Život Poslanika II Zavjere i Božija pomoć

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje u vezi s pohodom na Tebuk.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovom prilikom licemjeri pokušali nauditi Časnom Poslaniku (savs). Židovi, kršćani i licemjeri su se zajednički trudili ubiti Časnog Poslanika (savs).

Ipak, svaki put kada se činilo da je poraz muslimana izvjestan, Bog je čudesno pomagao muslimanima i Časnom Poslaniku (savs), dajući im odlučujuću pobjedu.

Nije bilo drugačije ni u slučaju pohoda na Tebuk; od putovanja do i od Tebuka, koja su bila dovoljna da potpuno zbune licemjere, do bijega vojske koju je poslao rimski car, ili činjenice da se iz straha nisu ni suočili s muslimanima u bitci, te plemena na granicama Arabije koja su dolazila Časnom Poslaniku (savs) tražeći mirovne sporazume, sve su to primjeri kako su zavjere i spletke licemjera osujećene i kako je Bog pružio čudesnu pomoć muslimanima.

Posljednji pokušaj licemjera da naude muslimanima

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, dok su muslimani započinjali svoj povratak u Medinu, licemjeri učinili posljednji pokušaj da unište muslimane i Časnog Poslanika (savs).

To su učinili pokušajem atentata na život Časnog Poslanika (savs). Istaknute vođe licemjera pratile su muslimansku vojsku i širile lažnu propagandu. Imalo je smisla da je njihova zavjera tokom povratka bila unaprijed smišljena.

Dok se muslimanska vojska vraćala u Medinu, došla je tačka na putovanju kada se dolina podijelila na dva puta: jedan je bio prostrana ravnica, dok je drugi bio uski put, prečica.

Muslimani su planirali ići ovim prečicama; međutim, licemjeri su mislili da će, budući da je to uski put i da postoji uzdignut dio tog puta koji prolazi kroz planine, istovremeno doći do velike koncentracije muslimana na malom području.

Mislili su iskoristiti noć i skovali su zavjeru da se okupe oko Časnog Poslanika (savs), preplaše njegovu devu, prerežu joj uzde i uzrokuju da padne s uzdignutog dijela uskog puta, stvarajući dojam kao da se radi o nesreći.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog obavijestio Časnog Poslanika (savs) o ovom zlokobnom planu. Kao rezultat toga, Časni Poslanik (savs) je objavio da će, osim njega i trojice ashaba koji će ići prečicom, preostala vojska ići širokim putem.

Činilo se da će ovo okončati plan koji su skovali licemjeri. Međutim, oni su ustrajali i odlučili su da će njih 12-15 pokriti svoja lica, prići Časnom Poslaniku (savs) i preplašiti njegovu devu. I to je upravo ono što su pokušali učiniti.

Prišli su devi i pokušali je preplašiti; nakon toga, Časni Poslanik (savs) je naredio jednom od ashaba koji su ga pratili da progoni ove ljude i natjera ih da se povuku.

Kada je Časni Poslanik (savs) upitao jesu li ih prepoznali, ashabi su rekli da su im lica pokrivena; međutim, prepoznali su njihove jahaće životinje. Časni Poslanik (savs) je rekao svojim ashabima kakav je bio njihov plan.

Kada su ga ashabi pitali hoće li kazniti te ljude, Časni Poslanik (savs) je rekao da neće, jer nije želio da narod Arabije kaže da je ubio vlastiti narod.

Tada je Časni Poslanik (savs) primio objavu, nakon čega je pozvao jednog od ashaba i rekao da će mu reći nešto što treba da čuva u tajnosti. Časni Poslanik (savs) mu je rekao imena svakog od licemjera koji su pokušali da ga napadnu. Časni Poslanik (savs) je rekao da mu je naređeno da ne predvodi dženazu-namaz nijednom od njih jer su licemjeri.

Postupanje Časnog Poslanika (savs) s licemjerima

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ashab kojem je Časni Poslanik (savs) ovo rekao bio Hazreti Huzeifa (ra), i po uputama Časnog Poslanika (savs), on je ta imena držao u tajnosti.

Za vrijeme hilafeta Hazreti Omera (ra), kad god bi neko preselio, a on bi sumnjao da je među licemjerima, posebno oni koji su pokušali napasti Časnog Poslanika (savs), zamolio bi Hazreti Huzeifu (ra) da ga prati na njihovoj dženazi.

Ako bi Hazreti Huzeifa (ra) odbio da ga prati, znao bi da su oni jedna od osoba o kojima je Časni Poslanik (savs) pričao Hazreti Huzeifi (ra), i stoga ni on ne bi otišao na njihovu dženazu-namaz.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se sljedećeg jutra hazreti Usaid (ra), poglavica naroda Au, sastao sa Časnim Poslanikom (savs), te da ga je Časni Poslanik (savs) obavijestio o događajima od prethodne noći i pokušaju atentata na njega.

Nakon toga, hazreti Usaid (ra) je zatražio od Časnog Poslanika (savs) da naredi da se ti ljudi privedu pravdi.

Međutim, Časni Poslanik (savs) je odgovorio da ne želi da ljudi govore da je, nakon što su završile njegove bitke s nevjernicima, počeo napadati vlastiti narod.

Hazreti Usaid (ra) je odgovorio: “Kako se oni koji su ga napali mogu smatrati njegovim vlastitim narodom?” Časni Poslanik (savs) je upitao: “Zar oni ne ispovijedaju islamsku vjeroispovijest?”

Hazreti Usaid (ra) je rekao da, iako ispovijedaju islamsku vjeroispovijest, to je samo površno. Časni Poslanik (savs) je rekao da, kako god bilo, oni i dalje ispovijedaju islamsku vjeroispovijest i da samo zbog toga neće dati naredbu da im se izrekne smrtna kazna.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da takozvane hodže današnjice, koji naređuju da se ubiju oni koji ispovijedaju islamsku vjeroispovijest, trebaju imati na umu ovu instrukciju Časnog Poslanika (savs).

Licemjeri se obraćaju Rimu za pomoć i rušenje džamije al-Dirar

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, vidjevši da su im vlastite zavjere osujećene i shvativši da su okolna plemena također sklopila ugovore sa Časnim Poslanikom (savs), uključujući i jevrejska plemena, licemjeri smatrali da je vrijeme da potraže pomoć izvan Arabije, posebno od rimskog cara.

Također su nastojali uspostaviti neku vrstu sjedišta u Medini gdje bi mogli održavati sastanke i planirati protiv muslimana. Ovdje bi također skladištili oružje; međutim, to bi trebalo biti takvo da ostane van vidokruga muslimana.Licemjeri s udružili snage s Banu Amirom, koji je predložio da se ovo sjedište uspostavi u Kubi.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema predajama, kada se Časni Poslanik (savs) vratio u Medinu, Ebu Amir sreo Časnog Poslanika (savs) i upitao ga o islamu.

Časni Poslanik (savs) mu je to rekao i pozvao ga u islam. Međutim, Ebu Amir je odbio i umjesto toga se rugao Časnom Poslaniku (savs). Podrugljivo je rekao da bi Bog trebao protjerati iz zemlje i ubiti onoga ko je od te dvojice lažan.

Časni Poslanik (savs) je rekao da bi to svakako trebalo biti slučaj. Međutim, kako je broj muslimana nastavio rasti, Ebu Amir je postajao sve frustriraniji. Udružio se s licemjerima i izgradio džamiju u Kubi koja će im služiti kao sjedište, poznatu kao Mesdžid al-Dirar.

Ovdje bi se okupljali istomišljenici, a Ebu Amir bi ih poticao da se suprotstave Časnom Poslaniku (savs)  Njegov krajnji cilj bio je protjerati muslimane iz Medine.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Ebu Amir otišao i sastao se s rimskim carem Heraklijem te ga dodatno huškao protiv muslimana, te rekao da nema razloga za strah. Heraklije je rekao da će im pomoći.

Ebu Amir je ovu vijest prenio licemjerima koji su sagradili džamiju u Kubi. Međutim, Ebu Amir na kraju nije uspio ostvariti svoju namjeru, jer je još uvijek bio u Siriji kada je umro sam; drugim riječima, njegove riječi upućene Časnom Poslaniku (savs) pokazale su se istinitima, osim što su se pokazale istinitima u njegovom vlastitom slučaju.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se ovi događaji zbili prije nego što je Časni Poslanik (savs) krenuo prema Tebuku. Licemjeri su prišli Časnom Poslaniku (savs), tražeći od njega da klanja u njihovoj džamiji, lažući i govoreći da su je izgradili iz dobrih razloga.

Časni Poslanik (savs) je rekao da će se možda klanjati u džamiji po povratku s putovanja. Kada se Časni Poslanik (savs) vratio iz Tebuka, objavljen je sljedeći Kur'anski ajet u vezi s džamijom:

„ A oni ljudi koji su izgradili džamiju da nanesu štetu i nevjerovanje i da izazovu podjelu među vjernicima, i da omoguće mjesto skrivanja za onog koji otprije ratuje sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sigurno će se zaklinjati: “Mi nismo mislili ništa osim dobra,’’ a Allah svjedoči da su oni zaista lažljivci.“ (Kur'an, 9:107)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, nakon što je primio ovu objavu, Časni Poslanik (savs) naredio određenim ashabima da odu u Kubu i unište ovu ‘džamiju’. Kada je džamija zapaljena, oni koji su je posjećivali su se razbježali i pobjegli.

U svakom slučaju, Časni Poslanik (savs) je opraštao počinjene prekršaje i pritužbe koje su prouzrokovali licemjeri i uvijek je previđao njihove ekscese. Tek kada su predstavljali prijetnju državi, Časni Poslanik (savs) je poduzimao mjere, i to samo protiv sjedišta gdje su se okupljali.

Izraz ljubavi po dolasku Časnog Poslanika (savs) u Medinu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada se Časni Poslanik (savs) vraćao u Medinu, izrazio svoju ljubav prema Medini i njenim stanovnicima. Dok se približavao Medini, Časni Poslanik (savs) je izrazio da voli svaki dio Medine.

Prema jednoj predaji, Časni Poslanik (savs) je rekao da se želi brzo vratiti u Medinu i da ko god želi da se brzo vrati treba da mu se pridruži. Časni Poslanik (savs) je također rekao da je u svim domovima Ensarija vladao prosperitet.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su postojale dvije grupe ljudi koje su ostale po strani u bitci na Tebuku: jedna je bila grupa licemjera prema kojima je Bog izrazio Svoje nezadovoljstvo, a druga je bila grupa onih koji su bili iskreni u vjeri i željeli su učestvovati u bitci, ali su bili ili toliko siromašni da uprkos svojim naporima nisu mogli pristupiti vojsci, ili nisu mogli učestvovati zbog neke bolesti ili tegoba, i Bog je prihvatio njihov izgovor.

Kada se Časni Poslanik (savs) vratio u Medinu, Časni Poslanik (savs) je rekao da je u Medini bilo nekih koji su zapravo bili s muslimanskom vojskom tokom cijelog njihovog putovanja u duhu, misleći na one koji su ostali iz valjanog razloga.

Časni Poslanik (savs) je rekao da su dove koje su obavljali dok su bili u svojim domovima bile učinkovitije od rukovanja oružjem, te da su i oni bili dio blagoslova ovog putovanja.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Časni Poslanik (savs) vratio u Medinu, gdje su ga dočekali muškarci, žene i djeca okupljeni u Sanijah al-Vada i pjevali kuplete u znak dobrodošlice Poslaniku (savs) prilikom povratka u Medinu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i u budućnosti nastaviti spominjati aspekte iz života Časnog Poslanika (savs).