Život Poslanika II Pozadina bitke kod Hunejna

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati bitke i pohode iz života Časnog Poslanika (savs), govoreći danas o bitci na Hunejnu.

Bitka kod Hunejna

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ova bitka dogodila u ševvalu, 8. Godine po hidžri. Naziva se bitka na Hunejnu jer se dogodila u gradu Hunejnu, udaljenom 26 km od Meke.

Ova bitka se naziva i bitka na Havazinu, jer je pleme Havazin učestvovalo u velikom broju. Također se naziva bitka na Utasu, jer su tokom bitke mnogi s neprijateljske strane pobjegli na mjesto zvano Utas, gdje su ih muslimani slijedili i porazili. Neki historičari spominju Utas kao dio odvojene ekspedicije.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se bitka na Hunejnu spominje u Časnom Kur’anu na sljedeći način:

“ Zaista vas je Allah pomogao na mnogim poljima, i (posebno) na Dan Hunejna, kad vas je vaše mnoštvo ponijelo, ali vam ono ništa nije koristilo; i za vas je Zemlja postala tijesna, i pored toga što je široka, pa ste se okrenuli bježati.Onda je Allah spustio smirenost na Svog Poslanika i na vjernike, i On je spustio vojske koje vi niste vidjeli, a kaznio je one koji nisu vjerovali. Takva je kazna nevjernicima. Onda će se Allah, poslije toga, obratiti sa samilošću kome On hoće; a Allah najviše prašta, (i) milostiv je.” (9:25-27)

Pozadina bitke kod Hunejna

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je pozadina bitke bila takva da je nakon osvajanja Meke većina arapskih plemena ili prihvatila islam ili je prihvatila vodstvo Časnog Poslanika (savs). Međutim, Benu Havazin i Benu Thakif, koji su bili plemena sklona borbi, ne samo da su odbili poslušati Časnog Poslanika (savs), već su se njihovi poglavari okupili i pomislili da bi ih Časni Poslanik (savs) mogao napasti, te da bi oni trebali prvi pokrenuti napad. V

ojnici iz drugih plemena također su se pridružili Benu Havazinu. U stvari, predaje ukazuju na to da su se Benu Havazin počeli pripremati za bitku protiv Časnog Poslanika (savs) mnogo ranije, budući da su počeli vidjeti kako Časni Poslanik (savs) dobija moć i postepeno iskorjenjuje idolopoklonstvo.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) saznao za ove pripreme plemena Benu Havazin kada je, prije osvajanja Meke, Časni Poslanik (savs) poslao odred koji je slučajno zarobio čovjeka iz plemena Benu Havazin koji je služio kao špijun.

Kada ga je Časni Poslanik (savs) ispitao, rekao je da su pripadnici plemena Benu Havazin okupili veliku vojsku sastavljenu od vojnika iz drugih plemena i poslali karavan u Jordan kako bi prikupili teško oružje u pripremi za bitku protiv Časnog Poslanika (savs).

Usred ovih priprema dogodilo se osvajanje Meke, što je još više razbjesnilo pripadnike plemena Benu Havazin, koji su odlučili krenuti u borbu protiv Časnog Poslanika (savs). Vojska se sastojala od 20.000 vojnika, a predvodio ju je Malik bin Auf, koji je u to vrijeme imao samo 30 godina.

Ova vojska je zatim marširala prema Hunejnu. Malik bin Auf je naredio nešto neviđeno svojoj vojsci, rekavši im da ne smiju krenuti sami, već da sa sobom povedu svoje žene i djecu, kao i bogatstvo i stoku. Svrha ovoga je bila da se svaki vojnik bori s velikim žarom, znajući da nemaju kuda pobjeći jer bi u suprotnom njihove žene i djeca, bogatstvo i stoka bili u opasnosti.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Duraid bin Simma, slijepi poglavica plemena Benu Jushm, star preko 100 godina, pokušao da ga uvjeri protiv ove bitke. Bio je veoma iskusan u borbi i u svoje vrijeme poznat po velikoj hrabrosti u borbi.

Kada je saznao da su donesene žene i djeca, bogatstvo i stoka, Duraid je upitao Malika bin Aufa o ovoj odluci. Duraid je rekao da to nije dobra strategija. Savjetovao je da se žene i djeca pošalju u tvrđavu, međutim Malik je odbio.

Duraid je savjetovao ljudima da borba na takav način nije mudra i savjetovao je protiv bitke. Međutim, Malik bin Auf je žestoko izjavio da ga svi moraju poslušati, a ako to ne učine, onda će ih sam udariti mačem.

Benu Havazin su se međusobno konsultovali i odlučili da nemaju drugog izbora nego da poslušaju Malika bin Aufa. Duraid je zatim savjetovao Maliku da se njegovi vojnici sakriju u dolinama kako bi mogli izvesti iznenadni napad ako muslimanska vojska napreduje. Malik se složio s ovim prijedlogom.

Pripreme Časnog Poslanika (savs) za bitku

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) primio vijest o pripremama Havazina. Poslao je Hazreti Abdullaha bin Ebu Hadrada Aslamija (ra) da sazna više.

Otišao je kod plemena Benu Havazin i prikupio informacije, pa čak i čuo Malika kako govori da se Časni Poslanik (savs) nikada prije nije borio protiv naroda poput Havazina i da bi svi trebali pokrenuti jedinstven i žestok napad, podsjećajući ih da će konačni pobjednik biti onaj koji prvi udari. Čuvši to, Časni Poslanik (savs) nije imao drugog izbora nego da se pripremi.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prije odlaska iz Meke, Časni Poslanik (savs) analizirao situaciju i uočio da muslimani nemaju dovoljno oružja za očekivani nivo bitke. Časni Poslanik (savs) je zamolio Safvana bin Umaju da mu posudi oružje koje će mu kasnije biti vraćeno. Obezbijedio je verižne oklope, oružje, pa čak i deve.

Nakon bitke, kada je oružje prikupljano radi vraćanja Safvanu, primijećeno je da ih je bilo za nekoliko manje od broja koji je prvobitno dao Safvan. Časni Poslanik (savs) je rekao Safvanu da će umjesto toga platiti iznos za nedostajući oklop.

Međutim, u tom vremenu, Safvan se potpuno promijenio i prihvatio islam, te je odbio uzeti bilo kakav iznos od Časnog Poslanika (savs). Zapanjujuće je da je Časni Poslanik (savs), pobjednik Meke, koji je sada imao kontrolu nad svim bogatstvom, i dalje uzimao zajmove za potrebe bitke od raznih ljudi, uz garanciju da će iznose vratiti u cijelosti.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove detalje u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će klanjati dvije dženaze u odsustvu za sljedeće:

Khavaja Muhtar Ahmad Butt, sin Khavaje Abdur Rahmana iz Sialkota, Pakistan. Bio je advokat koji se potom pridružio zračnim snagama, međutim, kasnije je otpušten jer je bio Ahmedi. Tokom osjetljivog perioda 1974. Godine, po nalogu Trećeg Halife (rh), služio je kao dio pravne komisije Zajednice i pružao razne usluge.

Imao je blisku vezu s hazreti Mirzom Bashirom Ahmadom (ra) i hazreti Čaudarjem Zafrulla Khanom (ra). Pomogao je u pripremi prvog toma knjige Suština islama. Služio je u Odboru za pravosuđe (Kadha) Zajednice u Rabvi. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i s njim neko vrijeme radio u ovom odjelu i smatrao ga vrlo mudrim i skromnim.

Imao je duboku vezu s Halifom i ostao je blisko vezan i sa Hazreti Halifom (aba). Preselio se u Kanadu 2002. Godine gdje je služio kao regionalni predsjednik. Bio je iskren i odan Ahmedi musliman čiji je život obilježila odanost Hilafatu, poniznost i iskrenost.

Iza njega su ostali supruga, kćerka i dva sina. Usadio je svojoj djeci duh stalne privrženosti Hilafatu. Uvijek je bio predan ibadetu i početkom mjeseca bi davao finansijske priloge. Cijela njegova porodica, uključujući suprugu i njenu porodicu, učinila je velike usluge. Hazreti Halifa (abaje dovio da njegova djeca nastave naslijeđe njegovih vrlina. Neka Allah podari oprost i milost rahmetliji.

Sajida Begum, supruga Nazira Ahmada iz Indije. Iza nje su ostali muž, tri kćerke i četiri sina. Bila je majka Tahira Ahmada Tarika, Naiba Nazira Islah-o-Irshad Kadiana. Tahir Ahmad Tarik bio je u Velikoj Britaniji kao službeni predstavnik u vrijeme majčine smrti i nije mogao prisustvovati njenoj dženazi. Cijela porodica je posvećena služenju Zajednici.

Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost. Ona je 25 godina trpjela zdravstvene komplikacije, koje je podnosila s velikim strpljenjem i nikada se nije žalila. Bila je čistog srca i dobro se odnosila prema svim svojim rođacima. Imala je veliku ljubav prema Halilatu. Uvijek je promovirala duhovno i svjetovno obrazovanje za svoju djecu. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost.