Odavanje poštovanja Syed Davood Muzaffer Šah sahibu

Kratki sadržaj

Huzur je naveo iz pisanja Obećanog Mesije a.s. gdje je on uporedio srca ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. sa sjajnim, očišćenim posudama koje su prošle kroz proces kalajsanja. Huzur je objasnio proces kalajsanja za one koji nisu sa (Indijskog) podkontineneta. U stara vremena su posude i šerpe bile napravljene od bakra i drugih metala i povremeno ih je trebalo detaljno očistiti procesom kalajsanja. Ljudi sa (Indijskog) podkontinenta znaju o kalajsanju pogotovu oni koji rade u velikoj kuhinji gdje velike posude trebaju proći kroz ovaj proces. U kalajsanju posude prvo trebaju proći kroz vatru s nekim prethodno utrljanim hemikalijama, zatim se sjajni bijeli metal utrlja da bi se uklonila bilo kakva preostala mrlja i nakraju se posude ispoliraju komadom platna, tako da se sjaje kao da su napravljene od srebra. Huzur je rekao da je dao ovo objašnjenje zato što ovo nije obično poređenje koje je Obećani Mesija a.s. dao o posudama kako prođu kroz proces kalajsanja. To uključuje prolazak kroz vatru. Huzur je rekao da ukratko Obećani Mesija a.s. govori da, kad osoba želi da dostigne takav položaj gdje je istinski prosvijetljen svjetlom Božije Riječi, on mora proći kroz bolno nastojanje. Samo onda postiže položaj takvog napretka koji Allah navodi u Časnom Kur’anu:

“Zaista, uspjet će samo onaj ko je (bogobojaznost) poveća,” (91:10)

Zaista, s ciljem da sebe očistimo, potreban je ozbiljan napor. Obećani Mesija a.s. je došao s ciljem da ujedini kasnije (sljedbenike) sa onim prvim, tako da pohrđala srca budu polirana i zasijaju svjetlom Božije Riječi. Ovi primjeri mogu se vidjeti kod ashaba Obećanog Mesije a.s.

Obećani Mesija a.s. je rekao da čišćenje sebe zahtijeva da musliman treba uvijek biti potupo spreman, svom svojom sposobnošću da ispuni Božija prava i prava ljudi. Baš kao što čovjek jezikom ispovijeda da je Bog Jedan i bez ikakvog partnera, slično tome treba ovo pokazati kroz svoju praksu i treba uvijek biti sažaljiv i od pomoći ljudima. Obećani Mesija a.s. je došao tako da čovjek može napraviti čiste promjene na ličnom nivou i steći duhovne blagoslove. Da Allah osposobi svakog Ahmadi muslimana da teži za ovim. Sretni su oni koji čine napore ka ovome. U slijeđenju ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s., ashabi Obećanog Mesije a.s. napravili su izvanredne promjene u sebi i ovo su prenijeli na svoje buduće generacije. Sretni su oni koji ovu dobrotvornost prenesu dalje. Huzur je rekao da će danas spomenuti jednog takvog pretka koji je odao poštovanje imenu svojih predaka. U njemu se mogu vidjeti odlike samo-čišćenja koje je Obećani Mesija a.s. razjasnio. Huzur je rekao da je imao i još ima vrlo blizak odnos sa ovim pretkom koji je i s očeve strane i sa majčine bio unuk dvojice uglednih ashaba Obećanog Mesije a.s.

Njegoov ime je bilo Syed Davood Muzaffer Šah sahib. On je umro prije nekoliko dana. Njegov djed po ocu, dr. Syed Abdul Sattar sahib bio je ashab Obećanog Mesije a.s. Dr. Syed Sattar sahib je bio iznad drugih u bogobojaznosti, čistoći, poniznosti, ispunjavanjem dužnosti prema Bogu i prema ljudima. Hazreti Mirza Bašir Ahmad sahib r.a. prenio je da se jedanput hazreti Halifatul Mesih I r.a. razbolio. Obećani Mesija a.s. je dao kozu za sadaku. Dr. Syed Abdul Sattar sahib je ostao sa hazreti Halifatul Mesihom I r.a. cijelu noć i pazio ga. Kad je Obećani Mesija a.s. došao da ga posjeti ujutro, hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu je rekao da je dr. Sahib ostao budan cijelu noći davao mu lijekove. Obećani Mesija a.s. bio je vrlo zadovoljan kad je ovo čuo i rekao je da je ova porodica bila džennetska. Jedanput, dok je radio kao državni hirurg u vladinoj bolnici, dr. Syad Abdul Sattar sahib je s nekim vodio diskusiju o Ahmadijatu. U toku diskusije ovaj čovjek je u ljutnji bacio zemljanu posudu na dr. Sahiba. Posuda ga je pogodila u glavu i povrijedila ga. On je tiho otišao u bolnicu gdje su mu previli ranu. Za to vrijeme ovaj čovjek je shvatio da je udario visokog vladinog službenika i bojao se da će ga policija vjerovatno uhapsiti. Međutim, dr. Syed Abdul Sattar sahib se vratio nazad u džamiju i obratio se ovom čovjeku govoreći mu da se nada da ga je prošla ljutnja. Čovjek se izvinuo. Ovo je bio uzor strpljenja kakvo je pokazao dr. Syad Abdul Sattar sahib. Premda je imao ovlaštenje on je bio strpljiv. Samo onaj ko se očisti može pokazati tako visok moral.

Syed Davood Muzaffer sahib bio je drugi sin hazreti hafiza Syed Mahmood Ullah sahiba, koji je bio sin dr. Syad Abdul Sattara Šah sahiba. Hazreti Hašmat Ullah Khan sahib, doktor specijalista hazreti Musleh Mauda r.a. piše da je Syed Mahmood Ullah sahib bio visoko moralna osoba koji je imao vatrenu ljubav prema Allahu i čija želja da služi ljudima je bila vrlo visokog stepena; on je imao veliko poštovanje prema starijima i ljubav prema mladima. Napisao je da je njegov sin bio vrlo pobožan i dovoljno sretan da mu hazreti Musleh Maud r.a. dadne svoju kćer da se njome oženi.

Huzur je rekao da je Syed Davood Muzaffer sahib bio taj koji je postao zet hazreti Musleh Mauda r.a. On je naslijedio odlike svojih predaka ispunjavajući dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima u velikoj razmjeri. Imao je ogromnu ljubav za Časni Kur’an, bio je ponizne prirode i sretao je ljude s izrazom poštovanja. Pokazivao je neobičan obzir prema mlađoj braći svoje žene zato što su oni bili sinovi hazreti Musleh Mauda r.a. U odnosima među bližnjima može biti padova i uspona. Kad god bi primjetio da se situacija pogoršava on bi šutio. Pokazivao je toliko obzira i poštovanja čak sa ovim mlađima od njega da bi se stvari uvijek riješile zadovoljavajuće. On je imao začuđujuće visoko poštovanje prema porodici Obećanog Mesije a.s., prema njegovoj djeci i djeci njegove djece. Ponekad, Huzur je osjećao da je pokazivao više poštovanja nego što je bilo potrebno, koje po Huzurovom mišljenju nije bilo primjereno, ali je on to radio iz svoje urođene pobožnosti.

Syed Davood Muzaffer Šah sahib i njegova žena, Syeda Amatul Hakeem sahiba bili su par dređen od Boga. Oni su jedno drugo nadmašivali u praktikovanju vrlina i dobrog morala. Često se muž i žena prepiru oko toga zašto je druga strana potrošila novac na određen način. Ovaj par nije imao interesa u ovosvjetskim troškovima. Huzur je rekao da je lično posmatrao kako su oboje uvijek tražili priliku da pomognu druge. Ako bi muž pomogao nekome, žena bi rekla da je trebao više pomoći i ako bi žena pomogla nekome muž bi rekao isto. Syed Davood Šah sahib je rekao da mu njegova rahmetli žena često dođe na san i inspiriše ga da pomogne tu i tu osobu i dadne sadaku itd. Huzur je rekao da je, koliki god je prihod imao, Syed Davood Šah sahib to trošio manje na sebe i većinu davao drugima. Huzur je lično vidio i drugi su također prenijeli da čak kad bi imao prihod u hiljadama on bi hiljade podijelio. Huzur je rekao da, kad je započeo voditi računa o njihovoj zemlji pitao je Syedu Amatul Hakeem sahibu – pošto je to tradicija u porodicama zemljoposjednika – koliko je žita željela ostavili za kućanstvo. Količina koju je rekla daleko je bila veća od one koju je Huzur osjećao da je potrebna. Ona je objasnila da su njene potrebe bile iznad ličnih potreba i da redovno daje žito siromašnim ljudima. Huzur je rekao da je Šah sahib bio isti. Huzur je naglasio da on ne odaje poštovanje Šah sahibu i svojoj tetki zato što je on bio njegov tetak kao i punac. Zapravo, da ih je oboje posmatrao, i da su ga od djetinjstva impresionirali. Šah sahib je bio tiha osoba uvijek u ibadetu, s radošću i poštovanjem se miješao s djecom i bio je oslobođen od svake ovosvjetske stvari.

Djed po majci Syed Davood Šah sahiba također je bio ashab Obećanog Mesije a.s. Njegovo ime je bilo Maulvi Sarwer Šah sahib.On je bio cijenjen starješina i služio je Zajednici kao njen muftija. On bi klanjao vrlo duge namaz. Jedanput ga je neko vidio kako klanja nafil namaz u džamiji i bio radoznao kako to da mu je namaz tako dug. Kad je ovaj čovjek prišao bliže primijetio je da Maulvi Sarwer sahib neprestalno ponavlja dovu:

“Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.”(1:5)

Njegov namaz u džematu također je bio vrlo dug. Syed Davood Šah sahib je naslijedio i svog djeda po ocu i djeda po majci u njihovom visokom moralu i drugim vrlinama. Huzur je rekao da ne slijedi svako stope svojih predaka, no, Syed Davood Šah sahib je to vrlo dobro upotpunio. Ako bi neko od njega tražio da čini dove on je bez prestanka učio dove ukoliko ga ne bi obavijestili da je stvar riješena. Često bi govorio da su ljudi tražili od njega da čini dove za njih ali da ga nisu obavijestili o ishodu stvari (tako da je on nastavljao činiti dove). Čak ako bi mu neko učinio i najmnaju uslugu bio bi vrlo zahvalan i posebno bi učio dove za tu osobu. Pogotovu je činio dove za doktore koji su pazili na njega. Prije nego što je došao da živi u Rabvi, dr. Noori sahib je posebno tamo dolazio da liječi Syed Davoodh Šah sahiba i Šah sahib je činio mnoge dove za dr. Noorija. Da Allah nastavi primati njegove dove jer je dr. Noori također neko ko služi ljudima. Slično tome, dr. Abdul Khalid sahib je redovno liječio Syed Davood Šah sahiba. On je dugo bolovao od srčane bolesti i ponekad su morali biti pozvani doktori. Dr. Khalid bi odmah dolazio. Dr. Khalid je pisao Huzuru da bi Syed Davood Šah sahib tražio da uče dove da se čak ni ne suoči s veremnom da bude lišen namaza i obožavanja Boga, i za njegov dobar kraj.

S Božijom milošću mnogi ljudi su sanjali o njegovom ‘dobrom kraju.’ Njegov sestrić je sanjao da je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. došao i poveo Syed Davood sahiba sa sobom. Šah sahib je lično sanjao kako je hazreti Halifatul Mesih II r.a. izabrao posebnu stolicu za njega. Jedna gospođa koja nije dobro poznavala Syed Davood sahiba, sanjala je da joj je u snu bilo rečeno da je Šah sahib cijenjeni starješina koji ima visok položaj kod Allaha. On je lično jednom sanjao kako je njegova žena Syed Amatul Hakeem sahiba na vrlo dobrom mjestu gdje je vrlo sretna i zove ga da i on dođe ali je došao glas da on neće doći u to vrijeme jer mora klnajati neke namaze. Syed Davood Šah sahib bio je privučen namazima i obožavanju Boga boraveći u društvu svojih djedova. On je živio sa svojim djedom po ocu. Kad je dr. Abdul Sattar sahib bio vrlo slab u svojim zadnjim danima, nije išao u džamiju radi namaza. Syed Davood Šah sahib, u to vrijeme tinejdžer, bio mu je imam za namaz kod kuće.

Syed Davood Šah sahib bio je izvanredno blagoslovljen od Boga. Ovaj svijet nije bio njegov cilj. On nije bio izuzetno bogat ali šta god je imao bio je izuzetno zahvalan za to i pomagao je siromašne do te mjere do koje mnogi basnoslovno bogati ljudi ne pomažu. U svojim kasnijim godinama oslabio mu je vid, tako da je njegova snaha vodila finansije. Ona prenosi kako bi on, kad bi primio prihod, prvo izdvojio za Oporuku, onda udio za siročad, onda za siromašne studente, pa za siromašne bolesne ljude i samo poslije ovoga bi ostavio novac za sebe. Huzur je rekao da je upoznat da je Syed Davood Šah sahib davao velikodušno za razne programe Džemata.

Iako mu je vid oslabio, ipak je mogao reći kad su se njegova djeca suočavala s nekom teškoćom. Njegov sin i snaha su oboje pisali Huzuru da bi on osjetio kad bi u kući bio neki problem. Imao je ogromnu ljubav za Časni Kur’an i učio bi do osam dijelova Kur’ana dnevno i veliki dio je znao napamet. Jedanput je u toku ramazana rekao Huzuru da nije mogao učiti koliko je prije učio, na što je Huzur rekao da je napravio velikodušan proračun i da nije važno – Huzur je bio siguran da on uspije proučiti jedan ili dva dijela dnevno. Huzur je rekao da je on na ovo odgovorio da on uspijeva proučiti tri ili četiri dijela. U zadnjih nekoliko godina svog života, zbog oslabljenog vida, nije mogao učiti Časni Kur’an u toku ramazana pa je rekao je svom unuku kako uči iz pamćenja i kad zaboravi da Božiji melek dođe i podsjeti ga. Kuća njegovog najstarijeg sina je bila u fazi izgradnje i on bi često pitao o tome. Onda je rekao svojoj porodici da mu je Allah pokazao plan kuće. Zaista je plan kuće bio upravo takav. On je činio mnoge dove za uspješno obavljanje obaveza u Džematu koje su njegova djeca imala. Otkad je Huzur postao njegov zet, razvila se posebna veza između njih. On je također učio mnoge dove za Huzura lično kao i za zadatke Džemata. Poslije Huzurovog Hilafeta, u ovaj odnos su došli poštovanje i naklon, i njegove dove za Huzura razvile su više saosjećanja. On je mnogo molio Allaha za uspjeh Huzurovih govora i za Đelse i sa posebnom koncentracijom je činio dove za Huzura u toku svakog njegovog putovanja. U toku nepovoljne situacije u Rabvi 1984. godine, mladići, Khudam, imali su noćne dužnosti. Syed Davood Šah sahib bi pravo čaj za njih i ostavljao ga na svoj sto za ručavanje. On bi ustajao u pola tri noću radi tahadžud namaza i pravio bi čaj za mlade ljude na dužnosti.

Allah mu je podario poseban tretman u njegovim mladim danima. Dugo vremena je živio u Sindhu. U to vrijeme, pošto ta oblast nije bila jako naseljena, zmije su bile posve uobičajene. Jednom se nije osjećao dobro pa je mislio da kod kuće obavi sabah namaz. Međutim, nevidljiva sila mu je rekla da treba ići u džamiju. Kad se vratio iz džamije, njegova djeca su spavala i vidio je kako velika zmija pokušava da se popne do njihovog kreveta. On se pobrinuo o zmiji. Da je zaspao, zmija bi mu izazvala štetu.

Syed Davood Muzzaffar Šah sahib je studirao na vladinom koledžu u Lahoru. Zbog njegove poštene prirode bio je dobro poznat i  među osobljem i među studentima. Jedanput je njegov prijatelj u igri uzeo neke stvari koje su pripadale nadzorniku studentskog doma i sakrio ih u Šah sahibovu sobu. Cijeli studentski dom je bio pretražen radi ovih stvari osim Šah sahibove sobe, jer niko nije sumnjao da bi on mogao imati išta s tim. Kad je Šah sahib vidio ove stvari u svojoj sobi postao je vrlo uznemiren kako da spasi svog prijatelja od kazne a da ne slaže. Kad se provjera završila on je uzeo ove stvari i stavio ih ispred sobe nadzornika. Olakšalo mu je da vlasti nisu vršile nikakvo dalje istraživanje inače bi Šah sahib morao reći istinu i imenovati prijatelja na kojeg je sumnjao da je ovo uradio.

On je pisao hazreti Musleh Maudu r.a. 1944. godine objašnjavajući da stalno u snovima vidi hazreti Musleh Mauda. Ovo je bilo u vrijeme kad je svoj život ponudio da bude posvećen služenju islamu (vakfe zindagi). Bio je poslan u zemlje Sindha, gdje je boravio dugo vremena. Kasnije je služio u Tabšir odjeljenju također. On je tamo obavljao svoje dužnosti i nije popuštao u bilo kojoj strani. Pokazivao je potpunu poslušnost onima kojima je bio potčinjen, bez obzira na njihove mlade godine. Naš misionar tamo, Laeek Tahir sahib napisao je Huzuru da, dok je radio sa Syed Davood Šah sahibom, ovaj pokazao veliku poniznost i pokazao takvo poštovanje prema drugima da bi ih to postidilo. Nikada nije ostavljao dojam da je bio zet hazreti Musleh Mauda r.a. ili zet dvojice Halifa. Bio je mirna osoba, uvijek u ibadetu, dolazio bi u knacelariju nijemo učeći, obavio bi svoj posao i otišao. Zbog pouzdanja koje je hazreti Musleh Maud r.a. imao u njega, neki ljudi su nastojali da mu nanesu štetu ali je on uvijek ove stvari prepuštao Allahu. Huzur je rekao da je vidio kako su ovi ljudi, kad su bili uhvaćeni na jedan ili drugi način, izvinjavali se Shah sahibu, koji bi im uvijek opraštao bez ikakvog progovaranja. On je bio takva vrsta osobe da je Obećani Mesija a.s. spomenuo da ne gaji nikakve mržnje ili zlobe ni prema kome. Huzur je rekao da su ovo ljudi koji su zaista sebe očistili.

Zatim je Huzur pročitao dug isječak iz govora hazreti Musleh Mauda r.a. kojeg je dao u vrijeme nikaha Syed Davooda Šah sahiba. Poslije ovoga je Huzur molio Allaha da dadne da ljudi ove porodice i Džemata Obećanog Mesije a.s. imaju to u vidu u toku sklapanja braka – da je vjera bit i da je cilj Ahmadi muslimana da naprave vezu s Allahom i služe vjeri, i da svijet dovedu u vjeru a ne obratno. Jedino je ovo sredstvo da učinimo da nacija ostane u životu. Kad pobožna osoba našeg Džemata napusti ovaj svijet, onda ljudi Džemata – pogotovu oni iz porodice Obećanog Mesije a.s., ako je ta osoba iz ove porodice – trebaju čuvati u vidu pobožnost i vezu s Bogom i potvrditi ove puteve sa obnovljenim razmišljanjima. Ovaj svijet je prolazan, on će se završiti. Postizanje Božijeg zadovoljstva je ono što traje zauvijek. Da nas Allah sve osposobi da ovo činimo. Četiri sina Syed Davood Šah sahiba služe Džemat u raznim svojstvima. Od njegove tri kćeri – jedna je Huzurova žena a dvije druge su također udate za vakfe zindagi. Da Allah dadne da njihova djeca i buduće generacije uvijek dadnu prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima. Dvojica njegovih sinova nisu vakfe zindagi ali, s Allahovom milošću imali su pozitivan utjecaj odgoja svojih roditelja i uvijek su služili Džemat na jedan ili drugi način. Da Allah dadne da i oni i drugi potomci uvijek nastoje da steknu Božiju blizinu i da se njegove dove uvijek ispunjvaaju za njih. Slično, da djeca svih naših starijih, ashaba, uvjek praktikuju uzore svojih predaka i da s dovama i sa svojom praksom čine napore za nastavak buduće pobožne generacije. Da nas Allah osposobi za ovo. Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za Syed Davood Šah sahiba.