Život Poslanika II Put predanosti Allahu
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Taavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je u prethodnim hutbama spominjao ljubav Časnog Poslanika (savs) prema Bogu, te da će nastaviti govoriti o ovoj temi, pozivajući se na tradicije i način na koji je najvatreniji sljedbenik Časnog Poslanika (savs), Obećani Mesija, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as), pisao o toj temi.
Primjer Časnog Poslanika (savs) u upućivanju dove
Hazreti Halifa (aba) je rekao da jedan ashab prenosi kako je jedne noći stajao pored Časnog Poslanika (savs) u namazu. Časni Poslanik (savs) je počeo učiti drugo poglavlje Časnog Kur'ana, suru El-Bekara.
Ashab je mislio da će se Časni Poslanik (savs) pokloniti nakon što prouči stotinu ajeta, ali je Časni Poslanik (savs) nastavio učiti. Tada je ashab pomislio da će se Časni Poslanik (savs) pokloniti nakon što u potpunosti prouči cijelo poglavlje; međutim, Časni Poslanik (savs) je nastavio učiti čak i nakon što ga je završio.
Ashab je tada pomislio da će Časni Poslanik (savs) u nekom trenutku stati; međutim, završio je treće poglavlje Časnog Kur'ana i prešao na četvrto. Časni Poslanik (savs) nije učio brzim tempom; naprotiv, učio je vrlo pažljivo i namjerno.
Tek nakon što bi završio učenje četvrtog poglavlja, poklonio bi se, a njegov naklon je trajao onoliko dugo koliko je dugo stajao. Zatim se dugo povukao prije nego što je prešao na sedždu, koja je također bila slične dužine kao i njegovo stajanje.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema hazreti Aiši (ra), Časni Poslanik (savs) jednom stajao u namazu učeći istu suru Časnog Kur'ana iznova i iznova nakon što je proučio prvu suru Časnog Kur'ana.
Što se tiče toga koliko je dugo Časni Poslanik (savs) stajao, hazreti Aiša (ra) je rekla da se dužina i ljepota namaza Časnog Poslanika (savs) ne mogu opisati riječima. Drugi ashab prenosi da je Časni Poslanik (savs) stajao u namazu i učio jedan ajet do jutra, a taj ajet je bio:
„Ako ih Ti kazniš, oni su robovi Tvoji; a ako im oprostiš, Ti si zaista Moćni, Mudri.“ (Kur'an, 5:119)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada bi se za života Časnog Poslanika (savs) dogodilo pomračenje Sunca, on klanjao namaz tokom pomračenja, podučavajući tako načinu obavljanja namaza za pomračenje.
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je održao hutbu i rekao da su Sunce i Mjesec znakovi Boga, te da kada ih vide, trebaju slaviti Boga, klanjati Mu se i davati milostinju.
Časni Poslanik (savs) je zatim naredio muslimanima da obožavaju i okreću se Bogu, rekavši da bi, kada bi znali ono što on zna, sigurno plakali pred Bogom.
Njegova želja da se obožava Allah
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se tokom Bitke na Bedru, Časni Poslanik (savs) okrenuo prema Kabi i dovio Bogu da ispuni Svoje obećanje Časnom Poslaniku (savs).
Časni Poslanik (savs) je dovio da, ako muslimani budu uništeni tog dana, onda na licu zemlje neće ostati niko ko će obožavati Boga.
Časni Poslanik (savs) je dovio tako žarko da mu se tijelo treslo do te mjere da mu je ogrtač pao s ramena. Vidjevši to, hazreti Ebu Bekr (ra) je vratio ogrtač na ramena Časnog Poslanika (savs) i zagrlio ga, rekavši da će Bog sigurno ispuniti Svoja obećanja. Nakon toga je objavljen sljedeći kur'anski ajet:
„(Spomeni) kad ste Gospodara svoga molili za pomoć, i On primio vašu molbu (s ovim obećanjem): “Sigurno ću vas Ja pomoći sa hiljadu meleka, red za redom.”“ (Kur'an, 8:10)
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
U Časnom Kur'anu, Časnom Poslaniku 8savs), više puta je dato obećanje o pobjedi nad nevjernicima, ali kada je započela Bitka na Bedru – koja je bila prva bitka islama – Časni Poslanik (savs), počeo je doviti i doviti, a ovo su riječi koje su izašle iz njegovog jezika: ‘O Gospodaru moj! Ako uništiš ove ljude (bili su samo tri stotine i trinaest ljudi), niko Ti se neće klanjati do Sudnjeg dana.’
Kada je hazreti Ebu Bekr (ra) čuo ove riječi iz usta Časnog Poslanika (savs), rekao je: ‘O Allahov Poslaniče (savs), zašto si toliko uznemiren? Bog ti je dao čvrsto obećanje da će dati pobjedu.’
Rekao je: ‘To je istina, ali ja pazim na činjenicu da On ne treba nikoga.’ To jest, Bog nije obavezan ispuniti nijedno obećanje. Sada, mora se shvatiti da kada je Časni Poslanik (savs), primijetio toliko poštovanja prema bontonu poštovanja prema Bogu, zašto bi se neko okrenuo od ovog prihvaćenog vjerovanja svih poslanika (as), da se ponekad Božije predskazanje ispuni doslovno, a ponekad se ispuni metaforički i figurativno?’ (Barahin-e-Ahmadija , Dio V, str. 343-344)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Dobro shvatite da su pravi monoteisti oni koji ni najmanje ne pokazuju svoje vrline i ne boje se svijeta prihvatajući istinu. Njih ne zanima ako se svijet uznemiri zbog bilo kojeg od njihovih djela.
Neki kažu da stepen do kojeg su se ashabi (ra) trudili ili postili nije dokazan u slučaju Časnog Poslanika (savs). Neki od ashaba (ra) su gotovo dostigli monaški život.“
Iz ovoga ne slijedi da su oni (ne daj Bože) bili superiorniji od Časnog Poslanika (savs). Umjesto toga, pravo pitanje je da je Časnog Poslanika (savs), pred svijet doveo Uzvišeni Allah putem sile i prisile. Njegova navika života iza vela nije nestala. Ko zna koliko je truda i obožavanja i dalje bio tajno provodio.
Jednom prilikom, hazreti Aiša (ra), izjavila je da je to bio dan kada bi Časni Poslanik (savs), boravio u njenoj kući. Kada je noću otvorila oči, vidjela je da Časnog Poslanika (savs), nema.
Bila je veoma iznenađena i potražila ga je. Kada ga nigdje nije bilo, otkrila je da je na groblju i da s velikim žarom dovi: ‘O moj Bože! Moja duša, moj život, moje kosti, svaka moja dlaka pada pred Tobom na tlo.’
Da Aiša (ra), nije bila svjesna ovog događaja, ko bi shvatio njegov međuljudski odnos sa Gospodarom? Isto je bilo i sa njegovim nastojanjem i obožavanjem. Pošto je Allah učini da ovi ljudi ostanu skriveni, svijet ne saznaje za njihovo cjelokupno stanje. Oni ne čine ništa za svjetovnu dobrobit. Onaj s kim postoji neki dogovor i veza zna svako mjesto i vidi.’ (Malfuzat, dio 8, str. 317-318)
Njegova čežnja da ljudi napuste širk
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan primjer ljubavi Časnog Poslanika (savs) prema Bogu bio kada je otišao prenositi poruku islama narodu Taifa.
Međutim, na kraju su stanovnici Taifa počeli kamenovati Časnog Poslanika (savs), uzrokujući njegove povrede. Jednom ga je jedna od žena Časnog Poslanika (savs) upitala da li je doživio bolniji dan od Uhuda, na koji se Časni Poslanik (savs) osvrnuo tog dana u Taifu kada je bio kamenovan i ranjen.
Časni Poslanik (savs) je napustio Taif i uputio se prema planini, a kada je pogledao gore, vidio je da ga je prekrila sjena oblaka i da se spustio melek Džibril.
Rekao je Časnom Poslaniku (savs) da je Bog vidio sve što se upravo dogodilo i rekao da Časni Poslanik (savs) može odlučiti šta god želi u vezi s narodom Taifa.
Časnom Poslaniku (savs) je čak ponuđeno da, ako želi, da narod Taifa bude zgnječen između dvije planine. Međutim, Časni Poslanik (savs) je odgovorio rekavši ne, jer je moguće da će potomci tih istih ljudi vjerovati u Boga i odustati od pridruživanja mu partnera.
Najveća radost Časnog Poslanika (savs)
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Taj visoki stepen svjetlosti koji je dat čovjeku – to jest, savršenom čovjeku – nije bio u melecima, zvijezdama, mjesecu ili suncu; niti je bio u okeanima i rijekama Zemlje, niti je bio u rubinima, smaragdima, safirima, dijamantima ili biserima.
Ukratko, nije bio ni u jednom zemaljskom ili nebeskom predmetu. Bio je samo u čovjeku; to jest, savršenom čovjeku, čiji je najpotpuniji, najviši i najuzvišeniji i najsavršeniji primjer bio naš Poslanik i Učitelj, Prvi od Poslanika, Prvi od svih živih, Muhammed, Odabrani (savs). Tako je ta svjetlost bila data ovom [savršenom] čovjeku i, prema njihovim redovima, svima onima koji nose neki stepen iste prirode i naravi.“
Povjerenje se odnosi na sve sposobnosti, intelekt, znanje, um, život, osjetila, strah, ljubav, čast, veličinu i sve fizičke i duhovne blagodati koje Svemogući Bog daje savršenom čovjeku. Zatim, u skladu sa sljedećim ajetom, savršeni čovjek sve to vraća Njegovom Božanskom Veličanstvu [Allahu]:
To jest, on se potpuno predaje Allahu i u potpunosti se posvećuje Njegovom putu, kao što sam već objasnio opisujući suštinu islama. I ovaj veličanstveni ugled pronađen je u svom najvišem, potpunom i najsavršenijem obliku u našem Poslaniku, Učitelju i Vodiču, Bezgrešnom Poslaniku, Pravedniku, u kojem je svjedočio pravednik, Muhammed (savs) Mustafa, [Odabrani] (savs).
Kao što lično Svemogući Bog kaže u Časnom Kur'anu: Znači: Reci im da su moj namaz i moj trud u ibadetu, moje žrtve, moj ostanak na životu i moja smrt, sve radi i na putu Boga – istog Boga koji je Gospodar svih svjetova, koji nema partnera.
I to mi je naređeno da činim. I ja sam Najistaknutiji od muslimana; To jest, od početka svijeta do njegovog kraja, nema drugog savršenog čovjeka poput mene koji bi postigao tako uzvišeni stepen potpune predaje Allahu i bio u stanju vratiti Njemu sve što mu je Svemogući Bog emanirao.
Ovaj ajet sadrži pobijanje onih neukih unitarista koji vjeruju da naš Časni Poslanik (savs), nije dokazano potpuna superiornost nad drugim Poslanicima, i koji kažu, na osnovu hadisa slabe autentičnosti, da je Časni Poslanik (savs), zabranio da mu se da superiornost čak i nad Junusom bin Mattom [Jonom, sinom Amittaija].
Ovi neuki ljudi ne shvataju da čak i ako je taj hadis autentičan, on je samo izraz poniznosti i skromnosti, što je oduvijek bio put našeg Poslanika (savs). Postoji vrijeme i prilika za sve.
Kako bi neuko i nestašno bilo kada bi se pravednik, koji sebe u pismu opisuje kao ‘najnižeg od svih Allahovih robova’, zaista smatrao najgorim od svih ljudi na svijetu, do te mjere da je čak gori od idolopoklonika i svih prestupnika, jer i sam priznaje da je najniži od svih Allahovih robova!
Dobro razmislite. Allah, dž.š., imenuje Časnog Poslanika (savs), prvim od muslimana i smatra ga glavom svih koji se pokoravaju, te opisuje Časnog Poslanika kao prvog koji ispunjava amanet koji mu je dat. Ima li nakon ovoga ikakvog prostora da vjernik u Časni Kur'an iznese bilo kakav prigovor u vezi s visokim duhovnim položajem Časnog Poslanika (savs)? U gore navedenom ajetu, Svemogući Bog, nakon što je iznio različite faze u islamu, odredio je da je najviša faza ona koja je prožeta prirodom Časnog Poslanika (savs).
Preostali prijevod [ranije citiranih ajeta] glasi ovako:Allah, dž.š., obraćajući se Svom Poslaniku, kaže: Reci im, moj put je samo pravi put, pa ga slijedite i ne idite drugim putevima jer će vas oni odvesti od Svemogućeg Boga. Reci im da ako volite Svemogućeg Boga, dođite i vjerno hodajte za mnom – to jest, idite mojim putem, koji je uzvišena suština islama; tada će i vas Svemogući Bog voljeti i oprostiti vam grijehe. Reci im da je moj put to da mi je naređeno da posvetim cijelo svoje biće Svemogućem Bogu i da iskreno i u potpunosti pripadam Rabbul-‘alaminu [Gospodaru svih svjetova]; to jest, predajući sebe Njemu, trebao bih sebe učiniti slugom svih svjetova, baš kao što je On Gospodar svih svjetova, i da bih trebao postati potpuno posvećen Njemu i Njegovom putu. Dakle, predao sam Svemogućem Bogu cijelo svoje biće i sve što mi je pripadalo; sada ništa ne pripada meni – sve što je moje je Njegovo.’ (Ogledalo izvrsnosti islama, str. 142-146)
Njegova žarka želja da širi jedinstvo Boga
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Stoga se uvijek pitam kakav je uzvišeni Poslanik ovaj arapski Poslanik, čije je ime Muhammed (hiljade i hiljade blagoslova i mir neka su na njega).
Ne može se shvatiti granica njegovog uzvišenog statusa i nije čovjeku dato da procijeni stepen njegove duhovne efikasnosti. Šteta je što njegov rang nije prepoznat kako je trebao biti.
On je prvak koji je svijetu vratio Tevhid koji je nestao sa svijeta; volio je Boga do krajnosti, a njegova duša se rastopila do krajnosti od saosjećanja prema čovječanstvu.
Stoga ga je Bog, koji je znao tajnu njegovog srca, uzdigao iznad svih Poslanika i svih prvih i posljednjih i darovao mu sve što je želio u svom životu.
On je izvor svake milosti, i svako ko tvrdi da je superiorniji, a ne priznaje njegovu milost, nije ljudsko biće, već je potomak šejtana, jer je njemu (Časnom Poslaniku (savs)) dat ključ svakog uzvišenja i data mu je riznica svakog razumijevanja.
Onaj ko ne prima kroz njega, zauvijek je lišen.“ Ja nisam ništa i ne posjedujem ništa. Šta sam ja i šta predstavljam? Bio bih nezahvalan kada ne bih priznao da sam pronašao istinski Tevhid kroz ovog istog Poslanika.
Postigao sam prepoznavanje Živog Boga kroz ovog istog savršenog Poslanika i kroz njegovo svjetlo. Čast razgovora i odnosa s Bogom, kroz koje vidim Njegovo lice, darovana mi je kroz istog Velikog Poslanika.
Zrake ovog Sunca Upute padaju na mene poput sunčeve svjetlosti i ja nastavljam biti obasjan samo dok sam okrenut prema njemu. Oni koji se drže ideje da će onaj ko ne vjeruje u Časnog Poslanika (savs), ili otpadne od vjere, ali ostane čvrst u Tevhidu i smatra Boga Jednim bez ikakvog partnera, postići spasenje i neće pretrpjeti nikakvu štetu zbog svog nevjerovanja ili otpadništva – kao što je vjerovanje Abdul-Hakima Khana – zaista ne znaju pravo značenje Tevhida.
Nekoliko puta sam istakao da čak i šejtan kao takav smatra Boga Jednim bez partnera. Ali samo vjerovanje da je On Jedan nije dovoljno za spasenje; spasenje zavisi od dvije stvari:
Jedno je apsolutno uvjerenje u Biće i Jedinstvo Svemogućeg Boga.
Drugo je da se u nečije srce usadi takva savršena ljubav prema Jednom Slavnom Bogu da, kao posljedica njenog utjecaja i dominacije, poslušnost Svemogućem Bogu zaista postane užitak nečijeg srca bez kojeg uopće ne bi mogao živjeti. Ljubav prema Božanskom treba zgaziti i izbrisati ljubav prema svima osim Njega.
Ovo je istinski Tevhid koji se nikada ne može postići osim slijeđenjem našeg Poslanika i učitelja, hazreti Muhammeda (savs). Zašto se ne može postići?
Odgovor je da je Božije Biće nevidljivo izvan nevidljivog, skriveno izvan skrivenog i izuzetno skriveno. Ljudske sposobnosti rasuđivanja ne mogu Ga same otkriti.
Nijedan racionalni argument ne može predstavljati neoboriv dokaz Njegovog postojanja, jer je doseg i pristup razuma ograničen na stepen shvatanja potrebe za Stvoriteljem razmišljanjem o stvorenim bićima u svemiru.
Međutim, priznati potrebu za Njegovim postojanjem je jedno, ali sasvim je drugo doći do faze ‘ainul-jakin [sigurnost viđenjem] da Bog, čija je potreba za postojanjem priznata, zaista postoji.
Međutim, budući da je metodologija razuma nesavršena, nepotpuna i sumnjiva, ne može svaki filozof prepoznati Boga samo kroz razum. Umjesto toga, većina ljudi koji nastoje otkriti Boga isključivo kroz razum na kraju postaju ateisti.
Njihova razmišljanja o stvorenim stvarima na Zemlji i nebesima ne mogu im nimalo koristiti. Oni ismijavaju i rugaju se Božjim izabranicima, tvrdeći: ‘Postoje hiljade stvari širom svijeta čije postojanje ne smatramo korisnim, a naše istraživanje o njima ne ukazuje na takvu kreativnost koja bi dokazala postojanje Stvoritelja; naprotiv, postojanje tih stvari je potpuno besmisleno i beskorisno.’
Šteta je što takvi neuki ljudi ne razumiju da nedostatak znanja o nečemu ne podrazumijeva njegovo nepostojanje. Danas u svijetu postoje stotine hiljada takvih ljudi koji sebe smatraju superiornim intelektualcima i filozofima, a ipak žestoko poriču postojanje Svemogućeg Boga.
Očigledno je da, da su pronašli bilo kakav snažan racionalan argument, ne bi poricali postojanje Svemogućeg Boga. Niti bi odbacili postojanje Svemogućeg Boga s krajnjom bestidnošću, prezirom i ismijavanjem, da im je nepobitan racionalan argument za postojanje Slavnog Stvoritelja dokazao da nisu u pravu.
Dakle, niko se ne može izbaviti iz oluje sumnji dok plovi u lađi filozofa; naprotiv, sigurno bi se utopio i zauvijek će biti lišen eliksira čistog Tevhida.
Sada razmislite koliko je lažna i pokvarena ideja da se Tevhid može postići i da se spasenje može postići bez posredovanja Časnog Poslanika (savs).
O neupućeni! Kako može postojati vjera u Njegov Tevhid dok ne postoji potpuna sigurnost u postojanje Boga? Znajte, dakle, sigurno da se sigurnost Tevhida može postići samo putem Poslanika, kao što je naš Časni Poslanik (savs), uvjerio ateiste i pagane Arabije u postojanje Svemogućeg Boga pokazujući im hiljade nebeskih znakova.
Čak i do danas, istinski i savršeni sljedbenici Časnog Poslanika (savs), predstavljaju te znakove ateistima. Ono što je zaista istina jeste da, sve dok osoba ne posmatra žive moći Živog Boga, šejtan ne napušta njegovo srce, niti istinski Tevhid ulazi u njega, niti se može sa sigurnošću uvjeriti u postojanje Boga. Ovaj čisti i savršeni Tevhid se postiže samo putem Časnog Poslanika (savs). (Filozofija Božje Objave, str. 137-141)
Hazreti Halifa (aba) je zatim citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Imate li ikakvu ideju o neobičnom događaju koji se dogodio u pustoši Arabije kada su stotine hiljada mrtvih oživljene u roku od nekoliko dana, a oni koji su generacijama bili zavedeni pokazali su Božanski ten, a oni koji su bili slijepi počeli su vidjeti, a oni koji su bili nijemi počeli su izgovarati riječi Božanske mudrosti, i svijet je doživio revoluciju koju nijedno oko prije nije vidjelo i nijedno uho nije čulo.
Znate li kako se sve ovo dogodilo? Ibadeti tokom mračnih noći onoga koji se izgubio u Bogu izazvale su revoluciju u svijetu i pokazale takva čuda kakva se nikada nisu mogla očekivati od tog Nepismenog i Bespomoćnog [Časnog Poslanika (savs)].
Pošalji Svoj blagoslov i mir, o Allahu, na njega i njegov narod prema količini bola i patnje koju je osjećao za svoj ummet, i izlij na njega svjetlost Svoje milosti zauvijek.“
I ja sam iz ličnog iskustva primijetio da učinak namaza daleko nadmašuje učinak vode i vatre. U stvari, ništa u lancu prirodnih uzroka nije tako slavno moćno kao namaz.’ (Blagoslovi Namaza, str. 17-18)
Hazreti Halifa (aba) je dovio da nam Allah osposobi da obavljamo namaze u najistinitijem smislu, namazi koji mogu biti prihvaćeni. Neka nas Allah učini istinskim vjernicima koji pravedno obavljaju namaze i da postanemo oni koji se trude slijediti primjer Časnog Poslanika (savs).