U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Glavni atributi istinskih Allahovih robova

Kratki sadržaj

I reci Mojim robovima da govore ono što je najbolje. Zaista, šejtan stavlja smutnju među njih. Sigurno je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj.’ (17:54)

U ovom ajetu, prvo i prije svega, Božija poruka ljudima je da govore ono što je najbolje, a najbolji govor je onaj s kojim je Allah zadovoljan. Zato je ovdje upotrijebljen termin ‘Moji robovi’ označavajući da oni koji su Božiji robovi, ili traže da budu Božiji robovi, nemaju nikakve lične želje/prednosti zato što više vole i žele ono s čim je Allah zadovoljan. Ovo je dalje objašnjeno u suri Al-Bakara: ‘A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista Ja sam blizu. Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni trebaju da se odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.’ (2:187)

Obećani Mesija a.s. je objasnio da riječ ibaadi (Moji robovi) znači: ‘Oni ljudi koji vjeruju u Uzvišenog Allaha i u Časnog Poslanika s.a.v.s.’ Ovo su ljudi koji su ibaadi i prema tome su bliski Bogu a oni koji ne vjeruju udaljeni su od Boga. Bog kaže da bismo postali Njegovi istinski robovi trebamo slijediti Njegove naredbe. Ovo će donijeti dobro i dove će biti primljene. Kad Allah kaže da Njegovi robovi trebaju govoriti ono čime će Bog biti zadovoljan, to sigurno zahtijeva uvećanje vjere i traži da osoba svoje riječi i djela dovede u sklad (da mu riječi i djela budu jednaki). Osoba ne može prakticirati nešto suprotno onome što Allah naređuje a savjetovati druge da slijede Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Razilaženje u riječi i djelu je Allah nazvao grijehom i kaže: ‘O vi koji vjerujete! Zašto govorite ono što ne činite?’ (61:3) Zato je razilaženje u riječi i djelu Allahu jako mrsko, zapravo je to grijeh. Tvrdnja da imate vjeru i dvojnost ne mogu ići zajedno.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Obratite pažnju na ono što ja kažem i zapamtite to vrlo dobro: ako riječ osobe nije iskrena i nema praktičnog iskaza, neće biti djelotvorna’ Al ehsan (dobra) riječ je ono što je ehsan (dobro) kako je Allah definisao, nešto što širi dobrotu i zabranjuje zlo. Pojedinci ne mogu sebe definisati vjernicima  samo na bazi činjenice da nema razilaženja između njihove riječi i djela. Na primjer, ne može se oponašati praksa neke osobe koja uzima alkohol jednostavno na temelju činjenice da su njegove riječi i djela dosljedna i u skladu. U ovom društvu se događa mnogo bestidnosti u ime slobode i otvoreno se reklamira na TV i internetu. Izlaže se oskudno odijevanje u ime modnih revija. Iako u ovim primjerima postoji dosljednost u riječi i djelu no ova praksa je mrska u Božijim očima. Neki ljudi i omladina padnu pod uticaj pa kažu kako je taj i taj iskren bez dvoličnosti. Trebate zapamtiti da  nedvoličnost (u ovom primjeru) nije vrlina; zapravo je to unapređivanje bestidnost i udaljenost od Boga. Muškarci i žene  trebaju izbjegavati takva okruženja i trebaju moliti Allaha: ‘Uputi nas na Pravi put.’ (1:6) i trebaju moliti da budu udaljeni od šejtana i tražiti ono što je Bog naredio. Tragajte za onih ehsan stvarima kroz koje Allah poučava putevima Njegove blizine. Treba tražiti Božije naredbe tako da razumijete šta je stvarnost onoga što je ehsan i šta nije ehsan i da budete uključeni među one koje je Allah nazvao: ‘Moji robovi’ i dao radosnu vijest prihvatanja.

U ovo doba na Ahmadi muslimanima leži velika odgovornost jer smo prihvatili Imama ovog doba i dali zavjet da ćemo učiniti da naša riječ i djelo budu dosljedni i u skladu, i da ćemo  nastojati i raditi ono što je ehsan u Božijim očima, da ćemo imati dosljednost u svojim riječima i djelima i da ćemo se uputiti na Časni Kur’an radi ehsan stvari jer on razlikuje između onoga što jeste ehsan a što nije i govori nam šta će steći Božiju blizinu a šta će navući Božije nezadovoljstvo.

Ističući neke stvari objašnjene u Časnom Kur’anu hazreti Halifatul Mesih je rekao da Bog kaže muslimanima u Kur’anu: ‘Vi ste najbolji ummet izveden za dobrobit čovječanstva; vi naređujete dobra djela i zaustavljate zlo i vjerujete u Allaha.’ (3:111) Bog je nazvao Svoje robove ili one sa položajem Ibaadur Rahman (robovi Milostivog Boga) najboljim ljudima zato što održavaju ono što je ehsan sa dosljednošću u svojoj riječi i djelu u skladu sa Božijom naredbom. Oni naređuju vrline i umjesto sebičnih želja oni poučavaju ono što je Bog naredio. Oni su nazvani najboljim ljudima zato što sami izbjegavaju zlo i također savjetuju druge da tako čine s ciljem da izbjegnu Božije nezadovoljstvo. Oni su također nazvani najboljim ljudima zato što je njihova vjera snažna i oni uzdržavaju vjerovanje da Allah gleda nad svemu. Oni podržavaju vjerovanje da svjetovni gospodari (moćni ljudi) ne mogu zadovoljiti naše potrebe, da je zapravo Gospodar svih svjetova taj Koji sluša naše dove. Svijetu također treba reći da je trajnost u posvećivanju pažnje i pridržavanju onome što su Božije naredbe.

Dajući dalje detalje o ehsan stvarima Allah kaže: ‘i oni koji ne svjedoče lažno, i kad prolaze pored nečeg besmislenog, prolaze dostojanstveno;’ (25:73) Ovdje su zabranjene dvije stvari: laž i besmislene stvari. Lažno svjedočenje je zabranjeno bez obzira na situaciju. Na drugim mjestima u Časnom Kur’anu je rečeno da osoba treba dati istinsko svjedočenje čak ako je to protiv njega samog ili protiv njegovih roditelja ili dragih i bližnjih. Ovo je standard postavljen za iskrenost koja će biti smatrana ehsan ili koja osobu dovodi bliže Bogu, koja uvećava pobožnost i uključuje ga među istinske Božije robove.

Bog kaže: ‘O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i govorite istinitim govorom.’ (33:71) To jest, recite ono što je nedvojbeno i nezamršeno. Ovo je standard istinitoljubivosti koja je ehsan i koju je Bog naredio. Međutim, ako razmislimo mi ne vidimo ovaj nivo iskrenosti. Sebične želje vrebaju na svakom koraku. Koliko nas će dati svjedočenje protiv sebe, ili svojih roditelja ili svojih bližnjih? I jesmo li bez ikakvih vrsta dvoličnog govora! Na jednom mjestu i prilici ili drugom umiješa se lični interes ili interes naših bližnjih ili našeg ega i osoba ne bude spremna da prihvati svoju grešku. Podržavati qaul e sadid (istinit govor) je jedna od naredbi za ehsan stvari i Allah to smatra ehsanom, tu iskrenost bez dvojbenosti. Ako bi se slijedila ova praksa svi porodični i društveni sukobi bi nestali i ne bi bilo potrebe za zakonskim sudovima  i standard iskrenosti u budućim generacijama bi bio izvanredan.

Naređeno je da odmah napustimo skupove gdje nema iskrenosti i gdje je primitivan i besmislen govor. Ponekad, u porodičnim skupovima ili na našim skupovima nesvjesno budu rečene stvari koje su besmislene i grube, budu rečene stvari protiv Nizama (upravnog sistema). Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je mnogo puta spomenuo da se o stvarima koje se iznesu protiv vršioca dužnosti treba izvijestiti Huzura, ako se (traženi) popravak ne dogodi na nižem nivou. Kad se ove stvari spomenu na skupovima one postaju besmislene i isprazne zato što njihovo spominjanje ne čini ništa boljim niti ih popravlja nego naprotiv, na ovaj način se uvećavaju sukobi i rasprave. Zatim je tu pogrešna vrsta filmova i pjesama na internetu i na TV. Indijski filmovi i pjesme prikazuju traženje od bogova i božanstava ili ih hvale i veličanju što negira moć Jednog Moćnog Boga, ili se ovim kipovima ispovijeda kao izvoru blizine Bogu. Ovo je širk (pripisivanje partnera Bogu). Kad izbiju svađe onda se na facebooku, tviteru ili chat rooms govore nemoralne stvari. Neki mladi ljudi su poslali hazreti Halifatul Mesihu detalje čak i ako su i oni bili upleteni. Upotrebljava se takav jezik da nijedna pristojna osoba to ne može slušati. U ovo su upleteni dječaci i djevojčice vrlo dobrih porodica i izlažu svoju povredivost. Vrlo je važno za Ahmadi muslimane da izbjegavaju ove stvari. Ahmadi treba da istražuju šta je ehsan i da nadilaze u pobožnosti.

Allah je poučio mnogim ehsan stvarima. Pokazivanje načina (puteva) pobožnosti je ehsan kao i zabranjivanje zla. Allah kaže: ‘A svako ima cilj prema kojem se kreće; nadmećite se onda jedan s drugim u dobrim djelima (2:149). Kad je učinjen napor da se razvije pobožnost, i riječ i djelo će biti ehsan. Kad bude učinjen napor da se razvije pobožnost sigurno će također biti učinjen napor da se odbiju i uklone napadi šejtana. Ajet proučen na početku hutbe kaže: ‘…Sigurno je šejtan otvoreni neprijatelj čovjeku.’ Riječ šejtan ima mnoga značenja: šejtan je onaj ko govori protiv naredbi Milostivog Boga, koji usađuje oholost, pobunu i donosi povredu i naginje osobu ka ovim putevima. On gori u vatri ljubomore i stvara sumnju u srcima. Ukratko, šejtan je protiv svega što je ehsan i što je Bog naredio zato da bi se ispunile dužnosti prema Bogu i prema ljudima. Kao što Allah kaže, šejtan je čovjeku otvoreni neprijatelj. Ako ljudi ne postanu Božiji robovi i ne budu radili sve ehsan stvari, oni će izaći iz predanosti Milostivom Bogu i pasti u šejtanovo krilo. On će usaditi laž, oholost i pobunjeništvo u njih i naklonit će ih ka tome da povrede druge, stvorit će sumnju u srcima i učinit će da gore u vatri ljubomore. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da učimo zadnje dvije sure Časnog Kur’ana: suru Al-Falak i suru An-Nas tri puta prije odlaska na spavanje i da puhnemo niza se da izbjegnemo šejtanske misli i zlo, da smo s dovom pošteđeni i bezbjedni od njih. Trebamo tražiti uputu od Boga s dovama i trebamo tragati za Njegovim naredbama i učiniti napore da izbjegnemo šejtana.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Šejtan je stalno u potrazi za tim da čovjeka zavodi i da pokvari njegove postupke i djela. U tolikoj mjeri da uvijek želi da čovjeka vodi na krivi put u čestitim (kreposnim) zadacima i programima, da potakne jednu vrstu nereda ili drugu. On uvijek želi da uplete onoga koji  predvodi u ovom zlu. Nikada se ne trebate bojati njegovog napada zato što su njegovi napadi na bezbožne i griješne otvoreni, oni su za njega zaista pošten postupak, ali on također ne propušta priliku da napadne onog ko je predan. Na jedan ili drugi način on nalazi priliku da ih napadne. Ljudi koji su pod milošću Uzvišenog Allaha i svake minute su svjesni šejtanskih smutnji mole Uzvišenog Allaha da ih izbjegnu, međutim, oni koji su još neiskusni budu upleteni. Ima sekta koja, s ciljem da izbjegne licemjerstvo i oholost, besprijekorno skriva svoje vrline i otkriva ono loše što imaju (loše stanje). Oni misle da mogu izbjeći šejtanske napade na ovaj način. Međutim, po mom mišljenju oni također nisu u pravu i oni  također imaju i drugo u svojim srcima. Da nisu imali drugog u svojim srcima oni ovo nikada ne bi prakticirali. Čovjek se usavršava u znanju o božanskom i postupanje prema drugima kad je njegovo srce oslobođeno svake vrste nečeg drugačijeg i ovakvi su Božiji poslanici a.s. ili to je savršena grupa iz čijih je srca postojanje nečeg drugačijeg potpuno ugašeno.’

Iz ovoga ne treba zaključiti da samo Božiji poslanici mogu postići ovaj položaj. Obećani Mesija a.s. je lično rekao da trebamo postići visoke standarde i trebamo postati evlija (Božiji prijatelj) umjesto da budemo predanici evlijama. Nama je dat blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. da slijedimo. Važan je cjelovit napor da izbjegnemo šejtanske napade i važan je ehsan (lijep) govor u ovom pogledu kao i držanje u vidu Božije naredbe u svakoj stvari. Bog nas je također poučio putevima da učimo zadnje dvije sure kao sredstvo da izbjegnemo šejtanske napade. U Časnom Kur’anu je rečeno: ‘A ako te stigne sumnja od šejtana, onda traži utočište kod Allaha…’ (7:201) Mi trebamo učiti dovu: ‘Tražim utočište kod Allaha od šejtana prokletog,’ trebamo učiti dovu: ‘La havla vela kuvveta illabilla’ (Nema nikakve moći da izbjegnemo grijeh ili činimo dobro osim kroz Allaha). Bog nam daje nadu ako dova bude učinjena sa iskrenom namjerom, da Bog sigurno sluša. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da ovdje želi objasniti da je vatra ljubomore šejtana vrlo opasna, On sam gori u njoj i bio je odbačen zbog odbijanja da posluša Adema i onda se zakleo da će ljude spaliti u ovoj vatri. Vatra ljubomore je to što u društvu stvara uznemirenost. Svaki Ahmadi musliman treba da u velikoj mjeri ovo izbjegava i u pogledu ovoga  treba krajnje vatreno moliti Boga.

Postoje dvije vrste šejtanskih napada: jedna je namijenjena da prekida veze s Bogom a druga da prekida veze čovjeka sa čovjekom. Nasuprot tome ehsan govor vodi osobu da voli Boga i također ga vodi da voli ljude radi Allaha. Naš moto: ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’ koji impresionira ljude izvana i oni uvijek to spominju kad prisustvuju našim skupovima, bit će od koristi ako postoji uzajamni sklad među nama. Bog naređuje muslimanima da budu: ‘…blagi među sobom…’ (48:30). Hazreti Halifatul Mesih je rekao da stalno spominje da je ovo znak istinskog vjernika. Nije važno koliko se ističemo u davanju govora o ovom svom motu i propovijedamo da je jedinstvo naše Zajednice za primjer, njen stvarni efekat će se osjećati kad budemo ljubazni jedan prema drugom i u porodici i općenito u okruženju Džemata. Allah kaže: ‘…prijeđite preko toga i primite opravdanje i oprostite…'(64:15)

Ukratko, veliki je broj Božijih naredbi koje nas približavaju Njemu ali mi se suočavamo sa šejtnom na svakom koraku u svijetu. On stvara nedosljednost između riječi i djela i udaljava nas od Božijih naredbi. Trebate zapamtiti da će šejtan nastaviti raditi svoj posao. On je tražio odgodu na postanku Adema a.s. da bi huškao ljude. On je rekao da će biti mali broj robova Milostivog Boga a više šejtanskih ljudi. Ovih dana, kao što je navedeno ranije, mnoge stvari vode Božijem nezadovoljstvu. Ispravna upotreba ovih stvari nije loša ali njihova neispravna upotreba znači širenje pokvarenosti i grijeha. Međutim, ista stvar može također biti sredstvo pobožnosti. Televizija može biti izvor širenja pobožnosti kao i nepristojnosti. U sadašnje vrijeme Ahmadija Džemat koristi televiziju na najbolji mogući način. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je skrenuo pažnju da gledamo MTA u toku đelse (u Australiji). Ljudi mu sada iskazuju žaljenje što prije nisu gledali MTA i kažu da su gledanjem MTA čak samo sedmicu do deset dana popravili svoje znanje. Huzur je rekao da želi da još jednom podsjeti u ovom pogledu da treba posvetiti veliku pažnju u porodicama da se koristi ovaj izvor koji nam je Allah dao da uvećamo znanje i duhovnost i da se povežemo sa MTA. Tu su programi uživo osim hutbe petkom koji uvećavaju vjersko znanje i duhovnost. Džemat troši stotine hiljada dolara svake godine na ovo sredstvo. Ako se osoba ne okoristi od toga to je njihov vlastiti gubitak. Ljudi izvana se koriste od MTA i shvataju istinitost islama i stiču njegovu ispravnu pronicljivist (zbilju). Ahmadi muslimani Australije i ostatak svijeta trebaju izvući korist od MTA. Jedan od njegovih blagoslova je da je to sredstvo da poveže Džemat s blagoslovima Halifata.

Bog je čovjeku dao mudrost i čovjek je upotrijebio tu mudrost da za sebe omogući sredstva udobnosti. Bog kaže: ‘Zaista, Mi smo sve što god je na Zemlji učinili kao ukras za nju, da ih iskušamo ko će od njih najbolje raditi.’ (18:8). Objašnjen je značaj svega i objašnjeno je da ovaj značaj je samo od stvarne koristi ako je njihova upotreba ehsan i u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Odsustvo ehsana upotrebu same te stvari čini pokusom. Kao što su primjeri dati ranije, u ime slobode mnoge porodice su razbijene zbog razgovora na internetu i na djecu vrlo loše utječe pogrešna upotreba nečega što je Bog omogućio.

Ima veliki broj naredbi Časnog Kur’ana i detalji svake naredbe se ne mogu ovdje dati. Međutim, hazreti Halifatul Mesih je želio skrenuti pažnju i na to je  također ranije natuknuo a što je jako milo Allahu je tako rečeno: ‘A ko bolje govori od onog ko poziva Allahu, i čini dobra djela, i koji govori: ‘Ja sam zaista od onih koji se potpuno pokoravaju!’ (41:34) Prvi ajet proučen u hutbi kaže da govorimo ono što je najbolje a najbolje je zaista ono što je naređeno od Boga. U ovom ajetu su sastavljene sve dobre stvari i on ih ukratko sažima. Najviša ehsan (najbolja) riječ je pozivanje nekoga Bogu. Međutim ovo znači da osoba treba također paziti na to šta radi, do koje mjere prakticira ono što propovijeda. Kao što je ranije objašnjeno, osoba ne treba govoriti drugima da rade ono što sam on ne radi. To je grijeh i kao što je ranije objašnjeno oni koji pozivaju druge Bogu moraju učiniti da im riječ i djelo budu u skladu i moraju učiniti da sve njihovo bude u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Najizvanredniji je primjer učenja islama  pozivati nekoga Bogu jer nema veće ehsan riječi. Radi ovoga djela osobe trebaju biti dobra, to jest u skladu sa Božijim zadovoljstvom i povod reforme za druge.

Iako nije direktno povezano, jedan primjer dobrih djela bit će, kao što je ranije objašnjeno, oprost kao vrlina. Bog kaže da trebamo posvojti oprost. Međutim, opraštanje naviknutom lopovu ili ubici neće biti ‘dobro djelo’. S ciljem da se sačuva društvo takva osoba treba biti kažnjena. Bog kaže da nema ništa bolje od pozivanja ljudi Bogu. Onaj ko poziva druge Bogu treba zapamtiti da samo pozivanje nije dovoljno, njihov svaki postupak treba biti dobar. Ne smije biti tako da oni misle da je upućivanje poruke drugima  njihova obaveza ali ne ispunjavaju dužnosti prema svojoj ženi i djeci, ili žena ne ispunjava dužnosti prema svojoj djeci. Kad neko prima islam kroz neku osobu koja ne vodi brigu o svetosti skromne odjeće koju islam naređuje ženama ali radi revno na širenju poruke – i nakon što primi islam uči Časni kur’an, uvidjet će iako im je ta osoba prenosila poruku da nije slijedila ono što Kur’an naređuje. Slično tome, ima mnogo drugih zala, kao što su laž, ogovaranje itd. Ovo neće biti oprošteno samo zato što je neko vrlo dobar u širenju poruke. Bog kaže da onaj ko govori ehsan riječi treba također činiti dobra djela i treba propovijedati da ‘čuje i pokorava se’. S pozivanjem na ovo hazreti Halifatul Mesih je skrenuo pažnju Džemata u Australiji da zapamte da Bog jako voli pozivanje ljudi Njemu. Međutim, ovaj zadatak zahtijeva da osoba prilagodi svoje prakse u skladu sa Božijim naredbama, savršenu odanost i poslušnost.

Broj stanovništva u Australiji je otprilike 23 miliona iako je njena površina zemlje ogromna, to je zapravo kontinent. Međutim, u terminima stanovništva ona nije tako ogromna i stanovništvo nije tako mnogobrojno i ograničeno je na nekoliko gradova koji su također smješteni na velikoj udaljenosti jedan od drugog. Međutim, kao što je spomenuto na đelsi, puna pažnja Leđne, Khudama, Ansara i Džemata u Australiji treba biti usredsređen na širenje poruke. Naš zadatak je samo da uputimo poruku. Ishodi su u Božijim rukama. InšaAllah rezultati će biti na vidiku kad budu učinjene dove skupa sa napornim radom, da neko ne bi rekao da ne poznaje Ahmadija zajednicu. Dogodilo se da je hazreti Halifatul Mesih na MTA gledao Bajramski pogram koji je napravljen u  Australiji u kojem je zamjenik Amira sahiba Halid Saifullah prenio da je 1989. hazreti Halifatul Mesih IV r.a. vodio džumu namaz i Bajram namaz iz ove džamije i džamija je izgledala ogromna a tamo nije bilo prisutno više od 250 ljudi. Prema njegovom proračunu sada je tamo bilo prisutno oko 2500 ljudi. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je njegova trenutna reakcija na ovo također bila zahvalnost Bogu  što je uvećao naše brojeve. Međutim, kad je razmislio nad ovim predmetom postao je zabrinut da je u skoro 24 godine porast u brojevima bio većinom zbog iseljenika iz Pakistana i Fidžija. U zadnjih 24 godine možda je dvoje ili četvoro ljudi primilo Ahmadijat preko širenja poruke i čak o njima se nisu mogli brinuti. U 24 godine čak ni 24 ljudi Australije nije primilo Ahmadijat kroz napore prenošenje poruke i porast u broju ovdje je zbog ljudi koji napuštaju Pakistan i Fidži a ne kroz napore Džemata ovdje. Treba se suočiti sa činjenicama i imati to u vidu zato što je to povod za zabrinutost. Huzur je rekao da je barem za njega to povod za zabrinutost.

Uz ranije naseljenike u ovoj zemlji koji se sada nazivaju Australijancima kao i uz domaće urođeničko stanovništvo, njeni stanovnici su također Arapi i druge rase kojima treba prenijeti poruku. Treba biti napravljeno prikladno planiranje da se započne prenošenje poruke. Hazreti Halifatul Mesih je rekao kako je opazio da su ljudi Australije dobri slušaoci i da promovišu diskusiju. Ako se naprave veze i onda uputi poruka, neke duše pobožne prirode sigurno će biti oni koji će primiti istinsku vjeru. Važno je da miroljubivu, bratsku poruku islama uputite do svakog sloja društva. Ljudi koje je Huzur sreo u Melburnu poznaju Ahmadi muslimane ali su uglavnom bili neupoznati o istinitoj poruci islama. Oni svoje poznanike Ahmadi muslimane smatraju dijelom zajednice s dobrim moralom ali ne znaju osnovnu poruku islama.

Jedan iskren prijatelj nagrađen je na đelsi zato što je podijelio 20.000 letaka naše miroljubive poruke uprkos svojoj invalidnosti. Kažu da u Australiji ima oko 4000  Ahmadi muslimana iako Huzur misli da ih ima više. Čak i da je polovina od procijenjenog broja od 5000 podijelili letke primilo bi ih 10 miliona ljudi, to jest, pola Australijskog stanovništva bi primilo miroljubivu poruku islama u jednoj godini.  Iza ovoga bi slijedila podjela drugog letka. Zapravo, čak i ako bi toliko malo ljudi kao što je jedna desetina uzeli ovaj zadatak medij bi bio zainteresovan i oni bi se latili ove poruke. Ovo se dogodilo u drugim zemljama čak u zemlji kao što je SAD. Bez sumnje kontakti sa medijima u Australiji su dobri, međutim, oni trebaju biti upotrebljeni za širenje ove istinske poruke islama. Mnogi ljudi ovdje i u drugim zemljama, ljudi u godinama blizu penzije imaju slobodnog vremena na raspolaganju. Oni trebaju posvetiti ovo vrijeme da raspodijele letke i da našu literaturu upute drugima radi širenja poruke. Huzur je rekao da su činjenice i brojevi koje je naveo samo zato da potakne pronicljivost u ovu stvar; inače Huzur je upoznat da možda džemat Australije nije trenutno u stanju da zadovolji cijenu štampanja itd.  Ako se letci budu štampali u većem broju po cijeni od 5 do 10 centi svaki, trebat će barem 500.000 Australijskih dolara za 10 miliona kopija.  Ako se štampanje uradi u stotinama hiljada primjeraka, i to može biti urađeno, to nije veliki problem, mnogo posla može biti urađeno. Povezivanje sa štampom bude korisno. Razumjeli smo da Australijski Džemat učestvuje u programu dobrovoljnog davanja krvi. Ovo treba biti povezano sa islamom što će otvoriti dalje puteve. Više od bilo čega drugog, kao što je ranije spomenuto, Bog kaže da trebate činiti dobra djela, trebate uvećati pobožnost, imati savršenu vjeru i biti privučeni ibadetu i namazu. Da nas Allha uključi među one koji čine dobra djela i nadilaze u pobožnosti i poslušnosti i koji postupaju u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Da Allah također stvori dobre rezultate i da uvećanje u broju dođe  zbog lokalnih ljudi.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu namaz u odsustvu za Sahibzadu Amatul Mateen sahibu.

Ona je bila kći hazreti Musleh Mauda r.a. i žena Mir Mahmood Ahmad Nasira sahiba. Umrla je oko ponoći 14.oktobra u Rabvi. Inna lillahi ve inna illejhi radžiuun. Dženaza je bila na dan Bajrama. Ona je rođena 21. Decembra 1936. u Kadianu, u Darul Masih. Hazreti Amanh Jan r.a. i hazreti Musleh Maud r.a. mnogo su molili (Allaha) za nju. Ona je bila jedina kći hazreti Syed Maryam Sadeeqa sahiba. Hazreti dr. Mir Muhammed Isamil sahib r.a. bio je njen djed po majci. Hazreti Musleh Maud r.a. napisao je poeme za svoju kćer koje su štampane u Kalam e Mahmood.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je opazio da su pogotovo kćeri hazreti Musleh Mauda r.a., iako su takva sva njegova djeca, bile vrlo bliske Bogu i klanjale su namaz s velikom redovitošću i revnošću. Kako je njen muž, Mir Mahmood Ahmad Nasir sahib Vakf e zindagi i služio je kao misionar u Španiji i SAD, ona je također imala priliku da tamo boravi i ispuni svoje obaveze kao žena misionara. Kad je u Španiji izgrađena džamija Mesdžid Basharat ova porodica je bila tamo i radila je izuzetno teško za svečano otvaranje. Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je rekao ako bi u toku ovih dana porodica imala priliku da u 3 sata ujutro odu spavati bili bi zadovoljni da malo odspavaju. Božijom milošću svečanost je bila vrlo uspješna. Za Sahibzadu Amatul Mateen sahibu i za hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. se hrana općenito spremala pod njenim ličnim nadzorom pošto tada nije bilo nikakvog drugog aranžmana. Ova porodica je također dugo vremena živjela u Kaliforniji. U to vrijeme sredstva Džemata nisu bila dovoljna da bi se mogle priuštiti kućne olakšice kao mašina za pranje rublja itd. Sahibzadi Amatul Mateen sahiba je preuzela i sama obavljala sve svakidašnje kućne poslove i uvijek je odbijala bilo kakvu pomoć koja joj je bila ponuđena u pogledu ovoga.

Ona je također služila u centralnoj Leđna ženskoj organizaciji u raznim svojstvima i imala iskrenu vezu sa Halifatom. Bila je tetka hazreti Halifatul Mesiha ali poslije njegovog Halifata njeno poštovanje, ljubav i obzir su uveliko porasli i kad ga je prvi put srela nakon izbora za Halifu rekla je nekome da čak više nije mogla otvoreno govoriti s Huzurom. Nije bila dobro ali je došla na đelsu VB ove godine i srela se s Huzurom.

Iza sebe je ostavila četiri sina i kćer. Njena dvojica sinova su vakf e zindagi. Dr. Ghulam Ahmad Farrukh sahib koji je doktorirao u nauci o kompjuterima iz SAD ali sada radi u službi Sadr Anjuman Ahmadija, Rabva i drugi vakf e zindagi napustio je svoje zaposlenje u SAD i došao u London i radi sa hazreti Halifatul Mesihom, Muhammed Ahmad sahib. On je bio sa Huzurom na putu u Australiji ali je prije nekoliko dana otišao u Rabvu da vidi svoju majku. Obojica braće rade s velikom iskrenošću, da ih Allah i dalje osposobi. Da Allah uzdigne pložaj umrle! Njena jedina kći živi u Holandiji. Jedan sin je doktor u Dubaiju a drugi u SAD. Da Allah osposobi sve njih da ostanu vezani s Džematom i Halifatom! Mir Mahmood Ahmad sahib se osjeća vrlo usamljen, da mu Allah Svojom milošću podari mir i samo Božija milost može nadoknaditi njegov gubitak. Dugogodišnji zajednički život ostavlja takva osjećanja. Da Allah uzdigne položaj umrle!

/pAustraliji treba biti usredsređen na širenje poruke. Naš zadatak je samo da uputimo poruku. Ishodi su u Božijim rukama. InšaAllah rezultati će biti na vidiku kad budu učinjene dove skupa sa napornim radom, da neko ne bi rekao da ne poznaje Ahmadija zajednicu. Dogodilo se da je hazreti Halifatul Mesih na MTA gledao Bajramski pogram koji je napravljen u  Australiji u kojem je zamjenik Amira sahiba Halid Saifullah prenio da je 1989. hazreti Halifatul Mesih IV r.a. vodio džumu namaz i Bajram namaz iz ove džamije i džamija je izgledala ogromna a tamo nije bilo prisutno više od 250 ljudi. Prema njegovom proračunu sada je tamo bilo prisutno oko 2500 ljudi. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je njegova trenutna reakcija na ovo također bila zahvalnost Bogu  što je uvećao naše brojeve. Međutim, kad je razmislio nad ovim predmetom postao je zabrinut da je u skoro 24 godine porast u brojevima bio većinom zbog iseljenika iz Pakistana i Fidžija. U zadnjih 24 godine možda je dvoje ili četvoro ljudi primilo Ahmadijat preko širenja poruke i čak o njima se nisu mogli brinuti. U 24 godine čak ni 24 ljudi Australije nije primilo Ahmadijat kroz napore prenošenje poruke i porast u broju ovdje je zbog ljudi koji napuštaju Pakistan i Fidži a ne kroz napore Džemata ovdje. Treba se suočiti sa činjenicama i imati to u vidu zato što je to povod za zabrinutost. Huzur je rekao da je barem za njega to povod za zabrinutost.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp