Život Poslanika II Pouke sa Hunejna

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) nastavio je spominjati detalje u vezi s bitkom na Hunejnu.

Važnost slušanja poziva Vođe

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad (ra) spomenuo detalje o raspršivanju muslimanske vojske nakon iznenadnog napada neprijateljskih strijelaca, u svom komentaru pod sljedećim ajetom Časnog Kur'ana:

“Ne smatrajte poziv Poslanika među vama kao što vi zovete jedan drugog. Allah, zaista, zna one od vas koji se izvlače. Zato neka se oni koji su protiv Njegove naredbe boje da ih kušnja ne zadesi ili da ih teška kazna ne stigne.” (Kur'an, 24:64)

Hazreti Halifa (aba) je citirao Hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmeda (ra), koji je u ovom ajetu objasnio važnost poziva Imama, rekavši da se on razlikuje od poziva bilo koje obične osobe. Umjesto toga, kad god neko čuje poziv Božijeg poslanika, mora odmah poslušati, jer je to tajna uspjeha. U stvari, čak i ako neko klanja i čuje poziv Božijeg poslanika, treba prekinuti svoju molitvu i poslušati poziv.

Ova poslušnost je znak vjere. Stoga, Bog kaže da ako te poslanik pozove, onda to ne smatraj pozivom bilo koje obične osobe. Na primjer, tokom Bitke na Hunejnu, kada su novi muslimani iz Meke pobjegli s bojnog polja i samo 12 muslimana je ostalo oko Časnog Poslanika (savs), Časni Poslanik (savs) je namjeravao nastaviti naprijed bez obzira na sve.

Časni Poslanik (savs) pogledao je Hazreti Abbasa (ra) i, zbog njegovog glasnog glasa, naredio mu da pozove muslimane koji su pobjegli, obavještavajući ih da ih Allahov Poslanik (savs) poziva nazad. Čuvši ovu objavu, isti muslimani koji su bježali okrenuli su se i počeli trčati prema Časnom Poslaniku (savs). Ubrzo se vojska od 10.000 ljudi ponovo okupila oko Časnog Poslanika (savs) i ono što se činilo kao neizbježan poraz pretvorilo se u slavnu pobjedu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema predaji Hazreti Ibn Mesuda (ra), među ashabima koji su ostali nepokolebljivi uz Časnog Poslanika (savs) bilo oko 80 muslimana iz redova muhadžira (migranata iz Meke u Medinu) i ensarija (stanovnika Medine).

Časni Poslanik (savs) je jahao svoju mazgu i nije se ni korak povukao unazad. Časni Poslanik (savs) je zatražio šaku zemlje i bacio je u pravcu neprijatelja, zbog čega su im se lice i oči prekrili prljavštinom. Zatim je Časni Poslanik (savs) naredio muhadžirima i ensarijama da uzmu svoje sablje i krenu naprijed, uzrokujući da se neprijatelj okrene i pobjegne.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u drugoj predaji, dok je Časni Poslanik (savs) išao naprijed sa gotovo stotinu muslimana koji su ostali s njim, Časni Poslanik (savs) dovio, nakon čega mu je došao anđeo Gabrijel (ra) i podučio ga istim riječima kojima je podučen Musa (as) u vrijeme cijepanja mora.

Doprinosi istaknutih ženskih saputnica tokom bitke

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su i muslimanke ostale nepokolebljive, uključujući Umm Sulaim (ra), Umm Ammara (ra), Naseebah bint Kab (ra), Umm Haris (ra) i Umm Salit bint Ubeid (ra), koje su bile prisutne na bojnom polju. Časni Poslanik (savs) je vidio hazreti Umm Sulaim bint Milhan (ra), koja je bila pored svog muža na bojnom polju, i koja je također bila trudna.

Imala je bodež sa sobom, a Časni Poslanik (savs) ju je pitao zašto ima bodež. Odgovorila je da bi, ako bi joj se bilo koji od neprijatelja približio, rastrgala njegov trbuh. Časni Poslanik (savs) se nasmiješio čuvši to.

Kada je Umm Sulaim (ra) vidjela muslimane kako bježe s bojnog polja, bila je izuzetno potresena i rekla je Časnom Poslaniku (savs) da oni koji su pobjegli trebaju biti kažnjeni smrtnom kaznom. Međutim, Časni Poslanik (savs) je rekao da je Bog dovoljan u borbi protiv neprijatelja.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedna muslimanka bila hazreti Umm Ammara (ra), koja je rekla da su, kada su muslimani pobjegli, četiri žene zajedno ostale postojane na bojnom polju. Umm Ammara (ra) je vidjela jednog od barjaka Havazina kako progoni muslimane; međutim, Umm Ammara (ra) mu je stala na put i borila se s njim do njegove smrti.

Konačno, kada su se muslimani vratili na poziv Časnog Poslanika (savs), neprijatelj je pretrpio poraz kakav nijedan drugi nije pretrpio.

Neprijatelji postaju vatreni sljedbenici

Hazreti Halifa (aba) je detaljnije opisao događaj kada je Časni Poslanik (savs) dovio i bacao zemlju i kamenje u smjeru neprijateljske vojske. Kada je bitka bila u vrhuncu, Časni Poslanik (savs) je uzeo nekoliko kamenčića i bacio ih u smjeru neprijatelja, rekavši: „Tako mi Gospodara Muhameda (Prema drugoj predaji, rekao je: „Tako mi Gospodara Kabe“), ovi ljudi su poraženi.“ Hazreti Abbas (ra) kaže da je, čim je Časni Poslanik (savs) bacio kamenčiće, tempo neprijatelja u bitci počeo usporavati i započeo je njihov put ka porazu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u drugoj predaji kaže da su se, nakon što je Časni Poslanik (savs) bacio zemlju i kamenje, neprijateljski vojnici počeli žaliti jedni drugima na peckanje u očima i počeli su trljati oči.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Šejba bin Osman, koji još nije bio musliman i čiji je otac poginuo tokom Bitke na Uhudu, rekao da se pridružio ovoj bitci s namjerom osvete ubistvom Časnog Poslanika (savs), ne daj Bože.

Bio je toliko protiv islama da je rekao da čak i ako cijeli svijet prihvati Časnog Poslanika (savs), on ga nikada ne bi prihvatio. Kada je vidio da su muslimani pobjegli, pomislio je da je to savršena prilika da napadne Časnog Poslanika (savs), pa je krenuo naprijed.

Međutim, vidio je Hazreti Abbasa (ra) s jedne strane, Hazreti Ebu Sufjana (ra) s druge strane, a kada je pokušao prići s leđa, pokrio je oči i odmah se povukao. Rekao je da je u tom trenutku vidio plamen vatre za koji je mislio da će ga progutati.

Časni Poslanik (savs) je doviknuo njegovo ime, što znači da je znao da je Šejba iza njega. Prišao je Časnom Poslaniku (savs), koji se nasmiješio, stavio ruku na Šejbine grudi i dovio Allahu da ukloni šejtana od njega. U tom trenutku, Šajba kaže da mu se duša očistila i da mu je Časni Poslanik (savs) postao draži od svega ostalog.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon bitke Časni Poslanik (savs) bio u svom šatoru kada je Šejba krenuo u susret njemu. Časni Poslanik (savs) mu je rekao da je ono što mu je Allah odredio daleko bolje od onoga što je mislio u tom trenutku kada ga je htio napasti. Zatim je Časni Poslanik (savs) nastavio iznositi sve unutarnje misli koje je Šejba imao u tom trenutku. Šejba je tražio oprost, a Časni Poslanik (savs) je dovio za njegov oprost.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Nuzair bin Haris bio još jedan mekanlija koji se pridružio vojsci idući na Hunejn sa zlim namjerama, jer mu je brat poginuo u bitci na Bedru. Namjeravao je pronaći priliku da se pridruži neprijateljskoj vojsci.

Kada su muslimani pobjegli, i on je krenuo naprijed da napadne Časnog Poslanika (savs); međutim, dok je to činio, vidio je pojedince s bijelim licima koji su mu na zastrašujući način govorili da se makne i ode. Bio je toliko uplašen da je pobjegao i sakrio se u drveću, gdje je ostao nekoliko dana. Kasnije je pomislio da je sada islam pobijedio i da su svi prihvatili islam, pa je otišao i ponovo se pridružio muslimanima.

Časni Poslanik (savs) ga je vidio i rekao da je to bolje za njega nego ono što je namjeravao na dan Hunejna, kada se Bog ispriječio između njega i njegovog plana. Nuzair je prišao Časnom Poslaniku (savs) i rekao da bi, da je postojao bilo koji drugi bog, bio uspješan u svom planu. Zatim je proglasio islamsko vjerovanje i postao musliman.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon Bitke na Hunejnu, dok je dijelio ratni plijen, Časni Poslanik (savs) dao nekim mekanskim poglavarima koji su prihvatili islam po stotinu deva kao ohrabrenje, uključujući i Nuzeira. Kasnije je postao pobožan musliman.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti isticati ove događaje u budućnosti.