Tipovi Božje kazne - Ahmadija muslimanski džamat
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Tipovi Božije kazne, Hazreti Mirza Tahir Ahmad

Objašnjeno je u prvom dijelu objavljenom u prošlomjesečnom Pregledu, da prema Časnom Kur’anu, prirodni se zakoni mogu koristiti Božjom voljom, da bi nagradili ili kaznili čovjeka. Što se toga tiče, nalazimo da Časni Kur’an spominje nekoliko kategorija Božje kazne.

Tipovi Božje kazne

Kontinuirani pljuskovi dovode do povišenja razine vode toliko mnogo da naselja bivaju potopljena vodom.

Nuhov narod je odbio Istinu koja im je predočena:

“Prije njih je također Nuhov narod odbio; odbili su Našeg roba i rekli: “Luđak i prezren.” Onda je on zvao Gospodara svog i rekao: “Ja sam nadvladan, zato mi pomozi!” I Mi smo otvorili kapije nebeske, s neprestanom vodom, i učinili smo da zemlja nabuja vrelima, pa su se sastale vode po naredbi koja je već bila određena.” (Časni Kur’an 54:10-13)

Razjareni vjetrovi

Puhanje bijesnih zlih vjetrova toliko mnogo dovodi do toga da nastambe postaju kao duhovi grada, a tijela ostaju ležati kao iskorijenjena stabla.

“A’ad je također odbio. I kakva je bila kazna Moja i upozorenje Moje! Mi smo na njih poslali bijesan vjetar bez prekida jednog nesretnog dana, čupao je ljude koji kao da su bili iz korijena iščupana stabla palmina drveta.” (Časni Kur’an 54:19-21)

Erupcije

Eksplozivne grmljavine bacaju kamenja koja kao da padaju s neba. Na primjer, stanje naselja u neposrednoj blizini erupcije vulkana se spominje kao kazna u sljedećim Kur’anskim ajetima:“Onda ih pogodi jedan strašan glas dok je Sunce izlazilo. Mi smo ga (ovo naselje) prevrnuli, i njih posuli kišom kamenja od ilovače.” (Časni Kur’an 15:74-75)

Oluje

Neprestalne oluje nanosile su pijesak preko naselja tako da sve što je od njih ostalo su samo njihovi ostaci.

“On uništava sve odredbom Gospodara svoga. I oni su tako postali (uništeni) da od njih nije ostalo ništa vidljivo, osim njihovih boravišta. Ovako Mi nagrađujemo grešni narod.” (Časni Kur’an 46:26)

Poplave

Ponavljajuće iznenadne poplave mora prekrivaju bogate i plodne teritorije uključujući i neplodnu i neprijateljsku zemlju u kojoj ništa drugo ne raste osim tamarisa i gorkog voća i stabla lotusa.

“Ali su se oni okrenuli od toga; zato smo im poslali poplavu iz porušene brane. I Mi smo promijenili njihove vrtove u one koje su davali bezukusan plod i tamaris i malo drveća šumskih plodova.” (Časni Kur’an 34:17)

Potresi

Geološke greške u strukturi zemlje, koje zakopaju naselja pod njihovim ruševinama.

“A oni su njega odbili i njoj (kamili) posjekli noge, zato ih je Gospodar njihov potpuno uništio zbog grijeha njihovog, i sravnio ih.” (Časni Kur’an 91:15)

Suša

Teška suša, koja presušuje vode u tlu u tolikoj mjeri da čovjek to ne može podnijeti.

“Ti reci: Ako vam voda ode u dubinu, tko je taj koji će vam donijeti izvorsku vodu?” (Časni Kur’an 67:31)

Glad

Glad koja zahvaća narode, s velikim strahom i osjećajem tjeskobe.

“A Allah daje kao primjer jedno naselje – u njemu je bila sigurnost i mir; opskrba mu je dolazila u obilju iz svakog pravca; ali su oni (njegovo stanovništvo) zanijekali Allahove blagodati, zato im je Allah obukao odjeću gladi i straha zbog onoga što su radili.” (Časni Kur’an 16:113)

Ratovi

Uništenje naroda kroz ratove, koji nose u svojim posljedicama beskrajan niz teškoća i patnji. Ovdje riječ al-dharra vjerojatno obuhvaća sve kao gubitak, nesreću i nevolje koje proizlaze iz velikih ratova – npr. ograničenja slobode, uništavanje ekonomske infrastrukture, kaos i društvene poremećaje.

“A Mi nikada poslanika nismo poslali u neko naselje a da njegove stanovnike nismo kaznili nesrećom i bijedom, da bi se ponizili.” (Časni Kur’an 7:95)

Ptice

Jata ptica silaze na ljude kao Božja kazna.

“I na njih jata ptica poslao, koje su na njih bacale kamenje od suhe zemlje. I učinio ih kao slamke rastočene.” (Časni Kur’an 105:4-6)

Pucanja brana

Pucanja brana i njihovo izlijevanje na naselja.

“Tvoj Gospodar na njih je bacio bič kazne. Sigurno je Gospodar tvoj bio u zasjedi.” (Časni Kur’an 89:14-15)

Ovdje riječ sauta također uključuje mjesto gdje se voda prikuplja (Aqrab Al-Muwarid). Ako je značenje jezero ili ribnjak izvedeno, to bi značilo da je On okrenuo cijeli sadržaj naopako na njih.

Kuga

Klimatske promjene, vlaga, koje vode do vrvljenja životnih formi koje posljedično postaju izvor pošasti, uzrokujući bolesti i epidemije – skakavci, žabe, uši glave, škorpioni, komarci, štetočine, bakterije i klice koje uzrokuju bolesti krvi kao što je kolera ili druge utječu na cirkulaciju krvi.

“Onda smo Mi na njih poslali poplave, i skakavce, i uši, i žabe, i krv – odvojenim znakovima; ali oni su čak i tada pokazali oholost i bili su (inače) grešan narod.” (Časni Kur’an 7:134)

Podložnost

Diskriminacija drugih dovodi do različitih suđenja i kažnjavanja, ne zbog načina vjerovanja, nego zbog raznih djela ljudi, npr. predskazanje u Časnom Kur’anu o Židovima da će ih drugi narodi sve do Sudnjeg Dana izlagati različitim teškoćama.

“I kad je tvoj Gospodar najavio da će On sigurno postaviti nad njima, do Sudnjeg dana, one koji će ih mučiti bolnom patnjom. Zaista je tvoj Gospodar brz u kazni, i zaista On oprašta i milostiv je.” (Časni Kur’an 7:168)

Najčudnije je da se sve različite vrste Božje kazne spomenute gore, odnose na tri od četiri prirodna elementa, dok se četvrti element ne spominje. Sve nnavedene Božje kazne se odnose na zemlju, vodu ili zrak ili na ona bića koja žive u vodi, zraku ili na zemlji, ali se ne spominje četvrti element, tj. Vatra. Znamo da su časni i pobožni ljudi stavljeni na iskušenje vatrom, kao što se vidi iz djela o Abrahamu i u dijelovima sure Al Burudž, ali što se tiče kažnjavanja ljudi vatrom, ne nalazimo da je spomenuto da se dogodilo nešto takvo u prošlosti. Što se tiče predskazanja iz Časnog Kur’ana, jasno je navedeno da će ljudi u budućnosti biti kažnjeni vatrom zbog njihovog stalnog odbijanja Časnog Poslanika (s.a.v.s.). Takvo nešto postoji u kratkom navodu Časnog Kur’ana:

“Teško toga Dana poricateljima! Krenite prema onom što ste poricali, krenite prema sjeni koja ima tri dijela, niti pruža hlad, niti štiti od plamena. Ona baca uvis plamenove kao palače, kao da su kamile smeđe boje. Teško toga Dana poricateljima.” (Časni Kur’an 77:29-35)

Slika opisana ovim ajetima podsjeća na današnje požare u ratovima. To je doba kada je strašna navala rata prekrila različite zemlje, mora, i sve je prekrila vatra. Prevedeni su ajeti kao: “baca uvis plamenove kao palače”, vrlo prikladne slike balističkih projektila koji se koriste kao oružje u toj dobi.

“Teško svakom ogovaraču, velikom klevetniku, koji gomila imetak i prebrojava ga. On misli da će ga imetak njegov učiniti vječnim! Pazite, on će sigurno biti bačen u ’Al-Hutamah’! Što će tebi objasniti što je ’Al-Hutamah’? To je Allahova zapaljena vatra, koja će udarati na srca. Zaista, ona je ostavljena zatvorena protiv njih, u stupovima dugim, ispruženim.” (Časni Kur’an 104:2-10)

To se ne odnosi se na posebnu osobu, već na narod, jer bez obzira koliko zla i škrta bila bogata osoba, nikada ne može misliti da ga je njegovo bogatstvo učinilo besmrtnim. S druge strane, kad ekonomski stabilne zemlje steknu ekonomski napredak, one uvijek žive pod zabludom da je ova njihova superiornost vječna. Upozorenje koje im je dato je kažnjavanje vatrom.

Nuklearna oružja ovog doba su čisti odraz ovih opisa. Produljenje jezgre prije eksplozije rezultira atomskim eksplozijama, i značenje HOTAMA (slomljeni atomi ili najmanje zamislive čestice), oboje, vode nas u ovom smjeru. U svakom slučaju, kazna izrečena ovdje bez sumnje se odnosi na ovaj svijet. Čini se da znači uništenje arogantnih ljudi i materijalista koji sanjaju vječni život bez odgovornosti.

Ako su navedena predskazanja o kažnjavanju vatrom povezana s prethodnim pitanjima, postaje očito da se sva četiri elementa – zemlja, voda, zrak i vatra – mogu koristiti kao Božje naredbe i kažnjavanja i da ise isti elementi mogu koristiti kao nagrade. Stoga podvrgavanja prirodnih zakona u svrhu kažnjavanja uistinu nisu nešto iznenađujuće. Dobrobit i šteta su nesumnjivo povezani s prirodnim elementima.

Može se reći da u svakom dobu neke promjene zauzimaju određeno mjesto zbog čega zemlja, voda, zrak ili vatra mogu uzrokovati korist ili štetu. Ponekad dovode do nevolja, oskudice, teškoća i gubitka, a ponekad do jednostavnog života punog izobilja. Onda zašto bi to nekada trebalo biti tretirano kao izvanredne stvari ili Božje intervencije, a drugi put kao neobična događanja? Ovakve stvari su se dešavale od pamtivijeka. U stvari, ovo je novi problem. Kao odgovor na to pitanje, moderan čovjek nije otkrio ništa novo što odvaja čovjeka od daleke prošlosti. Mi učimo iz Časnog Kur’ana da je isti prigovor podignut protiv ranijih poslanika:

“A Mi nikada poslanika nismo poslali u neko naselje a da njegove stanovnike nismo kaznili nesrećom i bijedom da bi se ponizili. Onda smo Mi zamijenili loše stanje dobrim, dok oni (ovo) nisu zaboravili i rekli: “Nesreća i sreća pogađale su i naše pretke.” Onda smo ih Mi odjednom zgrabili, dok nisu osjetili.” (Časni Kur’an 7:95-96)

Samo da utvrdimo da to nije ništa novo, stoljetni prigovor nije stvarno uvjerljiv argument do vremena kada smo u stanju nadopuniti to nekim prepoznatljivim znakom po kojemu se može odrediti jedan dgađaj kao Božja intervencija, a s druge strane kao obična nesreća. Trebali bismo zadovoljiti srca i misli, bez obzira na to što oboje pripadaju istom prirodnom uzroku, svaki od njih pripada različitoj kategoriji. Do tada naravno ovoj predmet ostaje nedovršen.

U prvom dijelu ovog serijala obratili smo pažnju na utapanje faraona što ga razlikuje od bezbroj drugih utapanja u prirodi. Specifičnije govorimo, naravno o ispunjenju kur’anskog predskazanja da je tijelo faraona preživjelo vremenske promjene, i nakon tisuća godina služi kao pouka čovječanstvu. Časni Kur’an predstavlja moćne argumente kao dokaz da je ovo bila Božja kazna.

No kako god, ovo se ovdje ne završava. Treba imati na umu da Časni Kur’an predstavlja uvijek jasne dokaze u prilog ovim argumentima koji bi zadovoljili bilo koji nepristran um.

Iako je, s jedne točke gledišta, sistem Božje kazne je neophodno povezan s prirodnim zakonima, dok iz nekih drugih uglova ovaj sistem ima zaseban status i time određuje svoju posebnost. S ovog aspekta možemo, Božjom voljom, govoriti o ovom u sljedećem dijelu ovog serijala.

U skladu sa sposobnostima koje nam je Bog dao, također možemo istražiti odgovornosti koje se nameću nad zajednicom vjernika kada su ljudi pogođeni Božjom kaznom ili predskazanjem neke Božje kazne koja visi nad takvim ljudima. Kakav bi trebao biti naš kodeks ponašanja u takvim uvjetima? Ovaj dio teme je izuzetno važan za duhovnu obuku Ahmadija džemata u ovim danima i u ovom dobu. Tako neki od Ahmadija iz neznanja slijede ono što nije skladu s plemenitom praksom i hadisom poslanika iz prošlosti, ili nešto što je na bilo koji način ispod dostojanstva pravog vjernika. Neka nas Allah sačuva toga. Amin.

Izvor: “The Review of Religions” (Pregled religija), siječanj 1994.godine.