Tražite Allahov oprost, pokajte se i tražite Njegovu zaštitu

Kratki sadržaj

Huzur je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeće ajete: (Upozorava) da ne obožavate nikog osim Allaha. Ja sam vam od Njega onaj koji upozorava i donosi radosne vijesti; i da tražite oprost od Gospodara svoga, da se s pokajanjem Njemu okrenete. On će vam  dati lijepu opskrbu do određenog vremena. I On će pokloniti Svoju blagodat  svakome koliko je zaslužan. A ako se okrenete od toga, onda se ja zaista bojim za vas kazne Velikog dana. (11:3-4) Huzur je rekao da je danas uznemirenost svuda u svijetu u jednom ili drugom obliku. To je rezultat toga što čovjek zaboravlja svrhu svog stvaranja, to jest, naklonjenost prema obožavanju Boga i nastojanju da stekne Njegovu blizinu. Zaista, Božija blizina se ne može postići bez obožavanja Boga-bez ibadeta. Objašnjavajući, Huzur je rekao da ibadet (obožavanje Boga) ne zahtijeva samo obavljanje pet dnevnih namaza. Ibadet uključuje obavljanje namaza s dužnom brigom i usrdnošću nego također uvjetuje da u svakoj stvari imamo Allaha u vidu i činimo napor da sebe natopimo u Božijoj boji. To iziskuje slijeđenje blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. u svakoj stvari i također uljučuje držanje u vidu Božijih atributa i nastojanje da ih posvojimo na ljudskom nivou. Za ovo je također neophodan čovjekov najveći napor da ispuni dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. Praktikovanje ovih aspekata čini mumina (vjernika) onim ko izvršava dužnosti obožavanja Boga. Objašnjavajući bit Kur’anskih učenja, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘…Vi ne smijete obožavati nikoga osim Allaha…’ Istina je da je ibadet (obožavanje Boga) stavrni razlog za stvaranje ljudi. Baš kao što je rečeno na drugom mjestu: A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju. (51:57) Istinsko obožavanje je kad čovjek uklanja svu tvrdoću i iskrivljenost (pokvarenost) i pravi teren svog srca tako čistim kao što zemljoradnik čisti svoje polje…kao što je losion za oči/surma budu samljeveni  izuzetno fino tako da se mogu satviti u oči.  Slično tome, stanje obožavanja je kad je teren srca oslobođen od pijeska, šljunka i prevrtljivosti i tako bude čisto kao da utjelovljuje čistu dušu. Ako ogledalo bude očišćeno na ovaj način možemo vidjeti u njemu i ako je tlo tako obrađeno, sve vrste plodova rastu u njemu. Zato, ako čovjek, koji je stvoren da obožava Boga, čisti svoje srce i ne ostavlja nikakvog pijeska, šljunka ili prevrtljivosti da ostanu u njemu, u njemu će se moći vidjeti odraz Allaha.’ Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: ‘Ovo je razlog da ne odustajete do takvog vremena dok svoje srce oslobodite pijeska i šljunka i napravite ga čistim kao ogledalo i izuzetno fino kao surma.’ Objašnjavajući ovo, Huzur je rekao da trebamo neprestalno nastojati da dostignemo takvo stanje. S ciljem da zaštitimo sebe od nereda oko nas i da tražimo Allahovu milost, potrebno je da se s iskrenošću povežemo sa Allahom. Većina ljudi nisu direktno upleteni u zlo ili nered ali okolina utječe na njih na jedan ili drugi način i podsvjesno postanu dio prijestupa. Izrazit primjer ovoga je proganjanje Ahmadi muslimana širom svijeta, pogotovu u Pakistanu. Ljudi koji nemaju čak nikakvog znanja o Ahmadijatu ovjeravaju dokumenta koji upotrebljavaju prost jezik protiv Obećanog Mesije a.s. Umjesto Allaha, obožavanje takvih ljudi podsvjesno je  usmjereno na postizanje blizine svjetskih ljudi. Iskvarenost u religiji razara ispunjavanje dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. Ovo se događa u historiji religije. Kad se jednom iskvarenost pojavi u religiji, Allah šalje Svoje poslanike da poprave ljude, koji direktno uzbunjuju ljude prema obožavanju Boga. Tako je Allah poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. i kroz njega poučio putevima obožavanja Boga. On je bio savršen čovjek koji je upio Božije atribute do najvišeg stepena, koliko je ljudski moguće da ih upije. Allah je naredio da primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. bude blagoslovljeni uzor za nas da slijedimo i to je put da spoznamo Boga. Ovo nije jednostavno značilo da je njegov namaz bio obožavanje, zapravo je njegova svaka riječ i svaki postupak bio obožavanje Boga. I tako je religija usavršena sa Šerijatom koji mu je bio objavljen. Međutim, Allah je također proglasio da će se, kao u ranija vremena kad su se tokom vremena ljudi okrenuli od osnova religije, ovo također dogoditi u islamu. Iako je Časni Poslanik s.a.v.s. bio zadnji poslanik koji je donio zakon i više neće biti nikakvog vjerskog zakona poslije njega, pa ipak će se dogoditi takvo stanje i kad ono dostigne svoju najgoru tačku, u potčinjenosti njemu doći će njegov istinski i revni poklonik da ponovo utemelji religiju u svijetu. On će objasniti stvarnost ibadeta (obožavanja) i on će ovo uraditi zbog svoje potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Nažalost, ogromna većina muslimana ovo ne razumiju. Huzur je rekao kao što naprijed spomenuti ajet kaže: Ja sam vam od Njega onaj koji upozorava i donosi radosne vijesti (11:3) Časni Poslanik s.a.v.s. je bio Upozorivač onda i ostaje do ovog dana. Njegova era će trajati do Sudnjeg dana i on i dalje upozorava i opominje ljude. Huzur je objasnio da ‘Upozorivač’ nije  neko ko samo upozorava ljude, zapravo on također opominje ljude da izbjegavaju ono što je loše. Naprimjer, ako osoba uprkos verbalnog izgovaranja kalimei šehadeta (proglasa muslimanske vjere) ne praktikuje sve aspekte religije, u gubitku je. S jedne strane, radosne vijesti su u dolasku onoga koji je bio obećan da će doći u kasnije doba da pomogne sticanje blizine Bogu i pouči putevima obožavanja Boga. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Istina je da čovjek ne može postići ovaj cilj bez pomoći osobe čiste prirode. Zato je Allah dž.š. radi ovog aranžmana i upotpunjenja poslao savršen uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. i onda započeo trajni slijed njegovih istinskih nasljednika tako da Braham svećenici koji nisu imali svijesti o svom kraju mogu biti opovrgnuti. Dokazana je činjenica da će mlada osoba koja nije iz zemljoradničke porodice posijeći i zelenilo kako plijevi (čisti). Slično tome, duhovna obrada zemlje ne može biti urađena na savršena način ukoliko osoba nije pod uputom i vodstvom savršene osobe, koja je upotpunila sve stepene sijanja, navodnjavanja i plijevljenja. Ovo objašnjava da čovjek treba savršenog duhovnog učitelja. Bez savršenog duhovnog učitelja, obožavanje od strane čovjeka je kao nerazboritog i nesvjesnog dijeteta koje sjedi na polju i siječe zelenilo, dok u sebi pretpostavlja da plijevi. Nikada nemojte pretpostavljati da ćete naučiti načine ibadeta (obožavanja) sami od sebe. Sigurno ne; ne mogu se naću putevi potpunog i uredanog udubljivanja u Božijim atributima dok poslanik ne pouči. Tako se prirodno rađa pitanje kako ovaj teški zadatak može biti ispunjen? Sam Allah je dao njegovo rješenje.’ Objašnjavajući, Huzur je dodao, istighfar je rješenje koje je Bog dao, i Huzur je također rekao da je u ovo doba i zauvijek nasljednik Časnog Poslanika s.a.v.s.  Obećani Mesija a.s. kojeg je Allah također nazvao Khatamul Hulafa (pečat svih halifa). Bog sigurno upućuje one koji se zauzmu u iskrenom istighfaru i nastoje da ispune dužnosti obožavanja Boga ako slijede istinskog nasljednika. Drugi ajet citiran na početku hutbe poučava putevima istighfara: i da tražite oprost od Gospodara svoga, da se s pokajanjem Njemu okrenete. On će vam  dati lijepu opskrbu do određenog vremena. I On će pokloniti Svoju blagodat  svakome koliko je zaslužan. A ako se okrenete od toga, onda se ja zaista bojim za vas kazne Velikog dana. (11:4)   Huzur je objasnio da istighfar ispire duhovno propadanje ali to zahtijeva stalnost. Stvarni istighfar je u pokajanju onih osjećaja s kojima Bog nije zadovoljan.  Ovo vodi stanju ‘okretanja Njemu’ i tako čovjek postiže blizinu Bogu. Istinski istighfar ne sačinjava tek riječi. Osoba treba da nastoji i promijeni svoje unutrašnje ‘ja’ i ovo je ono što postiže blizinu Bogu i proizvodi duhovne i svjetske koristi i osoba bude primalac Božijih blagoslova. U svjetlu ovog ajeta, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Zapamtite, muslimanima su date dvije stvari: jedna za postizanje jačine i druga za praktično pokazivanje jačine koja je stečena. Istighfar je za postizanje jačine. On je također nazvan traženje pomoći. Sufi su rekli da fizička jačina i snaga budu potaknuti i unaprijeđeni kroz vježbe, na isti način je istighfar duhovna vježba. Kroz to duša stiče jačinu i srce postiže čvrstinu. Onaj ko želi jačinu treba činiti istighfar.’ (Bit islama, tom II, str. 246) Obećani Mesija a.s. je također rekao da kroz istighfar čovjek nastoji da potisne i prekrije one osjećaje i misli koji čovjeka drže dalje od Boga. Prema tome istighfar znači da osoba savladava ove otrovne materije koje napadaju i nastoje da unište čovjeka i nakon što je izbjegao zapreke puta koji vodi primjeni Božijih naredbi, osoba zapravo prakticira ove naredbe. Obećani Mesija a.s. je rekao da je Bog stavio dvije vrste stvari u čovjeku: jedna koja je upravljana šejtanom a druga koja je protudoza/ljekovita. Kad je čovjek ohol i uobražen (umišljen) i ne koristi ljekovitu materiju, negativna materija postaje dominanatna u njemu. Međutim, kad čovjek ima vrlo ponizno i krotko mišljenje o sebi i osjeća da ima potrebu za Božijom pomoći, Bog stvara u njemu poticaj kroz koji njegova duša bude smekšana i teče, i ovo je ono što se mislilo istighfarom. To jest, nakon što je našao jačinu, čovjek savladava otrovne materije. Objašnjavajući, Huzur je rekao da se razmekšavanje i tok duše  ne postižu tek verbalnim izgovaranjem istighfara. Umjesto toga, istighfar treba poteći iz srčanih emocija koje teku u suzama iz očiju u Božijem prisustvu; ovo je istighfar. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ukratko, to znači da ostanemo čvrsti u ibadetu (obožavanju). Prvo se pokoravajte Poslaniku s.a.v.s., drugo uvijek tzražite pomoć od Boga. Jeste, prvo tražite pomoć od svog Gospodara. Kad je data jačina, okrenite se Bogu.’ Objašnjavajući dalje, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Istighfar i Teuba (pokajanje) su dvje odvojene stvari. S jedne tačke gledišta, istighfar ima prednost nad pokajanjem, toliko da je istighfar pomoć i jakost koji su dobiveni od Boga a pokajanje znači stajanje na vlastitim nogama. To je Božiji način kad osoba traži pomoć od Boga, On daje snagu i s tom snagom molilac stoji na vlastitim nogama i tako posjeduje sposobnost da čini dobro, koje je nazvano ‘okretanje Bogu’. Ovo je prirodni slijed toga. Za one koji traže određeno je da trebaju tražiti pomoć od Boga u svakom stanju. Dok tražilac ne stekne jakost od Boga, on ništa ne može uraditi. Jakost za pokajanje bude postignuto kroz istighfar. Ako nema istighfara, sposobnost pokajanja umire. Ako, prema tome, istighfar slijedite pokajanjem, rezultat će biti kao što je izloženo u ajetu: On će vam  dati lijepu opskrbu do određenog vremena. (11:4). Ovo je Božiji put, kojim će oni koji istighfar slijede pokajanjem postići svoje poštovane stepene. Svaki osjećaj ima svoje granice unutar kojih postiže svoje visoke stepene; ne može svako biti poslanik ili Vjerovjesnik ili Istinit (Sidik) ili Svjedok (Šehid). (Bit islama, tom II, str. 245) Obećani Mesija a.s. dalje kaže da svako ko traži postiže stepene u skladu sa svojom mogućnošću i ovo je to što ajet: I On će pokloniti Svoju blagodat  svakome koliko je zaslužan (11:4) označava. Međutim, ako osoba posjeduje dodatnu i veću sposobnost, Allah će mu dati dodatno u njegovim duhovnim nastojanjima/vježbama. On je rekao da Allah ne lišava nikoga onoga što mu pripada. Zatim je Huzur naveo neke izvještaje sa duhovnih skupova počašćenih prisustvom Obećanog Mesije a.s. Jedanput je neka osoba pitala Obećanog Mesiju a.s. o posebnoj dovi (vazila). Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Izgovaraj obilato istighfar. Čovjek ima samo dva stanja: on ili ne čini nikakav grijeh ili ga Uzvišeni Allah spašava od lošeg kraja grijeha. Zato oba ova značenja treba imati na umu kad izgovaramo istighfar. Prvo se od Uzvišenog Allaha traži prekrivanje prošlih grijeha a drugo od Boga tražimo sposobnost da budemo zaštićeni od budućih grijeha. Međutim, istighfar nije ispunjen tek verbalnim izgovaranjem; on treba biti iz srca. Također je važno učiti dove na svom vlastitom jeziku u toku namaza.’ Jedanput se neki čovjek pojavio u društvu Obećanog Mesije a.s. i rekao da ima određene pogreške (mahane), posjetio je mnoge Pirove (askete) ali nije ostao uvjeren o bilo kojem od njih za dugo vremena. Rekao je također da ima mahanu ogovaranja, da nije bio naklonjen ibadetu i da ima mnoge druge nedostatke. Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Ja razumijem da je tvoj stvarni problem nestrpljenje. Ostatak su posljedice toga. Kad čovjek nije nestrpljiv u svojim svjetskim stvarima i čeka na rezultate strpljivo i sa nepokolebljivošću, zašto on onda pokazuje nestrpljenje u prisustvu Boga? Da li zemljoradnik posije svoje sjeme i počne misliti o žetvi u jednom danu? Ili čim je dijete rođeno želi da naraste i pomaže mu? Ne postoje nikakvi predmeti i primjeri takvog srljanja i žurbe. Onaj ko želi da bude tako nagao vrlo je glupav. Osoba koja može vidjeti svoje mahane kao mahane treba sebe smatrati sretnim, inače šejtan pokazuje loša djela i nemoralne postupke u dobrom i prelijepom svjetlu. Tako, trebate napustiti svoje nestrpljenje i tražiti mogućnost od Uzvišenog Allaha sa strpljenjem i stalnošću i tražiti oprost za svoje grijehe. Ne postoji ništa osim ovoga. Osoba koja dolazi Božijim ljudima želeći da oni puhnu u njega i poprave ga, želi da vlada Bogom, dok ovome trebaju prići pokorno. Ukoliko osoba ne ostavi sve svjetske moći, ništa ne može biti postignuto. Kad bolesna osoba ide doktoru navodi mnoge probleme, ali doktor prepoznaje i daje dijagnozu za stvarni problem i počinje njegovo liječenje. Slično tome, tvoj problem je nestrpljenje. Ako to izliječiš, ako Allah htjedne drugi problemi će također otići. Naša vjera je da čovjek nikada ne treba izgubiti nadu u Uzvišenog Allaha i treba nastaviti tražiti do zadnjeg daha. Ukoliko čovjek dovede svoje strpljenje i traženje do ove granice, on ne može biti uspješan. Uzvišeni Allah je Moćan i ako On želi On može učini osobu uspješnom odmah…postoje dvije vrste bolesti: jedna je mastafi (direktna) a druga je muktalif (drugačija). Mustafi bolest je ono što ima očit bol i čovjek je zabrinut o njenom izlječenju ali nema nikakve brige za mukhtalif bolest. Slično tome, neki grijesi su zamjetljivi dok su drugi nezamjetljivi za čovjeka. Zato je potrebno da čovjek uvijek bude zauzet u istighfaru. Kakva je korist u odlaženju na grobove? Uzvišeni Allah je poslao Časni Kur’an za reformu. Da je Božiji zakon bio da reformiše (popravi) puhanjem, zašto bi Časni Poslanik s.a.v.s. trebao izdržati toliko proganjanja trinaest godina u Meki? On je mogao imati utjecaj preko Abu Đehela. Ostavimo Abu Đehela, Abu Talib je čak imao ljubav prema Časnom Poslaniku. Ukratko, nestrpljenje nije dobro. Ono može voditi uništenju.’ Jedanput je neka osoba tražila dove u pogledu svog duga i Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Izgovaraj obilato istighfar. Ovo je metod za čovjeka da izbjegne žalost. Istighfar je ključ napretku.’ Huzur je dodao da će jedino onaj istighfar koji je iskren otključati vrata napretka. Jedanput je neka osoba tražila dove da ima djecu i Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Mnogo uči istighfar. To briše grijehe i Uzvišeni Allha također daje potomstvo. Zapamtite, vjerovanje je vrlo važno. Bog Lično pomaže onu osobu koja je savršena u vjerovanju.’ U drugom primjeru je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Čovjek treba izgovarati istighfar za zaštitu protiv slabosti. Istighfar djeluje da izbjegnemo kaznu grijeha kao što zatvorenik plati kaznu da osigura svoje oslobađanje.’ U drugom primjeru je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Neophodno je da se čovjek uvijek zauzme u istighfaru i teubi da ne bi loša djela prešla granice i navukla srdžbu Uzvišenog Allaha. Kad Uzvišeni Allah gleda na nekoga sa Svojom milošću, On često usadi ljubav te osobe u srca. Međutim, kad zla čovjeka prijeđu granice, njegova osuda je odlučena na nebesima i u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha srca ljudi budu otvrdnuta prema njemu. Pa ipak, čim se ta osoba okrene Božijem pragu s istighfarom i teubom i traži utočište, potajno bude pokrenuta obzirnost i da niko ne spozna, sjeme ljubavi za tu osobu bude posijano u srcima ljudi. Ukratko, formula istighfara i teube je ispitana i isprobana i ne ne zataji.’ Danas su loša djela ljudi ovog svijeta stvorila uznemirenost. One vođe koji su zamišljali da su miljenici masa najgori  u očima masa i tu su znakovi da je neminovna smjena onih koji su još smatrani ljubimcima. Ove promjene u vladama potječu iz uznemirenosti širom svijeta koje su stvorile dalji nered. Mi trebamo obilato moliti Allaha da spasi svijet od nereda. Istighfar pomaže u ispunjavanju ciljeva ibadeta Allahu, i osposobljava osobu da ispunjava dužnosti prema Bogu i dužnosri prema ljudima, to ojačava vezu s onim koji je poslan od Boga i tako spašava čovjeka od uznemirenosti ovog svijeta i od Božijeg nezadovoljstva, to čuva osobu na putevima koji vode Božijoj blizini i to također ispunjava lične potrebe osobe i izvodi ga iz problema. Čovjek postaje primalac bezbrojnih Božijih blagoslova kroz istighfar. Allah nas je blagoslovio da smo prepoznali Imama ovog doba koji nas je uputio o ibadetu, traženju Božije blizine i kako da nakupimo Njegove blagoslove. S ciljem da isitnski okoristimo od ovoga trebamo neprestalno zauzeti u istighfaru. Da nas Allah sve osposobi da tako činimo.