Veličanstvene finansijske žrtve i nova godina Vakf e džedid Programa

Kratki saržaj

Huzur je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeći ajet Kur’ana: Vi nikako nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onog što volite; a šta god vi trošite, Allah to sigurno dobro zna. (3:93) Objašnjavajući, Huzur je rekao da arapska riječ ‘Birr’ upotrijebljena u ovom ajetu znači ‘velika vrlina, savršena vrlina.’ Istinski mumin (vjernik) koji traži Allahovo zadovoljstvo, traga za stepenom vrline koja postiže Božiju blizinu. Časni Kur’an navodi vrline koje stiču Božiju blizinu. Među ovima su trošenje svog imetka i korištenje svojih sposobnosti također navedeni kao vrline i nalaze se u naprijed spomenutom ajetu. Davanje postaje vrlina kad osoba troši ono što voli. Nema sumnje, Allah nagrađuje sva čestita djela učinjena radi Njegovog zadovoljstva. Pa ipak, najbolja naknada je data kad je ono najbolje potrošeno na Njegovom putu. Ona osoba je najomiljenija Allahu koja uvijek nastoji da stekne visok stepen vrlina i u slijeđenju toga ne oklijeva u davanju najboljeg što ima. Takva osoba je uvijek spremna da učini bilo koju i svaku vrstu žrtve radi jačanja vjere. Zaista, istinski musliman je uvijek željan da postigne visoke stepene vrlina. Kad je naprijed spomenuti ajet bio objavljen jedan ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. je rekao da želi dati svoju omiljenu bašču/voćnjak na Božijem putu. Časni Poslanik s.a.v.s. je ovim bio izuzetno zadovoljan. Njegovi ashabi su gorivo čekali na upute da čine dobra djela, tako da ih mogu ispuniti i pokazati svoju vjeru, iskrenost, odanost i osjećaj žrtvovanja. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je onaj ko troši na Allahovom putu vrijedan da se ugleda na njega. Njegovi ashabi su bili izuzetno poduzetni u trošenju na Božijem putu. Oni su to činili javno i tajno s ciljem da steknu one stepene koje Allah očekuje od mumina. Allah ih je uveliko nagradio za njihove izvanredne žrtve.  Oni koji su činili običan posao postali su milioneri. Što im je Allah više davao to je njihovo davanje postajalo sjajnije. Oni su imali duhovnu pronicljivost da Allah obilato blagoslovljava ono što je potrošeno na Njegovom putu. Sedam stotina puta više ili još više. Allah ne ostaje dužnik nikome. Kroz moć uzvišenosti Časnog Poslanika s.a.v.s. proizvedena je ta duhovna revolucija i odlikom ovoga su njegovi ashabi bili uvijek revni i hitri u nastojanju i trošenju na Božijem putu. Život ashaba nam govori da su oni shvatili svoj cilj. Obećani Mesija a.s. piše: ‘Jesu li cijenjeni ashabi stigli na stepen koji su postigli bez žrtve? Mnogo se troškova i teškoća podnese da se postignu svjetske titule i na kraju bude postignuta obična titula koja ne može umu dati mir i spokoj. Zamislite, onda, jesu li oni lahko stekli titulu ‘Radi Allahu Ilahim’ (da Allah bude zadovoljan s njima), koja je znak mira i spokoja srca i uma, i zadovoljstva Plemenitog Allaha.’ On je također rekao: ‘Činjenica je da se Božije zadovoljstvo ne stekne dok ne izdržimo privremene teškoće. Allah se ne može prevariti. Blagoslovljeni su oni koji ne vode brigu o teškoćama s ciljem da postignu Božije zadovoljstvo. Zato što mumin nalazi vječno zadovoljstvo i svjetlo vječne udobnosti poslije ptivremenih teškoća.’ Allah je poslao Obećanog Mesiju a.s. u ovo doba radi reforme svijeta i on nam objašnjava stvari navodeći primjere ashaba r.a. kao ove čiste primjere koji su za nas uzor i hod njihovim stopama će postići Allahovo zadovljstvo. Zaista, Obećani Mesija a.s. je direktno obučio hiljade među svojim Džematom, koji su nastavili pokazivati svijetu da su uvijek spremni da žrtvuju sve na Božijem putu. Energija njihove vjere i osjećaja žrtvovanja pomogli su da Džemat veličanstveno napreduje. Oni koji su bili blagoslovljeni njegovim društvom razumjeli su vrlo dobro njegovu poruku kad je rekao: ‘Vrata čestitosti su uska. Zato dobro ulite u glavu da niko ne može ući na njih trošeći ono što je beskorisno. To je odlučno mjerodavno očito da: ‘Vi nikada nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onoga što volite…’ ukoliko ne budete trošili ono što najviše volite i što vam je najdragocjenije, položaj miljenika se ne može postići.’ Huzur je iznio nekoliko primjera nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. koji objašnjavaju njihov duh žrtvovanja. Hazreti Sufi Nabi Baksh sahib r.a.: On prenosi da je jednom prilikom na đelsa salani tražio od Obećanog Mesije a.s. da ga vidi nasamo. Obećani Mesija a.s. ga je pozvao unutra, ali je slijedilo još nekoliko drugih ljudi. Nabi Baksh sahib je rekao Obećanom Mesiji a.s.da mu je njegov otac rekao kako mu je dao dobro obrazovanje i da ga, sada kad on zarađuje, ne služi. Njegova žena mu je rekla otkad je postao Ahmadi sav njen nakit je prodan. Sufi sahib je dodao da vidi kako sljedbenici Obećanog Mesije a.s. troše hiljade u služenju vjeri. On je tražio dove da Allah udvostruči njegovu zaradu tako da i on može služiti vjeri. Obećani Mesija a.s. je rekao da će činiti dove i tražio od njega da ga podsjeti o ovome. Sufi sahib kaže da je u ovo vrijeme zarađivao 55 rupija. Napisao je jedno pismo i tražio dove. Uskoro je našao zaposlenje sa željeznicom Ugande s platom od 120 rupija i još 35 rupija kao dodatak. Kad je primio svoju prvu plaću odmah je to ponudio Obećanom Mesiji a.s. Onda je otišao za Afriku i sve dok je tamo boravio njegova plata je bila trostruka od onoga što je prvi put primio. On kaže da je ovo čudo primanja dove Obećanog Mesije a.s. Hazreti Chaudhry Rustam sahib r.a. je bio inspektor na željeznici. Njegova plata je bila 150 rupija. Bio je vrlo iskren član Džemata. On bi zadržao 20 rupija za svoje potrebe i potrebe porodice a ostatak je slao Obećanom Mesiji a.s. Ovo je bila njegova navika. Obećani Mesija a,s,  je također usadio osjećaj žrtvovanja u srca onih koji se nisu mogli finansijski žrtvovati. Oni su također bili željni da daju. Hazreti Kazi Kamar uddin sahib r.a. prenosi o Sa’in Devan sahibu kako je putovao kroz njegovo selo da bi otišao u Kadian, i on ga je pitao da li ide u Kadian da se sretne s Obećanim Mesijom a.s. ili je tamo imao neki posao. Huzur je objasnio da je Sa’in sahib putovao pješice put dugačak oko stotinu milja. U odgovoru na postavljeno pitanje Sa’in sahib je rekao: ‘Ja sam siromašan i ne mogu platiti članarinu. Idem tamo da mogu tkati tkaninu za okvire kreveta za kuću za goste i da namjesto toga tako platim svoju članarinu.’ Huzur je rekao da je veliki broj iznošenja ali da je Huzur predstavio samo par zbog ograničenog vremena. I rekao je da ono što je također želio predstaviti ispunjava srce Božijom hvalom i još više nego prije okreće čovjeka Bogu. Džemat koji je Obećani Mesija a.s. osnovao da svijet dovede pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s. nije prestao posjedovati visoke standarde žrtvovanja poslije smrti ashaba Obećanog Mesije a.s. Zapravo, Božijom milošću, stotinu godina kasnije, revnost i žar za žrtvovanjem je živa. Izgleda da se novi Ahmadi nadmeću jedan s drugim da troše na Allahovom putu. U ovo materijalističko doba Ahmadi muslimani troše na putu vjere. Za njih su ovosvjetske stvari sporedne. Takav osjećaj žrtvovanja je sam dovoljan da dokaže istinitost Obećanog Mesije a.s. Ovi znakovi se mogu vidjeti u Aziji, Evropi, Africi i Americi. Ovi ljudi nastoje koliko najviše mogu da razumiju poruku Obećanog Mesije a.s. i stave je u praksu. Sve dotle dok dajemo prednost vjeri nad svjetskih stvarima i nastavimo sa svojim nastojanjima, nikakav nas neprijatelj ne može ni najmanje oštetiti. Huzur je predstavio nekoliko iznošenja da ovo objasni. Osoba na dužnosti (Nazim) za Vakf e džedid u Indiji otišao je u obilazak u Keralu i jedan prijatelj mu je rekao kako je tek započeo neki posao. On je obećao platiti 400,000 za vakf e džedid i rekao da će također dati 10%  zarade od svog novog posla. Allahovom milošću njegov je posao išao vrlo dobro. On je naložio ženi da od dnevnog prihoda izdvoji za Vakf e džedid doprinos. Godinu dana kasnije bilo je skupljeno 550,000. On je za narednu godinu obećao platiti 25% zarade. Jedna gospođa u Indiji koja je učiteljica i njena plata je ograničena obećala je jedan mjesečni prihod za Vakf e džedid. Kad je njen otac saznao bio je dirnut do suza i rekao svojoj starijoj kćeri o žrtvi njene mlađe sestre i pitao je šta će ona uraditi o tome. Starija sestra je također obećala veći iznos nego što je bila prethodno. Amir sahib iz Malija piše kako je jedan novi Ahmadi musliman vrlo istaknut u finansijskom davanju. On je bio unajmljen da radi bez odmora za popis stanovništva uz platu od hiljadu lokalnog novca. Padalo je vrijeme đelse kad je još ostalo šest dana ugovora o poslu. On je prvo mislio da će poslati izvinjenje Džematu ali je kasnije shvatio da treba dati prednost radu u Džematu, bez obzira na gubitak od hiljadu novaca u prihodu. Otišao je na đelsu i njegove su ga kolege korili zbog gubljenja novca. Nakon što se vratio sa đelse gradonačelnik oblasti ga je pozvao i rekao kako je napustio posao protivno ugovoru, ali pošto je išao na Božijem putu, gladonačelnik je za njega izdvojio novac. Kasnije su ga pozvali odvojeno zamjenik gradonačelnika i također osoba na dužnosti računovodstva i prenijeli mu istu poruku. Sva trojica su mu rekli da nikome ne govori. Tako je on završio sa trostrukim iznosom od onog koji je napustio da bi prisustvovao đelsi. On je odmah dao 20,000 za članarinu. Amir sahib iz Gambije piše kako mu je došao jedan prijatelj da ga vidi i platio za članarinu  100,000. Rekao je da može dugovati ljudima ali ne može dugovati Allahu.  On je siromašan i teško mu je održavati porodicu ali je vrlo istaknut u finansijskom davanju. On je kasnije rekao kako je uskoro nakon što je dao veliki iznos za članarinu odnekle primio ogromnu sumu. Misionar sahib iz Siera Leona piše kako je jedan iskreni Ahmadi musliman koji nije imućan bio podsjećen o Tahrik e džedid doprinosu. Kad je misionar sahib posjetio njegovu kuću shvatio je tešku situaciju porodice. Ahmadi mu je rekao da sve što je u tom momentu imao je bilo dovoljno da im kupi nekoliko šolja riže. On nije očekivao nikakav prihod uskoro ali je sa zadovoljstvom dao novac da plati svoju članarinu. Rekao je svojoj porodici da će Allah obezbjediti. Kasnije je ispričao kako je iste večeri njegova sestra poslala porodici vreću riže. Novi Ahmadi Khadim sa Obale slonovače trguje jajima. Uzeo je dopust iz svoje trgovine tri mjeseca da bi prisustvovao odgojnom kursu. Osjećao je da ide da radi Božiji posao, a svoju trgovinu povjerio svom mlađem bratu. Kad se vratio poslije tri mjeseca bio je iznenađen zbog izvanredne zarade u poslu koja se pojavila u tom periodu. On je povećao svoju članarinu na 4,000. Također je platio Tahrik e džedid kao i Vakf e džedidi u ime svojim umrlih roditelja koji nisu bili Ahmadi muslimani. Amir sahib iz Burkina Faso piše kako je jedanput jedan Ahmadi slušao o značaju Vakf e džedid u hutbi petkom i nije mogao spavati cijelu noć razmišljajući o ogromnom zadatku koji Džemat poduzima a da on u cjelosti ne učestvuje u tome.  Narednog dana je platio 4,500 u lokalnom novcu za Vakf e džedid, ali je narednu noć također proveo u zabrinutosti i vratio se narednog dana da plati još 4,500 i rekao je da je sad zadovoljan. Misionar na dužnosti u Švicarskoj piše kako je jedan Nigerijac Ahmadi musliman došao da radi u internacionalnoj kompaniji u Švicarskoj. Platio je 9000 Švicarskih franaka na račun Džemata i dao detalje kako može biti kontaktiran. Kad ga je misionar sahib pitao za šta je bio ovaj veliki iznos on je rekao da je bio u Švicarskoj tri mjeseca i da je iznos za njegovu članarinu za tri mjeseca. Misionar sahib je rekao da tromjesečna članarina ne iznosi toliko. Ovaj Ahmadi musliman je rekao da je boravio u nekoj zemlji tri mjeseca prije dolaska u Švicarsku gdje nije bilo Džemata i zato je platio također za ove mjesece. Pakistanac Ahmadi musliman koji radi u Švicarskoj obećao je platiti 5,000 Švicarskih franaka. Nadao se da će primiti posebni dodatak koji je planirao upotrijebiti za svoje lične potrebe ali kad se približilo vrijeme za plaćanje članarine, on je platio obećani iznos za članarinu a napustio je svoje potrebe. Allahovom milošću, na kraju je posebni dodatak koji je primio bio 10,000 Švicarskih franaka, što je poslužilo  za njegove lične potrebe i također je dao doprinos za Vakf e džedid. Misonar sahib iz Benina piše kad je mualim došao da skuplja Tahrik e džedid članarinu, jedan Ahmadi musliman je platio 3,100 u lokalnom novcu i rekao da će dati više ako bude imao neki dodatni prihod. Uskoro poslije toga je nazvao mualima i platio još 7000. On je rekao da je istog dana kad je platio 3,100 za članarinu došao  neki pacijent da ga vidi i platio ogroman iznos za uslugu. Na početku je pacijent platio 34,000 ali je onda uzeo natrag 3000 za svoje putne troškove. Zato je ovaj Ahmadi osjećao da mu je Allah uzvratio desetorostruko od onog što je on dao za članarinu. Misonra sahib iz Liberije piše kako je u toku njegovog obilaska u selo jedan dječak od osam godina obavljao za njega neke sitne poslove, ponudio mu vode i vodio brigu o njegovom koferu itd. Misionar sahib je bio zadovoljan i dao dječaku pet Liberijskih dolara kao poklon. Kasnije kad je misionar sahib objasnio stvarne vrijednosti Tahrik e džedid članarine, isti dječak je ustao i rekao da i on također želi platiti i platio je pet dolara koje mu je misionar dao. Vidjevši ovo, druga djeca su tražila od svojih roditelja da im daju novac tako da i oni mogu platiti članarinu. Jedan novi Ahmadi musliman iz Kirgistana zaradio je 66 dolara kad je proslavljana stogodišnjica Halifata u 2008. godini i dao 44 dolara za fond ovog jubileja. On je na dan isplate došao pravo u misonarsku kuću i dao novac koji je obećao. Rekao je da nije prvo otišao kući jer bi novac bio potrošen. Poslije kratkog vremena našao je drugi posao i sad je njegov prihod 770 dolara. On se također pridružio programu Oporuke. Kad se pridružio programu Oporuke rečeno mu je da sada njegova članarina treba biti jedna desetina prihoda. On je odgovorio da je svakako plaćao taj iznos otkad je dao zavjet bai’ata. Jedan vrlo iskrena Ahmadi gospođa iz Kirgistana dala je zavjet bai’ata prije godinu dana ali nije platila članarinu. Kad je bila obaviještena o ovome kontaktirala je lokalnog predsjednika i rekla da ga hitno želi vidjeti. Predsjednik je rekao da ima neke druge obaveze ali je gospođa insistirala da ga mora odmah vidjeti. Kad se srela s predsjednikom platila je 15,000 Kurgistanskog novca. Predsjednik je bio iznenađen zbog ove ogromne sume ali je ona objasnila da je ovo obuhvatalo njenu godišnju članarinu kao i članarine za ostale programe. Zatim je Huzur najavio novu godinu Vakf e džedid i rekao da ulazimo u 55. godinu ovog programa. Allahovom milošću ukupni doprinosi prema izvještajima koji su do sada primljeni, s tim da neke Afričke zemlje kasne sa izvještajima, je 4,693,000.00 funti. Ovaj iznos je za 510,000 funti viši od prošlogodišnjih doprinosa. Elhamdolillah. Uprkos strašne situacije u Pakistanu oni su zadržali svoje prvo mjesto u Vakf e džedid doprinosima. Da Allah blagoslovi i njih i njihov imetak i čuva ih u Svojoj zaštiti i utočištu od svakog zla. SAD je na drugom mjestu. Huzur je rekao da iako se po izvještajima koji su primljeni ranije, mislilo se da će VB uzeti drugo mjesto ali konačni izvještaji pokazuju da je SAD ostavila VB malo iza sa razlikom od 11,000 funti. Porast doprinosa u VB je izvanredan i iznenađujući. Da Allah blagoslovi sve one koji su dali doprinos za Vakf e džedid. Ovdje također finansijksa situacija nije dobra i tu su drugi troškovi, pažnja je usmjerena na gradnju džamija, pa ipak je tu izvanredan porast i u Tahrik e džedid i u Vakf e džedid doprinosima i ovo pokazuje da oni sada razumiju značaj: ‘…ukoliko ne budete trošili od onog što volite…’ Da Allah uveća njihove vrline također i isto tako sve druge džemate u svijetu. Leđna ženska organizacija u VB je platila veliki dio u ovome. Njihov porast u Tahrik e džedid bio je ogroman kao i u Vakfi džedid, da Allah nagradi sestre i mlade djevojke. Njemačka je na trećem mjestu iza nje slijedi Kanada, Indija, Australija, Indonezija, Belgija i Švicarska. U terminima porasta u lokalnom novcu položaji su kako slijedi: Indija, Belgija, Australija, VB i Indonezija. Po doprinosima po glavi mjesta su: USA, Švicarska, VB, Belgija i Ireland. Huzur je rekao da izgleda da je USA stigla do tačke da njihov položaj ne može biti bolji ukoliko ne bude veći broj ljudi koji daju doprinose ali postoji prostora za popravljanjem u VB i njihov položaj se može popraviti. Među Afričkim nacijama položaji su kako slijedi: Gana, Nigerija, Mauricijus , Burkina Faso i Uganda. Ove godine je bio porast za više od 90 hiljada davaoca doprinosa za Vakf e džedid ali još ima prostora za poboljšanje.  Huzur je rekao da je tražio od Afričkih zemalja da se poprave u ovom pogledu i uključe nove Ahmadi muslimane u program u svjetlu uputa Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da trebaju nastojati i uvećati broj davaoca doprinosa čak i ako su doprinosi mali. Gana treba nastojati napornije u terminima većeg broja davaoca doprinosa kako im je Huzur prije naložio. U Pakistanu na prva tri mjesta su: Lahor, Rabva i Karači. U USA na prva tri mjesta su: LA Inland Empire, Silicon Valley, Detroit, Chicago i Seattle. U VB na prvih deset mjesta su: Raynes park, New Malden, Worcester park, Fazl Mosque, Weast Croydon, Birmingham West, Leamington Spa, Mancester South, Gillingham i Southhall. Prvi pet oblasti u VB su: South Midlands, London, Islamabad i Middlesex. U Kanadi su položaji kako slijedi: Peace Vullage, Rexdale, Weston South, Woodbridge i Edmonton. Također: Weston South, Peace Village South, Weston North, Durham i Hamilton North. Neki položaji u Indiji su: Kerala, Tamil Nadu, Jammu Kašmir, Andra Pradesh, Karnataka, Pundžab, Orissa, Uttar Pradesh, Maharashtra i Delhi. Huzur je molio Allaha da blagoslovi one koji su revno učestvovali u Vakf e džedid proglamu i da blagoslovi njihov imetak. Da Allah osposobi sviju da naprave veće žrtve u budućnosti i da također blagoslovi njihove žrtve. Da Allah također obilato blagoslovi fondove Džemata. Imajući u vidu globalnu finanasijku krizu samo je Božija milost da Džemat nastavlja sa svim svojim planovima i završava ih i u stanju je da pravi dalje planove, bez ovoga ništa ne može biti od koristi. Zato je Huzur rekao da trebamo učiti dove u obilju da fondovi Džemata budu blagoslvoljeni. Na kraju je Huzur najavio da je umro ugledan poet Džemata i starješina, Abdul Mannan Naheed sahib čiju će dženazu u odsustvu Huzur klanjati poslije džume  namaza. On je umro 1. januara 2012. i imao je 93 godine. Bio je ugledan poet koji je napisao duboke poeme i ghazals. Služio je u vojnom odjeljenju računovodstva. Bio je nježna, ponizna osoba. Ohrabrivao je mlađe pjesnike i bio vrlo uljudna osoba. Mnogo puta je posjetio VB da učestvuje u moša’ira (poetsko sijelo). Bio je predana osoba, redovan u tahadžud namazu. Njegova poslušnost halifatu bila je prvog reda. Da Allah uzdigne njegov položaj. Njegova žena je umrla prije njega i on nije imao djece ali je iza sebe ostavio usvojenog sina. Da Allah osposobi ovog usvojenog sina da nastavi služiti Džemat.