Što je Božić i zašto ga muslimani ne slave?
Jalees Ahmad
To je, kako kažu, najljepše doba godine.
Ulice sjaje od božićnih ukrasa; poznate boje blagdana šire se po izlozima trgovina i gradskim središtima. Radost i osmijesi ispunjavaju lica ljudi, a naravno, ne možete zanemariti božićne rasprodaje i reklame. Jedan posjet središnjem Londonu ili bilo kojoj prometnoj londonskoj ulici jasno daje do znanja da je Božić stigao.
Ali što je Božić? Što se točno slavi? Slave li ga muslimani i ako ne, zašto?
Što je Božić?
Riječ „Božić“ potječe od izraza „Kristova misa“. Pojavljuje se u ranijim oblicima poput Christemasse. „Krist“ potječe od grčke riječi Christos, što znači „pomazanik“, što se prevodi kao hebrejska riječ Mesija, a „misa“ dolazi od latinske riječi missa, što je slavlje euharistije.
Božić, kao što znamo, godišnji je festival koji se slavi 25. prosinca (ili 7. siječnja za istočne pravoslavne crkve), a obilježava, kako kažu, rođenje Isusa Krista.
To je vjerski blagdan, no mnogi ga ljudi slave s glavnim temama obitelji i zajedništva, a ne isključivo vjerskim razlozima. Možda ste vidjeli mnoge tradicije, uključujući ukrašavanje drvaca, vješanje lampica i darivanje.
Stvarni datum Isusovog rođenja nije zabilježen nigdje u kršćanskim evanđeljima. Kao muslimani, ne vjerujemo da je Isus rođen u prosincu. Ova ideja temelji se i na Bibliji i na Kuranu, koji opisuju toplo vrijeme, pastire na poljima i prisutnost zrelih datulja; postaje jasno da Isus nije rođen 25. prosinca, budući da zima u Judeji, Betlehemu, nije mogla stvoriti takve uvjete.
Kratka povijest Božića, njegova povezanost s rimskim praznicima i kako se danas slavi
Bit će zanimljivo znati da u ranom kršćanstvu kršćani nisu slavili Isusov rođendan kao (dan/godinu), moguće zbog činjenice da njegov datum nije bio zabilježen. Naglasak je, prema njihovom vjerovanju, bio na njegovoj smrti i uskrsnuću, a ne na njegovom rođenju.
Međutim, do 4. stoljeća, kršćani u Rimu počeli su slaviti njegovo rođenje i obilježavati ga 25. prosinca. „Rimski kršćanski povjesničar Sextus Julius Africanus datirao je Isusovo začeće na 25. ožujka (isti datum na koji je smatrao da je svijet stvoren), što bi, nakon devet mjeseci u majčinoj utrobi, rezultiralo rođenjem 25. prosinca.“
Rimljani su bili vrlo zanimljiva nacija. U prosincu su slavili dva velika blagdana. Prvi je bio Sol Invictus, što na latinskom znači nepobjedivo sunce. Slavili su ga 25. prosinca, označavajući povratak sunca nakon najkraćeg dana u godini. Drugi su bili Saturnalije. Ovaj festival trajao je tjedan dana, uz hranu, darove i zabave.
Tijekom vremena, kako učimo iz povijesti, božićni običaji su prerasli u ono što ih danas vidimo. Kićenje drvaca – poznatih kao božićna drvca, pjevanje božićnih pjesama, darivanje, gozbe i još mnogo toga. Mnogi običaji koje danas vidimo potječu iz europskih poganskih tradicija, a kasnije su prilagođeni kršćanskim praksama.
Dakle, u prosincu kršćani slave Božić, vjerujući da je to rođendan Isusa kao, njihovog spasitelja, koji je umro za njihove grijehe na križu. To vrijeme koriste za prisustvovanje posebnim službama, prisjećanje priče o Isusovom rođenju, pjevanje božićnih pjesama i razmišljanje o njegovoj žrtvi, između ostalog.
Zašto muslimani ne slave Božić?
Često postavljano pitanje jest zašto muslimani ne slave Božić ako vjeruju u Isusa kao proroka?
Kao muslimani, vjerujemo da Isus nije bio sin Božji, da nije rođen 25. prosinca i da nije umro na križu. Vjerujemo da je Isus bio plemeniti Božji prorok, poslan djeci Izraela nakon Mojsija s istom porukom i da oživi ta učenja. On je bio Mesija.
Biblija ne spominje točan datum Isusovog rođenja, a kao muslimani vjerujemo da nije rođen u prosincu. I Biblija i Kuran opisuju toplo vrijeme, pastire na otvorenom i zrele datulje, što sve pokazuje da se Isus nije mogao roditi 25. prosinca.
Kao muslimani, slijedimo običaje Časnog Poslanikas.a.v.s.. Nikada nismo vidjeli ili čuli Časnog Poslanika Muhamedas.a.v.s., koji je volio sve proroke, da slavi rođenje bilo kojeg proroka, niti je naredio svojim sljedbenicima (ashabima) da slave vlastiti rođendan. Slično tome, ne postoji zapis da je Isus ikada naredio svojim sljedbenicima da slave njegov rođendan.
Želje Božjih poslanika su vrlo jednostavne i bliske njihovim srcima. Njihova glavna želja je da slijedimo poruku koju im je Bog poslao. Stoga, kao muslimani, poštujemo sve poslanike, uključujući i Poslanika Muhamedas.a.v.s., slijedeći njihova učenja i upute koje su donijeli od Jednog Boga.