Što učiniti kad se zemlja ne prestane tresti - Ahmadija muslimanski džamat
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Što učiniti kad se zemlja ne prestane tresti

Potres - Bog

Bog kaže u Svetom Kur’anu  99. poglavlje:

„U ime Allaha, Milostivog, Darovatelja bez traženja, Samilosnog.
Kad se Zemlja potresom potrese,
i kada Zemlja izbaci svoje terete,

a čovjek će reći: “Što je njoj?”
Tog Dana ona će svoje vijesti kazivati,
zato što Gospodar tvoj njoj objavljuje.
Tog Dana ljudi će izlaziti u podijeljenim grupama, da im budu pokazana djela njihova.
Pa tko god bude uradio i trun dobra, vidjet će ga,
a tko god bude uradio i trun zla, vidjet će ga.”

Proteklih smo dana imali priliku posjetiti područje Siska i Petrinje s našim volonterima Humanity First Hrvatska pod sloganom “U službi čovječanstva”, a donirali smo električne grijače i ostale stvari koje su trebali ljudi stradali u potresu. [1]

Bilo je strašno vidjeti razaranja uzrokovana potresom. Vidjeli smo neka mala sela s nekim kućama koje su jedva stajale. Većina ih se srušila ili su označene  nesigurnima za život. Drugi, koji žive u kontejnerima pokraj vlastite kuće, nisu mogli ući u svoje kuće ni zbog straha od novog potresa, ni jednostavno zato što prvo trebaju popraviti štetu u svojim kućama.

Slična je slika kao nakon razornog rata, jedina razlika je ovdje što nema neprijatelja, nema bombardiranja i krajolik nije uništen.

Nažalost, imamo brojne ljude koji su izgubili živote tijekom ovog potresa -iskazujemo našu najdublju sućut obiteljima. Sigurno Dan žalosti koji je bio u Hrvatskoj, za većinu obitelji neće biti dovoljan da se utješe. Trebat će godine ili desetljeća da prevladaju bol i gubitak. Neka im Bog da svu snagu koja im je potrebna da prođu kroz ovo teško vrijeme.

Čitao sam o tome, a i vidio velike kamione koji su vozili donacije u Sisak i Petrinju, puneći skladišta hranom, vodom, higijenskim proizvodima i još mnogim drugim proizvodima. Sve susjedne zemlje i EU šalju pomoć. Vatrogasci iz svih krajeva došli su pomoći i ubrzati sanaciju štete na tom teritoriju. Broj volontera s vremena na vrijeme postao je toliko velik da su ih službenici zamolili da dolaze samo u koordinaciji s lokalnim organizacijama, a ne sami. Ovo je prekrasan znak velike solidarnosti.

Međutim, mislim da je također važno razgovarati o onome što se događa u manjem, ali na neki način i u većem opsegu, ovisno o kojem obliku poslovanja razgovaramo. Ne ide sve na terenu glatko kako se očekivalo. Na terenu postoji loše upravljanje. Jedna se humanitarna organizacija natječe s drugom umjesto da rade zajedno. Iako traže od pojedinca da ne ulazi u regiju bez daljnjih smjernica, veća organizacija ne želi surađivati s manjom ili drugom i s njom nema zajednički jezik. Djeluju vjerojatnije kao suparnici, a tko dobije više može pokazati više. Srećom zbog ovog „natjecanja“, na neki način pruža se pomoć potrebitima. Vidjeli smo kako dobrovoljci pomažu, počevši od vlastitih obitelji, prijatelja, područja u kojem žive, umjesto da slijede sustavnu raspodjelu. Iako su papiri odnosno administracija uvijek „prouzrokovali glavobolju“, barem za naš dio donacije nitko nije zapisao kome je donacija darovana ili kojoj je regiji dana. Nisam vidio čvrstu vezu između humanitarnih organizacija i lokalnih dužnosnika. Svatko se trudi najbolje što može, ali najbolje se obično postigne ako radite zajedno.

Sada se postavlja pitanje, ako se to događa na vrlo niskoj razini gdje uglavnom govorimo o hrani, higijeni i nekim drugim bitnim stvarima, što će se dogoditi na višim razinama kada je pitanje o raspodjeli financijske pomoći u obliku novčanog proračuna kako je zatraženo iz EU, a ono iznosi čak 100 milijuna eura?

Razlog zašto sam posebno spomenuo ove probleme nije u tome da se nekoga kleveta ili da se stane na stranu bilo koje političke stranke.

Razmišljao sam o jednom ajetu iz Svetog Kur’ana:

“Zbog onih zala koje su ljudi zaradili svojim rukama, nered je zavladao kopnom i morem, da im On dadne da okuse (kaznu) za neka svoja djela, da se možda vrate.” [2]

Mislim da nam je potres pružio izvrsnu priliku da se sjetimo Boga i da razmislimo o svojim postupcima. Trebali bismo razviti imunitet protiv grijeha i svake druge vrste zla. Korumpirani ljudi koji zloupotrijebe ovu situaciju za iskorištavanje slabosti drugih ili državnog proračuna, prema Božjim riječima, sigurno će se uzeti u obzir za sud. Pogrešno nastrojena osoba može uspjeti prevariti običnog čovjeka, ali nikada neće uspjeti prevariti Svemogućeg Boga.

Bog kaže u Svetom Kur’anu:

“Zaista, Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao (što dajete) bližnjim svojima; i zabranjuje bestidnost, i ružan govor, i prekoračenje. On vas savjetuje da primite pouku.” [3]

Obećani Mesija Hazrat Mirza Ghulam Ahmad (a.s.) više je puta objasnio da je korijen svih grijeha nedostatak Ma’rifata (dubokog uvida), stoga, da bismo iskorijenili zla i poroke, prvo moramo steći znanje i razumijevanje u njihovoj istinskoj prirodi i loše učinke na naše tijelo i duh. Jednom kada se postigne stanje razumijevanja i prepoznavanja bilo koje štetne radnje, prirodno ćemo izbjeći tu radnju i bilo koji put koji do nje vodi.

Ono što bih opisao kao jedan od temeljnih uzroka zla u trenutnoj situaciji je nedostatak straha od Boga. Sve dok se miješamo u to kako Svemogući Bog pažljivo bilježi sva naša djela, nećemo moći suzbiti zlo u sebi. Sad uzmite u obzir da je osoba koja laže, krade, umiješana u okrutnost, licemjer je, nepravedna ili širi nestašluke, koje je njeno najjače oružje? Nesumnjivo je njegov snažni samoizgrađeni ego i uvjerenje da ga se ne može uhvatiti svojim lažima, ne uhvatiti u pljački, ne dovesti u vezu s okrutnošću, ne otkriti je li licemjer ili se njegovo nepravedno ponašanje ne može se ničime dokazati. Oni su majstori zablude. Čak i ako cijeli svijet zna za njihove zločine, nema šanse dokazati ili postići pravdu u bilo kojoj sudnici ovog svijeta.

Jedini sud koji ne mogu izdržati ili pobjeći je sud Božji. Bog kaže u prvom poglavlju 4. stiha Svetog Kur’ana da je on “Gospodar Sudnjeg dana”.

Ovaj sustav zakonodavstva čak je uspostavljen u našim srcima od dana našeg rođenja. Drugo je pitanje jesmo li toga svjesni ili ne i u kojoj mjeri to pokušavamo ignorirati ili pokušati provesti. I sami možemo dati najiskrenije svjedočenje u sudnici svoga srca, jesmo li težili dobrim djelima ili smo prednost dali svojim željama i željama nad pravdom, suosjećanjem i mirom u društvu.

Uručujući donacije vidjeli smo naklonost i zahvalnost ljudi koji su primali pomoć. Drugi nam govore da su već dobili donacije i da predmete daju drugima koji još nisu dobili. Međutim, u istom redu kuća morali smo slušati nekoliko njih da su izostavljeni i da nisu ništa dobili. Iako je teško povjerovati u to kada vidite  dobrovoljce kako redovito prolaze i nude pomoć.

Zapamtite, Bog nas nije poslao, ovdje na ovu zemlju da sudimo o drugima, ali zasigurno nam je dao znanje, mudrost i odgovornost koje ćemo iskoristiti tako da pod zastavom uzajamnog poštovanja služimo čovječanstvu na naš najbolji mogući način.

Međutim, naša najbolja djelovanja započinju odlukom. Odlukom, prije svega o svijesti o postojanju našeg Stvoritelja i Njegove kreacije. Svijest o činjenici da ćemo svojim postupcima biti pozvani na odgovornost. Svijest o tome da uvijek postoji bolji način, makar i teži, ali perspektivniji, ako odlučimo biti pravedni.

“Pa tko god bude uradio i trun dobra,
vidjet će ga,a tko god bude uradio i trun zla, vidjet će ga.”

Molim se i nadam se da možemo naučiti iz onoga što obično učimo svoju djecu, biti ljubazni, dijeliti ono što imate s drugima, ne upuštati se u tučnjave, poštivati ​​druge, biti nježni, ne psovati nikoga, biti iskreni, pametni i mudri, razmisliti prije nego što se odlučite za nešto. Budite uvijek pravedni i pošteni, pomozite drugima u nevolji … slušajte svoje istinske prijatelje i roditelje. Tko bi mogao biti bolji prijatelj i roditelj od Boga?

Neka nam Bog da svijest da ga osluškujemo i da budemo njegovo uho kako bismo poslušali savjete koje nam on strastveno daje kao i što će dati i budućim generacijama.


[1] https://www.ahmadiyya-islam.org/hr/humanity-first/humanity-first-hrvatska/humanity-first-na-terenu-nakon-potresa-u-okolici-petrinje/

[2] Časni Kuran, 30:42

[3] Časni Kuran, 16:91