pravi vjernici

Bog je čovjeku dao mudrost i čovjek je upotrijebio tu mudrost da za sebe omogući sredstva udobnosti. Bog kaže: ‘Zaista, Mi smo sve što god je na Zemlji učinili kao ukras za nju, da ih iskušamo ko će od njih najbolje raditi.’ (18:8). Objašnjen je značaj svega i objašnjeno je da ovaj značaj je samo od stvarne koristi ako je njihova upotreba ehsan i u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Odsustvo ehsana upotrebu same te stvari čini pokusom. Kao što su primjeri dati ranije, u ime slobode mnoge porodice su razbijene zbog razgovora na internetu i na djecu vrlo loše utječe pogrešna upotreba nečega što je Bog omogućio.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Osoba ne treba biti zavedena riječju ‘učenjak’/onaj koji posjeduje znanje. Učenjak je onaj ko se boji Uzvišenog Allaha. ‘…Samo oni Njegovi robovi koji imaju znanje boje se Allaha…’, to jest, nema sumnje da su oni među Njegovim robovima koji se boje Uzvišenog Allaha ti koji posjeduju znanje. Njihovo svojevoljno potčinjavanje (robovanje) i kašijjat pred Allahom je tako uzvišen da oni stiču znanje i svijest direktno od Uzvišenog Allaha i postižu korist od toga.

Huzur je rekao da se upravo ovo događa i danas. Isječci iz pisanja Obećanog Mesije a.s. se izvade izvan konteksta i predstavljaju se u raskomadanoj formi i tako upotrebljeni protiv njega. Rekao je da je pokrenut naš (MTA) program ‘Rahe Huda’ kao i veb stranica, koji obrađuju ovo pitanje i omogućavaju navode. Božijom milošću, ima ljudi koji istražuju i kao rezulatat toga daju zavjete odanosti (bai’at). Huzur je rekao da je ovo uvijek bila smicalica naših klevetnika i nije ništa novo. Ponekad su ljudi nervozni; naprimjer, kad je bila pokrenuta veb stranica, asif sahib, koji je na dužnosti rekao je da je veb stranica preplavljena i da nisu mogli biti dati odgovori u skladu s tim. Huzur mu je rekao da čeka i vidi, da će uzbuđenje spasti. Kad su bili dati naši odgovori sa odgovarajućim povjerenjem, uzburkanost je stala. Oni sada idu na druge web stranice govoreći da Ahmadi ne daju tačan pristup, dok je činjenica da su sami oni razočarani. Munši Barkat Ali sahib je prenio kako je Obećani Mesija a.s. napisao svoju knjigu ‘Iđazul Mesih’ i pozvao svoje protivnike da u određenom vremenskom periodu napišu odgovor na nju. Protivnici su napisali knjigu na urdu jeziku, ne na arapskom, i za nju se također kasnije uvidjelo da je književna krađa. Tada je Munši sahib bio naklonjen Ahmadijatu. On je pročitao Časni Kur’an od početka do kraja i proučavao urdu prijevod, i shvatio da je u njemu bilo mnogo ajeta o Isa a.s. U toku popisa stanovništa 1901. godine Obećani Mesija a.s. je rekao da se oni koji u svom srcu vjeruju u Ahmadijat trebaju u popisu upisati kao Ahmadi muslimani. Iako hafiz sahib još nije bio dao svoj bai’at on je počeo davati novčani doprinos, i u popisu stanovništva se izjasnio da je Ahmadi musliman. On je u snu vidio da ga je Obećani Mesija a.s. pitao: “Barkat Ali, kad ćeš ti doći našem putu?” Hafiz sahib je dao svoj zavjet bai’ata i stvarni scenario u kojem je dao svoj bai’at upravo je bio onakav kako je vidio u snu. Jedanput je u toku održavanja đelse, čuo da je Obećani Mesija a.s. želio da svi Ahmadi idu zajedno kroz prostor pijace tako da hindusi i nemuslimani mogu vidjeti koliko je ljudi došlo izdaleka u Kadian.

S Božijom milošću mnogi ljudi su sanjali o njegovom ‘dobrom kraju.’ Njegov sestrić je sanjao da je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. došao i poveo Syed Davood sahiba sa sobom. Šah sahib je lično sanjao kako je hazreti Halifatul Mesih II r.a. izabrao posebnu stolicu za njega. Jedna gospođa koja nije dobro poznavala Syed Davood sahiba, sanjala je da joj je u snu bilo rečeno da je Šah sahib cijenjeni starješina koji ima visok položaj kod Allaha. On je lično jednom sanjao kako je njegova žena Syed Amatul Hakeem sahiba na vrlo dobrom mjestu gdje je vrlo sretna i zove ga da i on dođe ali je došao glas da on neće doći u to vrijeme jer mora klnajati neke namaze. Syed Davood Šah sahib bio je privučen namazima i obožavanju Boga boraveći u društvu svojih djedova. On je živio sa svojim djedom po ocu. Kad je dr. Abdul Sattar sahib bio vrlo slab u svojim zadnjim danima, nije išao u džamiju radi namaza. Syed Davood Šah sahib, u to vrijeme tinejdžer, bio mu je imam za namaz kod kuće.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Tokom vremenskog razmaka između dove i njenog primanja čovjek je često podvrgnut kušnjama, jednom za drugom, od kojih neke čovjeku lome kičmu. Ustrajni i dobronamjerni molitelj osjeti miris naklonosti svog Gospodara u ovim kušnjama i teškoćama, i njegova inteligencija ga obavještava da će iza njih slijediti pomoć. Jedan aspekt ovih kušnji je da one podstiču želju za dovom. Što je veća nevolja molitelja, njegova duša će biti više smekšana. Ovo je jedan od faktora u primanju dova. Zato se čovjek ne treba obeshrabriti (postati malodušan) i ne treba misliti loše o Allahu kroz nestrpljenje i nemir. Nikada ne treba misliti da njegove dove nisu primljene ili da neće biti primljene. Takvo mišljenje je negiranje Božijeg atributa da On prima dove.’ (Malfuzat, tom 4, str. 434, Bit islama, tom II, str 222)