Pitanje –Vrlo je važno u islamu ne „kamarati” novac, ali u isto vrijeme zarađivati. Kako islam gleda na novac u kapitalističkom svijetu trgovine dionicama?
Odgovor – Islamski ekonomski sistem radi na principu različitosti i morate shvatiti taj sistem prije nego što možete dobiti odgovor na pitanje koje ste upravo postavili. Postoje dva moguća načina ostvarivanja kapitala u ekonomskoj mašineriji – obrtati kapital tako da on može okrenuti točkove ekonomije i držati da tako ide.
Da li novac rađa novac?
Jedan od načina da to učinite je da se ostvarujete kapital sa dobiti, tako da možete privući kapital i koristiti ga kao što želite. To znači da postoje dva alata stvorena u društvu – jedan je manji krug kapitalnih ulagača, a drugi puno veći i difuzno razvučeni krug na cijelo društvo. Preuzimanje novca od dobiti društva i njegovo usmjeravanjena ekonomske kanale potražnje bankarskog magnata, a ovi bankarski velikani rade na ljudskoj pohlepi za dobrobit njihovog ličnog kapitala.
Temeljno načelo koje se može shvatiti da bi se pristupilo ovom kapitalističkom sistemu, je da taj novac daje rođenje djeteta, to jest, stvara direktno novac. Samo po sebi je uvjerljivo da je u tom kvalitet.Islam odbija prihvatiti ovaj pojam.
Časni Poslanik islama s.a.v.s. jednom je postavio pitanje nekima koji su se raspitivali o interesu: “Da li vaš novac rađa djecu”, tj. ako ga ostavite da miruje da li će se sam po sebi iz tog proizvesti?” Naravno, odgovor je bio”Ne”. Iz ovoga vidimo da islam smatra da novac treba biti inertni faktor u ekonomiji.Uistinu faktor, ali inertni faktor koji može igrati i pozitivne i negativne uloge ovisno o tome ko koristi taj novac.
Dakle, ljudske vrijednosti moraju biti vezane za novac prije nego što on proizvede bilo kakve rezultate. Ako su te ljudske vrijednosti negativne, iako neodgovorni ljudi zadrže novac, taj novac će se izgubiti i cijeli kapital će potonuti u ništavilo.
U drugim slučajevima, ako su korisnici ili uzurpatori tog novca dovoljno pametni da unaprijede ekonomiju, onda će imati koristi od njega, ali dobitak osobe koja je taj novac položila u banke, itd. bit će ograničena dobiti i fiksna dobit. Bit će nepovezan s rezultatima.
Ako neko ko dobije vaš novac na osnovu kamate, izgubi sve, onda će ga iskihati tokom svog života ili će bankrotirati. Stoga ovaj sistem pozivana varanje i to je ono na što nailazite u svakodnevnom životu u Europi. U Engleskoj,posebno ovih dana, mnogi prevaranti koriste ovaj sistem kako bi prigrabili novac najbolje što mogu, a zatim proglase sopstveni bankrot. Uz njih potonu ekonomije miliona ljudi.
Islam ne vjeruje u načelo reprodukcije novca samo po sebi. Dakle, islam potiče udjel- ugovor u kojem ulagač učestvuje u raspodjeli ishoda. Ukoliko rezultira gubitkom i on će pretrpjeti gubitak, a u koliko se ispostavi zarada, i on će profitirati. A da to zahtijeva vrlo oprezne odluke dijela ulagača i visoke standarde poštenja i integriteta u ekonomiji – u protivnom sistem ne može funkcionirati. Dakle, ovo je korisni rezultat za društvo – samo one koji su iskreni i koji su zaradili ugled ostaju na tržištu ekonomije. Ostali su jednostavno odbačeni. To je islamski stav.
No ipak, ostaje drugi dio pitanja da se odgovori:
Kako bi islamske kapitalne sile bile ugurane u ekonomske kanale?
Islam koristi pristup progresivnog prekida mirovanju kapitala. Tako je, prema islamu,kapital stvoren za pokretanje točkova ekonomije i niko nema pravo nakupljati kapital.S ovog aspekta kapital je zajednička imovina nacije. Može biti individualna imovina samo onoliko dugo dok služi nekoj svrsi. Kada počne da miruje onda se novčano kažnjava.
Islamski sistem zakata je tačno novčana kazna za mirujući kapital.
U islamu, ako kapital u vlasništvu pojedinaca nije uključen u neki ekonomski projekat,onda on smanjuje vrijednosti te osobe, to jest cijena privremenog oročavanja se plaća narodu od strane onih koji oročavaju novac. Dakle, oni su prisiljeni da ulažu novac u ekonomiju, i tamo, kao što je već objašnjeno, zahtijeva se od boljih,poštenijih i sposobnijih ljudi da iskoriste taj kapital.
Sada, ako pogledate natrag kroz historiju islama, počet ćete shvatati da su većinom pošteni i pobožni ljudi bili najveći “kapitalisti”, ako ih želite tako nazvati, a koji su svoj kapital stavili na korištenje dobroj ekonomiji.
Hazreti imam Abu Hanifa (r.h.), jedan od najvažnijih vrlo časnih pravnika u islamu, čiji je sistem sudske prakse slijedio najveći broj muslimana današnjice, bio je također lukavi poduzetnik. Ljudi su bacali novac na njega.
Neki su ostavljali vrećice pune novca na njegovom pragu s porukom: “Zamilost Božiju uloži to i podijeli sa nama zaradu.” Dakle, ako je mogao uložiti novac,onda bi jednako podijelio zaradu. Uglavnom, ljudi su imali koristi od njegovog intelekta i njegovog iskustva, a ovo se dešavalo i u mnogim drugima slučajevima.
Integritet je podržan od strane ekonomskog sistema islama, dok s druge strane, nepoštenje i sposobnost varanja su došli do izražaja i podržani su od sistema uzimanja kamata.
Ipak, mislim da pitanje zahtijeva malo više istraživanja u jednom određenom području. Komparativna prednost ili nedostatak dva sistema dolazi u centar pažnje tokom ekonomske krize kao što smo vidjeli u posljednje vrijeme u Engleskoj.
Oni prigovori koji se prilažu zbog novca posuđenog protiv interesa tokom mirnih dana ekonomije, moraju propasti. Nema šanse za njihovo preživljavanje, jer će ih iskihati,iako ne zarađuju ništa i nemaju koristi od novca koji su posudili.
U islamu je drugačiji put. Ukoliko novac miruje u rukama onoga koji je posudio novac, i ako je time proizvodnja smanjena, onda će ulagač dijeliti teret sa dužnikom. Ulagaču neće biti plaćeno ništa. Takve firme će imati mnogo veći period zeleđivanja, kao one životinje koje spavaju zimski san. Dakle, islamski sistem pruža mogućnost hibernacije, dok je zapadni kapitalistički sistem za to nema mogućnost.
Izvor: The Review of Religions (Pregled religija),Februar, 1994.godine.