Jasna odlučnost i odsustvo beznađa kod istinskih vjernika

Kratki sadržaj

Huzur je svoju današnju hutbu petkom bazirao o tome kako istinski vjernici trebaju imati potpunu odlučnost i ne padati u očajanje i beznađe čak u vrijeme najvećih izazova; i na početku je proučio slijedeći ajet iz Časnog Kurana:

“A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da se odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.” (Al-Bakara, 2:187)

Najavljujući početak đelsa salane u Kadianu, 26. decembra, Huzur je govorio da se sjeća prekrasnog ambijenta đelsi koje su se održavale u Rabvi, do unazad 27 godina. Tri dana đelse u Rabvi bili su dana koji su nadahnjivali vjerom. Školska djeca bi unaprijed ispunjavala formular da im bude dodijeljena dužnost i s krajnjim su oduševljenjem provodili dužnosti, bilo one koje su im bile date prema njihovom izboru ili one koje su im organizatori dodijelili. Generacija rođena u zadnjih 27 godina očito nema iskustva u obavljanju ovih dužnosti. Neki, čije porodice ne oživljavaju nanovo ova vremena, možda nemaju čak uvida u ovu praksu. Huzur je izrazio svoju nadu da su porodice nastanjene u Rabvi očuvale u životu sjećanje o đelsi. Rekao je da ovo nije zato da bi se novoj generaciji dao ikakav osjećaj žudnje; zapravo, to treba stvoriti odlučnost da privremena ograničenja neće ugasiti naš duh. Mi od svog Allaha tražimo sve i takve stvari ne mogu uzdrmati naše uvjerenje hoće li se ovi dani vratiti ili neće. Nova generacija treba biti upoznata o ovim danima kada su svi, i mladi i stari, primali duhovno zadovoljstvo i Rabva je bila nagizdana kao mlada, radnje su bile okićene, bile su postavljene privremene pijace da bi se zadovoljile potrebe gostiju, bili su uvedeni posebni autobusi i vozovi, i svaka kuća bi se sa željom pripremala za goste. Neke porodice bi cijelu svoju kuću davali gostima na upotrebu i za sebe podizali šator u dvorištu. Ljudi Rabve pokazali su prekrasan osjećaj žrtvovanja, služeći ove goste s radošću. Huzur je rekao da ovo nisu prividne stvari, ove radosti će sigurno biti ponovo vraćene. Naš zadatak je da ne gubimo nadu u Allahovu milost i da nastavimo tražiti od Njega je mi čvrsto vjerujemo:

“On je rekao: ‘A ko može izgubiti nadu u milost Gospodara svoga osim zalutalih?” (15:57)

Prema tome, mi ne gubimo nadu da se ovi dani neće vratiti ili u to kako će se vratiti. Oni će se vratiti zato što mi vjerujemo u Allahovu moć.

Obećani Mesija a.s. je napisao da, kad proganjanje dostigne svoj vrhunac, Allah dolazi u pomoć Svojim poniznim robovima i dok svi drugi planovi budu završeni, Allahov plan ostaje. Allah kaže:

“I On je Taj koji šalje kišu nakon što nadu izgube, i širi Svoju milost. I On je staratelj, hvale vrijedan.” (42:29)

Huzur je rekao da kad Allah, Svojom milošću, općenito dolazi u pomoć ljudima koji su beznadni, koliko će veće biti Njegovo davanje vjernicima o kojima je rečano:

“Allah je Prijatelj onih koji vjeruju.” (2:258)

On ih ne dovodi u očaj i sigurno dolazi u pomoć onima među njima koji nadilaze u poniznosti, i zato proglašava:

“I On prima molitve onih koji vjeruju i čine dobra djela, i povećava im od Svoje dobrote…” (42:27)

Božije darovanje je izvan ljudske zamisli.

Obraćajući se onima koji su došli da prisustvuju đelsi u Kadianu, pogotovu onima iz Pakistana, Huzur je rekao da samo zalutali gube nadu u Allahovu milost a mi smo sljedbenici Mehdija kasnijeg doba i poučeni smo da idemo ispravnim putem. Ahmadi muslimani su svjesni ovoga i iz tog razloga mogu izdržati teškoće radi Allaha i čine to na dostojanstven način, čuvajući svoje suze samo za Allaha.

Huzur je rekao kako je jedna čudna osoba uznemirena teškoćama i piše Huzuru da se teška vremena nastavljaju i pita o ‘kratkom vremenu’ poslije kojeg je trebalo biti bolje. Huzur je rekao da kratki periodi vremena nemaju značaja u životu nacija. Napredni ljudi imaju u vidu općeniti napredak. Brzina našeg napretka se mnogostruko uvećala, čak i u Pakistanu. Zaista, neka ograničenja su stavljena na nas tamo, također smo podnijeli gubitak života, ljudi Zajednice tamo i  halifa vremena su željni da sretnu jedno drugo, pa ipak, Allah nas je počastio blagoslovom MTA. Iako su u Pakistanu stavljene zabrane na održavanje iđteme (takmičenja vjerska i sportska) i đelse, no, Ahmadi muslimani tamo u stanju su da na MTA vide mnoge đelse i iđteme širom svijeta. Prema tome, Allah nije prestao pružati duhovnu hranu i mi nikada ne smijemo gajiti beznađe i treba da svoj nespokoj preobratimo u dove. Huzur je rekao da razmišlja o radosnoj i čistoj đelsa atmosferi Rabve i razmišlja o Allahovoj odredbi o pobjedi Ahmadijata, koja je suđena za religiju Časnog Poslanika s.a.v.s. da prevlada u svijetu; o sudbini da većinu svijeta uključi u Zajednicu Mesije Muhammeda, o sudbini da istinitost Obećanog Mesije a.s. učini očitom ljudima svijeta, uključujuće i one u Pakistanu. Mi trebamo neprestano moliti Allaha u svojim iskrenim dovama za ovu sudbinu. Huzur je rekao da se sjeća radosne atmosfere đelse u Rabvi i ogromne mase naroda na đelsi ali da nikada nije bilo nikakvog nereda. Muškarci i žene su išli odvojenim stranama puta. Muškarci su vodili računa o čestitosti žena i svaka žena je vodila računa o svojoj čednosti. Nikada nije bilo nikakvog pitanja da se prijeđe put drugih. Ovaj prizor čovjeka upućuje na ulice Medine, kad je, po jednom predanju, Časni Poslanik s.a.v.s. naredio ženama da idu uza stranu zida ulica i one su se ovoga doslovno pridržavale. Huzur je savjetovao one koji prisustvuju đelsi u Kadianu, pogotovu one koji su prvi put tamo, da vode računa da su ulice uske i da trebaju biti odvojeni putevi za muškarce i žene. Također je naredio redovito obavljanje namaza na đelsi. Oko sedam hiljada gostiju već je stiglo u Kadian i još će ih doći. Oni koji dolaze iz Pakistana tako će imati direktno iskustvo prisustvovanja na đelsi. Huzur je podsjetio sviju da ne stvaraju nered na bilo kojem mjestu na prostoru đelse, bilo na mjestu smještaja, bilo u oblasti gdje se jede ili šatorima gdje se održava program đelse. Huzur je rekao da se nered stvara iz sebičnosti; ako ljudi pokažu osjećaj žrtvovanja neće biti nikakvog nereda. Ponekad naši klevetnici nastoje stvoriti pometnju, no, mi im nikada ne smijemo pružiti priliku za to. Među stanovnicima Kadiana su Hindu, siki i kršćani i Ahmadi muslimani trebaju pokazati poštovanje prema svima njima. Čak i ako bilo ko od njih kaže nešto loše, mi trebamo obuzdati svoje emocije.

Huzur je savjetovao sve prisutne na đelsi da se skoncentrišu na ibadet i namaz jer nema nikakve druge svrhe prisustvovanja đelsi osim duhovnog napretka. Allahova je naklonost da nas uvjerava kroz ajeta kao što je ovaj:

“A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da se odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.” (2:187)

U ovom pogledu ne može biti bolje vrijeme da činimo dove nego kad postoji prava atmosfera, kao što je atmosfera đelse. Danas su pakistanski Ahmadi muslimani najviše na mukama u svijetu i oni svoju muku trebaju preokrenuti u dove Allahu sa suzama u očima; jer Allah kaže:

“Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva, i uklanja zlo, i čini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi) bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.” (27:63)

Oni kojima je data prilika da budu prisutni na đelsi u Kadianu treba da pokrenu nebesa i Zemlju svojim dovama i tako stave svoj materijalni i duhovni život u red. Huzur je savjetovao volontere da se okupiraju spominjanjem Allaha dok su na dužnosti i rekao je da istinski vjernici čine dove ne samo za sebe kad su u nevolji, nego mole Allaha za Zajednicu i za utemeljenje religije Časnog Poslanika s.a.v.s. kao i da Allah spasi svijet od uništenja. Dova tako uznemirene osobe je sigurno primljena kod Allaha. Allah ne samo uklanja njihove teškoće kao nagradu i zgrabi one koji ih proganjaju, nego On kaže:

‘…i čini vas nasljednicima na Zemlji…’ (27:63)

Huzur je rekao da jeovo Božija odredba i da nema nikakvog upita beznadnosti u  tome. Nema potrebe prigovarati o bespomoćnosti i nastavljati s pitanjem kad će doći bolje vrijeme za ‘kratko vrijeme’. Ako sa ustrajnošću ustrajemo na poniznosti, ‘kratko vrijeme’ za bolja vremena će stići, nakon što ukloni sve teškoće i nakon što porazi sve klevetnike. Ono što se traži je da ispunimo dužnosti obožavanja istinskog Stvaraoca, da se čuvamo od svih vrsta širka (pripisivanja partnera Allahu) i da buduću generaciju čuvamo od toga. Ovo će voditi Allahovim blagoslovima i dobrotovrnosti.

Huzur je rekao da nam naš voljeni Allah kaže da su Njegove nagrade veće ako se iskreno okrenemo Njemu. Mi nikada ne smijemo sumnjati da li naše dove u nevolji stižu do Njega ili ne. Allah kaže: ‘…Ja sam blizu..’, ali uvjet je da budete stalni u obraćanju Njemu i da poslušate Njegove naredbe.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Tokom vremenskog razmaka između dove i njenog primanja čovjek je često podvrgnut kušnjama, jednom za drugom, od kojih neke čovjeku lome kičmu. Ustrajni i dobronamjerni molitelj osjeti miris naklonosti svog Gospodara u ovim kušnjama i teškoćama, i njegova inteligencija ga obavještava da će iza njih slijediti pomoć. Jedan aspekt ovih kušnji je da one podstiču želju za dovom. Što je veća nevolja molitelja, njegova duša će biti više smekšana. Ovo je jedan od faktora u primanju dova. Zato se čovjek ne treba obeshrabriti (postati malodušan) i ne treba misliti loše o Allahu kroz nestrpljenje i nemir. Nikada ne treba misliti da njegove dove nisu primljene ili da neće biti primljene. Takvo mišljenje je negiranje Božijeg atributa da On prima dove.’ (Malfuzat, tom 4, str. 434, Bit islama, tom II, str 222)

Huzur je rekao da uprkos opozicije, mi ne samo da osjećamo slatki miris, Allahovom milošću, nego također uživamo plodove uspjeha. Nema sumnje, svaki šehid Zajednice donosi tugu i bol, no, žrtve ovih šehida su primljene kod Allaha i tako nam donose plodove i uspjeh.

Danas pakistanski Ahmadi muslimani i Ahmadi muslimani u nekim dijelovima Indije i nekih drugih zemalja zaista uviđaju šta je nemir. Kad je izazvan nemir, vrijeme primanja dove je također blizu. Huzur je rekao da će zato savjetovati da idemo do krajnosti okretanja ovog nemira u plačne dove Allahu tokom đelse i da onda ovu praksu učinimo stalnim dijelom svog života. Huzur je molio Allaha da nas osposobi da činimo dove na način koji će našu patnju preobratiti u oduševljenje i da budemo ubrojani među one koji imaju Allahovu milost.

Zatim je Huzur najavio tužnu vijest o ubistvu Šeik Umer Javed sahiba iz Mardana, Pakistan. On se vraćao s posla porodičnim autom kad je nepoznati napadač na motoru pucao u auto. Na autu su našli oko 18 rupa od metaka. Porodica Umar Javida sahiba imala je i prije šehide u prošlosti pa ipak su se nastavili hrabro suočavati s teškoćama. On je bio uključen us lokalnim džematom i oženio se prije tri godine. Njegova hudovica očekuje dijete. Huzur je molio Allaha za njezino zdravlje i da je On zaštiti od bilo kakvih komplikacija. Huzur je rekao da je situacija u graničnim provincijama (Pakistana) nešto bolja i da je glavni ministar provincije otišao da vidi povrijeđene članove porodice i naredio bolničkom osoblju da o njima vode brigu. Također je posjetio njihovu kuću da izrazi saučešće. Huzur je najavio da će poslije džume klanjati dženazu namaz u odsustvu.