Pravi Ahmadi

Ravil sahib je bio zrno među šakom pijeska ranih Ruskih Ahmadi muslimana. Pa ipak, zbog njegove učesti i duhovnog znanja, iskrenosti i nesebičnosti, izvanredne veze s Halifatom, poniznosti i žara da poruku Obećanog Mesije a.s. uputi drugima, on je bio kao sjajna zvijezda koja je mnogima pokazala put. Kad, inšaAllh, u ispunjenju objave Obećanog Mesije a.s. svijet bude svjedok da se Ahmadijat raširio u Rusiji kao zrna pijeska, sjećat će se Ravil sahiba. Ravil sahib je sjajno služio Ahmadijat čak prije nego što je postao Ahmadi musliman.

Hazreti Maulvi Sufi Atta Muhammed sahib r.a.: piše da je u novinama pročitao da Obećani Mesija a.s. ide u posjetu gradu Đhelumu. Postao je zabrinut da neće dobiti dopust s posla da posjeti Đhelum. Zato je rekao svojoj porodici da će narednog dana, pošto je bila nedelja, nastojati da ode u posjetu Đehelumu. Željeznička stanica je bila oko tri milje daleko i put do nje bio brdovit i bilo ga je teško prijeći čak po danu i maulvi sahib je krenuo do stanice noću sa malo vremena da uhvati voz. Oslanjajući se na Allaha, krenuo je pješke. On piše da je u toku puta, slučajno neko sa svjetlom bio ispred njega na putu i tako je put prešao trčeći. Kad je stigao do stanice voz je već bio spreman da krene. Stigao je u Đhelum i vidio Obećanog Mesiju a.s. Neko od prisutnih je rekao da bi bilo lijepo da maulvi sahib pročita poemu koju je napisao u vrijeme davanja zavjeta bai’ata. Uz odobrenje Obećanog Mesije a.s. on je ustao i s oduševljenjem izrecitovao poemu. On piše kad je na početku napisao ovu poemu i poslao je Obećanom Mesiji a.s. i tražio da mu dadne vazifah (uobičajenu dovu). Nakon što je odrecitovao poemu ponovo je tražio od Obećanog Mesije a.s. da mu dadne vazifah i Obećani Mesija a.s. mu je dao tačno istu vazifah kako je dao prije. Maulvi sahib je bio zapanjen zbog izvanrednog pamćenja Obećanog Mesije a.s. koji mu je rekao da nema potrebe za bilo kakvom drugom vazifah nego da u obilju uči salavat, u obilju suru Fatiha, da u obilju uči istighfar i da uči Časni Kur’an dok razmišlja nad njim. On je rekao da je ovo bila vazifah za uspjeh. Huzur je rekao da ga ljudi često pitaju isto pitanje i da on također daje sličan odgovor.

U 1977. godini hazreti Halifatul Mesih IV r.a. mu je odao priznanje u hutbi petkom i rekao: ‘Ja sam opazio ovu vrlinu u Seid Abdul Haji sahibu da kad mu se objasni neka posebna stvar, čak i ako on nema ličnog znanja o tome, on traži ljude koji znaju. Nikada se nije dogodilo da sam mu dao neki nalog o knjizi a da on nije pripremio tačno šta je traženo. Allahovom milošću on je imao duboku pronicljivost i sve je proučavao do najmanjih detalja.’

Huzur je rekao da često nastoji da pročita izvorni hadis, međutim, pošto je pročitao navod u radovima hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. nije provjeravao i napravljena je greška. Međutim, kao što je prije spomenuo, korist ove greške je da će biti napravljene ispravke u svim navodima u našoj literaturi. Drugo, Huzur je rekao da je također uvidio da navodi koje uzima trebaju dalje istraživanje. Treće, kad naše organizacije objavljuju hutbe ili govore, onda se trebaju uzeti ispravni navodi i uvijek trebaju biti provjereni da li je Obećani Mesija a.s. rekao nešto o tom predmetu. Razumije se da niko neće popravljati riječi halife vremena kojeg treba konsultovati o ovom predmetu. Ako se nađe da se citiranje hadisa, navodi itd. ranijih halifa ne podudara sa pisanjem Obećanog Mesije a.s. to također treba biti popravljeno, ali nakon odobrenja halife vremena. Tahir fondacija treba ispraviti citiranje o pet namaza u hudbi od 1986. i u daljim izdanjima. Oni trebaju pitati Huzura pismeno kako da provedu ispravke i Huzur će ih uputiti. Huzur je rekao da će ovo i dalje biti princip ubuduće; ako budući halifa nađe bilo kakvu netačnost u datim navodima u izlaganjima ranijih halifa, oni će narediti njihovo ispravljanje. Huzur je rekao da treba biti provedeno cjelovito istraživanje prije objavljivanja materijala.

Huzur je rekao da se upravo ovo događa i danas. Isječci iz pisanja Obećanog Mesije a.s. se izvade izvan konteksta i predstavljaju se u raskomadanoj formi i tako upotrebljeni protiv njega. Rekao je da je pokrenut naš (MTA) program ‘Rahe Huda’ kao i veb stranica, koji obrađuju ovo pitanje i omogućavaju navode. Božijom milošću, ima ljudi koji istražuju i kao rezulatat toga daju zavjete odanosti (bai’at). Huzur je rekao da je ovo uvijek bila smicalica naših klevetnika i nije ništa novo. Ponekad su ljudi nervozni; naprimjer, kad je bila pokrenuta veb stranica, asif sahib, koji je na dužnosti rekao je da je veb stranica preplavljena i da nisu mogli biti dati odgovori u skladu s tim. Huzur mu je rekao da čeka i vidi, da će uzbuđenje spasti. Kad su bili dati naši odgovori sa odgovarajućim povjerenjem, uzburkanost je stala. Oni sada idu na druge web stranice govoreći da Ahmadi ne daju tačan pristup, dok je činjenica da su sami oni razočarani. Munši Barkat Ali sahib je prenio kako je Obećani Mesija a.s. napisao svoju knjigu ‘Iđazul Mesih’ i pozvao svoje protivnike da u određenom vremenskom periodu napišu odgovor na nju. Protivnici su napisali knjigu na urdu jeziku, ne na arapskom, i za nju se također kasnije uvidjelo da je književna krađa. Tada je Munši sahib bio naklonjen Ahmadijatu. On je pročitao Časni Kur’an od početka do kraja i proučavao urdu prijevod, i shvatio da je u njemu bilo mnogo ajeta o Isa a.s. U toku popisa stanovništa 1901. godine Obećani Mesija a.s. je rekao da se oni koji u svom srcu vjeruju u Ahmadijat trebaju u popisu upisati kao Ahmadi muslimani. Iako hafiz sahib još nije bio dao svoj bai’at on je počeo davati novčani doprinos, i u popisu stanovništva se izjasnio da je Ahmadi musliman. On je u snu vidio da ga je Obećani Mesija a.s. pitao: “Barkat Ali, kad ćeš ti doći našem putu?” Hafiz sahib je dao svoj zavjet bai’ata i stvarni scenario u kojem je dao svoj bai’at upravo je bio onakav kako je vidio u snu. Jedanput je u toku održavanja đelse, čuo da je Obećani Mesija a.s. želio da svi Ahmadi idu zajedno kroz prostor pijace tako da hindusi i nemuslimani mogu vidjeti koliko je ljudi došlo izdaleka u Kadian.

S Božijom milošću mnogi ljudi su sanjali o njegovom ‘dobrom kraju.’ Njegov sestrić je sanjao da je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. došao i poveo Syed Davood sahiba sa sobom. Šah sahib je lično sanjao kako je hazreti Halifatul Mesih II r.a. izabrao posebnu stolicu za njega. Jedna gospođa koja nije dobro poznavala Syed Davood sahiba, sanjala je da joj je u snu bilo rečeno da je Šah sahib cijenjeni starješina koji ima visok položaj kod Allaha. On je lično jednom sanjao kako je njegova žena Syed Amatul Hakeem sahiba na vrlo dobrom mjestu gdje je vrlo sretna i zove ga da i on dođe ali je došao glas da on neće doći u to vrijeme jer mora klnajati neke namaze. Syed Davood Šah sahib bio je privučen namazima i obožavanju Boga boraveći u društvu svojih djedova. On je živio sa svojim djedom po ocu. Kad je dr. Abdul Sattar sahib bio vrlo slab u svojim zadnjim danima, nije išao u džamiju radi namaza. Syed Davood Šah sahib, u to vrijeme tinejdžer, bio mu je imam za namaz kod kuće.