Život Poslanika II Ekspedicija Benu Mustalika

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je prije dželse spominjao Muraisijev pohod, a spomenuto je da je Abdullah bin Ubayy rekao nepristojne stvari o Časnom Poslaniku (savs) i usvojene licemjerne načine. Smicalica licemjera umalo da dovede do građanskog rata.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Na kraju ovog rata, Časni Poslanik (savs) je ostao u Muraisiju’ nekoliko dana. Međutim, tokom ovog boravka dogodio se jedan neugodan incident koji je umalo doveo do izbijanja građanskog rata između slabijih muslimana. Međutim, mudrost i privlačni uticaj Časnog Poslanika s.a.v.s., spasili su muslimane od opasnih ishoda ove smicalice.

Dogodilo se da je sluga hazreti Omera (ra) po imenu Jahjah otišao do glavnog izvora u Muraisiju da donese malo vode. Igrom slučaja, na izvor je stigla i druga osoba po imenu Sinan, koja je bila iz redova ensarijanskih saveznika. Obje ove osobe su bili neuki pučani. Na izvoru je došlo do svađe između njih dvojice i Jahjah je udario Sinana.

To se desilo, a Sinan je počeo vrištati i vikati: “O narode Ensarija! Dođite mi u pomoć, pretučen sam.” Kada je Jahjah vidio da Sinan zove svoj narod da mu pomogne, on je također počeo zvati svoje: “O Muhadžiri, dođite ovamo, požurite!” Kada su Ensarije i Muhadžiri čuli ovaj glas, mnoštvo njih je pojurilo prema izvoru sa svojim mačevima u rukama, i prije nego što su to shvatili, okupila se prilično velika horda ljudi.

Određeni neuki mladići su se spremali da napadnu jedni druge, ali je na vrijeme stiglo nekoliko mudrih i vjernih muhadžira i ensarija, koji su odmah razdvojili ljude i pomirili se. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dobio vijest o tome, rekao je da je to manifestacija neznanja i izrazio je svoje nezadovoljstvo. Na ovaj način je stvar riješena.

Međutim, kada je vijest o ovoj pojavi stigla do Abdullaha bin Ubejj bin Sulula, koji je također bio prisutan u ovoj Gazvi, ovaj zli čovjek je poželio da oživi poremećaj. On je jako nahuškao svoje sljedbenike protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. i rekao: “Za sve ste sami krivi, vi ste koji ste dali utočište ovim strancima i dozvolili im da vladaju vama. Još uvijek imate priliku da se odreknete podrške i oni će sami otići.” Na kraju je ovaj bijednik otišao toliko daleko da je rekao: “Samo čekajte i vidite, sada kada stignemo u Medinu, najčasniji čovjek ili ljudi će protjerati najsramniju osobu ili ljude iz grada.”

U to vrijeme bio je prisutan jedan iskreni mladić iz reda muslimana po imenu Zaid bin Arkam (ra). Čuvši ove riječi o Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem iz usta Abdullaha, postao je nemiran i prenio je vijest o ovom događaju Časnom Poslaniku (savs) preko svog amidže. U to vrijeme, hazreti Omer (ra) je sjedio u društvu Časnog Poslanika s.a.v.s. i čuvši ove riječi, razbuktao se od ljutnje i ogorčenja. On se predao Časnom Poslaniku s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče! Dozvolite mi, odrubit ću glavu ovom licemjernom i buntovnom čovjeku.”

Časni Poslanik (savs) je odgovorio: “Neka bude Omer! Da li biste željeli da ljudi šire vijest da Muhamed ubija svoje sljedbenike?” Zatim je Časni Poslanik (savs) pozvao Abdullaha bin Ubayya i njegove sljedbenike i pitao ich u vezi s ovim pitanjem.” Svi su se zakleli da takve stvari nisu govorili. Neki od ensarija su se također zauzeli i rekli: “Možda je Zaid bin Arkam možda pogriješio.”

Ovom prilikom Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je prihvatio izjavu Abdullaha bin Ubejja i njegovih sljedbenika, a odbio je Zejdovu tvrdnju. Zbog toga je Zejd (ra) bio duboko ožalošćen, ali je kasnije poslana kur'anska objava kao potvrda Zejda (ra), a licemjeri su proglašeni lažovima. Časni Poslanik s.a.v.s. je pozvao Abdullaha bin Ubejja i njegove sljedbenike da ih obavijesti o ovoj potvrdi i uputio hazreti Omeru (ra) da naredi hitan odlazak.

Bilo je podne, i generalno Časni Poslanik s.a.v.s. nije išao nigdje u takvom času, jer je zbog klime u Arabiji ovo bilo vrijeme velikih vrućina i bilo je izuzetno teško putovati u ovo vrijeme. Međutim, u svjetlu rasprostranjenih okolnosti, Časni Poslanik (savs) je smatrao da je najbolje odmah otići. Dakle, prema njegovoj komandi, muslimanska vojska se odmah spremala za polazak.

Možda se upravo tom prilikom Usaid bin Hudair Ensari, koji je bio vrlo poznati poglavica plemena Aus, predstavio pred Časnim Poslanikom (savs) i rekao: “O Allahov Poslaniče! Obično ne marširate u ovo doba dana. Šta se danas dogodilo?” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Usaid! Zar niste čuli riječi Abdullaha bin Ubayya?

On kaže da, ‘Kada stignemo u Medinu, najčasniji pojedinac će protjerati najzlobnijeg.'” Usjeid (ra) je spontano rekao: “Zaista, Allahov Poslaniče, ti sigurno možeš izbaciti Abdullaha iz Medine. Bogami! Vi ste najčasniji, a on je najsramniji.” Zatim je Usaid (ra) nastavio da govori:

“O Allahov Poslaniče! Svjesni ste da je prije vašeg dolaska Abdullah bin Ubejj bio veoma poštovan u svom narodu, i da su ga spremali prihvatiti za kralja, ali je to bilo pomiješano u prah kada ste stigli. Iz tog razloga, njegovo srce gaji ljubomoru prema vama. Ne mari za njegove gluposti i oprosti mu.” (Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 428-431)

Abdullah bin Ubejj bin Sulul osramoćen od svog vlastitog sina

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je sin Abdullaha bin Ubejja saznao za sve ovo i šta je hazreti Omer (ra) rekao, otišao je kod Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rekao da je trebao dati njemu naredbu da to uradi i on bi mu donio njegovu glavu. Međutim, pošto mu je bilo toliko stalo do svojih roditelja, plašio se da ako bi nekom drugom bilo naređeno da ubije njegovog oca, onda možda neće moći da podnese da ga vidi kako hoda a da ga ne ubije i tako uđe u Džehenemsku vatru.

Časni Poslanik (savs) je odgovorio rekavši mu da nije namjeravao ubiti Abdullaha bin Ubayya niti je on to naredio. Umjesto toga, Časni Poslanik (savs) je rekao da će se prema njemu ponašati ljubazno. Sin Abdullaha bin Ubejja je rekao da, iako je prije dolaska Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medinu, Abdullah bin Ubayy trebao postati vođa Medine, vodstvo Časnog Poslanika (savs) je uzdiglo narod Medine.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) krenuo na svoje putovanje nazad u Medinu. Putovao je uveče, kroz večer i u jutro. Tokom čitavog putovanja niko nije silazio sa svojih konja osim da bi se odazvao pozivu prirode ili klanjao molitvu. Časni Poslanik s.a.v.s. je poduzeo ovo dugo putovanje kako bi ljudi zaboravili ono što je Abdullah bin Ubejj rekao tog dana prije.

Hazreti Zejd (ra) je jahao svog konja iza Časnog Poslanika (savs). Kada bi konj Časnog Poslanika s.a.v.s. usporio, udarao bi ga svojim petama kako bi ubrzao. Dok je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jahao, primio je objavu, a nakon što je objava završena, Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio hazreti Zejda (ra) da je zaista dobro čuo i da je Allah Svemogući potvrdio tu činjenicu da je govorio istinu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su nakon što je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem primio ovu objavu, dvojica ashaba naišla na Abdullaha bin Ubejja i oštro ga izgrdila zbog onoga što je učinio. Obavijestili su ga da je Bog poslao objavu koja potvrđuje činjenicu da je Zejd (ra) govorio istinu. Rekli su da više nikada neće govoriti u korist Abdullaha bin Ubejja sve dok se ne sazna da je promijenio svoje namjere, jer ranije nisu vjerovali Zejdu (ra) radi njega, ali sada je poslana objava koje potvrđuje prevaru od Abdullaha bin Ubayya.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:

”Abdullah bin Abdullah bin Ubejj je bio toliko ljut na svog oca da je, kada se muslimanska vojska vratila prema Medini, Abdullah (ra) stao pred svog oca i blokirao mu prolaz, govoreći: „Tako mi Boga! Neću ti dozvoliti da se vratiš sve dok ne priznaš svojim jezikom da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem najpočašćeniji, a da si ti najosramoćeniji.” ‘

Abdullah je pritiskao svog oca do te mjere da je konačno bio primoran da izgovori ove riječi, nakon čega mu je Abdullah ostavio slobodu da nastavi. Kada je povratak počeo, ostatak tog dana, cijelu noć i početak sljedećeg dana, muslimanska je vojska provela u neprekidnom maršu. Kada je logor konačno postavljen, ljudi su bili toliko iscrpljeni da su svi zaspali.

Dakle, na ovaj način, kroz mudrost Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pažnja ljudi je skrenuta sa ovog neprijatnog događaja i preusmjerena na nešto drugo na prilično duži vremenski period. Tako je Njegovom milošću Allah Uzvišeni zaštitio muslimane od nevaljalstva licemjera. U stvari, uvijek je bio napor licemjera da podstaknu stanje građanskog rata i unutrašnje podjele među muslimanima, i ako je bilo moguće sniziti položaj Časnog Poslanika (savs) u njihovim očima.

Međutim, islam i privlačna ličnost Časnog Poslanika s.a.v.s., stvorili su takvu vezu jedinstva među muslimanima da je nikakva zavjera nije mogla slomiti. Takvi osjećaji poštovanja, lojalnosti i vjernosti, te ljubavi i privrženosti ukorijenili su se u srcima muslimana prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. da nije bilo u moći čovjeka da uzdrma ove emocije.

Kao takav, samo razmislite o ovoj pojavi. Abdullah bin Ubejj, poglavica licemjera, pokušao je iskoristiti privremeni sukob između dva obična muslimana, i na neki način posijati sjeme razdora i nesloge između muslimana, i povrijediti ljubav i strahopoštovanje prema Časnom Poslaniku sallallahu s.a.v.s. Međutim, doživio je apsolutni neuspjeh i natjeran je da pije iz pehara poniženja od ruku vlastitog sina na takav način da to možda nikada nije zaboravio do posljednjeg daha.’ (Život i karakter Pečata Poslanika, (savs), tom 2, str. 431)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je kasnije Časni Poslanik s.a.v.s. rekao hazreti Omeru (ra) da je naredio da se Abdullah bin Ubejj ubije kada je hazreti Omer (ra) predložio, tada bi se ljudi okrenuli i odbili. Međutim, ako bi sada naredio istim ljudima da ga ubiju, onda bi to sigurno učinili, jer je stvar postala jasna. Hazreti Omer (ra) je rekao da razumije da je mišljenje Časnog Poslanika (savs) mnogo blagoslovljenije od njegovog.

Događaj izgubljene kamile Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se tokom ovog putovanja, Poslanikova (savs) kamila izgubila. Usput, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se zaustavio kod bunara udaljenog oko 40 kilometara od Medine. Muslimani su pustili svoje životinje na ispašu, međutim došlo je do oluje koja je uzrokovala da se kamila Kasva Časnog Poslanika (savs) izgubi. Muslimani su svuda tražili. Židovski licemjer koji je očigledno pokazao da je musliman, ali je u stvarnosti još uvijek Jevrej po imenu Zaid bin Lusait, upitao je zašto svi jure okolo.

Kada mu je rečeno da traže kamilu Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, rekao je zar im Allah ne kaže samo gdje je? Saputnicima je to bilo čudno i mogli su uočiti njegovo licemjerje. Pitali su ga da li je toliki licemjer zašto je onda krenuo s njima? On je odgovorio da je krenuo sa muslimanima samo radi ovosvjetske dobiti. Ponovo je upitao zašto Allah jednostavno nije otkrio gdje je deva. Saputnici su rekli da mu nikada ne bi dozvolili da krene s njima, da su znali da gaji takve misli.

On je pobjegao i otišao da sjedne sa Časnim Poslanikom (savs) kako bi ostao zaštićen. Međutim, Allah je već otkrio Časnom Poslaniku (savs) šta je ovaj licemjer rekao. I tako, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da među njima sjedi licemjer koji se raduje što je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem izgubio svoju devu i pita se zašto Allah jednostavno ne otkrije gdje se deva nalazi.

Časni Poslanik (savs) je tada rekao da mu je Bog zaista otkrio gdje se deva nalazi; bio je u prolazu ispred njega i uzde su mu bile uhvaćene u drvo. Ashabi su otišli i našli devu tačno onako kako je Časni Poslanik (savs) opisao. Licemjer je bio zapanjen.

Otišao je do ashaba i upitao da li su obavijestili Časnog Poslanika (savs) o onome što je rekao. Kada su mu rekli da nisu, rekao je da je nakon onoga što je svjedočio i nakon što je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pronašao svoju kamilu, sada shvatio stvarnost i tog dana je istinski prihvatio islam. Zatim se vratio Časnom Poslaniku (savs) i tražio oprost.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će više detalja ispričati u budućnosti.

Apel za dove u svjetlu podlosti i napada protiv Ahmadija u Bangladešu i Pakistanu

Hazreti Halifa (aba) pozvao je na dove za uslove u Bangladešu. Pobuna protiv vlasti eliminirala je njihovu moć, ali nered i dalje traje. Navodi se da je jučer došlo do poboljšanja. Međutim, protivnici Zajednice su iskoristili okolnosti i počeli da napadaju Ahmadije. Naše džamije su napadnute i spaljene, kao i Jamia Ahmadiyya i druge zgrade koje pripadaju Zajednici su napadnute, vandalizovane i spaljene.

Neki Ahmadi su također teško povrijeđeni kao rezultat premlaćivanja. Mnoge Ahmadijske kuće su također napadnute i spaljene. Zapravo, neki su potpuno izgorjeli, dok su druge spaljene stvari. Postoji stanje potpunog nereda i ovo je drugi put da se Ahmadi suočavaju s takvim poteškoćama.

Međutim, njihova vjera se nije pokolebala ni najmanje. Oni su čvrsti u vjeri i rekli su da će to podnijeti radi Allaha. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah podari svoju milost i oprost i da Ahmadije drži pod Svojom zaštitom i da kazni protivnike.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dovu za Ahmadije u Pakistanu gdje se uslovi pogoršavaju. Hazreti Halifa (aba) je molio da ih Allah zaštiti od svakog zla. Ovih dana hodže i drugi koji traže svoju korist aktivno rade protiv Ahmadija. Oni čine okrutnosti u ime Allaha i Njegovog Poslanika (savs). Hazreti Halifa (aba) je molio da ih Allah brzo dovede na odgovaranje za njihova dijela.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za muslimane u Palestini i molio se da Allah uhvati one koji su činili ove okrutnosti i brzo okonča zločine.

Hazreti Halifa (aba) je pozvao na dovu općenito za muslimanski svijet kako bi se okrutnostima koje se vrše jedni prema drugima mogao doći kraj. Neka uspostave pravu vezu sa Bogom i prepoznaju Imama Doba. Samo ovo je put do njihovog spasenja, ali oni ne obraćaju pažnju.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će spomenuti i predvoditi dženazu dvaju članova koji su preselili:

Zakaur Rahman Shaheed

Dr Zakaur Rahman Shaheed koji je nedavno ubijen. Dana 27. jula dvije nepoznate osobe su ušle u njegovu kliniku i otvorile vatru zbog čega je ubijen. Napadači su pobegli sa lica mesta. U vrijeme incidenta, njegova supruga je prisustvovala Jalsa Salana (Godišnja konvencija) u Velikoj Britaniji. Služio je Zajednici u različitim svojstvima, uključujući i funkciju lokalnog predsjednika.

Posjedovao je mnoge odlične kvalitete uključujući i to da je bio na čelu davanja finansijskih doprinosa. Uvek je imao osmijeh na licu i imao je strast da služi čovječanstvu. Često bi besplatno liječio siromašne. Bio je poštovan među ne-ahmedijima, a neki su čak prisustvovali njegovoj dženazi. Iza njega su ostali supruga, sin i tri ćerke. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah uzdigne njegov položaj, podari strpljenje porodici i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.

Sejjida Bašir

Sejjida Bašir supruga Malika Bashira Ahmada koji je nedavno preselio. Iza nje su ostali sin i dvije kćeri. Njen sin Malik Ghulam Ahmad je Imam u Gani i nije mogao prisustvovati njenoj sahrani jer je bio na polju službe. Imala je sreću da provodi vrijeme sa hazreti Nusratom Jahanom Begum (ra) (blagoslovljenom suprugom Obećanog Mesije (as)).

Ona je u suštini bila siroče, ali je odgojena zahvaljujući ljubaznosti hazreti Nusrate Jahana Begum (ra) i Drugog halife (ra). Imala je duboku ljubav prema Halifatu. Ona je veoma pažljivo slušala hutbe.

Nikada nije povisila ton, a čak je spriječila svoju djecu da povise glas. U svojoj djeci uspostavila je ljubav prema Halifatu i Ahmadijatu. Bila je predana molitvi i izbjegavala je svjetovnost. Bila je veoma uzorna. Hazreti Halifa (aba) je molio da joj Allah podari oprost i milost i omogući njenoj djeci da nastave naslijeđe njenih vrlina.