U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Život Poslanika II Bitka na Mutu i hrabrost ashaba

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Te'avuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje o bitci na Muti.

Bitka kod Mutaha

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tokom bitke, dok su se muslimani borili protiv Rimljana, jedan rimski vojnik vikao huškajući muslimane. Jemenski musliman je istrčao i prerezao tetive rimskom konju, uzeo Rimljaninov mač i ubio ga, nakon čega mu je uzeo oklop i oružje.

Nakon što su muslimani dobili bitku, hazreti Halid bin Velid (ra) je poslao vijest tom čovjeku i zatražio da se ono što je uzeo prikupi među plijenom. Hazreti Auf (ra) je obavijestio hazreti Halida (ra) da je naredba bila da plijen ide onome ko je pobijedio neprijatelja. Hazreti Halid (ra) je rekao da razumije, ali je smatrao da je plijen koji je Jemenac uzeo prevelik.

Stvar je predočena Časnom Poslaniku (savs), koji je naredio Hazreti Halidu (ra) da vrati plijen jemenskom muslimanu. Nakon ove upute, Hazreti Auf (ra) je zatim rekao Hazreti Halidu (ra) da mu je to već rekao i da je bio u pravu. Međutim, Časni Poslanik (savs) je to čuo i upitao o toj stvari. Slučaj je ponovo predočen Časnom Poslaniku (savs), i ovaj put je Časni Poslanik (savs) naredio Hazreti Halidu (ra) da ne vraća plijen jemenskom muslimanu. To je učinio kako bi naučio lekciju da imenovanog vođu treba poštovati.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tokom Bitke kod Mute, jedan od predmeta uzetih kao plijen bio prsten, koji je poklonjen Časnom Poslaniku (savs), a hazreti Džabir (ra) je rekao da mu je potom dat.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema riječima hazreti Halida bin Velida (ra), on slomio devet mačeva tokom bitke kod Mute. Zabilježeno je da je u ovoj bitci bilo 3.000 muslimana, dok je Rimljana bilo 200.000. Činjenica da su muslimani primili ratni plijen jasan je pokazatelj činjenice da su oni zaista pobijedili u ovoj bitci.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je na dan kada je Hazreti Džafer (ra) ubijen, Časni Poslanik (savs) zatražio da mu se dovedu Hazreti Džaferovi (ra) sinovi. Časni Poslanik (savs) ih je doveo blizu dok je ovaj počeo plakati. Časnog Poslanika (savs) su upitali da li je primio neke vijesti u vezi Hazreti Džafera (ra). Časni Poslanik (savs) je odgovorio da je Hazreti Džafer (ra) dobio krunu šehida. Časni Poslanik (savs) je zatim naredio drugima da pošalju hranu u kuću Hazreti Džafera (ra) dok je njegova porodica tugovala.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) izašao na svoju propovjedaonicu i obavijestio ljude o šehidima hazreti Zaida (ra), hazreti Džafera (ra) i hazreti Ibn Ravahe (ra). On je prenio ovu vijest istog dana kada se dogodila, uprkos tome što očigledno još nije primio vijesti s bojnog polja; međutim, ova stvar mu je bila objavljena.

Časni Poslanik (savs) je zatim također obavijestio ljude da je islamska zastava uzdignuta mačem među mačevima Allaha. Prema drugoj predaji, glasnik je došao da prenese vijest, a Časni Poslanik (savs) je rekao da i on ima neke vijesti, te je Časni Poslanik (savs) prvo prenio svoju vijest o šehidima, za koju je rekao da se zasniva na snu koji je vidio. Nakon toga, osoba koja je donijela vijest potvrdila je da je Časni Poslanik (savs) bio apsolutno u pravu.

Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmeda (ra) koji je objasnio da će, kada se vijest o šehidima u ovoj bitci primi u Medinu, porodice tugovati u skladu s ograničenjima propisanim islamskim učenjima. Slično tome, Časni Poslanik (savs) je rekao: “Nema nikoga da plače za Džaferom.

” Ovo nije bila instrukcija da se plače za Džaferom; radije, i ovo je bio jednostavno izraz žalosti, kao da se prepoznaje da je Džafer (ra) također među šehidima, ali kada Časni Poslanik (savs) nije plakao, ni drugi ne bi trebali. To je ono što je Časni Poslanik (savs) nastojao prenijeti. Kada su muslimani to čuli, otišli su svojim kućama i rekli svojim ženama da umjesto da plaču kod kuće, trebaju otići u kuću Džafera (ra) i tamo plakati.

Kada je Časni Poslanik (savs) to čuo, upitao je šta se dogodilo, na što su muslimani odgovorili da su poslali svoje žene u kuću Džafera (ra) da plaču kako bi ispunili ono što je rekao. Časni Poslanik (savs) je rekao da to uopšte nije ono što je mislio i naredio je da se ženama kaže da prestanu plakati. Časni Poslanik (savs) je dao svoju izjavu kako bi izrazio da, baš kao što je i on učinio, i svi ostali trebaju pokazati strpljenje. Kada je musliman otišao reći ženama da prestanu plakati, one su rekle da neće prestati jer su čule šta je Časni Poslanik (savs) rekao.

Kada su muslimani obavijestili Časnog Poslanika (savs), on je odgovorio: “Pospite im prašinu po glavama.” Ovo je doslovan prijevod arapskog idioma, koji u stvarnosti znači “ostaviti ih na miru”. Međutim, taj musliman nije razumio idiom i doslovno je počeo posipati prašinu po glavama žena.

Hazreti Aiša (ra) mu je tada morala objasniti da je izjava Časnog Poslanika (savs) zapravo idiom, a ne nešto što treba shvatiti doslovno. Ovo pokazuje da ljudi ponekad ne razumiju metaforičke izreke i shvataju ih doslovno. U ovom slučaju, čovjek nije razumio, a hazreti Aiša (ra) je, u svojoj mudrosti, shvatila i morala mu objasniti stvar. Istovremeno, ovaj događaj pokazuje ogromnu ljubav i poslušnost koju su ashabi imali u svojim srcima prema Časnom Poslaniku (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema predajama, 12 muslimana poginulo u ovoj bitci. Samo to je čudo, da je, uprkos razlici u broju vojnika između dvije vojske, bilo tako malo šehida na muslimanskoj strani, dok je toliko neprijateljske vojske poginulo i njihova vojska je na kraju poražena.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, kada se muslimanska vojska vratila u Medinu, dočekali ih Časni Poslanik (savs) i njegovi ashabi. Neki muslimani u Medini smatrali su da se ova vojska nije trebala vratiti, već da je trebala biti ubijena u bitci. Neki su ih provocirali, nazivajući ih onima koji su pobjegli. Časni Poslanik (savs) im je rekao da ovi muslimani nisu oni koji su pobjegli, već oni koji su se okrenuli i pokrenuli napad.

Pohod hazreti Amra bin al-Asa (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zatim uslijedio pohod poznata kao pohod Amra bin al-Aasa, koji se dogodio u Džamadi al-Thaniju, 8. godine po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je primio vijest da se pleme iz plemena Banu Huzaah nalazi na periferiji Medine i da se priprema za napad. Kako bi ih presreo, Časni Poslanik (savs) je imenovao hazreti Amra bin al-Aasa (ra) za vođu odreda od 300 muslimana. Časni Poslanik (savs) je dodijelio hazreti Amru (ra) bijelu, kao i crnu zastavu.

Vojska je putovala noću, a danju se skrivala, sve dok nije stigla do poznatog mjesta zvanog Salasil. Po dolasku, muslimani su shvatili da je neprijateljska vojska prilično velika. Stoga je hazreti Amr (ra) poslao zahtjev za pojačanje, što je Časni Poslanik (savs) odobrio. Hazreti Ebu Bekr (ra) i hazreti Omer (ra) također su bili dio ove vojske.

Noću su muslimani nastojali paliti vatre kako bi se ugrijali. Međutim, hazreti Amr (ra) im je naredio da to ne čine. Kasnije je objasnio Časnom Poslaniku (savs) da je dao ovu naredbu jer nije želio da neprijatelj shvati njihov stvarni broj i stoga pozove pojačanje i napadne muslimane. Časni Poslanik (savs) je cijenio ovu strategiju koju je koristio Amr (ra).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je muslimanska vojska stigla tamo gdje se okupila neprijateljska vojska, neprijateljska vojska je pobjegla i došlo je samo do male bitke s malim odredom. Muslimani su sakupili plijen i vratili se u Medinu.

Pohod hazreti Ebu Ubaide bin el-Džarra (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zatim bio Pohod hazreti Ebu Ubaide bin el-Džarraha, koji se dogodio u Redžepu, 8. godine po Hidžri. Ovaj pohod je također poznata kao Pohod Sif el-Bahr (Morska obala), jer su se ashabi ulogorili na obali Crvenog mora. Hazreti Ebu Ubaide bin el-Džarrah (ra) imenovan je za vođu ovog pohoda, koji se sastojao od 300 muslimana, uključujući hazreti Omera (ra).

Ovaj pohod je trebao zaštititi trgovački karavan Kurejšija, kojem je prijetilo pleme Džuhajna. To je bilo u skladu sa Hudejbijskim sporazumom. Ovo pokazuje da muslimani nisu krenuli u bitku, niti se ikakva bitka spominje u detaljima ovog pohoda.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove detalje u budućnosti, uključujući događaje poput osvajanja Meke. Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ova serija proširila, jer je u svojim hutbama odvojio vrijeme da spomene i one koji su preselili i neke šehide.

Apel za dove u svjetlu povećanih tenzija na potkontinentu i smjernice za korištenje društvenih mreža

Hazreti Halifa (aba) je rekao da još jednom želi skrenuti pažnju na dove u vezi s ratom koji se sprema između Pakistana i Indije. Neka mir i sloga prevladaju, jer oružje koje se danas koristi u ratovanju rezultira ubistvima civila, kao što je slučaj i u ovim trenutnim okolnostima. Hazreti Halifa (aba) je rekao da bismo trebali moliti da se obje strane slože s mirom i izbjegnu velike gubitke.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se također mora imati na umu da putem društvenih mreža ili interneta općenito, elektronskih medija i poruka, ljudi slobodno izražavaju svoja mišljenja i govore šta god žele, što rezultira većom štetom nego koristi. Oni izražavaju ono što sami žele. Ahmadi muslimani bi se trebali suzdržati od toga, jer takvi izrazi nanose veću štetu nego korist. Ako žele nešto izraziti, onda to treba biti poruka mira i harmonije. Pred kraj svog života, Obećani Mesija (as) je napisao  Poruku mira  u kojoj je izrazio da treba biti mir i harmonija. To je ono čemu svaki Ahmadi musliman treba težiti. Neka Allah zaštiti sve nevine.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se čini da određene velike sile nastoje rasplamsati ovaj plamen, želeći da se dvije strane bore i oslabe. Neka Allah zaštiti od njihovog zla.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dotve za narod Palestine, da im Allah stvori olakšanje i omogući im da žive mirno u svojoj zemlji, iako se čini da nema nikakve mogućnosti za mir. Umjesto toga, čini se da postoji pritisak da ih se protjera iz njihove zemlje. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah podari razum muslimanskim zemljama, omogućavajući im da se ujedine. Ako se ujedine, onda se mnogi problemi mogu riješiti. Ako svjetski rat izbije, onda griješe oni koji misle da će biti sigurni, jer će on obuhvatiti sve. Neka Allah zaštiti sve.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedino rješenje okrenuti se Bogu. Nema drugog puta osim ovog do spasenja. Neka Allah omogući svima da to učine.