Iako od navedenih argumenata čitatelji možda neće biti u mogućnosti saznati točno vrijeme u odnosu na tri stoljeća nastanka kršćanstva potrebnih za pobjedu islama nad drugim vjerama i završetak misije, jedno pitanje mora postati rasvijetljeno i jasno, da je u ovom periodu povezano s pojavom imama Mahdija i Obećanog Mesije.
Ova pojava predstavlja prekretnicu u povijesti islama, te je fiksirana na raskršću gdje se islam pridružuje brzom, dok je za druge ne Ahmadi muslimane ta pojava beskrajna i predstavlja sužavanje staze. Ali oni koji su Ahmadije i koji izražavaju svoju vjeru kao oni koji dok ostaju podređeni Časnom Poslaniku (s.a.v.s.) tvrde pod Božjom naredbom da je svjetski reformator kasnije dobi i Obećani Mesija, za takve Ahmadije taj je period postao specifičan pred njima. Prema njima, 14. stoljeće nakon dolaska Časnog Poslanika (s.a.v.s.) stoljeće je za pripremu svjetskog trijumfa islama.
Povratak na predmet rasprave, i mi opet povlačimo pitanje zašto religija Časnog Poslanika (s.a.v.s.) nije bila u stanju prevladati nad drugim vjerama u svijetu i zašto unatoč tome očitom neuspjehu Božja kazna nije izbrisala s lica Zemlje one ljude koji su ga odbili?
Ovo pitanje ima dva dijela. Prvo, zašto islam nije prevladao u prvoj fazi svog razvoja uspona? Jedan odgovor već je dat ranije. Drugi odgovor je da Časni Poslanik (s.a.v.s.) nije bio ograničen na bilo koju regiju ili naciju, ali njegova je poruka upućena cijelom svijetu i njegov cilj bio je okupiti cijelo čovječanstvo pod jednom religijom. To bi moglo biti moguće samo kada bi postojala fizička sredstva za ujedinjenje čovječanstva.
Takva sredstva nisu postojala u prvo doba islama. Doista, ogromni dio svijeta kojeg zovemo Novi svijet, nije bio otkriven tada. Čak i ako bi islam prevladao u tada poznatom svijetu, gotovo polovina svijeta ostala bi bez svjetla islama. Osim toga, sredstva komunikacije i objekti za okupljanje čovječanstva zajedno u jedno univerzalno bratstvo nisu otkriveni.
S obzirom na te poteškoće, konačna pobjeda nesumnjivo mora čekati vrijeme kada će voljom Svemogućeg Boga biti dopušteno da udaljenosti postanu beznačajne, da ni planine, pusti otoci, niti veliki oceani ne stoje kao prepreka njihovom osnivanju.
U svjetlu toga kada proučavamo Časni Kur’an, nailazimo na brojna proricanja koja govore o napretku čovjeka u kasnijim dobima. Ponekad nalazimo upute za brzi način prijevoznih sredstava i drugi put, da unije i asocijacije ujedinjuju čovječanstvo. Ponekad nalazimo proročanstva koja se odnose na masovnu proizvodnju knjiga i časopisa kroz koje čovjek može lako prenijeti svoje misli i stavove. Onda imamo i proricanja koja predviđaju da će se neka mora ujediniti; mora koja je u doba objave Časnog Kur’ana razdvajalo kopno.
Razmišljajući o tim proročanstvima, dolazi se do prirodnog zaključka da će se prije vremena konačne pobjede islama ovi znakovi ispuniti. Stoga, kad god čovjek gleda te znakove on naravno treba predvidjeti da je došlo vrijeme za dolazak imama koji će osnovati pokret za konačnu pobjedu islama nad svim lažnim religijama.
Drugi dio pitanja je da ukoliko potpuna pobjeda ne može biti ostvarena, zašto onda Božja kazna ne uništi ljude koji su odbili Časnog Poslanika (s.a.v.s.). Odgovor na to je da, ukoliko su predodređene dvije faze pobjede, Božja bi kazna također trebala imati dva predodređena perioda – jedan u početku, a drugi u kasnijoj dobi. Zdrav razum ne može za trenutak prihvatiti kao logično da druga pobjeda treba biti unaprijed predodređena za kasnije doba, tako da bez čekanja tih godina, Božja bi kazna trebala biti oslobođena i trebala bi uništiti nevjernike. Stoga, ako je pobjeda predviđena za posljednje dane, Božja bi kazna također trebala biti rezervirana za tu dob.
Brojni ajeti Časnog Kur’ana proriču upravo to. Kad razmišljamo o ovim ajetima postaje jasno da postoje mnogi Božji znakovi i nesreće koje su namijenjene za one koji poriču Časnog Poslanika (s.a.v.s.) islama. Neki od tih znakova i kazni proizlaze iz požara, a drugi iz nečeg što poput pustoši stvara veliki potres. Njihov intenzitet i područje koje će takve katastrofe pokriti bit će tako veliki da će premašiti velike supersile i kolosalne narode, koji će nekad tako nedostižne planine pretvoriti u prah. Sve njihove snage i moći će se raspasti u tolikoj mjeri da ili će morati sami podleći vjeri, ili će biti sravljeni sa zemljom. Duga ili kratka, sva ta proročanstva su tu da da bi sve prepreke koje su ih sprečavale i lišavale poslušnosti Časnom Poslaniku (s.a.v.s.) islama bile uklonjene s njihovog puta. Opisujući takvu kaznu Bog Svemogući govori o ovim velesilama kao planinama metaforički u suri Taha Časnog Kur’ana:
“A oni tebe pitaju o planinama. Ti reci: “Moj Gospodar će ih potpuno razbiti. I napravit će ih golom ledinom, i na njoj nećeš vidjeti ni krivina ni neravnina. Tog dana oni će slijediti glasnika, u kojem nema iskrivljenosti; i glasovi će biti uništeni pred Milostivim i vi nećete čuti ništa osim šapata.” (Časni Kur’an 20:106:109)
Predmet ovih ajeta ne odnosi se na Sudnji dan ili konačne dane prije Sudnjeg dana, ali odnosi se na život na ovoj zemlji. Ako je izvedeno značenje da će se planine razbiti u komadiće na Sudnjem danu, a zatim “Tog dana oni će slijediti glasnika” bit će besmisleno, jer bi to značilo da će tog dana oni početi u potpunosti poštovati poziv Časnog Poslanika (s.a.v.s.) u čijem učenju neće biti iskrivljenosti.
Očito je da kada se planine razbiju u komadiće i zemlja bude neplodna, čovjek će biti daleko previše beznačajan da se suoči sa Sudnjim danom ne samo kao živ i pokretan, nego kao i u svakodnevnom životu, u punoj kontroli njegove moći razlučivanja između crnog i bijelog i mogućnosti da prihvati ili odbaci vjeru on toliko moli, a kako vrijeme ide, cijeli džehenem se polako razvija oko njega.
Dakle, riječi “Tog dana oni će slijediti glasnika” učinile su potpuno jasnim da planine koje će biti razbijene na komade nisu nikakve fizičke planine, nego one zapreke i prepreke na putu islama u obliku velike supersile koje stoje kao što planine blokiraju marš islama. U drugim ajetima Časnog Kur’ana također se navodi za planine koriste kao metafora, ali limitiranost prostora ograničava poduži razgovor o tome. U svakom slučaju, jedna stvar vrlo je jasna, direktni instrument u razbijanju dijelova planine bit će objavljivanje islamske literature.
U to vrijeme, pitanje formulirano u odgovarajućim lingua franca toga vremena, bit će, što će biti od takvih planina i kako islam može prevladati nad tim velikim i moćnim silama koje brojčano, ekonomski, financijski i na sve načine predstavljaju opasnost i nesreću za islam. Kada muslimani danas slijepo slijede zapadne trendove i način života i prisvajaju zapadnu kulturu, onda kako islam i islamske vrijednosti mogu prevladati materijalne vrhunske snage?
Časni Kur’an naređuje: „O Vjerovjesniče, reci im da će moj Gospodar razbiti u komade ove planine kao i supersile i nadmene narode, slomiti im ukočene vratove, raspršiti ih kao da su prašina i ostaviti ih gole. Reduciranjem na taj nivo poniznosti i nesebičnosti, bit će sposobni slijediti te, biti poslušni tebi i tvojim učenjima u kojima nema iskrivljenosti.”
U mnogim drugim ajetima Časnog Kur’ana navedenim ranije, možemo naći upute o Božjoj kazni ove vrste koja se odnosi na kasnije doba. Sada je pitanje da kada je svijet tijekom tih 1400 godina imao sve ali je zaboravio na to i stoljetna su upozorenja izbrisana iz ljudskog uma, onda može li Božja kazna oživjeti u sadašnjem dobu, bez novog upozorenja?
Ovo pitanje odgovoreno je ranije i pojašnjeno je da prije no što Božja kazne uzme svježi danak u ovoj dobi, pojavit će se imam (vođa) koji će još jednom upozoriti čovječanstvo na ova teška i katastrofalna vremena.
Kako je to upozorenja dato? Kakvi su dati detalji takve nesreće? Koliko su daleko vidljiva upozorenja tijekom vremena? Koliko ih još treba biti ispunjeno? To su sve pitanja o kojima će se govoriti u sljedećim izdanjima.
Tvrdnja Ahmadija muslimanske zajednice je da ovaj beskrajni niz staza, nevolja, i nesreće koje su se iskusile u ovim godinama, nisu karika u lancu rutine događanja iz dana u dan, ali predstavljaju Božje kazne. Obećani Mesija upozorio ih je prije vremena i kroz vrlo jasna i precizna proročanstva čovječanstvo je upozoreno da je konačni trijumf islama započeo.
Ako se svijet ne pokloni pred učenjem Časnog Poslanika (s.a.v.s.) islama onda će Bog Svemogući gomilati katastrofe za katastrofom, jednu za drugom, da bi protresao i probudio svijet iz njegovog sna. To će se nastaviti i neće završiti dok islam konačno ne prevlada u cijelom svijetu.
U sljedećim izdanjima, mi ćemo Insha Allah ocijeniti ovu temu da vidimo kako je osnivač Ahmadija muslimanskog svjetskog pokreta završio svoju misiju i kojim će argumentima dokazati da ga je nitko drugi doli sam Svemogući Bog naručio.
Izvor: “The Rewiew of Religions” (Pregled religija), travanj 1994.godine.