Život Poslanika II Osvajanje Meke

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je u prethodnoj hutbi spomenuo kako je Časni Poslanik (savs) sa svojom vojskom stigao blizu Meke i neopaženo se ulogorio.

Poslušnost vjernika i kako je uticala na Ebu Sufjana

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) naredio da se zapali 10.000 vatri. Kada su Ebu Sufjan i njegovi drugovi to vidjeli, zabrinuli su se. Na insistiranje hazreti Abbasa (ra), Ebu Sufjan je pristao da pođe s njim kako bi se sastao sa Časnim Poslanikom (savs).

Ebu Sufjan se brinuo da bi ga hazreti Omer (ra) mogao ubiti kada ga vidi; međutim, Časni Poslanik (savs) je već naredio svojim ashabima da ne ubijaju Ebu Sufjana. Vidjeti veliki broj ljudi koji su pratili Časnog Poslanika (savs) ostavilo je dubok utisak na Ebu Sufjana, koji je samo nekoliko godina ranije vidio muslimane jedva u njihovom broju. Kada je Časni Poslanik (savs) vidio Ebu Sufjana, rekao mu je da prenoći i da će se sastati s njim ujutro.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se sljedećeg jutra, kada je Ebu Sufjan vidio muslimane kako se pripremaju za jutarnju namaz klanjan neposredno prije zore, zabrinuo da možda pripremaju neku novu vrstu kazne za njega, jer nikada prije nije vidio ovakav prizor. Međutim, uvjerio se da se oni samo pripremaju za namaz.

Tada je Ebu Sufjan vidio hiljade muslimana kako obavljaju namaz, slijedeći svaki postupak Časnog Poslanika (savs). Kada je pitao hazreti Abbasa (ra) o ovome, rečeno mu je da čak i ako bi Časni Poslanik (savs) rekao muslimanima da prestanu jesti, oni bi ga odmah slijedili. Ebu Sufjan je rekao da je posjetio neke od najvećih vladara u zemlji; međutim, nikada nije vidio sljedbenike tako odane i spremne da slijede svog vođu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tada Ebu Sufjan odveden Časnom Poslaniku (savs), koji ga je upitao da li je do sada shvatio da nema nikoga dostojnog obožavanja osim Allaha. Ebu Sufjan je odgovorio da je shvatio da bi, da je postojao drugi bog, do sada pomogao njemu i mekanlijama.

Časni Poslanik (savs) je zatim upitao da li je Ebu Sufjan shvatio da je Muhammed (savs) Allahov Poslanik. Na to je rekao da još uvijek ima neke sumnje u vezi s tim. Ipak, Ebu Sufjan je nastavio da se zaklinje na odanost Časnom Poslaniku (savs). Tada je, nakon osvajanja Meke, Ebu Sufjanovo (ra) srce potpuno otvoreno za islam.

Zaštita pružena mekanlijama i miran ulazak muslimana

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hakim bin Hizam (ra) tada upitao Časnog Poslanika (savs) da li je doveo ovu veliku vojsku da uništi mekanlije. Časni Poslanik (savs) je rekao da vjeruje da će osvajanje i pobjeda u Meki, kao i pad Havazina, biti osigurani od strane Boga preko Časnog Poslanika (savs).

Zatim je Ebu Sufjan (ra) upitao da li će mekanlije biti sigurni ako ne podignu svoje mačeve. Časni Poslanik (savs) je rekao da će svako ko ostane u svom domu ostati siguran. Časni Poslanik (savs) je nastavio rekavši da će svako ko je u Ebu Sufjanovoj (ra) kući i svako ko uđe u Kabu biti zaštićen. Slično tome, oni koji su položili oružje, oni koji su zatvorili vrata svojih domova i oni koji su bili u kući Hakima bin Hizama, svi će biti sigurni i zaštićeni.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada su se Ebu Sufjan (ra) i Hakim bin Hizam (ra) vraćali u Meku, hazreti Abbas (ra) izrazio sumnju u Ebu Sufjanovo prihvatanje islama. Časni Poslanik (savs) je rekao da ga treba vratiti kako bi pravilno naučio o islamu i kako bi vidio potpunu širinu muslimanske vojske.

Kada su svi odredi muslimanske vojske, podijeljeni po plemenima, krenuli, i kada ih je Ebu Sufjan (ra) vidio, Ebu Sufjan (ra) je upitao za svakog od njih. Kada je prošao posljednji odred, u kojem je bio i Časni Poslanik (savs), Ebu Sufjan (ra) je upitao da li je naredio svojoj vojsci da se bori. Časni Poslanik (savs) je odgovorio rekavši da je ovo dan milosti, na koji će Bog dati čast Kabi i istinsko poštovanje Kurejšijama.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Abbas (ra) tražio dozvolu od Časnog Poslanika (savs) da pozove mekanlije u islam. Časni Poslanik (savs) je dao dozvolu, pa je Hazreti Abbas (ra) pozvao mekanlije da prihvate islam i ispričao im o velikoj vojsci koja je pratila Časnog Poslanika (savs).

Kada je Ebu Sufjanova (ra) supruga Hind vidjela Ebu Sufjana (ra) kako prati muslimane, istupila je naprijed, uhvatila ga za bradu i pozvala mekanlije da ga ubiju. Ebu Sufjan (ra) je rekao da sada nije vrijeme za takve stvari i rekao joj da bi trebala ići svojoj kući kako bi ostala zaštićena, jer je došao s tako moćnom vojskom kakva nikada nije viđena u Arabiji.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) imenovao različite odrede da uđu u Medinu sa raznih tačaka i da tamo podignu svoju zastavu. Časni Poslanik (savs) je naredio svim komandantima da se pobrinu da se ne upuštaju u bitku i da se bore samo ako im se neko približi i napadne ih.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan mekanlija počeo oblačiti oklop. Kada ga je žena pitala šta radi, rekao je da se sprema za borbu protiv muslimana. Njegova žena ga je mudro savjetovala da se s ovom vojskom ne smije boriti i da se treba povući.
Čovjek je rekao svojoj ženi da će sigurno zarobiti jednog od muslimana kao roba i dovesti ga k njoj. Ona ga je ponovo molila da se ne bori protiv Časnog Poslanika (savs) i njegovih ashaba, ali on je tvrdoglavo insistirao.

Kada je Hazreti Halid bin Velid (ra) ušao sa svog određenog mjesta zajedno s odredima koje je predvodio, odred mekanske vojske stao je pred njih da im stane na put i počeo je ispaljivati ​​strijele na njih. Odredi muslimanske vojske su se branili, što je na kraju dovelo do brzog poraza nevjernika.
Isti taj čovjek koji je obećao svojoj ženi da će joj dovesti muslimanskog roba pobjegao je natrag u svoju kuću i rekao svojoj ženi da zatvori vrata. Pitala ga je šta se dogodilo sa svim njegovim visokim tvrdnjama, na što je on s kajanjem odgovorio, rekavši da nije vidjela veliku muslimansku vojsku.

Prekrasna odmazda hazreti Bilala (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) naredio nekome da objavi načine na koje mekanlije mogu tražiti zaštitu; polaganjem oružja, ulaskom u svoje domove i zatvaranjem vrata, ulaskom u domove Ebu Sufjana (ra) i Hakima bin Hizama (ra) te ulaskom u Kabu. Kada je Časni Poslanik (savs) vidio mekanlije kako na ove načine traže zaštitu, sigurno se sjetio okrutnosti koje su se dogodile na tim istim ulicama samo nekoliko godina ranije.

Isti Bilal (ra) koji je nekoliko godina ranije vučen ulicama, sada se vratio na te iste ulice kao član ove velike muslimanske vojske. I tako se Časni Poslanik (savs) sigurno morao osvetiti, ali je to učinio na najljepši način. Časni Poslanik (savs) je dao zastavu Ebu Ruvaihi (ra) i naredio hazreti Bilalu (ra) da objavi da će svako ko stane pod zastavu Ebu Ruvaihe (ra) također biti zaštićen.

Kako je ovo bilo mudro i lijepo. Ove ulice nisu bile mjesto zaštite za Bilala (ra), kojem bi konopac bio vezan za gležanj i vučen ulicama. Časni Poslanik (savs) znao je da hazreti Bilal (ra) mora da ima misli o osveti koje mu prolaze kroz glavu i morao je ostati svjestan svog vjernog ashaba.

Istovremeno, ova osveta je morala biti u skladu s čašću islama. Stoga, osveta Časnog Poslanika (savs) za Bilala (ra) nije bila mačem, već predajom zastave Bilalovom (ra) bratu, a zatim imenovanjem Bilala (ra) da objavi da će svako ko stane pod zastavu njegovog brata biti zaštićen. Kako je ovo bila lijepa osveta.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) ušao u Meku planinskim putem Azahir. Kada je vidio sjaj mačeva, podsjetio je muslimane da je naredio da ne smije biti bitke. Obaviješten je da su Halida bin Velida (ra) prvo napali mekanlije i da se moraju braniti. Na to je Časni Poslanik (savs) odgovorio da je Allahova odluka najbolja. Drugim riječima, Bog je želio pokazati mekanlijama da neće moći upotrijebiti silu da spriječe muslimane da uđu u Meku.

Hazreti Halifa (aba) je izjavio da će nastaviti spominjati ove detalje u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz za sljedećeg člana koji je preselio:

Aminah Šanas, supruga Inamullaha Sahiba iz Lahora. Iza nje su ostali muž, sin i četiri kćerke. Njen sin služi kao imam u Senegalu i, zbog obavljanja službe, nije mogao prisustvovati majčinoj dženazi. Kaže da je njegova majka bila vrlo čestita, predana namazu i postu, redovno je učila Časni Kur'an i gajila duboku ljubav prema Halifatu.

Naređivala je svojoj djeci da pišu pisma halifi. Bila je vrlo gostoljubiva i bolje se brinula o njima, čak i kada je to bilo izvan njenih mogućnosti. Također je bila vrlo ljubazna prema svojim komšijama koji nisu bili Ahmedi muslimani, čak i kada su pokazivali protivljenje Ahmedijatu. Bila je vrlo podržavajuća prema svom mužu u njegovim uslugama Zajednici.

Redovno je davala finansijske priloge, čak i u ime članova porodice koji su preselili. Jedna od njenih komšija koja nije bila Ahmedi musliman rekla je da se prema njoj odnosila kao prema sestri i da su je njena djeca smatrala svojom tetkom. Služila je u svom mjestu kao sekretarica za finansije i činila velike usluge. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost.

Neka Allah podari strpljenje i uzdržanost njenom sinu, koji nije mogao prisustvovati njenoj dženazi. Neka Allah učini svu njenu djecu primaocima njenih dova.