile neke slike. Nakon što je završio namaz, Časni Poslanik (savs) je rekao da se plahta ukloni i zamijeni običnom, jer je nakratko tokom namaza ugledao sliku i nije želio da ga pažnja ometa dok obavlja namaz.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da nam ovo pokazuje da je jednostavnost najbolji put, posebno u namazu, tako da odjeća ne postane smetnja. Ponekad, čak i u namazu, neki ljudi postanu preokupirani svojom odjećom, bilo da ih ona ometa ili da se stalno brinu o tome da li će je popraviti dok se klanjaju. Međutim, prema primjeru koji je dao Časni Poslanik (savs), trebali bismo učiniti sve što možemo da eliminišemo smetnje kako bismo održali potpunu pažnju prema obavljanju namaza. Pravi namaz se definiše kao potpuna pažnja u namazu. Stoga, sve stvari koje mogu uzrokovati smetnje, poput dizajna ili slika, treba izbjegavati u vrijeme namaza.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom hazreti Aiša (ra) opisala krevet Časnog Poslanika (savs) kao napravljen od kože i ispunjen listovima hurmi. Hazreti Hafsa (ra) je opisala krevet Časnog Poslanika (savs) u svom domu kao mekan i udoban. Jedne noći je pomislila da krevet učini još udobnijim. Ujutro ju je Časni Poslanik (savs) pitao šta je uradila s krevetom, a ona je objasnila da ga je učinila udobnijim za njega. Časni Poslanik (savs) je savjetovao da se krevet vrati u prvobitni oblik, jer je povećana udobnost otežavala buđenje noću radi obavljanja namaza. Iako ga ništa nije moglo spriječiti da se probudi i obavi namaz, i zaista je to i učinio, nije želio da išta umanji njegov namaz, čak ni povećana udobnost kreveta.

Kako se je Časni Poslanik (savs) klanjao?

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Poslanikova (savs) predanost u namazu opisana na različite načine.

Na primjer, neki su opisali da je Časni Poslanik (savs) tako obilno i žarko plakao u namazu da je zvuk koji je dolazio iz njegovih prsa bio poput zvuka mlina za kafu. Drugi su opisali zvuk kao sličan zvuku kipućeg lonca.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) savjetovao ashaba rekavši da je Allahovo pravo nad Njegovim robovima da Ga Njegovi robovi obožavaju i da Mu ne pripisuju partnere. Zatim je Časni Poslanik (savs) rekao da je pravo čovjeka nad Allahom da Allah neće mučiti Svoje robove. Dakle, obožavanje Boga je sredstvo zaštite od Božje kazne.

Hazreti Halifa (aba) citirao je Obećanog Mesiju, Hazreti Mirzu Ghulama Ahmada (as), koji piše da je, nakon što je primio naredbu od Boga da obavlja namaze, Časni Poslanik (savs) praktično je uspostavio sve aspekte i oblike namaza, uspostavljajući tako vlastitu praksu i pokazujući svim budućim generacijama kako da obožavaju Boga. Dakle, praksa Časnog Poslanika (as) nije bila samo prenošenje onoga što mu je naređeno, već i savršeno prakticiranje i podučavanje svojih ashaba da slijede njegov primjer.

Njegov naglasak na obavljanju dobrovoljnog namaza prije zore

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) stavljao veliki naglasak na obavljanje dobrovoljnog namaza prije zore (tehadžud). Iako je ovaj namaz dobrovoljan, Časni Poslanik (savs) bi rano ujutro obilazio ljude kako bi provjeravao koji od njegovih ashaba obavljaju dobrovoljni namaz prije zore. Danas, ako se nekoga pita ili podsjeti na obavljanje namaza u džamiji, ljudi to ne primjećuju i kažu da je to njihova lična stvar. Međutim, ovdje vidimo da je čak i kada je u pitanju dobrovoljni namaz prije zore, Časni Poslanik (savs) provjeravao ko obavlja namaz.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se jednom o nekome govorilo sa komplimentima, a Časni Poslanik (savs) se složio da je ta osoba zaista dobra osoba, sve dok obavlja dobrovoljni namaz prije zore. Radilo se o mladom čovjeku koji bi ponekad postao lijen u obavljanju dobrovoljnog namaza prije zore. Međutim, na ovaj mudar način, Časni Poslanik (savs) je podsjetio o obaveznom obavljanju dobrovoljnog namaza prije zore.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom Poslanik (savs) rekao da Bog udijeli Svoju milost bračnom paru koji, kada se muž probudi za dobrovoljni namaz prije zore, probudi svoju ženu, a ako se ona ne probudi, onda je treba poškropiti vodom. Slično tome, ako se žena probudi za dobrovoljni namaz prije zore, ona probudi svog muža, a ako se on ne probudi, ona ga poškropi vodom. Dok je islam naglasio važnost poštovanja između muža i žene, također uči da je prikladno poškropiti jedno drugo vodom kako bi ih probudio tahadžud. Ovo je bio naglasak koji je Poslanik (savs) stavio na dobrovoljni namaz prije zore.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) ohrabrio ljude da obavljaju dobrovoljni namaz prije zore rekavši da je čak i ako neko obavi dva rekata tahadžuda, bolje to nego da je uopće ne obavi. Slično tome, Časni Poslanik (savs) je rekao da se Bog približava u kasnijem dijelu noći, te da je to vrijeme za primanje dova.

Može li nam naš sam trud u namazu donijeti spas?

Hazreti Halifa (aba) je rekao da vlastiti napori osobe ne mogu biti dovoljni za postizanje spasa; Božija milost i samilost su od vitalnog značaja. Čak se ni Časni Poslanik (savs) nije oslanjao na vlastite napore; naprotiv, kada su ga pitali zašto toliko obožava uprkos svim svojim kreposnim djelima, odgovorio je da mu neće biti potrebna njegova vlastita djela, već samo Božija milost, da uđe u raj. Kada je ovo bio način razmišljanja Časnog Poslanika (savs), čiji je svaki trenutak i djelo bilo posvećeno obožavanju, ko drugi može misliti da će njegova djela biti dovoljna da mu pruže spasenje i prolaz u raj?

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se neko može pitati kako je svako djelo Časnog Poslanika (savs) bilo oblik obožavanja. Činjenica je da je svako djelo Časnog Poslanika (savs) bilo učinjeno s ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva. I tako, nastojeći postići Božije zadovoljstvo svakim svojim djelom, bez obzira na to kakvo ono bilo, svako djelo Časnog Poslanika (savs) postalo je oblik obožavanja. Kroz njegova djela, Časni Poslanik (savs) ne samo da je ispunjavao Božije zapovijedi, već je i pokazao primjerom kako ispuniti Božije zapovijedi. Čineći to, svako djelo Časnog Poslanika (savs) zaista je bio čin obožavanja. Dakle, Božija milost je bitna i ta milost se ne može postići pukim tvrdnjama. Umjesto toga, put do postizanja Božije milosti je kroz djela koja teže postizanju Njegovog zadovoljstva.

Hazreti Halifa (aba) citirao je Drugog Halifu Ahmadija muslimanske zajednice, hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra), koji je rekao da postoje neki koji možda obavljaju namaz, međutim, njihova pažnja, pogledi ili misli su negdje drugdje. Budući da njihove druge sposobnosti nisu također zaokupljene namazom, njihove oči ostaju suhe, a srce se ne topi u namazu. Međutim, primjer koji je postavio Časni Poslanik (savs) bio je da bi bio duboko zaokupljen namazom do te mjere da je njegov žarki plač opisan kao ključanje lonca na štednjaku, a njegova blagoslovljena brada bi postala mokra od suza. Dakle, u istinskom namazu, oči bi trebale plakati, srce bi se trebalo topiti, a misli bi trebale biti potpuno uronjene u obavljanje namaza.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je stoga plakanje u namazu sastavni aspekt. Obećani Mesija (as) je savjetovao da bi za neke ovo moglo biti teško na početku, međutim, jedno rješenje je da osoba na svom licu pokaže izraze plača, koji prirodno pokreću srce i mogu izazvati suze i rezultirati iskrenijim namazima.

Dove za traženje oprosta i približavanja Allahu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi Časni Poslanik (savs) prije spavanja tri puta proučio Ajetul Kursi i posljednja tri poglavlja Časnog Kur'ana. Zatim bi puhao u ruku i prelazio rukama preko tijela počevši od glave pa sve dokle god je mogao dosegnuti. Ovo je bila stalna praksa Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da mu ljudi često pišu tražeći kratku dovu koju mogu proučiti, a koja će im donijeti oprost grijeha, pružiti im blizinu Bogu i ispuniti sve njihove ciljeve. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je najvažnije rješenje prvo osigurati ispunjenje obaveznih namaza i pravilno ih obavljati. Zatim, nakon obaveznih namaza, postoje dodatne komponente i recitacije koje su naučene kroz praksu Časnog Poslanika (savs), kao što su dove koje je obavljao prije spavanja, a zatim puhanje u ruke i prelazak njima preko tijela.

Primjer velike jednostavnosti u namazima Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki vjerski vođe smatraju da, budući da su vođe, moraju imati veće obožavanje od svojih sljedbenika. Međutim, time njihovo obožavanje postaje samo svrha pokazivanja i razmetanja. Međutim, Časni Poslanik (savs), koji je dostigao vrhunce obožavanja i pravednosti, bio je oslobođen svih takvih pokazivanja. Na primjer, Časni Poslanik (savs) je jednom rekao da postoje trenuci kada započne svoj namaz misleći da će ga produžiti, međutim, čuo bi plač djeteta i pomislio na majčinu teškoću u tom trenutku, pa bi skratio namaz kako bi je oslobodio svake teškoće. Takva je bila jednostavnost Časnog Poslanika (savs). Danas bi mistici i hodže smatrali takav postupak sramotom za svoj ugled i insistirali bi na produžavanju namaza u svakom slučaju. Međutim, Časni Poslanik (savs), čiji je ibadet bio najvišeg standarda, postavio je primjer velike jednostavnosti.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da slično tome, Časni Poslanik (savs) neće upasti u nepotrebne komplikacije, već će dati prioritet isključivo obožavanju Boga. Na primjer, zabilježeno je da će, ako i kada bude potrebno, Časni Poslanik (savs) također obavljati namaze dok nosi cipele. Danas, ako se neko vidi kako obavlja namaze dok nosi cipele, nastaje velika buka. Međutim, Časni Poslanik (savs) uči da se procjene okolnosti, a ne da se upadaju u nepotrebne komplikacije. Zahtjev je čistoća, i sve dok su cipele čiste i nisu nošene na mjestima gdje ima prljavštine, onda nema štete u njihovom nošenju i nema razloga za bilo kakav spor ili debatu o tom pitanju.

Važnost obavljanja namaza u džematu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je namaz oblik susreta s Bogom. Kroz namaz, osoba usvaja boju koju Bog želi da Njegovi robovi usvoje kroz učenja Njegovog Poslanika. Stoga je Časni Poslanik (savs) stavljao veliki naglasak na obavljanje namaza u džematu. Jednom je neko pitao Časnog Poslanika (savs) da li može obavljati namaz u svojoj kući umjesto u džamiji onim danima kada pada kiša zbog udaljenosti njegovog doma od džamije. U početku mu je Časni Poslanik (savs) dao dozvolu. Kasnije ga je pozvao nazad, Časni Poslanik (savs) ga je pitao da li može čuti poziv na namaz iz svog doma, a on je rekao da može čuti iz svog doma. Časni Poslanik (savs) je rekao da ako neko može čuti poziv na namaz iz svog doma, onda treba obavljati namaz u džematu u džamiji, čak i ako postoje poteškoće na putu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da nam je Časni Poslanik (savs) donio radosne vijesti i da mi možemo sudjelovati u tim radosnim vijestima samo ako slijedimo njegov primjer, posebno kada je u pitanju obožavanje Boga. Treba imati na umu da to zahtijeva veliki trud i žrtvu. Kada ih se pita, neki ljudi kažu da pokušavaju obavljati pet dnevnih namaza, međutim, ovaj mentalitet je samo obmana uma. Pravi trud označava strah, pa moramo analizirati da li su naši napori zaista pravi napori.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da istinski namaz eliminira strahove koji se javljaju u ovoj riječi. To je kao primjer majke koja je inače uplašena, međutim, kada je njeno dijete bolesno i mora izaći da bi nabavila ono što mu je potrebno, ona će čak izaći u tamu noći u opasna područja kako bi se brinula za svoje dijete. Na isti način, upućivanje istinskog namaza eliminira one strahove koji bi inače dominirali osobom.

Hazreti Halifa (aba) je dovio da nas Allah osposobi sve da Ga obožavamo na najistinitiji način i da usvojimo i oponašamo primjer Časnog Poslanika (savs).