Život Poslanika II Pouke o iskrenosti i pokajanju
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba), rekao je da će nastaviti prepričavati detalje s pohoda na Tebuk.
Allahovo nezadovoljstvo onima koji su ostali
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kao što je prethodno spomenuto, bilo nekih licemjera koji nisu pratili muslimansku vojsku na ovom pohodu, te su iznosili razne izgovore zašto nisu išli. U stvari, ovo je čak zabilježeno i u Časnom Kur'anu.
Praksa Časnog Poslanika (savs) bila je da, kad god bi se vratio u Medinu s putovanja, prvo staje u džamiji kako bi obavio dobrovoljne namaze. Časni Poslanik (savs) je učinio isto kada se vratio s pohoda na Tebuk.
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je ostajao u džamiji dok su ljudi dolazili da ga dočekaju. Među tim ljudima bili su i oni licemjeri koji nisu pratili muslimansku vojsku, te su, kako bi sačuvali svoj ugled, iznosili različite izgovore Časnom Poslaniku (savs). Historičari kažu da je takvih ljudi bilo oko 80, dok drugi kažu da ih je bilo više.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) ipak prihvatio njihove prividne izgovore, obnovio njihovu zakletvu vjernosti i molio se za njihov oprost, prepuštajući stvar Bogu.
Međutim, ovaj zločin licemjera nije mogao biti oprošten, i Bog je objavio Časnom Poslaniku (savs) da su njihovi zločini takvi da Bog ne može biti zadovoljan s njima. U Časnom Kur'anu stoji:
„Oni će vam se pravdati kad im se vratite. Ti reci: “Ne pravdajte se; mi vam nećemo vjerovati. Allah nas je već obavijestio o vašem stanju.
I Allah vidi vaše postupke, i također Njegov Poslanik; onda ćete biti dovedeni natrag Njemu, koji zna nevidljivo i vidljivo, i On će vas obavijestiti o svemu što ste radili.’’ Sigurno će se oni pred vama zaklinjati Allahom, kad im odete, samo da ih se okanite.
Zato ih se okanite. Oni su inače pogan, i njihovo boravište je Džehennem – kazna za ono što su zaradili. ni će vam se zaklinjati da budete zadovoljni njima. Ali ako i budete zadovoljni njima, Allah nikako neće biti zadovoljan grješničkim narodom.“ (Kur'an, 9:94-96)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kao što je očigledno, Bog bio veoma nezadovoljan onima koji su ostali nakon pohoda na Tebuk, te je zabranio Časnom Poslaniku (savs) da im obavlja dženazu ili da dovi na njihovim mezarima.
Također im je bilo zabranjeno da učestvuju u bilo kakvom apelu za finansijske žrtve ili da učestvuju u bilo kakvim kasnijim vojnim kampanjama. Bog kaže:
“Radovali su se oni koji su ostavljeni iza protivno Allahovom Poslaniku, i mrzili su da se bore svojim imetkom i svojim životima na Allahovom putu. I rekli su: “Ne izlazite na vrelinu.’’ Ti reci: “Vatra Džehennema je vrelija.’’ Samo kad bi oni razumjeli! Zato oni treba da se malo smiju a mnogo plaču radi kazne za ono što su zaradili. A ako tebe Allah ponovo odvede grupi njih, i oni od tebe budu tražili dozvolu da iziđu (s tobom), onda im reci: “Vi nikada nećete izići sa mnom (radi džihada) i nikada se sa mnom nećete boriti s neprijateljem. Vi ste bili zadovoljni da sjedite (kod kuće) prvi put, pa sjedite sa onima koji ostaju.’’ I nikada ne obavljaj namaz (dženazu) bilo kojem od njih kad umre, niti ostaj kraj njegovog groba (radi dove); jer oni su zaista odbili Allaha i Njegovog Poslanika i umrli su kao grješnici. A njihovi imeci i djeca njihova ne treba da izazivaju tvoje oduševljenje; Allah samo želi da ih njima kazni na ovom svijetu i da ih njihove duše napuste dok su nevjernici.” (Časni Kur'an, 9:81-85)
Vrste ljudi koji su ostali pozadi
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su postojale četiri vrste ljudi koji su ostali nakon pohoda na Tebuk:
- Oni sretni ljudi kojima je Časni Poslanik (savs) dao određenu dužnost i koji su ostali da je ispune.
- Oni koji nisu mogli ići zbog nekog fizičkog ograničenja, bolesti, slabosti ili zato što su bili izuzetno siromašni i nisu imali jahaće životinje. Bog je potvrdio da je izgovor takvih ljudi bio legitiman i On im je oprostio. U stvari, Časni Poslanik (savs) je rekao da su takvi ljudi bili s muslimanskom vojskom u duhu gdje god da su išli, što znači da ih je Bog uključio u blagoslove i nagrade pohoda.
3. Licemjeri koji su bili osuđeni, a Bog je izrazio Svoje nezadovoljstvo s njima u Časnom Kur'anu.
4.Oni koji nisu otišli jednostavno zbog svoje lijenosti. Među njima su bile posebno tri osobe: Hazreti Kab bin Malik (ra), Hazreti Marara bin Rabi (ra) i Hazreti Hilal bin Umajjah (ra).
U vezi s ovom trojicom objavljen je sljedeći ajet Časnog Kur'ana:
„(Bog je primio pokajanje) one trojice koji su ostali iza, dok im Zemlja, pored sve svoje širine, nije postala tijesna, i njihove duše postale tijesne, i oni su shvatili da nema utočišta od Allaha osim kod Njega. Onda se On njima obratio sa samilošću i oprostom, da se oni pokaju. Sigurno Allah često prašta (i) milostiv je.“ (Časni Kur'an, 9:118)
Troje čiji je slučaj odgođen
Hazreti Halifa (aba) je objasnio detalje o ‘trojici čiji je slučaj odgođen’. Sam Hazreti Kab bin Malik (ra) je prenio:
Nisam ostao iza Allahovog Poslanika (savs) ni u jednom pohodu u kojem je učestvovao osim u pohodu na Tebuku, i nisam učestvovao u bitci na Bedru, ali Allah nije ukorio nikoga ko nije učestvovao u njoj, jer je, u stvari, Allahov Poslanik (savs) krenuo u potragu za karavanom Kurejšija sve dok Allah nije doveo njih (tj. muslimane) do susreta s njihovim neprijateljem bez ikakvog dogovora.
Svjedočio sam noći Akabe (zavjeta) s Allahovim Poslanikom (savs) kada smo se zavjetovali na islam, i ne bih je zamijenio za bitku na Bedru, iako je bitka na Bedru popularnija među ljudima od nje (tj. zavjeta na Akabi).
Što se tiče mojih vijesti (u ovoj bitci na Tebuku), nikada nisam bio jači ili bogatiji nego što sam bio kada sam ostao iza Poslanika (savs) u tom pohodu. Tako mi Allaha, nikada prije nisam imao dvije deve, ali sam ih imao u vrijeme ovog pohoda.
Kad god bi Allahov Poslanik (savs) želio krenuti u neki pohod, skrivao bi svoju namjeru spominjući različite pohode, sve dok nije došlo vrijeme pohoda (na Tebuk) koji je Allahov Poslanik (savs) vodio po jakoj vrućini, suočen s dugim putovanjem, pustinjom i velikim brojem neprijatelja. Tako je Poslanik (savs) jasno najavio muslimanima (njihovo odredište) kako bi se mogli pripremiti za svoj pohod.
Jasno ih je obavijestio o odredištu na koje ide. Allahovog Poslanika (savs) pratio je veliki broj muslimana koji se nisu mogli popisati u knjigu, odnosno registar.
Kab je dodao: „Svaki čovjek koji je namjeravao biti odsutan pomislio bi da će stvar ostati skrivena osim ako je Allah ne otkrije putem Božanske objave. Tako je Allahov Poslanik (savs) vodio taj pohod u vrijeme kada su plodovi sazreli, a hlad izgledao ugodno.
Allahov Poslanik (savs) i njegovi ashabi su se pripremili za bitku, a ja sam krenuo da se spremim zajedno s njima, ali sam se vratio ne radeći ništa. Govorio bih sebi: „Mogu i ja to.“
Tako sam to s vremena na vrijeme odgađao dok se ljudi nisu spremili i dok Allahov Poslanik (savs) i muslimani s njim nisu otišli, a ja nisam ništa pripremio za svoj odlazak, pa sam rekao: „Pripremit ću se (za odlazak) dan ili dva nakon njega, a onda ću im se pridružiti.
“ Ujutro nakon njihovog odlaska, izašao sam da se spremim, ali sam se vratio ne radeći ništa. Zatim sam opet sljedećeg jutra izašao da se spremim, ali sam se vratio ne radeći ništa.
Takav je bio slučaj sa mnom sve dok nisu požurili i bitka je (od mene) bila propuštena.“ Čak i tada sam namjeravao krenuti da ih stignem. Volio bih da sam to učinio! Ali nisam imao sreće.
Dakle, nakon odlaska Allahovog Poslanika (savs), kad god bih izašao i prošetao među ljudima (tj. preostalim osobama), ražalostilo me je što nisam mogao vidjeti nikoga oko sebe osim jednog optuženog za licemjerje ili jednog od onih slabića koje je Allah oprostio.
Allahov Poslanik (savs) nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka. Pa dok je sjedio među ljudima u Tebuku, rekao je: “Šta je Kab uradio?”
Čovjek iz plemena Benu Salama rekao je: “O Allahov Poslaniče (savs)! Zaustavile su ga njegove dvije Burde (tj. odjeća) i to što je s ponosom gledao u svoje bokove.”
Tada je Muaz bin Džebel (ra) rekao: “Kakvu lošu stvar si rekao! Tako mi Allaha! O Allahov Poslaniče (savs)! Mi o njemu ne znamo ništa osim dobrog.” Allahov Poslanik (savs) je šutio.
Kab bin Malik (ra) je dodao: ‘Kada sam čuo da je on (tj. Poslanik (savs)) se vraćao u Medinu. Obuzela me je briga i počeo sam smišljati lažne izgovore, govoreći sebi: “Kako mogu izbjeći njegov gnjev sutra?”
I poslušao sam savjet mudrog člana moje porodice u vezi s tim. Kada je rečeno da se Allahov Poslanik (savs) približio, svi zli lažni izgovori su nestali iz mog uma i dobro sam znao da se nikada neću moći izvući iz ovog problema izmišljajući lažnu izjavu.
Tada sam čvrsto odlučio govoriti istinu. Tako je Allahov Poslanik (savs) stigao ujutro, i kad god bi se vratio s putovanja, prvo bi posjetio džamiju i u njoj obavio dva namaza, a zatim sjeo za ljude.
Pa kada je sve to (ovaj put) učinio, oni koji se nisu pridružili pohodu (na Tebuk) došli su i počeli nuditi (lažne) izgovore i polagati zakletvu pred njim.
Bilo ih je nešto više od osamdeset ljudi; Allahov Poslanik (savs) je prihvatio izgovore koje su iznijeli, uzeo zakletvu na odanost, zatražio oprost od Allaha za njih i ostavio tajne njihovih srca Allahu da presudi.
Zatim sam došao do njega, i kada sam ga pozdravio, on se nasmiješio osmijehom ljutite osobe i rekao: “Priđi.” Tako sam hodao dok nisam sjeo pred njega.
Rekao mi je: “Šta te spriječilo da nam se pridružiš? Nisi li kupio životinju da te nosi?”
Odgovorio sam: „Da, o Allahov Poslaniče (savs)! Ali tako mi Allaha, da sam sjedio pred bilo kojom osobom među ljudima svijeta osim tebe, izbjegao bih njegov gnjev izgovorom.
Tako mi Allaha, darovana mi je moć tečnog i elokventnog govora, ali tako mi Allaha, dobro sam znao da ako ti danas kažem laž da bih tražio tvoju naklonost, Allah će te sigurno naljutiti na mene u bliskoj budućnosti, ali ako ti kažem istinu, iako ćeš se zbog toga naljutiti, nadam se Allahovom oprostu.
Zaista, tako mi Allaha, nije bilo izgovora za mene. Tako mi Allaha, nikada nisam bio jači ili bogatiji nego što sam bio kada sam ostao iza tebe.“ Tada je Allahov Poslanik (savs) rekao: „Što se tiče ovog čovjeka, on je sigurno rekao istinu.
Zato ustani dok Allah ne odluči o tvom slučaju.“ Ustao sam, a mnogi ljudi iz Benu Saleme su me slijedili i rekli mi. „Tako mi Allaha, nikada prije nismo vidjeli da si počinio ikakav grijeh.
Zaista nisi ponudio izgovor Allahovom Poslaniku (savs) kao što su to učinili drugi koji mu se nisu pridružili. Dova Allahovog Poslanika (savs) Allahu da ti oprosti bila bi ti dovoljna.“ Tako mi Allaha, nastavili su me toliko kriviti da sam namjeravao da se vratim (Poslaniku) i optužim sebe da sam lagao, ali sam im rekao: „Ima li još neko ko je doživio istu sudbinu kao i ja?“
Odgovorili su: „Da, postoje dva čovjeka koji su rekli isto što i ti, i obojici je data ista naredba kao i tebi.“ Rekao sam: „Ko su oni?“ Odgovorili su: Murara bin Al-Rabi El-Amri i Hilal bin Umaijja El-Vakifi.
Time su mi spomenuli dva pobožna čovjeka koji su učestvovali u pohodu (bitci) na Bedru,i u kojima je bio uzor za mene. Tako da nisam promijenio mišljenje kada su mi ih spomenuli.
Allahov Poslanik (savs) je zabranio svim muslimanima da razgovaraju s nama, s tri gore spomenute osobe od svih onih koji su ostali u tom pohodu. Tako smo se klonili ljudi i oni su promijenili svoj stav prema nama sve dok mi se sama zemlja (gdje sam živio) nije učinila stranom kao da je nisam poznavao. Ostali smo u tom stanju pedeset noći.
Što se tiče moje dvojice drugova, oni su ostali u svojim kućama i nastavili plakati, ali ja sam bio najmlađi od njih i najčvršći, pa sam izlazio i prisustvovao namazima zajedno s muslimanima i lutao po pijacama, ali niko nije htio razgovarati sa mnom.
Dolazio bih Allahovom Poslaniku (savs) i selamio ga dok je sjedio na svom okupljanju nakon namaza, i pitao bih se da li je Poslanik (savs) pomjerio usne u znak odgovora na moje selame ili ne. Tada bih ibadetio blizu njega i krišom ga gledao.
Kada bih bio zauzet ibadetom, on bi okrenuo lice prema meni, ali kada bih se ja okrenuo prema njemu, on bi okrenuo lice od mene. Kada je ovo grubo ponašanje ljudi potrajalo, hodao sam sve dok se nisam popeo na zid vrta Ebu Katade, koji mi je bio rođak i najdraža osoba, i poselamio sam ga.
Tako mi Allaha, nije mi uzvratio selam. Rekao sam: “O Ebu Katade! Molim te tako Allaha! Znaš li da volim Allaha i Njegovog Poslanika?” Šutio je. Ponovo sam ga pitao, moleći ga Allahom, ali je ostao nijem.
Zatim sam ga ponovo pitao u ime Allaha. Rekao je: „Allah i Njegov Poslanik to bolje znaju.“ Tada su mi oči potekle suzama i vratio sam se i preskočio zid.’
Kab je dodao: ‘Dok sam šetao medinskom pijacom, iznenada sam ugledao Nabatija (tj. kršćanskog farmera) iz Nabatija Šama koji je došao prodati svoje žito u Medini, govoreći: „Ko će me odvesti do Kaba bin Malika?“
Ljudi su počeli pokazivati na njega sve dok nije došao do mene i predao mi pismo od kralja Gassana u kojem je pisalo sljedeće: „Da nastavim, obaviješten sam da te tvoj prijatelj (tj. Poslanik (savs) grubo tretira.
U svakom slučaju, Allah ti ne dozvoljava da živiš na mjestu gdje se osjećaš inferiorno i gdje su tvoja prava izgubljena. Zato nam se pridruži, i mi ćemo te utješiti.“ Kada sam to pročitao, rekao sam sebi: „Ovo je također neka vrsta testa.“ Zatim sam odnio pismo u peć i u njemu napravio vatru spaljujući ga. Kad je prošlo četrdeset od pedeset noći, došao mi je glasnik Allahovog Poslanika (savs) i rekao: “Allahov Poslanik (savs) ti naređuje da se kloniš svoje žene.”
Rekao sam: “Trebam li se od nje razvesti ili šta da radim?” Rekao je: “Ne, samo se kloni nje i ne živi s njom.” Časni Poslanik (savs) je poslao istu poruku mojoj dvojici drugova.
Zatim sam rekao svojoj ženi: “Idi svojim roditeljima i ostani s njima dok Allah ne donese Svoju presudu u ovom pitanju.”
Kab je dodao: “Žena Hilala bin Umaje došla je Časnom Poslaniku (savs) i rekla: “O Allahov Poslaniče (savs)! Hilal bin Umaja je bespomoćan starac koji nema slugu da se brine o njemu. Zar ne voliš da mu služim?”
Rekao je: “Ne (možeš mu služiti), ali ne bi trebao da ti se približi.” Ona je rekla: “Tako mi Allaha, on nema želju ni za čim. Tako mi Allaha, nikada nije prestao plakati od početka njegovog slučaja do danas.”
Tom prilikom, neki članovi moje porodice su mi rekli: “Hoćeš li i ti zamoliti Allahovog Poslanika (savs) da dozvoli tvojoj ženi (da te služi) kao što je dozvolio ženi Hilala bin Umaje da služi njemu?” Rekao sam: „Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahovog Poslanika (savs) u vezi s njom, jer ne znam šta bi Allahov Poslanik (savs) rekao kada bih ga zamolio da joj dozvoli (da me služi) dok sam mladić.“
Zatim sam ostao u tom stanju još deset noći nakon toga, sve dok se nije navršilo pedeset noći, počevši od vremena kada je Allahov Poslanik (savs) zabranio ljudima da razgovaraju s nama.
Kada sam klanjao sabah namaz [molitva neposredno prije zore] pedesetog jutra na krovu jedne od naših kuća i dok sam sjedio u stanju koje je Allah opisao (u Kur'anu), tj. moja duša mi se činila skučenom, pa čak mi se i Zemlja činila uskom uprkos svoj svojoj prostranosti, čuo sam glas onoga koji se popeo na planinu Sala kako najglasnije dovikuje: “O Kab bin Malik! Budi sretan (primanjem dobrih vijesti).”
Pao sam na sedždu pred Allahom, shvativši da je došlo olakšanje. Allahov Poslanik (savs) je najavio da će Allah prihvatiti naše pokajanje kada je klanjao sabah namaz.
Ljudi su zatim izašli da nam čestitaju. Neki donosioci radosnih vijesti izašli su kod moje dvojice drugova, a jedan konjanik je žurno došao do mene, a čovjek iz plemena Benu Aslam je dotrčao i popeo se na planinu, a glas mu je bio brži od konja.
Kada mi je on (tj. čovjek) čiji sam glas čuo došao prenoseći radosne vijesti, skinuo sam svoju odjeću i obukao ga u nju; i tako mi Allaha, nisam imao drugu odjeću osim nje tog dana. Zatim sam posudio dvije odjeće, obukao ih i otišao Allahovom Poslaniku (savs).
Ljudi su me počeli primati u grupama, čestitajući mi na Allahovom prihvatanju mog pokajanja, govoreći: ‘Čestitamo vam na Allahovom prihvatanju vašeg pokajanja.’
Kab je dalje rekao: “Kada sam ušao u džamiju, vidio sam Allahovog Poslanika (savs) kako sjedi s ljudima oko sebe. Talha bin Ubaidullah mi je brzo prišao, rukovao se sa mnom i čestitao mi.” Tako mi Allaha, nijedan od muhadžira (tj. iseljenika) nije ustao za mene osim njega (tj. Talhe), i to Talhi nikada neću zaboraviti.’
Kab (ra) je dodao: ‘Kada sam poselamio Allahovog Poslanika (savs), on je, lica ozarena radošću, rekao: ‘Budi sretan zbog najboljeg dana koji si doživio otkako te je majka rodila.’ Kab je dodao: ‘Rekao sam Poslaniku (savs) „Je li ovo oprost od tebe ili od Allaha?“
Rekao je: „Ne, od Allaha je.“ Kad god bi Allahov Poslanik (savs) postao sretan, njegovo lice bi sjalo kao da je komadić mjeseca, i svi smo znali tu njegovu osobinu. Kada sam sjeo pred njega, rekao sam: „O Allahov Poslaniče (savs)!
Zbog prihvatanja mog pokajanja, odreći ću se sveg svog imetka kao milostinju za Allaha i Njegovog Poslanika.“ Allahov Poslanik (savs) je rekao: „Zadrži dio svog imetka, jer će to biti bolje za tebe.“
Rekao sam: „Dakle, zadržat ću svoj dio od Hajbera kod sebe“, i dodao: „O Allahov Poslaniče (savs)! Allah me je spasio jer sam govorio istinu; stoga je dio mog pokajanja da ne govorim ništa osim istine dok sam živ.
Tako mi Allaha, ne poznajem nijednog muslimana kojem je Allah više pomogao da govori istinu nego meni. Otkad sam tu istinu spomenuo Allahovom Poslaniku (savs) do danas, nikada nisam namjeravao lagati. Nadam se da će me Allah također spasiti (od iznošenja laži) do kraja života.“
Tako je Allah objavio Svome Poslaniku ajet:
– ‘ Allah se doista sa samilošću i oprostom obratio Poslaniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga slijedili u času nevolje nakon što su se srca jedne grupe od njih skoro pokolebala. I On bi opet prihvatio njihovo pokajanje. Zaista je On prema njima samilostan (i) milostiv. ‘ (Časni Kur'an, 9.117)
Tako mi Allaha, Allah mi nikada nije podario, osim što me je uputio islamu, veću blagodat od činjenice da nisam slagao Allahovom Poslaniku (savs) što bi mi uzrokovalo da propadnem, kao što su propali oni koji su slagali.’
Kab je dodao: ‘Mi, tri osobe, potpuno smo se razlikovali od onih čiji je izgovor Allahov Poslanik (savs) prihvatio kada su mu se zakleli.
Uzeo je njihovu zakletvu vjernosti i zamolio Allaha da im oprosti, ali Allahov Poslanik (savs) je ostavio naš slučaj neriješen dok Allah ne donese Svoj sud o tome.
Što se tiče ovoga, Allah je rekao:
“(Bog je primio pokajanje) one trojice koji su ostali iza,…” (Časni Kur'an, 9:118)
Ono što je Allah rekao (u ovom ajetu) ne ukazuje na naš neuspjeh u učestvovanju u pohodu, već se odnosi na odgađanje donošenja odluke od strane Poslanika (savs) o našem slučaju, za razliku od slučaja onih koji su položili zakletvu pred njim, a on ih je opravdao prihvatajući njihove izgovore.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje ovih događaja u budućnosti.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz sljedećim članovima koji su preselili:
Hafiz Muhamed Ibrahim Abid
Hafiz Muhammed Ibrahim Abid, koji je služio kao imam, zakleo se na vjernost Trećem halifi (rh).
Rođen je slijep, ali je u svom selu naučio Časni Kur'an napamet. Kasnije je studirao za imama i služio u Pakistanu na raznim mjestima i u raznim uredima, a dvije godine je služio i u Indoneziji. Također je služio kao sekretar Udruženja slijepih.
Naučio je i čitati Brajevo pismo. Tokom studija, kaže se da je bio izuzetno inteligentan i da posjeduje odlično pamćenje. Iskusio je posebnu ljubaznost Trećeg halife (rh). Mogao bi prepoznati nekoga samo po načinu na koji se rukuje s njim, a da išta ne kaže.
Govorio bi da iako ne vidi očima, vidi srcem. Napamet je naučio mnoge reference i citate. Imao je duboku vezu s Hilafatom. Iza njega su ostali supruga, dva sina i četiri kćerke. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost, a njegovoj djeci strpljenje.
Šeik Abu Bakr George
Šeik Abu Bakr George, imam koji je služio u Liberiji. Prihvatio je Ahmadijat 1980. godine.
Nakon penzionisanja, posvetio se služenju vjeri. Iako formalno nije služio Džemat, pokazivao je duh služenja koji je daleko prevazilazio čak i duh onog koji služi Džemat. Uvijek je bio u prvim redovima služenja i širenja poruke islama Ahmadije.
Nakon sažetog kursa, imenovan je za lokalnog imama. Ponudio je svoju ličnu zemlju Zajednici za izgradnju džamije i imamske kuće. Nastavio je služiti Zajednici čak i u starosti i slabosti.
Redovno je obavljao namaze, prinosio finansijske žrtve, brinuo se o siromašnima i bio je pravedan i iskren čovjek. Imao je duboku vezu s Hilafatom. Iza njega su ostale dvije supruge, tri sina i dvije kćerke. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost i da nastavi naslijeđe odanosti Zajednici među svojom djecom.
Samina Bhano
Sameena Bhano, supruga dr. Fazla Mahmuda Bhanoa iz Liberije. Bila je unuka hazreti Maulane Abdur Rahima Darda (ra), ashaba Obećanog Mesije (as).
Provela je preko 30 godina u Africi zajedno sa svojim suprugom, koji je služio Džemat, podnoseći sve vrste teškoća sa strpljenjem i hrabrošću. Svaku teškoću podnosila je s pozitivnim stavom i održavala ljubavnu atmosferu u svom braku na svakom koraku. I
mala je ljubavni odnos sa svima. Afriku je prihvatila kao svoju domovinu. Bila je poznata po tome što je uvijek ostajala zadovoljna bez obzira na okolnosti.
Redovito je obavljala molitve, bila je ljubazna, brinula se o svima, bila je vrlo gostoljubiva i uvijek je bila strpljiva u svim okolnostima. Gajila je veliku ljubav prema Halifatu. Iza nje su ostali suprug i kćerka. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost i uzdigne njen položaj.