Život Poslanika II Ljubav prema Allahu

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je u prethodnoj hutbi spomenuo ljubav Časnog Poslanika (savs) prema Bogu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati događaje na ovu temu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u mladosti, prije nego što je postao poslanik, ljubav Časnog Poslanika (savs) prema Bogu bila takva da bi se sklanjao u pećinu i izražavao svoju ljubav prema Bogu.

Pronalaženje Božije ljubavi u samoći

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše da Časni Poslanik (savs) nije pronašao utjehu sličnu onoj koju je pronašao boraveći nasamo s Bogom dok je odlazio u pećinu da se uroni u razmišljanje.

To ne bi bio lak poduhvat, imajući sa sobom najviše mješinu za vodu, ali kada bi bio toliko zaokupljen ljubavlju, Časni Poslanik (savs) nije pronašao veće zadovoljstvo i uživanje.

Časni Poslanik (savs) bi provodio noći na mjestima gdje bi se ljudi inače bojali ići. To pokazuje da istinska ljubav prema Bogu rađa hrabrost; stoga je vjernik hrabar.

Neki tvrde da ako poslanici vole biti sami, zašto se onda žene i imaju djecu? Primjer je poput razlike između prosjaka i prijatelja koji ide u nečiji dom.

Kada prosjak ode u nečiji dom da prosi, mogu mu se dati suhi komadi hljeba kako se ne bi zadržao i otišao. Kada prijatelj posjeti dom drugog prijatelja, posluži mu se izvrsna hrana i dobro se prema njemu postupa.

To nije nešto što on traži; On učestvuje u onome što mu se predstavlja. Takav je slučaj sa poslanicima. U stvarnosti, oni vole biti sami s Bogom i razgovarati s Njim.

Odnosi koje njeguju na ovom svijetu nisu rezultat tjelesnih strasti. Umjesto toga, ovi svjetovni odnosi također imaju za cilj dostizanje visina u svom odnosu s Bogom.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Hazreti Aiša (ra) prenosi:

„Početak božanske inspiracije Allahovom Poslaniku (savs) bio je u obliku istinitih snova u snu. Nikada nije sanjao san koji se nije ostvario poput jarkog dnevnog svjetla.

Običavao se osamljivati ​​u pećini Hira, gdje je neprestano obožavao Allaha mnogo noći. Sa sobom je nosio hranu za taj boravak, a zatim se vraćao svojoj ženi Hatidži da uzme hranu za sljedeći period boravka, sve dok ga iznenada nije obuzela istina dok je bio u pećini Hira.

Melek mu je došao u njoj i zamolio ga da čita. Časni Poslanik (savs) je odgovorio: „Ne znam čitati.“ Časni Poslanik (savs) je dodao: „Melek me je snažno uhvatio i pritisnuo tako jako da više nisam mogao podnijeti.

Zatim me je pustio i ponovo me zamolio da čitam, a ja sam odgovorio: „Ne znam čitati“, nakon čega me je ponovo uhvatio i pritisnuo dok više nisam mogao podnijeti.

Zatim me je pustio i zamolio me da ponovo čitam, ali ja sam odgovorio: „Ne znam čitati.“ “ Nakon toga, uhvatio me je treći put i pritisnuo, a zatim me pustio i rekao: “Čitaj u ime Gospodara svoga koji je stvorio, On je stvorio čovjeka od ljepljivog ugruška. Čitaj! A Gospodar tvoj je najplemenitiji.”

Zatim se Allahov Poslanik (savs) vratio s Nadahnućem, srce mu je ubrzano kucalo, sve dok nije ušao kod Hatidže i rekao: “Pokrij me! Pokrij me!”

Pokrila ga je dok mu strah nije prošao, a zatim joj je ispričao sve što se dogodilo i rekao: “Bojim se da će mi se nešto dogoditi.”

Hatidža je rekla: “Nikada! Ali čuj radosnu vijest, jer tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti ako budeš održavao dobre odnose sa svojom rodbinom, govorio istinu, pomagao siromašnima i bijednima, velikodušno služio svojim gostima i pomagao zaslužnima, pogođenima nesrećom.”

Hatidža ga je zatim otpratila do Varake bin Naufala bin Asada bin Abdul Uzze bin Kusaija. Varaka je bio sin njenog ujaka po ocu, tj. očevog brata, koji je tokom predislamskog perioda postao kršćanin i pisao arapski jezik i pisao Evanđelja na arapskom koliko god je Allah želio.

Bio je starac i izgubio je vid. Hatidža mu je rekla: “O moj rođače! Slušaj priču svog nećaka.” Varaka je upitao: “O moj nećače! Šta si vidio?” Časni Poslanik (savs) je opisao sve što je vidio.

Varaka je rekao: “Ovo je isti Melek kojeg je Allah poslao Musi (as). Volio bih da sam mlad i da mogu doživjeti vrijeme kada će te tvoj narod izbaciti.”

Allahov Poslanik (savs) je upitao: “Hoće li mene izbaciti?” Varaka je potvrdno odgovorio i rekao: „Nikada se nije desilo da je čovjek došao sa nečim sličnim onome što si ti donio, a da nije bio tretiran neprijateljski. Ako bih ostao živ do dana kada ćeš biti izbačen, snažno bih te podržavao.“

Ali nakon nekoliko dana, Varaka je umro, a božanska inspiracija Časnom Poslaniku (savs) je također na neko vrijeme prestala.

Potreban je trud da bi se povećala ljubav prema Bogu

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da je Bog izjavio da je pronalazak Njega i uspostavljanje veze s Njim zasnovano na ulaganju truda, kao što Bog kaže:

‘…i da za čovjeka nije ništa osim ono za šta se on trudio;’ (Časni Kur'an, 53:40) i

‘…A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našim putevima.’ (Časni Kur'an, 29:70)

Kada posmatramo primjere ashaba Časnog Poslanika (savs) i velike veze s Bogom koje su uspostavili, vidimo da te veze nisu uspostavili osrednjim dovama; naprotiv, to su učinili napornim radom i podnošenjem veličanstvenih žrtava, spremni da ponude čak i svoje živote.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki misle da nakon što ulože i najmanji napor, trebaju dobiti visoke nagrade kod Allaha. Ali kada vidimo primjer Časnog Poslanika (savs), koji je bio Pečat Poslanika i najveći od svih ljudi, a nije postigao svoje visoke nagrade kod Boga osrednjim naporima, kako onda iko drugi može očekivati ​​da će postići visoke visine bez ulaganja velikih napora na Božijem putu, kao što je to činio Časni Poslanik (savs)?

Zaista, Časni Poslanik (savs) je volio biti sam s Bogom, ali kada je dostignuta određena tačka, Bog je rekao:

‘O pokrivačem pokriveni! Ustani i upozori!’ (Časni Kur'an, 74:2-3)

Nakon što su njegova ljubav prema Bogu i njegovi napori u tom cilju dostigli vrhunac, Bog mu je naredio da napusti ovu samoću i krene širiti Njegovu poruku.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovo pokazuje da je odnos Časnog Poslanika (savs) s Bogom uveliko zavisio od napora koje je ulagao u tom cilju.

To se uveliko manifestovalo u njegovim ibadetima. Zabilježeno je da bi se Časni Poslanik (savs) toliko udubio u namaze i klanjao se s takvim žarom da bi to onima u njegovoj blizini zvučalo kao zvuk vode koja ključa u loncu.Postojao je  slučaj, kada je, tokom svoje posljednje bolesti, stanje Časnog Poslanika (savs) bilo takvo da nije mogao ni hodati; stavio je ruke na ramena dvojice ashaba koji su mu pomagali do džamije na namaz dok su se Časnog Poslanika (savs) noge vukle po zemlji.

Prema islamskom zakonu, Časni Poslanik (savs) nije bio obavezan ići u džamiju na namaz zbog svoje bolesti; njegova ljubav prema Bogu nije ga mogla zadržati da ode u džamiju.

U stvarnosti, namaz je bila njegova hrana, bez koje ne bi mogao preživjeti. Kada je takav bio njegov odnos s namazom, kako bi ga onda bolest mogla spriječiti da se klanja?

U zdravlju i bolesti, Časni Poslanik (savs) je bio utonuo u sjećanje na Allaha i nastojao je da to usadi i u svoje sljedbenike.

Prava ljubav dolazi iz sjećanja na Boga

Hazreti Halifa (aba) je rekao da bismo trebali analizirati sebe kako bismo vidjeli da li se sjećamo Allaha na način na koji je to od nas želio Časni Poslanik (savs)? Da li redovno obavljamo namaze kako nas je tome učio Časni Poslanik (savs), ili postajemo lijeni u tome čak i zbog najmanjih stvari?

Hazreti Halifa (aba) je rekao da nas je Časni Poslanik (savs) učio da spominjemo Boga u svakoj prilici: prilikom kihanja, početka jela, završetka jela, nakon spavanja, prilikom buđenja, nakon obavljanja namaza, prije nego što učinimo bilo šta važno, prilikom uzimanja abdesta.

Ukratko, Časni Poslanik (savs) je povezao sjećanje na Boga sa svakodnevnim aktivnostima, time ističući ogromnu i stalnu ljubav Časnog Poslanika (savs) prema Bogu.

Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Mirzu Baširuddina Mahmuda Ahmeda (ra), koji piše da neki koji nude određeni stepen obožavanja počinju misliti da su dostigli neku vrstu uzvišenog ranga i da se prema njima treba odnositi kao prema takvima.

Međutim, stvarnost je da se pravi vjernici ne hvale svojom duhovnošću; naprotiv, postaju sve ponizniji i često nastoje sakriti svoj stepen obožavanja.

Stanje Časnog Poslanika (savs) bilo je takvo da, kao rezultat svog obožavanja, nije tražio da primi više milosti od Boga; naprotiv, njegovo povećano obožavanje samo je povećalo njegovu ljubav prema Bogu, što je dovelo do daljnjeg povećanja njegovog obožavanja.

U stvari, Časni Poslanik (savs), umjesto da postane arogantan zbog svog obožavanja, zahvaljivao bi Bogu, govoreći da je u stanju da nudi obožavanje samo zbog sposobnosti obožavanja koju mu je Bog podario.

Takvo je bilo stanje ljubavi Časnog Poslanika (savs) prema Bogu da je sposobnost obožavanja Boga smatrao Božjom milošću. I tako bi Časni Poslanik (savs) stajao sve duže i duže u namazu do te mjere da bi mu noge oticale.

Nije mario za sebe ili svoju dobrobit; radije, jedino što mu je bilo važno bilo je obožavanje Boga. Kada su ga pitali zašto podnosi takve teškoće i preuzima na sebe takve neugodnosti od kojih drugi obično bježe, Časni Poslanik (savs) je odgovorio: “Zar ne bih trebao biti zahvalan rob?”

Za Časnog Poslanika (savs) je bila činjenica da je, kao odgovor na ogromne milosti koje mu je Bog podario, prirodno želio povećati svoje obožavanje Boga. Može li se takav primjer naći bilo gdje drugdje? Sigurno ne.

Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Baširuddina Mahmuda Ahmeda (ra), koji piše da je također zapanjujuće da je Časni Poslanik (savs) bio toliko zauzet obavljanjem namaza, a sve to dok je ostajao zauzet izuzetno zauzetim rasporedima na dnevnoj bazi.

Svakodnevno bi obavljao pet dnevnih namaza; također bi se sastajao sa stranim delegacijama, komandovao bi muslimanskom vojskom, podučavao bi ashabe, služio bi kao sudija u raznim sporovima, nadgledao bi blagajnu, nadgledao bi pitanja koja se odnose na državu, podržavao bi učenja islama, bio bi prisutan za svoje žene, pomagao u kućnim poslovima i mnoge druge stvari.

Sve bi to radio tokom dana, i umjesto da padne u krevet na kraju dana, odmarao bi se kratko, a usred noći bi iz ljubavi prema svom Gospodaru stajao i obavljao namaz toliko dugo da bi mu se stopala ozlijedila.

Jednom prilikom, kada je mladić, mnogo mlađi u to vrijeme od Časnog Poslanika (savs), pokušao stajati pored Časnog Poslanika (savs) tokom namaza, nije mogao izdržati dugi period stajanja i morao je napustiti namaz, dok je Časni Poslanik (savs) čvrsto stajao u ibadetu.

Kako i zašto je Časni Poslanik (savs) podnosio takve fizičke napore, a ipak obavljao ibadet, koji je sam po sebi bio fizički napor na način na koji ga je obavljao? To je bilo isključivo iz njegove ljubavi prema Bogu.

Stanje obožavanja Časnog Poslanika (savs) tokom Ramazana

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo bilo stanje Časnog Poslanika (savs) i njegovo obožavanje tokom cijele godine. Međutim, kada je došao mubarek mjesec Ramazan, zabilježeno je da bi se obožavanje Časnog Poslanika (savs) još više povećalo.

Štaviše, jednom, kada je neko pitao Časnog Poslanika (savs) o njegovom snu noću, Časni Poslanik (savs) je rekao da iako mu oči mogu spavati, njegovo srce ostaje budno tokom cijele noći u sjećanju na Boga.

Zbog njegovog izuzetnog standarda obožavanja i primjera koji je uspostavio, Bog je u Časnom Kur'anu uputio Časnog Poslanika (savs):

‘I taj čovjek neće imati ništa osim onoga za čim teži. ‘Ti reci: “Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha, Gospodara svih svjetova.’ (Časni Kur'an, 6:163)

Hazreti Halifa (aba) citirao je Obećanog Mesiju (as), koji je, odgovarajući na optužbe nekih protiv brakova Časnog Poslanika (savs), rekao da je Časni Poslanik (savs) imao devet žena, ali umjesto da bude omalovažavan, Časni Poslanik (savs) bi provodio cijele noći u ibadetu.

Hazreti Aiša (ra) prenosi da se jedne noći, kada je Časni Poslanik (savs) bio s njom, probudila usred noći i shvatila da Časnog Poslanika (savs) više nema.

Pomislila je da je možda otišao drugoj ženi. Međutim, pronašla je Časnog Poslanika (savs) na groblju, u žarkoj dovi. Dakle, ovo pokazuje da poligamija u islamu sigurno nije zasnovana na ispunjavanju tjelesnih strasti; već se može prakticirati samo na osnovu pravednosti, samo kada se pojave istinske potrebe.

Optužbe protiv islama zasnivaju se samo na onima koji zloupotrebljavaju dozvolu za poligamiju, jer postoje strogi uslovi koji moraju biti ispunjeni prije nego što se osoba oženi s više od jedne žene; sigurno nije na osnovu niskih strasti.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as), koji je istakao način na koji se obožavanje koje je učio Časni Poslanik (savs) razlikuje od svih drugih vjera.

Dok se druge vjere sastaju samo povremeno na molitvu ili možda jednom sedmično, vjera koju je učio Časni Poslanik (savs) uči da se klanjamo više puta dnevno. Ovo je pravi način povećanja ljubavi prema Bogu i uspostavljanja istinskog odnosa s njim.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovo standardi obožavanja i ibadeta kojima moramo težiti, jer se samo tada možemo smatrati pravim muslimanima.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će naši napori u širenju istinske poruke islama biti plodonosni samo kada se budemo trudili u namazu i radu na povećanju standarda našeg obožavanja i naše ljubavi prema Bogu. Tada će naši napori biti blagoslovljeni.

Dove za uspjeh Dželsa Salane u Bangladešu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas počinje Jalsa Salana (Godišnji skup) Ahmadijske muslimanske zajednice u Bangladešu. Tamo postoji veliko protivljenje. Hazreti Halifa (aba) je pozvao sve da se sjete Ahmadi muslimana u svojim dovama; neka ih Allah sve čuva pod Svojom zaštitom i neka se njihova dželsa uspješno održi.