U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Uzorni primjer života ashaba Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao: ‘Nemojte uzimati da su grupa ashaba samo oni koji su umrli u ranija vremena. Umjesto toga, tu je još jedna grupa koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Časnom Kur’anu. Oni su također uključeni u ashabe i bit će Baruz (ponovni dolazak na način odražavanja) Ahmada. Zato je rečeno: i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. (62:4)   To jest, nemojte imati ograničeno razumijevanje o grupi ashaba; naprotiv, zajednica Obećanog Mesije a.s. također će biti među ashabima.’ Huzur je objasnio da je Ahmad također ime Časnog Poslanika s.a.v.s. a Obećani Mesija a.s. je Baruz. Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Komentatori su prihvatili da ovaj ajet (62:4) govori o zajednici Obećanog Mesije. Riječ ‘Minhum’ znači da će (njihova) unutrašnja naklonost i sklonost biti kao i naklonost i sklonost ashaba.’ Huzur je objasnio da su oni koji su  živjeli u toku života Obećanog Mesije a.s., sreli se s njim, dali zavjet bai’ata i imali blagoslov njegovog društva, napredovali u svojoj vjeri i vjerovanju, i to je grupa ljudi na koje se odnosi ovaj ajet. Huzur je dodao da oni sigurno imaju položaj i svaki do njih je uzor za nas čija je pobožnost vrijedna oponašanja i nadmetanja. Naša je sreća da su neki događaji iz života ovih ashaba stigli do nas i kroz njih smo saznali  iznošenja na skupovima koje je Obećani Mesija a.s. počastio prisustvom. Huzur je rekao da često daje izlaganje bazirano na iznošenjima ovih ashaba i tako će i u današnjoj hutbi. Kao rezultat odgoja Obećanog Mesije a.s. i posljedice duhovnog svjetla koje je stekao od svog učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. i životi ovih ashaba su bili preobraženi do te mjere da je svaki od njih imao osobitu veličajnost. Ovo je bilo bez obzira na njihov društveni položaj. Njihovo povjerenje u Boga imalo je čudesnu krasotu, njihova strast da služe vjeri bila je nesebična i jedinstveno veličanstvena i oni su duboko voljeli Časni Kur’an. Allah ih je Lično poučavao Časnom Kur’anu i dao im duhovno znanje i ovo ilustruje njihovu posebnu vezu s Bogom. Božije postupanje prema njima u svakoj drugoj stvari bila je također vrste koju Bog daje onima koji su blizu Njmu. Činjenica da ih je Obećani Mesija a.s. poučio putevima kako da riješe probleme i odgojio ih pokazuje kako su sretni bili ovi ashabi da su poslije 1400 godina našli vrijeme istinskog i revnog predanika Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je odabrao slijedeće navode iz registra predanja ashaba Obećanog Mesije a.s: Hazreti Maulvi Sufi Atta Muhammed sahib r.a.: piše da je u novinama pročitao da Obećani Mesija a.s. ide u  posjetu gradu Đhelumu. Postao je zabrinut da neće dobiti dopust s posla da posjeti Đhelum. Zato je rekao svojoj porodici da će narednog dana, pošto je bila nedelja, nastojati da ode u posjetu Đehelumu. Željeznička stanica je bila oko tri milje daleko i put do nje bio brdovit i bilo ga je teško prijeći čak po danu i maulvi sahib je krenuo do stanice noću sa malo vremena da uhvati voz. Oslanjajući se na Allaha, krenuo je pješke. On piše da je u toku puta, slučajno neko sa svjetlom bio ispred njega na putu i tako je put prešao trčeći. Kad je stigao do stanice voz je već bio spreman da krene.  Stigao je u Đhelum i vidio Obećanog Mesiju a.s. Neko od prisutnih je rekao da bi bilo lijepo da maulvi sahib pročita poemu koju je napisao u vrijeme davanja zavjeta bai’ata. Uz odobrenje Obećanog Mesije a.s. on je ustao i s oduševljenjem izrecitovao poemu. On piše kad je na početku napisao ovu poemu i poslao je Obećanom Mesiji a.s. i tražio da mu dadne vazifah (uobičajenu dovu). Nakon što je odrecitovao poemu ponovo je tražio od Obećanog Mesije a.s. da mu dadne vazifah i Obećani Mesija a.s. mu je dao tačno istu vazifah kako je dao prije. Maulvi sahib je bio zapanjen zbog izvanrednog pamćenja Obećanog Mesije a.s. koji mu je rekao da nema potrebe za bilo kakvom drugom vazifah nego da u obilju uči salavat, u obilju suru Fatiha, da u obilju uči istighfar i da uči Časni Kur’an dok razmišlja nad njim. On je rekao da je ovo bila vazifah za uspjeh. Huzur je rekao da ga ljudi često pitaju isto pitanje i da on također daje sličan odgovor. Na drugom mjestu Obećani Mesija a.s. piše da također treba učiti dovu: Vela havle ve la kuvvete illa billa’ (Nema moći da se izbjegne grijeh ili čini dobro osim kroz Allaha). Hazrati Halifa Nur uddin sahib r.a. Huzur objašnjava da ovo nije bilo iznošenje hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Nur uddin sahib piše kako je jedanput stao u džungli na dugom putu da bi obavio namaz i učio je dovu započinjući: ‘Allahume inni a’uzu bike minel hummi vel huzni…’ (O Allahu, ja tražim Tvoju zaštitu protiv problema i briga…’) s najdubljom sažaljivošću i mehkoćom. On piše da ga je poslije ovog događaja Allah opskrbio na takav način da uprkos toga što nije imao nikakave redovne trgovine nikada se nije suočio ni s kakvom nedaćom i Allah je za njega opskrbio obilje iz nevidljvog. Hazrati Maulvi Đalal Uddin sahib r.a.: njegov sin Mian Šarafat Ahmad sahib piše da je maulvi sahib govorio da je Allah obezbjedio šta god je trebao i nije trebao tražiti bilo šta ni od koga. Kad je bio prvi put zaposlen od Anđumana njegov prihod je bio vrlo mali. Žito je bilo vrlo skupo u ovo vrijeme. Njegov otac je radio kao potčinjeni osobi na dužnosti finansija po imenu Khan sahib. Jedan dan je Khan sahib prigovorio maulvi sahibu da radi tako marljivo zato što prima platu. Maulvi sahib je odgovorio da nije tražio platu, zapravo je posvetio svoj život i rekao je da više neće uzimati platu. Khan sahib ga je pitao hoće li nastaviti raditi na isti način ili ne? Maulvi sahib je odgovorio da će raditi još marljivije sa savršenom pokornošću dodajući da rad i pokornost nemaju veze sa plaćanjem. Maulvi sahib je onda otišao na put radi prenošenja poruke. Kako je u to vrijeme bila praksa, on je na put otišao pješke. Na putu je mislio da je plata data za sve neophodnosti a kako su u tom stanju vremena bila teška, pitao se kako će sastaviti kraj s krajem. Tako je razmišljao kad je iznenada čuo gromoglasan glas zbog kojeg je protrnuo. Glas ga je pitao je li uvijek primao platu i je li odrastao na plati? U momentu kad je čuo ovaj glas sve njegove brige  su nestale i on je na krajnje ponizan način rekao: ‘O Gospodaru, kakvu potrebu ja imam za ovom platom; ova plata nije ništa u poređenju s Tobom.’ Poslije ovog događaja Allah je tako vodio brigu o njemu da je njegova situacija postajala sve bolja. Maulvi sahib je rekao da je Khan sahib bio njegov stari prijatelj koji mu je ove riječi rekao u šali koje su postale izvor uklanjanja širka (pripisivanja partnera s Bogom) o plati iz glave maulvi sahiba. Njegov sin dalje piše da je maulvi sahib  u snu vidio hazreti Halifatul Mesih I r.a. da kocka. Naveo je san Obećanom Mesiji a.s. koji je odgovorio: ‘Maulvi sahib, maulvi sahib (Hazreti Halifatul Mesih I r.a.) zaista kocka ali s Bogom. Baš kao što kockari stavljaju sve na sreću on također ništa ne ostavlja za sebe. Isto tako, maulvi sahib sve stavlja na sreću radi Boga.’ Huzur je objasnio da smo zaista upoznati da je bezbroj puta Allah obezbjedio za hazreti Halifatul Mesiha I na izvanredne načine. Hazreti Sufi Ghulam Muhammed sahib r.a. piše da je 1912. godine dobio diplomu sa Pundžab univerziteta i pitao hazreti Halifatul Mesiha I r.a. da li da nauči Kur’an napamet ili da uradi magistarski. On mu je savjetovao da prvo nauči Kur’an napamet. Sufi sahib je to uradio za šest mjeseci i kad je obavijestio hazreti Halifatul Mesiha I r.a. on je učinio sedždu zahvalnosti. Hazreti Seid Akhtar uddin Ahmad r.a. piše da je jako želio da prenese o savršenom Baruzu našeg učitelja Časnog Poslanika s.a.v.s. ali da je oprezan o svom pamćenju pošto je prošlo dugo vremena otkad je uživao ovo blagoslovljeno društvo kad je imao dvadesetčetiri godine. On piše kad je posjetio Kadian s nekom rodbinom, njima je ponuđena posebna dijeta riže za više mjeseci i Obećani Mesija a.s. je naložio radnicima da povedu posebnu brigu o njima. On također piše da je u toku svojih studentskih dana prisustvovao ders ul Kur’ana u Kadijanu koje je davao hazreti Halifatul Mesih I r.a. koji je bio krajnje ljubazan i srdačan.  Kad su njegovi roditelji tražili da se vrati kući, zbog troškova, on je rekao halifatul Mesihu I r.a. da nije siguran o povratku u Kadian. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu je rekao da mu kaže kad bude spreman da dođe u Kadian i da će mu on poslati putne troškove. Također se sjeća da mu je jedanput hazreti Halifatul Mesih I r.a. rekao kako je čuo da je mnogo proučavao Kur’an od raznih učitelja. On ga je savjetovao: ‘Posvoji bogobojaznost prema Bogu, On će te Lično poučiti.’ Hazreti Khair uddin sahib r.a.: on je dao svoj zavjet bai’ata u 1906. godini i također vidio Obećanog Mesiju a.s. iste godine. On piše da je jedne večeri Obećani Mesija a.s. ostao u džamiji poslije magrib namaza. Slučajno te večeri u džamiji nije bilo svjetla. Neko je postavio pitanje o tome kako ljudi kažu kako je Isus a.s. stvarao životinje. Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Šeikh sahib, Allah je Stvaraoc; je li Isus također stvaraoc?’ On također piše pošto je bio mrak on nije znao ko je bio Šeikh sahib, ali nije ponovo govorio. On također piše da je bio vrlo zainteresovan za dalje proučavanje Kur’ana i jednom je vidio Obećanog Mesiju a.s. u snu kako mu govori: ‘Dođi u Kadian,  mi ćemo te lično poučiti Kur’anu.’ Ovo je bilo poslije smrti Obećanog Mesije a.s. Kasnije je u drugom snu vidio da je preselio u Kadian i kako skida svije kofere u polju i pita kako se tačno to mjesto zove. Bio je obaviješten preko nebeskih signala da se zove ‘Ibrahimi džungla’. On piše da u vrijeme ovog sna nije znao da je Obećani Mesija a.s. rekao da mu je Allah dao ime Ibrahim. Huzur je objasnio da je Bog potvrdio imena koje je dao Obećanom Mesiji a.s. kroz njegove sljedbenike. Hazreti Khair uddin sahib također piše da to ne kaže iz poniznosti, on je zaista bio griješna osoba u to vrijeme i zasigurno je ono što će navesti doživio kroz duhovno svjetlo poslanstva. Ko god se poveže s ovim svjetlom postiže mjeru toga u skladu sa svojom mogućnosti. On piše da nije imao pojma šta je objava ili šta je vizija ili šta znače istinski snovi. Povezujući se sa onim poslanim od Boga on je ne samo stekao znanje o ovo troje nego ih je lično doživio. Huzur je objasnio da je dobro poznata činjenica da su ljudi često pitali hazreti Halifatul Mesiha I r.a. o tome da je već bio pobožan čovjek kad je sreo Obećanog Mesiju a.s., šta je postigao nakon što ga je upoznao. On je odgovorio bio kako je i on među ostalim dobrotvorima, prethodno viđao Časnog Poslanika s.a.v.s. u snovima ali da ga je poslije susreta sa Obećanim Mesijom a.s. viđao otvorenim očima, to jest u vizijama. Hazreti Khair uddin nastavlja i piše  da je jedanput primio objavu  dok je bio u džamiji Mesjid Mubarak kako će samo ljudi u njegovoj zajednici biti uspješni. On je rekao da vidi kako obični ljudi (zajednice) dobro sastavljaju kraj s krajem i čine dobra djela, i da izgleda njihove dove imaju poseban efekat. On piše da je jedanput tražio od Boga da mu dadne da zna puteve da stekne Božiju blizinu. Allah ga je obavijestio da imaju dva puta sticanja Njegove blizine: plaćanjem članarine ili prenošenjem poruke. On je uputio poniznu dovu Bogu kako nije bio obrazovan, pitao je kako može prenositi poruku? U odgovoru mu je Bog rekao da ga je poučio Kur’an. U tom momentu je Khair sahib podsjećen o ajetu:   nisi ti bacio (šakom kamenje prema njima), kad si bacio, nego je Allah bacio, (8:18)   Huzur je objasnio ovaj ajet o Božijoj pomoći Poslaniku s.a.v.s. u toku bitke na Bedru. Khair uddin sahib piše kad je bio u svom selu da je u snu vidio Obećanog Mesiju a.s. koji je tražio od njega da dođe k njemu da će ga on poučiti Kur’anu. Tako je ovo obećanje dao Obećani Mesije a.s. a Allah je dao odgovor. Hazreti Hafiz Nabi Bakš sahib r.a.: on je sreo Obećanog Mesiju a.s. prije  nego što je iznio svoju tvrdnju poslanstva. Njegov sin piše da je njegov otac imao veliku ljubav prema Obećanom Mesiji a.s. i kad je od njega zatraženo da navede nešto o njemu on je rekao da nema povjerenja u svoje pamćenje-da je potpuno tačno i da ne želi pripisati bilo šta pogrešno Obećanom Mesiji a.s. On je bio zaposlen u odjeljenju plovnih kanala tako da je morao prelaziti duge razdaljine čak po jakoj vrućini. Bio bi izmoren ali je uvijek ustajao radi tahadžud namaza i postio u toku mjeseca ramazana. Podsticao je svoju djecu da poste i klanjaju namaz i strogo je pazio na njih u ovom pogledu. Lično je svoju djecu poučio Kur’anu i kad zbog posla ne bi imao vremena u toku dana, poučavao bi ih noću. Njegov sin piše da ih je bilo trojica braće i da je najstariji umro dok je bio učenik. Oni su otišli da se sretnu sa Obećanim Mesijom a.s. u vrijeme kad je on pisao knjigu Braheen e Ahmadiyya i vrlo rano dali zavjet bai’ata. On piše da se njegov otac pokorio Božijoj volji u vrijeme žalosti i pokazao krajnje izvanredan primjer ovoga kad je njegov stariji brat umro tri dana prije nego se njegova sestra trebala udati. Porodica budućeg zeta je predložila da se svadba odgodi ali je Hafiz sahib rekao da je ova smrt bila Božija odredba i odlučio da se svadba održi. Njegov sin dalje piše kako njegov otac, Božijom milošću, nije imao nikakvih problema u vrijeme prvog i drugog halifata i nije oklijevao da im dadne zvajet bai’ata i pokazao je veličanstven primjer poslušnosti halifatu. Njegov sin, Hakiim Fazul Rahman sahib piše da je dva puta za dugi period vremena bio poslan u Afriku radi prenošenja poruke. Oba puta mu je njegov otac rekao da ne pokazuje nikakvu vrstu nestrpljenja pod bilo kakvim okolnostima – čak u prilici kad bi mu je njegov sin, ako bi se vratio kući mogao prižiti toliko potrebnu pomoć. Pa ipak mu je njegov otac rekao da se vrati samo ako mu hazreti Halifatul Mesih naredi da se vrati. Huzur je rekao da je praunuk hazreti Hafiz Nabi Bakš sahiba, Umair, bio ubijen u toku napada 28. maja 2010. u Model Town, Lahore. On je  iza sebe ostavio dvoje male djece, da Allah bude njihov Zaštitnik i Pomagač. Huzur je rekao da trebamo činiti dove za ožalošćene porodice mladih šehida, da Allah omogući udaju mladih hudovica. Hazreti Muhammed Jakub sahib r.a.: on je dao svoj zvajet bai’ata u 1900. godini i vidio Obećanog Mesiju a.s. u 1904. On piše da je Obećani Mesija a.s. s krajnjom nježnošću držao malu djecu u svom krilu. On se sjeća da se igrao u krilu Obećanog Mesije a.s. dugo vremena i buljio u njegovo lice koje je bilo svjetlo nad svjetlom. On piše da je Obećani Mesija a.s., kad bi došao u Lahor posjetio bi njihovu kuću. Jedanput je  cijela porodica očekivala Obećanog Mesiju a.s. Nakon što je stigao i otišao u kuću, grupa seljana bi počela bacati kamenje na kuću. Njegov otac i amidže su se savjetovali šta da urade. Jakub sahib je u to vrijeme bio mlad tako da je slugi koji ga je pazio rečeno da vodi brigu o njemu. Onda su se odrasli borili sa gomilom seljana dok nisu otišli. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Pustite ih neka idu.’ On piše kad god bi posjetio Kadian u toku svog djetinjstva išao bi hazreti Halifatul Mesihu I r.a. u njegovu kliniku, i on bi ga uzeo u krilo. Uvidio je da je hazreti Halifatul Mesih I r.a. često učio Kur’an i poučavao svoju djecu. On piše da bi iz klike išao u džamiju Masjid Mubarak gdje je vidio Obećanog Mesiju a.s. koji bi ga stavio da sjedne do njega. On piše da je u to vrijeme Kadian bio vrlo malo mjesto i nije mogao predočiti da će objave Obećanog Mesije a.s. biti ispunjene na ovaj (veličanstven) način. Huzur je rekao da su takvi bili ashabi Obećanog Mesije a.s. koji su, nakon dolaska u bai’at napravili pobožne promjene u sebi i osnovali vezu s Bogom i postali izuzetno snažni u svojoj vezi sa Obećanim Mesijom a.s. Njihov osjećaj časti za vjeru bila je podsjećanje na ranije ashabe. Oni su se držali i imali pronicljovost riječi Obećanog Mesije a.s.: ‘Bog je osnovao ovaj Džemat i pokazao je stotine znakova u njegovu potvrdu. Iz ovoga je Njegov cilj da ovaj Džemat postane zajednica ashaba i onda se vraća najbolje doba. Pošto oni koji ulaze u njegovu zajednicu ulaze u kategoriju: ‘…i od onih između njih…’ oni trebaju napustiti ukrase lažnih razonoda i zabava, i svu svoju pažnju okrenuti prema Bogu.’ Huzur je rekao da su ashabi Obećanog Mesije a.s. ispunili ovo učenje i ovo željeli. Da Allah također nas osposobi da napravimo pobožne promjene u sebi i da na njima čvrsto ostanemo. Od sutra u pola noći počinje Nova godina, da ona bude blagoslovljena za naš Džemat i da Allah obuzda naše neprijatelje i da ih osposobi da prepoznaju Istinu. Da On u ogromnoj mjeri blagoslovi svakog Ahmadi muslimana u ličnom i zajedničkom svojstvu. Zatim je Huzur najavio da će klanjati dženazu namaz u odsustvu za Đamal uddin sahiba  koji je bio revizor (nadzornik) Anđumana. Bio je rođen u Kadianu i započeo je svoju službu Džematu kad je imao osamnaest godina.  Bio je mussi i njegova služba se proteže na pedeset i pet godina. Služio je u mnogim odjeljenjima i bio određen za nadzornika u 2003. i to zaduženje je držao do smrti. Bio je tiha osoba i vodio je jednostavan život, bio je poštena osoba, krajnje nježna prema svojim radnicima. Prema svakome je bio saosjećajan i bio je hrabar čovjek. Imao je revnu ljubav prema halifatu i dao je prednost radu Džemata nad ličnim poslom. Svoj je posao provodio u duhu vakfa. Da Allah uzdigne njegov položaj, pokloni čvrstinu njegovj djeci i osposobi ih da nose njegove vrline.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp