Život Poslanika II Nepokolebljiva ljubav prema Allahu
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da postoje bezbrojni slučajevi o ljubavi Časnog Poslanika (savs) prema Bogu. U stvari, cijeli njegov život je bio poput okeana ljubavi prema Bogu.
Nezadovoljstvo Časnog Poslanika (savs) zbog uvreda upućenih Svemogućem Bogu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan primjer ljubavi Časnog Poslanika (savs) prema Bogu bio za vrijeme Bitke na Uhudu. Zabilježeno je da je na dan Uhuda Časni Poslanik (savs) imenovao bataljon strijelaca i pozvao ih da se ne pomjeraju sa svojih položaja, bez obzira na to da li se činilo da muslimani pobjeđuju ili gube.
Međutim, na kraju, kada su muslimani savladali nevjernike u bitci, bataljon strijelaca je bio zaveden idejom ratnog plijena, pa su napustili svoja mjesta da ih okupe.
U tom trenutku, Bog se poslovično okrenuo od muslimana, i ono što se činilo kao pobjeda preokrenulo se na gore dok se nevjernička vojska vratila i pokrenula napad, što je rezultiralo mučeničkom smrću 70 muslimana.
U tom trenutku, Ebu Sufjan je pozvao, pitajući o Časnom Poslaniku (savs). Časni Poslanik (savs) je naredio ashabima oko sebe da šute. Slično tome, Ebu Sufjan je pozvao, pitajući o hazreti Ebu Bekru (ra) i hazreti Omeru (ra); međutim, Časni Poslanik (savs) im je ponovo naredio da ništa ne govore.
Na to je Ebu Sufjan rekao da to sigurno znači da su svi umrli, inače bi odgovorili. Hazreti Omer (ra) nije mogao podnijeti da šuti i odgovorio je da je Časni Poslanik (savs) zaista živ.
Kao odgovor, Ebu Sufjan je podigao slogan kojim je veličao idola Hubala. Časni Poslanik (savs) to nije mogao podnijeti i na to je naredio ashabima da odgovore rekavši: ‘Allah je Najviši, Uzvišeni’.
Ebu Sufjan je odgovorio: ‘Mi imamo Uzzu, a vi nemate Uzzu.’ Časni Poslanik (savs) je naredio ashabima da odgovore rekavši: ‘Allah je naš Pomoćnik, a vi nemate pomagača.’ Drugim riječima, kada je u pitanju čast i slava Boga, Časni Poslanik (savs) nije mario za vlastiti život; naprotiv, tamo gdje je prethodno naredio ashabima da šute, u pitanju Boga im je naredio da ne šute, već da odgovore i slave Boga.
Hazreti Halifa (aba) citirao je Hazreti Mirzu Baširuddina Mahmuda Ahmada (ra), drugog halifu Ahmadija muslimanske zajednice, koji piše:
Oni muslimani koji su okružili Poslanika, ali su bili potisnuti, ponovo su potrčali naprijed čim su vidjeli da se neprijatelj povlači. Podigli su Poslanikovo tijelo među mrtvima.
Ebu ‘Ubajda bin el-Džarrah je zubima uhvatio prstenje koje se zabilo u Poslanikove obraze i izvukao ga, izgubivši dva zuba u pokušaju. Nakon kratkog vremena, Poslanik se vratio svijesti.
Stražari koji su ga okruživali poslali su glasnike da kažu muslimanima da se ponovo okupe. Razorene snage su se počele okupljati. Otpratili su Poslanika do podnožja brda.
Ebu Sufjan, neprijateljski zapovjednik, vidjevši ove ostatke muslimana, glasno je povikao: “Ubili smo Muhameda.” Poslanik je čuo hvalisavi krik, ali je zabranio muslimanima da odgovore, da neprijatelj ne bi saznao istinu i ponovo napao, te da bi iscrpljeni i teško ranjeni muslimani ponovo morali da se bore protiv ove divlje horde.
Ne dobivši odgovor od muslimana, Ebu Sufjan je postao siguran da je Poslanik mrtav. Nakon svog prvog krika, učinio je i drugi i rekao: “Ubili smo i Ebu Bekra.” Poslanik je zabranio Ebu Bekru da bilo šta odgovori.
Ebu Sufjan, a zatim i treći, rekao je: „I mi smo ubili Omera.“ Poslanik je zabranio i Omeru da odgovori. Na to je Ebu Sufjan povikao da su ubili svu trojicu.
Sada se Omer nije mogao suzdržati i povikao je: „Svi smo živi i, s Božjom milošću, spremni da se borimo protiv vas i razbijemo vam glave.“ Ebu Sufjan je podigao nacionalni poklič: „Slava Hubalu. Slava Hubalu. Jer je Hubal okončao islam.“ (Hubal je bio nacionalni idol Mekkanlija.)
Poslanik nije mogao podnijeti ovo hvalisanje protiv Jednog i Jedinog Boga, Allaha, za Kojeg su on i muslimani bili spremni žrtvovati sve svoje. Odbio je ispraviti izjavu o vlastitoj smrti.
Odbio je ispraviti izjavu o smrti Ebu Bekra i Omera iz strateških razloga. Ostali su samo ostaci njegove male snage. Neprijateljske snage su bile velike i snažne. Ali sada je neprijatelj uvrijedio Allaha.
Poslanik nije mogao podnijeti takvu uvredu. Njegov duh je bio u plamenu. Ljutito je pogledao muslimane koji su ga okruživali i rekao: „Zašto šutimo i ne odgovaramo na ovu uvredu Allaha, Jedinog Boga?“ Muslimani su upitali: „Šta da kažemo, o Poslaniče?“ „Reci: ‘Samo je Allah velik i moćan. Samo je Allah velik i moćan. Samo je On uzvišen i poštovan. Samo je On uzvišen i poštovan.’
Muslimani su u skladu s tim vikali. Ovaj povik je zapanjio neprijatelja. Stajali su ogorčeni pomisli da Poslanik, na kraju krajeva, nije umro. Pred njima je stajala šačica muslimana, ranjenih i iscrpljenih.
Bilo ih je lako uništiti. Ali nisu se usudili ponovo napasti. Zadovoljni vrstom pobjede koju su izvojevali, vratili su se, praveći veliku predstavu radosti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da Časni Poslanik (savs) ne bi dozvolio ni najmanju naznaku pripisivanja partnera Allahu. Jednom, tokom razgovora, neko je rekao Časnom Poslaniku (savs): ‘Šta god ti i Allah želite.’ Časni Poslanik (savs) je rekao: ‘Jesi li me učinio Bogu partnerom? Trebaš samo reći: ‘Šta god Allah hoće.”
Njegova odbojnost prema pretvaranju grobova u mjesta obožavanja
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) također bio zabrinut zbog činjenice da grobovi ne bi trebali postati mjesta obožavanja.
Nažalost, danas vidimo muslimane kako se klanjaju grobovima i svetištima svojih učenjaka i vođa. Međutim, zabilježeno je da je, dok je Časni Poslanik (savs) bio u posljednjoj bolesti, Časni Poslanik (savs) molio Allaha da prokune one koji su prethodno napravili grobove za njihove poslanike. Tako je Časni Poslanik (savs) podučavao ozbiljnoj odbojnosti prema obožavanju grobova.
Njegovo duboko razumijevanje Božjeg jedinstva
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su jednom nevjernici zamolili Časnog Poslanika (savs) da im kaže o Božijem porijeklu. Na to im je Bog objavio: „Recite da je On Allah, Jedini, Nezavisni i Od svih traženi. On ne rađa, niti je rođen.“
Časni Poslanik (savs) je iskoristio svaku moguću priliku da govori o Božijem jedinstvu i prenese ovu poruku drugima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada pada kiša, neki nevjernici će biti skloni reći da pada kiša zbog određene zvijezde. Jednom, kada je padala kiša, Časni Poslanik (savs) je rekao da je onaj ko kaže da pada kiša zbog Božje milosti iz njegovog naroda, a oni koji kažu da pada kiša zbog zvijezde nisu iz njegovog naroda i ne vjeruju u Boga.
Na to su ljudi potvrdili da niko drugi osim Časnog Poslanika (savs) nije imao tako duboko razumijevanje Božjeg jedinstva i veličine.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) upitan šta čovjeka vodi u Džennet, a šta u Džehennem. Časni Poslanik (savs) je rekao da će onaj ko ne pripisuje Bogu partnere ući u Džennet, a oni koji pripisuju Bogu partnere ući će u Džehennem.
Isti princip vrijedi i danas. Oni koji se oslanjaju isključivo na svjetovna sredstva, na vlastite sposobnosti, na svoju porodicu ili na svoju djecu, pripisuju Bogu partnere.
Svjetovna sredstva neće biti od koristi na zagrobnom životu; naprotiv, samo će Božija milost biti od koristi. Da bi imali koristi od toga, Bog je svima naredio da slijede primjer Časnog Poslanika (savs).
Njegova želja da prinese najveću žrtvu za Boga
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) jednom rekao da je Bog obećao da će onaj ko krene u Njegovom cilju ili pobijediti ili ući u Džennet ako bude šehid, sve dok ima čvrstu vjeru u Boga i Njegovog Poslanika (savs), i upravo je ta čvrsta vjera ono što ga je potaknulo da krene u ovaj cilj.
Tada je Časni Poslanik (savs) rekao da bi, ako bi mogao, bio šehid i vratio se na ovaj svijet samo da bi ponovo bio šehid, i to bi činio iznova i iznova isključivo radi Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Časni Poslanik (savs) bio na putu za Bedr, sreo čovjeka koji je usput sreo muslimansku vojsku, poznat u Arabiji po svojoj hrabrosti i vještini u borbi.
Uprkos tome što je bio nevjernik, ponudio se da se pridruži muslimanskoj vojsci. Ashabi su bili presretni zbog mogućnosti da prime ovo pojačanje u svojoj vojsci. Časni Poslanik (savs) ga je upitao da li vjeruje u Boga.
On je odgovorio da ne vjeruje. Časni Poslanik (savs) je rekao da treba da ode i da neće prihvatiti nikakvu pomoć od njega. Kako je muslimanska vojska napredovala, isti čovjek je ponovo sreo Časnog Poslanika (savs); međutim, Časni Poslanik (savs) mu je još jednom rekao da ode.
Na većoj udaljenosti, isti čovjek je ponovo sreo Časnog Poslanika (savs), i tom prilikom je izjavio da sada vjeruje u Boga. Tek tada mu je Časni Poslanik (savs) dozvolio da se pridruži muslimanskoj vojsci. Dakle, bez obzira na okolnosti, vjera u Božje Jedinstvo mora uvijek biti na prvom mjestu.
Njegovo stalno sjećanje na Gospodara
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će Časni Poslanik (savs) uvijek biti zauzet sjećanjem na Allaha. Zabilježeno je da postoje četiri stvari koje osoba treba reći, a koje su bolje od svih drugih izjava, i ako neko započne nešto izgovaranjem jedne od ovih izjava, onda će to biti blagoslovljeno.
Te četiri izjave su: SubhanAllah (Svet je Allah), Elhamdulillah (Sva hvala pripada Allahu), La ilahe ilallah (Nema boga osim Allaha) i Allahu Ekber (Allah je najveći).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom neko otišao kod Časnog Poslanika (savs) i rekao da su mu islamski propisi postali previše i da ih ne može sve pratiti.
Zamolio je Časnog Poslanika (savs) da suzi izbor na nekoliko na koje bi se trebao fokusirati. Časni Poslanik (savs) je rekao da treba stalno ostati zauzet sjećanjem na Allaha.
U drugoj predaji zabilježeno je da je Časni Poslanik (savs) rekao da je najbolja izjava reći da nema boga osim Allaha, a najveća dova reći da sva hvala pripada Allahu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi, kad god bi Časni Poslanik (savs) primio bilo kakvu dobru vijest, odmah pao na sedždu da zahvali Bogu.
Također je zabilježeno da je Časni Poslanik (savs) rekao da se prije spavanja treba uzeti abdest baš kao što se to radi prije klanjanja namaza, a zatim leći na desnu stranu i doviti: ‘O Allahu, predao sam se Tebi, povjerio sam Ti svoje stvari i učinio Te svojim osloncem. Bojim se Tebe i volim Te. Nemam utočišta osim Tebe, niti ikakvog mjesta spasenja. Spas počiva samo u Tebi. Vjerujem u Knjigu koju si objavio i u Poslanika kojeg si poslao.’
Časni Poslanik (savs) je rekao da bi ovo trebale biti posljednje riječi osobe prije nego što zaspi, tako da ako umre u snu, to budu njene posljednje riječi.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi, kada bi legao, Časni Poslanik (savs) stavio desnu ruku ispod desnog obraza govoreći: „Gospodaru moj, neka moj život i moja smrt budu samo radi Tebe.“
Kada bi se probudio, Časni Poslanik (savs) bi rekao: „Sva hvala pripada Allahu koji nam je dao život poslije smrti i Njemu ćemo se vratiti.“ Drugim riječima, Časni Poslanik (savs) se pobrinuo da prije spavanja sredi svoje poslove doveći da njegov život i smrt budu samo radi Boga, a kada se probudi, zahvaliće Bogu što je blagoslovio njegov život i omogućio mu da se ponovo probudi. Časni Poslanik (savs) je rekao da je Bogu najugodnije da se u trenutku smrti čovjek sjeća Allaha.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas muslimani pogrešno misle da je najplemenitije djelo izaći u rat i uništiti nevjernike. Međutim, Časni Poslanik (savs) je jednom rekao svojim ashabima da je čak i bolje od izlaska u borbu na Allahovom putu ostati zauzet sjećanjem na Allaha u svakom trenutku. Ovo je najveći oblik džihada. Časni Poslanik (savs) je rekao da ništa ne može spasiti čovjeka od Božje kazne kao što to može sjećanje na Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Aiša (ra), supruga Časnog Poslanika (savs), zabilježila da je u njegovim posljednjim trenucima Bog dao Časnom Poslaniku (savs) mogućnost da ode Njemu ili da ostane na ovom svijetu, na što je Časni Poslanik (savs) rekao: ‘Allah je najveći ashab.’ Ovo su bile posljednje riječi Časnog Poslanika (savs).