Konačna pobjeda Božijih zajednica

Kratki sadržaj

Huzur je na početku svoje hudbe petkom proučio slijedeće ajete i dao izlaganje o konačnoj pobjedi Božijih zajednica:

“Radi (njihove) oholosti na Zemlji i ružnog spletkarenja. A ružne spletke pogađaju upravo one koji ih prave. Da li oni čekaju nešto drugo osim sunneta prethodnih naroda? Zato ti nikad nećeš naći mijenjanja u Allahovom sunnetu; niti ćeš ikako naći izmjene u Allahovom sunnetu. Zar oni ne putuju Zemljom da vide kakav je bio kraj onih prije njih? A oni su bili moćniji od njih. A Allaha ne može ništa onemoćati na Zemlji ni na nebesima. Uistinu, On ima trajno znanje (i) svemoćan je.” (35:44-45)

Huzur je rekao da mi čvrsto vjerujemo da je Obećani Mesija a.s. bio poslan od Boga jer vidimo Božiju potporu za njega na svakom koraku ovog puta kao ispunjenje Božijih obećanja koja mu je dao. Mi smo također svjedoci ispunjenja svega što je on pretskazao. Ovo uvećava našu vjeru. Zbog njegove revne ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Allah mu je podario položaj poslanstva tako da može dalje unaprijediti zadatak Časnog Poslanika s.a.v.s. Međutim, ovo je bilo poslanstvo koje nije donijelo zakon i bilo je u svojstvu nalik sjeni i najviša tačka pripadanja ummetu Poslanika s.a.v.s. Šteta je da naši protivnici ulema (vjerski učenjaci/vođe) ovo neispravno interpretiraju i ne samo da dižu glasove protiv toga kad god je gdje god je moguće, nego nas također uznemiravaju i proganjaju koliko god mogu i ponekad prelaze sve granice u svom proganjanju. Kad Božije zajednice napreduju, njihovi klevetnici nastoje sve što mogu da zaustave njihov napredak posredstvom sile ili kroz pomoć navijača koje smatraju moćnim. Ponekad, oni također prijevarno i lukavo nastoje da odvedu od istine one koji imaju slabu vjeru ili one kojima nedostaje vjerski odgoj ili mladiće. Zato svaki Ahmadi musliman treba uvećati svoje vjersko znanje i biti svjestan onoga u šta vjeruje i zašto to vjeruje da bi mogli odgovoriti takvim prikrivenim neprijateljima. Uz to, i još važnije, mi trebamo činiti dove za svoje vjerovanje jer bez Božije milosti se ništa ne može dogoditi. Radi ovoga nas je Allah poučio dovi:

“Gospodaru naš, ne daj da naša srca postanu iskrivljena nakon  što si nas Ti uputio; i podaj nam milost Svoju; sigurno si Ti jedini veliki Darovatelj.” (3:9)

Prema tome vjerovanje osobe je očuvano samo Božijom milošću i zato ponizna osoba uvijek treba Njegovu pomoć i, zaista, treba biti u potrebi za Njegovom pomoći. Huzur je rekao da mu ponekad ljudi pišu i pitaju da, ako aspekt poslanstva Obećanog Mesije a.s. ne bude spomenut u diskusijama itd., to smanjuje neprijateljstvo.

Objašnjavajući to, Huzur je naveo iz pisanja Obećanog Mesije a.s. gdje je on rekao da se osoba ne treba bojati da tvrdi i brani nebeske stvari i da nije praksa onih koji slijede istinu da se boje. On je rekao da je njegova tvrdnja bila da je poslanik. Rekao je da je svako s kim Allah ima razgovor – koji je veći fenomen nego kod drugih i koji uključuje pretskazanja u obilju – nazvan poslanikom. On je rekao da je ova definicija ispunjena u njegovoj osobi i da je on zaista bio poslanik. Međutim, rekao je da je njegovo poslanstvo bilo ono koje nije donijelo zakon koji bi stavio van snage Božiju Knjigu i donijelo novu knjigu, i rekao je da takvu tvrdnju smatra kufurom (nevjerovanjem). Rekao je – da on nije bio nazvan poslanikom – koji bi ga onda drugi termin razlikovao od drugih koji su bili primaoci (neke vrste) Božije objave. Huzur je rako da je to bila otvorena i jasna tvrdnja Obećanog Mesije a.s. koja je bila tačno u skladu sa pretskazanjem Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je rekao da neće biti poslanika između njega i Mesije, Mehdija.

Huzur je rekao da suprotstavljanje Božijim zajednicama uvijek postoji i da se nastavlja. Mnogi ugnjetački upravljači i njihova svjetinasu se i prije borili s njima ali su Božije zajednice nastavile napredovati. Konačno sva svjetina bude uništena i Božija odredba pobjeđuje.

“Allah je odredio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’ Uistinu je Allah silan, moćan.” (58:22)

Huzur je rekao da griješe oni koji misle da će im njihovo mnoštvo i pomoć njihovih ovosvjetskih gospodara dati uspjeh. Konačna pobjeda zasigurno pripada Božijim zajednicama. Nije važno kako je oštar njihov intelekt u kovanju zavjera i pravljenju lažnih planova, oni se ne mogu nadmetati s Božijom odredbom. A Allah je ovako uvjerio istinske vjernike: “…A ružne spletke pogađaju upravo one koji ih prave…” Zaista, dođe vrijeme kad su potrebne žrtve ali konačna pobjeda pripada Poslaniku i njegovim sljedbenicima; ovo je Allahov sunnet a Allahov sunnet se nikada ne mijenja, to će nam pokazati loš kraj neprijatelja kao što je i prije, baš kako ajet proučen ranije navodi (35:44). Huzur je rekao da je nedavno događanje u Indoneziji dalo hodžama i njihovoj kliki smjelost da planiraju napraviti ogroman skup pozivajući na potpunu zabranu Ahmadija Džemata kao muslimana. Oni su planirali da na ovom skupu bude prisutno stotine hiljada i napravili su ogromne pripreme. Rekli su da će svoj protest uložiti do najviših nivoa vlade i ako ne budu uspješni uklonit će poglavara države iz njegove službe. Ovaj plan je bio ogroman po razmjeru i džemat u Indoneziji je bio zabrinut o njegovim ekstremističkim elementima. Međutim, Allah je želio da se dogodio samo običan skup koji se završio ranije nego što je bilo planirano. Nekoliko dana ranije, vlada je sponzorirala svećenike koji su odlučili da održe skup kojem je prisustvovao predsjednik zemlje i tako je Allah odbacio ove druge planove. U svakom slučaju, niti je vlada sponzorirala svećenike niti su hodže naši prijatelji. Allah ponekad tako želi da se naše protivničke grupe sukobe (budu u neskladu) jedna s drugom.

Mi smo zahvalni indonežanskoj vladi jer je od tada, s izuzetkom jednog ili dva ministra, stav upravljača prema nama bio dobar. Huzur je rekao da želi reći da smo upravo poslije ubistava u Lahoru svjedoci iskrenosti vjere koja se razvija u Africi i kao rezultat toga ljudi ulaze u Ahmadijat. Slično tome je Allah otvorio puteve za ljude pobožne prirode poslije događaja u Indoneziji. Murabi sahib iz Afrike piše da je nakon što je vidio snimak događaja u Indoneziji bio vrlo tužan. Slučajno je istog dana bio planiran sastanak sa nekim lokalnim uglednim ljudima i ulemom radi prenošenje poruke. On piše da je stavio video snimak na početku sastanka i objasnio pozadinu ovog nečovječnog napada. Teško da su vidjeli minutu snimka kad je jedan od imama ustao i počeo jecati na način po Afričkoj tradiciji i rekao da, ako ovi muslimani provode nečovječnost u ime Časnog Poslanika s.a.v.s., onda on želi da napusti takve muslimane i takav islam i proglasio da je Ahmadi musliman. Huzur je rekao da je sastanak tek trebao da se održi kad je Allah osposobio jednog velikog imama da primi Ahmadijat. On je kasnije rekao da se zavjetovao da će u naknadu za tri ubijena šehida u Indoneziji dovesti tri sela u okrilje Ahmadijata. Huzur je molio Allaha da ga osposobi da tako učini. Huzur je rekao da bilo da neprijatelj planira protiv nas tajno ili javno – da ne spominjemo prepadanje onih koji nemaju snažnu vjeru – njihovo planiranje odmah otvara srca ljudi pobožne prirode u korist Ahmadijata i zadatak koji naši misionari ne mogu uraditi za godinu bude obavljen u jednom momentu. Ko je zaista tu ko može zaustaviti Božiji posao? Allahov je sunnet da Njegova odredba pobjeđuje a da tlačitelji budu uništeni. Ovo je upozorenje od Boga da, ako su ljudi u ranija vremena došli do lošeg kraja zbog takvog suprotstavljanja, današnji Bog je isti Bog i ovo su obećanja istog Svemogućeg Boga. On kaže: ‘Zar niste vidjeli uništenje ranijih naroda?’ Huzur je rekao da i danas, kad ljude pogađaju zemljotresi, oni su upozoravajući znak za one koji se obaziru. Navođenjem ovoga u Časnom Kur’anu Allah je naredio muslimanima da imaju pameti. No, nažalost, oni su zaboravili ovo upozorenje. Allah se obraća oholim i uobraženim (umišljenim) koji su opijeni u samoljublju svoje moći da će njihova oholost biti bezvrijedna. Allah kaže: ‘…A oni su bili jači od ovih…’ to jest, da su protivnici poslanika bili jači od njih no, kad je došla Božija kazna, oni su svi bili uništeni. Iznoseći ovo u Časnom Kur’anu, Allah je rekao svakoj osobi nalik faraonu i njegovoj rulji da njihova moć nije ništa u poređenju s Bogom i Allah dadne moć Božijim ljudima premda su prividno slabi. Klevetnici Božijih ljudi trebaju imati pameti i trebaju razumjeti ovu stvarnost – da je borba s onima koji su poslani od Boga zapravo borba s Bogom. Zaista, On kaže: ‘…A Allah nije takav da bilo šta na nebesima ili na Zemlji može onemoćati Njegove planove’.

Huzur je rekao da, dok su ovo radosne vijesti za nas u ovo doba, to također skreće pažnju na odgovornost: da se istinski povežemo sa tom Božijom osobom i stvorimo poseban odnos s Bogom. Nastojte i ičinite da naše obožavanje Boga, naši namazi, naše prakse budu u liniji s učenjima Časnog Poslanika s.a.v.s. koje je za nas Obećani Mesija a.s. dalje razotkrio. Ako istinski usadimo ovaj princip, onda oni, bilo da su moćni ljudi Pakistana, Indonezije, Bangladeša ili neka Arapska nacija, nemaju stajališta protiv Svemoćnog Boga. Naši klevetnici trebaju razumjeti ove znakove Božije odredbe i popraviti se, inače, Božija odrdba će pobijediti; i kad se Njegova konačna odredba dogodi, sve bude uništeno.

Zatim je Huzur pročitao neke isječke iz pisanja Obećanog Mesijea.s. Oni uključuju slijedeće:

‘Allah će skršiti oholost oholog vjerskog učenjaka’ i ‘istinitost osobe posebno odane Bogu stiže Boga u takvom obilju da to zaslijepljen ovim svijetom ne može vidjeti.’

‘O ljudi, razumite da ja u svojoj ruci imam tu ruku koja će biti prema meni iskrena do samog kraja.’ ‘Ako skrivate svoje svjedočenje, onda će uskoro doći vrijeme da će kamenje svjedočiti za mene.’ ‘Pogrešno je umišljati (uzimati za sigurno) da će se Obećani Mesija spustiti s neba. Zapamtite, niko se neće spustiti s neba; svi naši protivnici koji su živi danas umrijet će a niko od njih neće biti svjedok da se Isa, sin Merjemin spustio s neba. Onda će njihova djeca koja prežive također umrijeti a niko od njih neće biti svjedok da s Isa, sin Merjemin, spustio s neba. Onda će djeca njihove djece umrijeti i oni također neće biti svjedoci da se Isa, sin Merjemin, spustio s neba. Tada će Allah učiniti njihova srca uznemirenim i zabrinutim – da je vrijeme konačne pobjede prošlo, svijet se promijenio a Isa, sin Merjemin, se još nije spustio s neba. Tada će intelektualci biti izmoreni ovom vjerom. I tri stoljeća od danas se neće upotpuniti kad će oni koji su očekivali Isaa – bilo to muslimani ili kršćani – jako malodušni i obeshrabreni, napustiti ovu lažnu vjeru. I bit će samo jedna vjera u svijetu i jedan vođa.’

Huzur je rekao da smo mi prema tome svjedoci riječi Obećanog Mesije a.s. Danas, u skadu sa Božijim obećanjem Ahmadijat cvjeta u Aziji, na ostrvima, u Evropi, Americi i plodnim oblastima kao i rasprostranjenim pustinjama Afrike. Svaka žrtva svakog Ahmadi muslimana postaje sredstvo postizanja novih ciljeva. Mi trebamo moliti Allaha više nego ikada da uzmemo učešća u Božijoj milosti i za očuvanje naše vjere. Situacija u svijetu se brzo mijenja, inšaAllah to će pokazati velike znakove u prilog Ahmadijata. Za ovo je potrebno mnogo dova, za ovo je potrebno mnogo samo- kritičkog razmišljanja. U toku ovih dana potrebno je posvetiti posebnu pažnju na namaze i također da Allah prekrije naše propuste, i da ni jedan naš postupak ne bude takav da nas liši da doživimo ovaj napredak.

Zatim je Huzur najavio da je umro Imama sahib iz Maroka. On je dao zavjet bai’ata u 2002. godini i bio je učena osoba. U Ahmadijat je došao nakon što je pročitao knjigu ‘Iljazul Mesih’ koju je napisao Obećani Mesija a.s. Prvi put je sreo Huzura na đelsi u Francuskoj 2003. godine. Kad je Huzur posjetio Strasburg prošle godine on je došao da ponovo vidi Huzura. Zbog bolesti je u to vrijeme bio prilično slab. Imao je snažnu vezu sa Halifatom i bio je u procesu pisanja Časnog Kur’ana rukom za koji je rekao da ga želi pokloniti Huzuru. On je svu svoju ušteđevinu poklonio u fond za džamiju u Strasburgu. Da mu Allha oprosti i uzdigne njegov položaj u Džennetu i da otvori srca njegovih potomaka i rodbine koji nisu Ahmadi muslimani.