Život Poslanika II Događaji bitka kod Jarka
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tashahhuda, Te`avvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti s pričanjem događaja iz bitke kod Ahzaba.
Izdaja Benu Kurejza
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra) koji je opisao način na koji je Medina bila zaštićena s jedne strane iskopanim jarkom i voćnjacima i drvećem s druge strane. Kako se vojska nevjernika približila, poslali su Hujajj bin Ahtaba poglavici plemena Benu Kurejza da ih potakne da se pridruže njihovoj strani.
Uprkos tome što je bio u aktivnom mirovnom sporazumu sa muslimanima, Benu Kurejz je na kraju odlučio da raskine ovaj sporazum i pomogne vojsci nevjernika. Zbog mirovnog sporazuma, muslimani ni na koji način nisu očekivali da će Benu Kurejz biti uključen, a čak i ako nisu aktivno pomagali muslimanima, očekivali su da zbog sporazuma ni Benu Kurejz neće pomoći protiv njih. Međutim, sada sa ovim novo otkrivenim savezom između vojske nevjernika i Benu Kurejze, ulazna tačka za tu vojsku bi bila dostupna u Medinu.
Hazreti Halifa (aba) je nastavio citirati Hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra) koji je rekao da su muslimani, kada su saznali za ovaj novi savez, postali zabrinuti i da su također morali osmisliti plan u svjetlu toga. Kao takav, Časni Poslanik (savs) je formirao odred od 500 muslimana.
Stanje straha muslimana nakon što su čuli ovu vijest je opisano u Časnom Kur'anu na sljedeći način: ”Kad su vam došli iznad vas, i niže vas, i kad su vam se oči skamenile, i kad su vam srca (skačući) došla do grla i vi ste gajili razne misli o Allahu.’ (Časni Kur'an 33:11)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su muslimani i dalje čvrsto stajali u zaštiti Medine i pod vodstvom hazreti Zubaira bin al-Awwama (ra), bilo je osam stanica duž jarka koje su bile čuvane. Sada kada se Benu Kurejz pridružio vojsci koja je opsjedala i prijetila opasnost od neposrednog napada, Časni Poslanik (savs) je rasporedio dva odreda u različite dijelove Medine i također ih je uputio da s vremena na vrijeme trebaju podići slogane kojima veličaju Allaha.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”U to vrijeme, što se tiče prividnih sredstava, horizont Medine bio je neizmjerno taman i tmuran. Na sva četiri fronta grada, hiljade krvožednih neprijatelja postavilo je logor. Svi su ležali u zasjedi kako bi našli priliku da nasrnu na muslimane i unište ih. Unutar grada, na dohvat ruke muslimana, bili su podmukli Benu Kurejz, koji su sami po sebi bili ne manje nego žestoka vojska, koja se hvalila stotinama naoružanih mladića.
Bili su u poziciji da napadnu Muslimane sa stražnje strane kad god im je volja ili kad god im se ukazala prilika. Muslimanske žene i djeca, koji su živjeli u gradu, uvijek su bili lak plijen za njih. Kao rezultat ovakvog stanja stvari, a realnost toga ne može ostati skrivena ni jednom mudrom pojedincu, ogroman strah i užas preplavili su slabije muslimane, a licemjeri su otvoreno kritikovali: “Čini se kao da obećanje Boga i Njegovog Poslanika u pogledu pobjede i trijumfa muslimana nije ništa drugo do laž.”
Razni licemjeri su se pojavili pred Časnim Poslanikom (savs) i počeli govoriti: “O Allahov Poslaniče, naše kuće su potpuno nezaštićene u gradu, molim te daj nam dozvolu da ostanemo u svojim domovima da ih branimo.” Kao odgovor na ovo, poslano je sljedeće božansko otkrivenje: “Netačno je da su ovi ljudi zabrinuti da će njihovi domovi biti razotkriveni, nego je činjenica da traže način da pobjegnu sa bojnog polja.”
Međutim, u tom trenutku iskreni muslimani su pokazali prave boje svoje vjere. Kao takav, Časni Kur'an kaže: “A kada su vjernici vidjeli vojsku nevjernika, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali; i zaista, Allah i Njegov Poslanik su istiniti. Stoga je ovaj napad samo dodao njihovu vjeru i pokornost.”
Međutim, svi su podjednako osjetili ranjivu situaciju i prijeteće okolnosti. S tim u vezi, Uzvišeni Allah kaže: “ Sjetite se Allahove blagodati prema vama kad su vam došle vojske, i Mi smo protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli.
A Allah dobro vidi ono što vi radite. Kad su vam došli iznad vas, i niže vas, i kad su vam se oči skamenile, i kad su vam srca (skačući) došla do grla i vi ste gajili razne misli o Allahu. Tamo su vjernici stavljeni na kušnju, i bili su jako potreseni (iskušenjem).”
U tako opasnom vremenu, kako se ova mala grupa muslimana, koja se sastojala od raznih slabijih struktura i licemjera, mogla takmičiti? Nisu imali ni dovoljno ljudi da se adekvatno organiziraju da čuvaju stražu na manje sigurnim mjestima. Kao rezultat toga, ova teška dužnost dana i noći potpuno je iscrpila muslimane. S druge strane, zbog izdaje Benu Kurejze, bilo je neophodno pojačati sigurnost i na ulicama i sokacima grada, kako bi žene i djeca bili zaštićeni.
Nevjernički ratnici su iscrpili sve moguće načine u pokušaju da agoniziraju muslimane. Ponekad bi se okupili na slabijoj tački i krenuli u napad, a Muslimani bi bili prisiljeni da se tamo pregrupiraju u odbranu. Na to bi nevjernici odmah preusmjerili svoju snagu i pritisnuli drugu tačku, a siromašni muslimani bi požurili u tom pravcu.
U drugim prilikama, oni bi izvodili napad na dva ili tri tačke istovremeno, a muslimanske snage bi bile raspršene na manje fragmente. Povremeno bi tok događaja poprimio krajnje delikatno stanje i vojska nevernika je skoro prodrla do slabijih tačaka da bi ušla u grad. Ove pune napade muslimani su uglavnom odbijali strijelama.
Međutim, s vremena na vrijeme, strategija koju su koristili nevjernički ratnici je bila da jedan odred zasipa muslimane strijelama kako bi ih zadržao, dok bi drugi odred jurišao na slabiju tačku jarka i vodio opći napad, u pokušaju da ga pređe. Ovakav način ratovanja trajao bi od zore do sumraka, a ponekad bi se čak nastavio i u dijelovima noći.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 465-467)
Odlučnost ashaba pred teškoćama
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Ovi dani su bili dani teškog bola, strepnje i opasnosti. Kako je opsada postajala sve duža i duža, muslimani su prirodno počeli gubiti snagu za borbu i iako su bili puni vjere i iskrenosti, njihova tijela, koja su, naravno, funkcionirala prema materijalnom zakonu prirode, počela su slabiti. Kada je Časni Poslanik (savs) bio svjedok ovakvog stanja stvari, pozvao je dvojicu poglavara ensarija, Sada bin Muaza (ra) i Sada bin Ubejdaha (ra) i podsjetio ih na sve okolnosti pri ruci i zatražio njihov savjet.
Časni Poslanik (savs) je čak predložio: “Ako se slažete, također je moguće da plemenu Ghatafan damo dio našeg bogatstva, tako da se ovaj rat može izbjeći.” Sad bin Muaz(ra) i Sad bin Ubejda (ra) rezonirali su istim riječima i rekli: “O Allahov Poslaniče! Ako ste primili Božansku objavu u tom pogledu, onda se mi klanjamo pred vama u poslušnosti.
U ovom slučaju, svakako, rado ćemo da postupimo po ovom prijedlogu.” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Ne, ne, nisam primio nikakvu objavu po ovom pitanju. Iznosim ovu sugestiju samo iz svog razmatranja o teškoćama koje morate podnijeti.” Dva Sada su odgovorila: „Onda je naš prijedlog da ako nikada nismo ništa dali neprijatelju dok smo bili idolopoklonici, zašto bismo to činili kao muslimani? Bogami! Nećemo im dati ništa osim udaraca naših mačeva.” Časni Poslanik (savs) je bio zabrinut zbog ensarija, koji su bili domorodački stanovnici Medine.
Nadalje, u traženju ovog savjeta, jedina namjera Časnog Poslanika (savs) je možda bila da stekne uvid u mentalno stanje ensarija, da li su zabrinuti zbog ovih poteškoća ili ne, a ako jesu, onda da ich utješi. Dakle, kada je ovaj prijedlog iznesen, Časni Poslanik (savs) je radosno prihvatio i rat se nastavio.”(Život i karakter Pečata poslanika (savs), tom 2, str. 471)
Nesebične službe Časnog Poslanika (savs) Njegovom narodu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da uprkos jarku to ne znači da su muslimani potpuno sigurni. Uprkos mirovnom sporazumu, nakon saveza Benu Kurejze sa vojskom nevjernika, bilo je nekoliko neprijateljskih vojnika već unutar Medine koji su predstavljali stvarnu prijetnju.
Nadalje, postojala su određena područja duž granica Medine u koja je neprijateljska vojska mogla prodrijeti i ući u Medinu. U svjetlu ovih zabrinjavajućih okolnosti, Muslimani su bili raspoređeni da čuvaju stražu na različitim mjestima. Časni Poslanik (savs), bi također vršio smjene na straži. Ove dužnosti, u vidu smjena, nastavile bi se danju i noću, uprkos ekstremnoj hladnoći tokom noći.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) nesebično služio Medini i njenom narodu. Kada bi noću bio na straži, ponekad bi mu bilo jako hladno, pa bi ulazio u svoj šator samo dok mu se tijelo ne zagrije, a onda bi se vraćao na dužnost. Časni Poslanik (savs) je saznao da se neprijatelj diže u napad i zato je Časni Poslanik (savs) pozvao da vidi ima li ikakvih ashaba u blizini.
Bila je grupa koja je stajala na straži oko šatora Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs), ih je uputio da odu do jarka gdje je grupa neprijatelja pokušavala da ga prijeđe. Taj odred je otišao i otjerao tu grupu neprijateljskih vojnika. Na ovaj način, ne samo da je Časni Poslanik (savs) nesebično služio Medini i njenom narodu, već je sigurnost svih drugih stavio iznad svoje.
Hrabrost hazreti Safije (ra) tokom bitke
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašira Ahmada (ra) koji prenosi događaj hrabrosti koju je pokazala hazreti Safija (ra) tokom ove bitke. On piše:
”Časni Poslanik (savs), je općenito okupio žene i djecu grada u posebnom području, koje bi se moglo usporediti s tvrđavom. Međutim, dovoljan broj Muslimana nije mogao biti stavljen na raspolaganje da bi se adekvatno zaštitili.
Naročito u onim trenucima kada je neprijateljski juriš na bojnom polju bio u punoj snazi, muslimanske žene i djeca bi praktično ostajali bez straže, a samo bi ih štitili muškarci koji su iz nekog razloga bili nesposobni za bitku.
Stoga su Jevreji, koristeći situaciju poput ove pomenute, predložili da napadnu jedno takvo područje grada u kojem su se okupile žene i djeca. Ovi ljudi su ispred sebe poslali špijuna da proceni situaciju u ovoj četvrti grada. Dogodilo se da je jedina osoba koja je tada bila u blizini žena bio Hasan bin Sabit, pjesnik, koji nije mogao otići na bojno polje jer je bio veoma slab u srcu.
Kada su žene primijetile ovog jevrejskog neprijatelja kako pregledava njihov logor na tako sumnjiv način, Safija bint Abdil-Muttalib, tetka Časnog Poslanika (savs), rekla je Hassanu (ra) : “Ova osoba je neprijateljski Jevrej, koji juri da stekne informacije i sklon je neredima. Ubijte ga da se ne vrati svom narodu i da nam nanese zlo.” Međutim, Hassan (ra) nije smogao hrabrosti da to učini.
Stoga je hazreti Safija sama krenula naprijed i borila se sa Jevrejem, nakon čega ga je ubila, a on je pao na zemlju. Tada je, prema njenom prijedlogu, glava jevrejskog špijuna odrubljena i bačena na onu stranu uporišta gdje su se okupili Jevreji, kako se ne bi usudili da napadnu muslimanske žene, te su ih uvjerili da ih čuvaju mnogi muškarci. Stoga se ova strategija pokazala uspješnom. Kao rezultat toga, jevrejski narod je bio zadivljen i okrenut natrag.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 472-473)
Hazreti Alijev duel sa Amrom bin Abd al-Vuddom
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je također došlo do incidenta kada je Hazreti Ali (ra) ubio Amra bin Abd Wuda. Dok je vojska nevjernika opsjedala Medinu, dogovorili su se da pronađu slabu tačku na granici i pošalju neke vojnike kroz taj ulaz. Među ljudima koji su ušli u Medinu bio je Amr bin Abd Wudd, hrabri vojnik koji je bio upoređen sa hrabrim kao hiljadu Arapa.
Kada je ušao u Medinu, povikao je izazivajući bilo koga da se bori s njim. Hazreti Ali (ra) je htio ustati i boriti se s njim, ali ga je Časni Poslanik (savs), zaustavio. Međutim, kako je Amr bin Abd al-Vudd nastavio dozivati, hazreti Ali (ra) je ustao i Časni Poslanik, (savs), ga nije spriječio, već je dao hazreti Aliju (ra) da sa svojim turbanom i mačem ide i ispratio ga sa dovama.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Ali (ra) nakon što se susreo licem u lice, pozvao Amra bin Abd al-Wudda da se pridruži islamu, ali je Amr odbio. Tada ga je hazreti Alija (ra) izazvao da se bori. Nakon što je upitao za njegovu lozu, Amr je shvatio da poznaje Hazreti Alijevog oca i rekao je da ne želi da prolije svoju krv i da bi trebao pozvati nekog drugog da se suoči s njim.
Hazreti Ali (ra) je rekao da nije oklijevao da se bori protiv njega, pa je uslijedila borba u kojoj je hazreti Ali (ra) na kraju pobijedio i ubio Amra bin Abd al-Wuda. Vidjevši to, Amrovi drugovi su pokušali pobjeći ali su ubijeni ili zarobljeni.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Smjernice i dove za Ledžna i Ensar godišnje nacionalne idžtime
Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas počinju Idžtime (godišnja okupljanja) Ahmadijanske ženske pomoćne organizacije (Ledžna Ima'illah) i Starešinske pomoćne organizacije (Ansarullah).
Hazreti Halifa (aba) je savjetovao sve prisutne da se usredsrede na dove posebno ovih dana i slanje salavata na Časnog Poslanika (savs). Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah omogući svima da to učine i da im omogući da ispune svrhu ovih okupljanja. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah blagoslovi ove događaje u svakom pogledu.