Život Poslanika II Pripreme za pohod na Tabuk
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje u vezi s Bitkom kod Tebuka.
Zlobna zavjera Abu Amira
Hazreti Halifa (aba) citirao je Drugog halifu, hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra), koji u vezi s pozadinom Bitke kod Tebuka piše da je Ebu Amir Madani pripadao plemenu Khazradž.
Kroz dugotrajno druženje sa Jevrejima i kršćanima, stekao je naviku tihe meditacije i ponavljanja Božjih imena. Zbog te navike, općenito je bio poznat kao Ebu Amir, Pustinjak. Međutim, nije bio kršćanin po vjeri.
Kada je Poslanik (savs) otišao u Medinu nakon seobe, Ebu Amir je pobjegao iz Medine u Meku. Kada se i Meka konačno podvrgnula rastućem utjecaju islama, počeo je kovati novu intrigu protiv islama. Promijenio je ime i uobičajeni način odijevanja te se nastanio u Kubi, selu u blizini Medine.
Budući da je dugo bio odsutan i promijenio je svoj izgled i odjeću, stanovnici Medine ga nisu prepoznali. Prepoznali su ga samo oni licemjeri s kojima je imao tajne odnose.
Povjerio se licemjerima Medine i, uz njihov pristanak, planirao je otići u Siriju i podstaći i isprovocirati kršćanske vladare i kršćanske Arape da napadnu Medinu.
Dok je bio zauzet svojom zlokobnom misijom na sjeveru, planirao je širenje nezadovoljstva u Medini. Njegove kolege, licemjeri, trebali su širiti glasine da će Medinu napasti sirijske snage. Kao rezultat ove dvostruke zavjere, Ebu Amir se nadao da će muslimani i sirijski kršćani zaratiti.
Ako njegova zavjera ne uspije, nadao se da će sami muslimani biti isprovocirani da napadnu Siriju.Čak i tako, rat bi mogao započeti između muslimana i Sirijaca, a Ebu Amir bi imao razloga za radost.
Dovršivši svoje planove, otišao je u Siriju. Dok je bio odsutan, licemjeri u Medini – prema planu – počeli su širiti glasine da su viđene karavane koje dolaze napasti Medinu. Kada se nijedna karavana nije pojavila, izdali su neko objašnjenje.
Entuzijazam muslimana uprkos gladi
Ove glasine su postale toliko uporne da je Časni Poslanik (savs) smatrao vrijednim da lično povede muslimansku vojsku protiv Sirije. To su bila teška vremena.
Arabiju je potresla glad. Žetva prethodne godine bila je loša, a žitarica i voća je bilo malo. Vrijeme za novu žetvu još nije došlo. Bio je kraj septembra ili početak oktobra kada je Poslanik (savs) krenuo na ovu misiju.
Licemjeri su znali da su glasine njihove vlastite izmišljotine. Također su znali da je njihova namjera bila isprovocirati muslimane na napad na Sirijce ako Sirijci ne napadnu muslimane. U oba slučaja, sukob s velikim Rimskim carstvom trebao je rezultirati uništenjem muslimana.
Lekcija iz Mutaha bila je pred njima. Kod Mutaha, muslimani su se morali suočiti s tako ogromnom vojskom da su se s velikim poteškoćama uspjeli povući.
Licemjeri su se nadali da će izvesti drugi Mutah u kojem bi sam Poslanik (savs) mogao (ne daj Bože) izgubiti život.
Dok su licemjeri bili zauzeti širenjem glasina o sirijskom napadu na muslimane, oni su također ulagali sve napore da unesu strah u umove muslimana. Sirijci su mogli podići vrlo velike vojske kojima se muslimani nisu mogli suprotstaviti. Pozivali su muslimane da ne učestvuju u sukobu sa Sirijom.
Njihov plan je bio, s jedne strane, da isprovociraju muslimane da napadnu Siriju, a s druge strane, da ih obeshrabre da idu u velikom broju. Željeli su da muslimani krenu u rat protiv Sirije i dožive siguran poraz.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da iako je u periodu prije prethodnih bitaka Časni Poslanik (savs) držao planove u tajnosti, ovaj put za Bitku kod Tebuka, Časni Poslanik (savs) je dao opću obavijest i obavijestio muslimane da se pripreme s obzirom na težak put koji je pred njima.
Časni Poslanik (savs) je poslao poruku okolnim plemenima da se pripreme za bitku. Časni Poslanik (savs) je također poslao poruku bogatijim muslimanima s apelom za finansijske žrtve kako bi se obezbijedila potrebna sredstva za bitku.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u to vrijeme u Medini vladao veliki strah jer je neprijateljska vojska mogla napasti u bilo kojem trenutku. Muslimani su međusobno razgovarali o tome kako se rimski car pripremao da ih napadne. Uprkos tom strahu, ashabi su pokazali uzornu predanost pripremajući se za bitku i prinoseći finansijske žrtve.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u to vrijeme Medina bila u fazi gladi i da su im se svi usjevi osušili. Istovremeno, postojao je strah povezan s dugim putovanjem u bitku, a sve to zbog loše opreme.
Ipak, kada je Časni Poslanik (savs) objavio bitku, muslimani su napustili svoju žetvu i počeli se pripremati za bitku. Znajući stanje muslimana, Časni Poslanik (savs) je uputio apel za finansijske žrtve, rekavši da će svakom ko doprinese biti zagarantovan Džennet.
Nevjerovatno žrtvovanje hazreti Osmana (ra) i drugih ashaba
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Ebu Bekr (ra) prvi poslušao ovaj apel, donoseći svo bogatstvo iz svog doma, koje je iznosilo 400 dirhema. Časni Poslanik (savs) ga je upitao da li je išta ostavio svojoj porodici. Hazreti Ebu Bekr (ra) je odgovorio da je za njih ostavio Allaha i Njegovog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i hazreti Osman (ra) poslušao apel Časnog Poslanika (savs) i obećao stotinu deva. Zatim je hazreti Osman (ra) povećao svoj zalog na 200 deva. Kako je Časni Poslanik (savs) dalje upućivao apel, hazreti Osman (ra) je istupio i obećao 300 deva za vojsku.
Dok je Časni Poslanik (savs) silazio sa svoje propovjedaonice, moglo se čuti kako kaže da nakon tog dana, bez obzira šta Osman (ra) učini, neće biti krivnje na njemu. Druga predaja bilježi da je hazreti Osman (ra) donio hiljadu dinara i poklonio ih Časnom Poslaniku (savs).
Na to je Časni Poslanik (savs) rekao da Osmanu (ra) neće biti nanesene štete nakon onoga što je učinio tog dana. Druga predaja bilježi da je hazreti Osman (ra) dao deset hiljada dinara, nakon čega je Časni Poslanik (savs) uputio dovu za hazreti Osmana (ra).
Neka predanja bilježe Osmanovu (ra) žrtvu od hiljadu deva i 70 konja, nakon čega je Poslanik (savs) dovio Bogu da bude zadovoljan Osmanom (ra).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su hazreti Abdur Rahman bin Auf (ra), hazreti Asim bin Adi (ra), hazreti Sad bin Ubadah (ra) i hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) također dali velike finansijske žrtve za ovu bitku, te da je Časni Poslanik (savs) činio dove za njih.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Allahova milost da članovi Ahmadije muslimanske zajednice razumiju ovaj primjer koji su postavili ashabi o tome šta znači prinositi finansijske žrtve. Neki ljudi zaista žrtvuju sve što imaju. A za one koji su bogati, primjeri hazreti Ebu Bekra (ra), hazreti Omera (ra) i hazreti Osmana (ra) su pred njima. Zajedno s onima koji su manje bogati i nastavljaju prinositi finansijske žrtve, to je prilika i u ovom dobu za one koji su bogati da učestvuju u prinošenju finansijskih žrtava.
Odgovor Svemogućeg Boga licemjerima
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, slušajući poziv Časnog Poslanika (savs), čak i oni koji su bili siromašni i mogli su ponuditi samo šaku žita to i učinili. Vidjevši to, licemjeri su ismijavali muslimane, govoreći da se ništa ne može postići s tako malim količinama. Kao odgovor, Bog je u Časnom Kur'anu rekao:
„ Radovali su se oni koji su ostavljeni iza protivno Allahovom Poslaniku, i mrzili su da se bore svojim imetkom i svojim životima na Allahovom putu. I rekli su: “Ne izlazite na vrelinu.’’ Ti reci: “Vatra Džehennema je vrelija.’’ Samo kad bi oni razumjeli! Zato oni treba da se malo smiju a mnogo plaču radi kazne za ono što su zaradili.“ (Kur'an, 9:81-82)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su i neki ashabi naporno radili kako bi zaradili novac koji su zatim mogli žrtvovati. Na primjer, bio je tu Ebu Akil (ra) koji je radio cijelu noć vadeći vodu iz bunara i koristio je da prehrani svoju porodicu, a zatim je sve što je mogao prinosio kao finansijsku žrtvu Časnom Poslaniku (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tu bio i Hazreti Urvah bin Zaid (ra), koji je bio iskren, ali nije imao šta ponuditi. Utonuo je u dovu, moleći Boga i rekao da, iako nema ništa materijalno za ponuditi, oprostit će sve prestupe počinjene protiv njega i da će to biti njegov oblik davanja milostinje za dobrobit muslimanske vojske.
Sljedećeg jutra, otišao je Časnom Poslaniku (savs) s drugim ashabima, a Časni Poslanik (savs) ga je upitao ko mu je prethodne noći ponudio čast kao milostinju? Niko se nije javio, pa je Časni Poslanik (savs) ponovo pitao.
Opet, niko se nije javio. Tek kada je Časni Poslanik (savs) pitao treći put, Hazreti Urvah (ra) je istupio i sve objasnio. Časni Poslanik (savs) mu je dao radosnu vijest da je ubrojen među one čija je milostinja prihvaćena od Boga. Ovo je bio jedinstven oblik davanja milostinje, i Bog, znajući stanje svakog srca, prihvatio ju je.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su i žene istupile i žrtvovale svoj nakit zarad ove bitke. Zabilježeno je da se u kući Časnog Poslanika (savs) nalazio čaršaf na kojem su ležali svi razni mirisi, nakit i druge stvari koje su žene prinosile kao finansijsku žrtvu na apel Časnog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, s druge strane, licemjeri ulagali napore da osiguraju da što manji broj muslimana krene sa Časnim Poslanikom (savs) kako bi osigurali (ne daj Bože) poraz muslimana.
Stoga su počeli ići okolo i pokušavati unijeti strah u srca muslimana ističući nadolazeće teškoće povezane s bitkom, poput vrućine, dugog putovanja ili velike vojske koja je čekala da se bori s njima.
Iako ova lažna propaganda nije odvratila iskrene muslimane, bilo je nekoliko onih koji su bili slabiji u vjeri koji su iznosili izgovore zašto se ne bi pridružili muslimanskoj vojsci. Časni Kur'an spominje ovu lažnu propagandu, koja se širila na sljedeći način:
„Radovali su se oni koji su ostavljeni iza protivno Allahovom Poslaniku, i mrzili su da se bore svojim imetkom i svojim životima na Allahovom putu. I rekli su: “Ne izlazite na vrelinu.’’ Ti reci: “Vatra Džehennema je vrelija.’’ Samo kad bi oni razumjeli! Zato oni treba da se malo smiju a mnogo plaču radi kazne za ono što su zaradili.“ (Časni Kur'an, 9:81-82)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će, prema predajama, ovi ljudi otići Časnom Poslaniku (savs) i tražiti dozvolu da budu izuzeti iz bitke. Bilo je oko 80 takvih ljudi koji su tražili dozvolu.
Bog je objavio ajete u Časnom Kur'anu, navodeći primjer ovih ljudi, kako bi pokazao kako se mora poslušati poziv Imama: “Da je ta razdaljina bila manja i putovanje lakše, oni bi te sigurno slijedili, ali je podnošenje teškoća bilo jako daleko od njih. Sigurno će se zaklinjati Allahom: “Da smo mogli, mi bismo, zaista, izišli s vama.’’ Oni uništavaju sebe; a Allah zna da su oni sigurno lažljivci. Da ti Allah oprosti što si im dao dozvolu dok ti nije bilo jasno ko govori istinu i saznao lažove? Oni koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan neće tražiti dozvolu od tebe da se ne bore sa svojim imetkom i svojim životima. A Allah dobro zna bogobojazne. Samo će oni ljudi tražiti dozvolu od tebe koji ne vjeruju u Allaha i u Sudnji dan, i čija srca sumnjaju, i oni se u svojoj sumnji kolebaju. A da su namjeravali da iziđu (radi džihada), oni bi se sigurno pripremili za to; nego Allah nije želio da iziđu radi ovog (velikog cilja). Zato ih je On zadržao, i bilo je rečeno: “Sjedite sa onima koji sjede.’’ Da su oni izišli s vama (radi džihada), ne bi vam doprinijeli ništa osim meteža, i brzo bi jahali između vas, tražeći smutnju među vama. A od vas ima onih koji pažljivo slušaju njihov govor. A Allah dobro zna silnike. Oni su još prije tražili smutnju i izokretali ti stvari dok nije došla istina i pojavila se Njegova odredba, a oni su (to) mrzili.” (Časni Kur'an, 9:42-48)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u budućnosti nastaviti spominjati detalje u vezi s ovom bitkom.
Apel za dove za Ahmadi muslimane povrijeđene u napadu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u prethodnoj hutbi spomenuo napad koji se dogodio na džamiji u Rabvi. Hazreti Halifa (aba) je pozvao na dove za ranjene Ahmadi muslimane; neka im Allah podari potpuno zdravlje. Neka ih Allah zaštiti od bilo kakvih posljedica ovih napada. Trenutno su tri mladića teško povrijeđena i još uvijek su u bolnici.
Preostalih petero je liječeno i otpušteno iz bolnice; međutim, njihove rane će i dalje trebati vremena da zacijele. Neka im Allah svima podari potpuno zdravlje. Neka Allah zaštiti sve Ahmadi muslimane svugdje od svake vrste zla u budućnosti.
Dženaza
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećeg člana:
Sam Ali Naina sa Maršalovih Ostrva. O islamu je saznao preko Hafiza Džabraila Saida, imama Ahmadija Džemata 1980-ih, kada je prihvatio Ahmadijat. Suočio se s velikim protivljenjem; međutim, ostao je čvrst u svojoj vjeri.
Senator je proglasio islam terorističkom religijom, a Sam Ali Naina je hrabro napisao u novinama pojašnjavajući da islam nema apsolutno nikakve veze s terorizmom. Odigrao je ulogu u registraciji Ahmadija muslimanske zajednice na Maršalovim Ostrvima. Bio je aktivan u propagiranju i održavanju imena Zajednice.
Mnogi novi obraćenici postali su Ahmadi kao rezultat njegovih propovijedničkih napora. Također je odigrao ulogu u uspostavljanju Zajednice na drugim ostrvima. On i njegova supruga ponudili su Zajednici komad zemlje, gdje je izgrađena prva džamija na Maršalovim Ostrvima.
Hazreti Halifa (aba) pročitao je lični izvještaj Sama Alija Naine o tome kako je postao Ahmadi. Njegova porodica kaže da je redovno obavljao namaze i bio je privržen Časnom Kur'anu. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, te da omogući neahmadskim članovima njegove porodice da prepoznaju istinu.