Život Poslanika II Istinski Tevhid
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao događaje iz života Časnog Poslanika (savs) koji su odražavali njegovu odanost jedinstvu Boga.
Čvrstoća Časnog Poslanika (savs) protiv pripisivanja partnera Bogu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u prethodnim hutbama detaljno opisao događaj tokom osvajanja Meke kada je Časni Poslanik (savs) uništio idole koji su zauzimali Časnu Kabu.
To je učinio kako bi Mekkanlijama pokazao uzaludnost i beskorisnost idola koje su obožavali. To je imalo domino efekat, a istaknuti idoli širom Meke, poput Manata, Uzze i Suve, također su uništeni.
Stanovnici Taifa obožavali su istaknutog idola zvanog Lat. Stanovnici Taifa zatražili su od Časnog Poslanika (savs) da se ovaj idol ne uništava tri godine; međutim, Časni Poslanik (savs) to nije mogao prihvatiti.
Zatim su zatražili da se idol ne uništava godinu dana; međutim, Časni Poslanik (savs) je ponovo odbio. Konačno, zatražili su da se idol ne uništava mjesec dana, kako bi ljudi i dalje mogli prihvatiti islam, ali da se slabi i neobrazovani ne bi distancirali vidjevši da se idol kojeg su obožavali odmah uništava.
Međutim, Časni Poslanik (savs) ipak nije dozvolio da se to dogodi i osigurao je da se kip odmah uništi. Poslanikova (savs) odanost Božijem Jedinstvu i čast koju je imao prema njemu nisu dozvolili da taj kip ostane ni trenutka više.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) naredio da se sve osim Allaha, što je postalo predmet obožavanja, uništi. Nažalost, danas veliki broj muslimana i dalje pada ničice pred grobove i umjesto da traže pomoć od Boga, traže pomoć pozivajući one koji su sahranjeni u tim grobovima.
Nema sumnje da se Časni Poslanik (savs) suočio s moćnim i dobro naoružanim narodom Meke kako bi održao jedinstvo Boga i konačno oslobodio Časnu Kabu od 360 idola koji su se tamo nalazili. Nadalje, Časni Poslanik (savs) poduzeo je veliku borbu da čvrsto uspostavi jedinstvo Boga u srcima ljudi.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) podučavao i obučavao svoje ashabe vodeći računa o najsitnijim detaljima, što je rezultiralo činjenicom da je bilo nemoguće da kod tih ashaba postoji čak i najmanji nagovještaj pripisivanja partnera Bogu.
To je uključivalo podučavanje ashaba da ne pretjeruju čak ni u hvali Časnog Poslanika (savs). Zabilježeno je da je Časni Poslanik (savs) uputio muslimane da ne pretjeruju u hvali njega, kao što su kršćani pretjerali u hvali Isusa (as).
Časni Poslanik (savs) je rekao da je on samo Božji sluga, pa kada govore o njemu, trebaju reći da je on Božji sluga i Njegov Poslanik.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) čuo hazreti Omera (ra) kako se kune svojim ocem, na što je Časni Poslanik (savs) rekao da je Bog zabranio zaklinjanje svojim precima.
Ako se neko treba kleti nečim, onda se treba kleti Bogom; u suprotnom, treba šutjeti. Časni Poslanik (savs) nije mogao podnijeti ni nagovještaj da se nešto postavlja kao partner Bogu.
Upozorenje protiv osuđivanja vjere drugih
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su jednom prilikom neki ashabi pred Časnog Poslanika (savs) iznijeli hipotetički scenario u kojem su se našli licem u lice s nevjernikom u borbi, a nevjernik bi ih trebao udariti mačem i odsjeći im ruku.
Zatim bi se nevjernik sakrio iza drveta i rekao da prihvata islam radi Allaha. U tom slučaju, da li bi ipak trebali ubiti tog čovjeka? Časni Poslanik (savs) je rekao da u takvom slučaju nevjernik ne bi trebao biti ubijen.
Jedan ashab je pitao: Čak i ako je to rekao nakon što mu je odsjekao ruku? Časni Poslanik (savs) je rekao da ako čovjek izgovori vjeru u Jednog Boga, onda ne smije biti ubijen.
Jer ako bude ubijen, musliman koji ga je ubio bi pao na rang tog istog nevjernika prije njegovog ispovijedanja vjere, dok bi se on uzdigao na rang muslimana.
Ovo je bilo izvorno učenje Časnog Poslanika (savs), ali danas su u Pakistanu Ahmadije izložene najokrutnijim zločinima od strane takozvanih muslimanskih hodža. Oni koji slijede ove hodže trebaju se probuditi i obratiti pažnju.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se jednom, tokom bitke, dogodilo da je ashab udario nevjernika kopljem i ubio ga, čak i nakon što je ovaj brzo izjavio da vjeruje u Jednog Boga.
Kada je događaj skrenuo pažnju Časnog Poslanika (savs), on je upitao ashaba da li je ubio čovjeka uprkos njegovoj izjavi o vjeri u Jednog Boga?
Ashab je odgovorio potvrdno, ali je također rekao da je ovaj čovjek izrazio svoju vjeru samo iz straha od mača. Časni Poslanik (savs) je rekao da je trebao otvoriti čovjekova prsa i pogledati u njegovo srce da vidi koje su mu prave namjere.
Časni Poslanik (savs) je nastavio ponavljati ovo ashabu, do te mjere da je ashab rekao da bi volio da je baš tog dana prihvatio islam i tako izbjegao nezadovoljstvo Časnog Poslanika (savs).
Važnost izbjegavanja suptilnog širka
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) rekao da se najviše boji za svoj narod suptilnog širka [pridruživanja partnera Bogu]. Ashabi su pitali šta je suptilni širk. Časni Poslanik (savs) je rekao da je to hvalisavost, razmetanje.
Na Sudnjem danu, Bog će reći onim ljudima koji su se hvalili da trebaju otići kod onih ljudi pred kojima su se hvalili i vidjeti mogu li pronaći neku nagradu kod njih umjesto toga.
Dakle, Časni Poslanik (savs) je učio da se hvalisavost drugima u nadi da će zaraditi njihovu naklonost također svodi na pridruživanje partnera Bogu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je objavljen sljedeći Kur'anski ajet:
“Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s nepravdom ne miješaju – oni su ti za koje će biti mir, i oni su upućeni.” (Kur'an, 6:83)
Ashabi su zabrinuto rekli Časnom Poslaniku (savs) da svako, na ovaj ili onaj način, čak i nesvjesno čini nepravdu. Tada je Bog objavio još jedan ajet u kojem je rekao:
“Zaista je širk velika nepravda.” (Kur'an, 31:14)
Dakle, Bog je objasnio da je pripisivanje partnera Bogu teška nepravda koja se mora izbjegavati čak i u njenim najsuptilnijim manifestacijama.
U svom komentaru Sahih al-Buhari, hazreti Valiullah Šah (rh) objašnjava da nepravda (zulm) znači pogrešno postavljanje ili zloupotrebu nečega sa njegovog odgovarajućeg mjesta ili upotrebe.
U objašnjenju nevjerovanja (kufra), pripisivanje partnera Bogu se smatra najvećim oblikom nevjerovanja. Slično tome, objašnjenje nepravde (zulm) pokazuje da je pripisivanje partnera Bogu najveći oblik nepravde. Ovo su fini detalji i aspekti o kojima svaka osoba treba razmisliti i koristiti to razmišljanje za analizu vlastitog stanja.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Imam Buhari objasnio istinsko vjerovanje kao ono što je potpuno čisto i oslobođeno bilo kakvog oblika povezivanja partnera s Bogom, te dopunjeno dobrim djelima.
Ovo je standard koji je Časni Poslanik (savs) podučavao. Stoga je zabilježeno da je Časni Poslanik (savs) objasnio da je Bog rekao: „Osoba koja me poriče poriče zagrobni život, a osoba koja kaže da je Bog imao sina efektivno proklinje Boga, dok je Bog Nezavisan i Samodovoljan.“
Četiri vrste širka i uspostavljanje istinskog jedinstva s Bogom
Hazreti Halifa (aba) citirao je Obećanog Mesiju, Hazreti Mirzu Ghulama Ahmada (as), koji u objašnjenju 112. sure Časnog Kur'ana piše :
„Treba primijetiti koliko je sažeto u ovoj kratkoj izjavi pokazano da je Biće Stvoritelja slobodno od svake vrste povezanosti. Povezanosti mogu biti četiri vrste.
To mogu biti u pogledu broja, ranga, porijekla ili djelovanja i posljedice. U ovoj suri je proglašeno da je Bog slobodan od povezanosti sa svim ovim vrstama. Jasno je stavljeno do znanja da je On Jedan po broju, a ne dva ili tri;
On je Tražitelj svih; On je sam Samopostojeći, dok je sve ostalo uvjetno i smrtno i uvijek ovisi o Njemu; i On je, što znači da nema sina koji može tvrditi da je Njegov partner; i On je, što znači da nema oca s kojim bi dijelio Njegovu moć; i On je, što znači da niko ne može biti Njemu ravan u Njegovim djelima da bi tvrdio da je partner s Njim iz tog razloga.
Dakle, jasno je stavljeno do znanja da je Svemogući Bog slobodan od povezanosti bilo koje od četiri vrste i da je Jedan, bez suradnika.“ (Suština islama, tom 1, str. 86)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) imenovao nekoga za vođu pohoda i kad god bi predvodio svoj odred u namazu, uvijek bi učio 112. Suru Časnog Kur'ana.
Po povratku s pohoda, ovo je prijavljeno Časnom Poslaniku (savs). Časni Poslanik (savs) im je rekao da pitaju zašto je to učinio. Čovjek je odgovorio da je to učinio jer ovo poglavlje nabraja atribute Milostivog Boga i da je uživao u njegovom učenju.
Časni Poslanik (savs) im je rekao da obavijeste čovjeka da, budući da je volio Božje jedinstvo, Bog voli njega zauzvrat.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da slično tome, Hazreti Anas bin Malik (ra) prenosi:
„Bio je jedan čovjek od ensarija koji ih je predvodio (u namazu) u džamiji Kuba. Svaki put kada bi im trebao proučiti suru tokom namaza, počinjao bi učenjem ‘Recite On je Allah, Jedini’ dok ne bi završio, a zatim bi učio drugu suru s njom.
To je radio u svakom rekatu namaza. Njegovi ashabi su razgovarali s njim i rekli: ‘Prouči ovu suru. Trebao bi je ili proučiti ili je ostaviti i proučiti drugu suru.’
“ Rekao je: „Neću je ostaviti. Ako želite da vas ja vodim, onda ću to učiniti, a ako vam se ne sviđa, onda ću vas ostaviti.“ I smatrali su ga najboljim među njima i nije im se svidjela pomisao da ih neko drugi vodi.
Pa kada im je Poslanik (savs) došao, obavijestili su ga o tome šta se dogodilo, a on je rekao: „O taj i taj! Šta te sprječava da radiš ono što su ti rekli tvoji ashabi? Zašto učiš ovu suru na svakom rekatu?“
Rekao je: “O Allahov Poslaniče! Zaista ga volim.” Pa je Allahov Poslanik (savs) rekao: “Tvoja ljubav prema njemu će te uvesti u Džennet.”
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) proglasio 112. Suru Časnog Kur'ana (El-Ihlas), koje ističe jedinstvo Boga, trećinom Časnog Kur'ana.
To ne znači da ovo poglavlje predstavlja tačno trećinu ukupnog teksta Kur'ana, ali baca svjetlo na važnost njegove poruke. Ovo poglavlje pokazuje da su u svijetu trebala postojati dva velika poremećaja:
1. Pripisivanje partnera Bogu
2. Potpuno i otvoreno odbacivanje Božijeg postojanja. Ovo poglavlje u potpunosti razbija i opovrgava oba ova poremećaja.
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
„Znajte, dakle, sigurno da se sigurnost Tevhida može postići samo putem Poslanika, kao što je naš Časni Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njemu, uvjerio ateiste i pagane Arabije u postojanje Svemogućeg Boga pokazujući im hiljade nebeskih znakova.
Čak i do danas, istinski i savršeni sljedbenici Časnog Poslanika (savs), predstavljaju te znakove ateistima. Ono što je zaista istina jeste da, sve dok osoba ne posmatra žive moći Živog Boga, šejtan ne napušta njegovo srce, niti istinski Tevhid ulazi u njega, niti se može sa sigurnošću uvjeriti u postojanje Boga. Ovaj čisti i savršeni Tevhid se postiže samo putem Časnog Poslanika (savs).“ (Filozofija Božije objave, str. 140-141)
Značaj Dana obećanog Mesije (as)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da u ovom dobu, kada ne samo da su sile Jedžudža i Medžudža odvraćale od vjere u Boga, već je, nažalost, čak i među muslimanskim svijetom, jedinstvo Boga izgubljeno. Upravo iz tog razloga Bog je poslao Obećanog Mesiju (as) da oživi istu poruku Božijeg jedinstva koju je donio Časni Poslanik (savs).
Kao Ahmadije, možemo opravdati našu zakletvu odanosti Obećanom Mesiji (as) samo kada istinski i čvrsto podržavamo jedinstvo Boga. 23. mart obilježava se Dan Obećanog Mesije (as).
Moramo imati na umu da, kako bismo istinski bili sljedbenici Obećanog Mesije (as), ne samo da trebamo održavati programe u spomen, već moramo ispuniti cilj zbog kojeg je došao, uspostavljanjem i održavanjem jedinstva Boga u našim domovima, društvima i svijetu u cjelini.
Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah osposobi muslimane da prepoznaju Obećanog Mesiju (as) kako bi prihvatili jedinstvo Boga i probili Dedžalove sile Jedžudža i Medžudža.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Preneseno da je Časni Poslanik (savs) rekao: „Allah, blagoslovljen neka je i Uzvišeni, rekao je: ‘O sine Ademov!
Zaista, sve dok si Mene prizivao i u Mene se nadao, Ja sam ti opraštao, uprkos svemu što ti se moglo dogoditi, i ne bih se ljutio. O sine Ademov!
Kad bi tvoji grijesi dosegli oblake na nebu, pa si tražio oprost od Mene, Ja bih ti oprostio i ne bih se ljutio. Dakle, sine Ademov! Kad bi Mi došao s grijesima gotovo velikim kao Zemlja, a zatim Me sreo ne pripisujući Mi ništa, Ja bih ti došao s oprostom gotovo jednakim njemu.'“
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
Učenje Časnog Poslanika (savs) je da se grijesi uklanjaju tvrdnjom da:
“Nema nikog dostojnog obožavanja osim Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik.”
Istina je da će onaj ko vjeruje u Boga kao Jednog bez suparnika i da je Muhammed, odabranik (savs), poslan od istog Svemogućeg Jedinstvenog, nesumnjivo postići spasenje ako umre u toj vjeri.
Nema spasenja pod nebom kroz samoubistvo bilo koga, i niko ne može biti luđi od onoga ko tako misli. Ali vjerovati u Boga kao Jednog bez suparnika i toliko Samilosnog da je Svojom velikom milošću, kako bi spasio svijet od zablude, poslao Svog Poslanika čije je ime Muhammed, odabranik (savs) je doktrina pridržavanjem koje se tama duše uklanja, a ego zamjenjuje vjerovanjem u Božje Jedinstvo.
Na kraju, moćni uzlet Jedinstva širi se po cijelom srcu i nebeski život počinje na ovom svijetu. Kao što primijetite da dolaskom svjetlosti tama nestaje, na isti način, kada sjajni odraz “Nema boga osim Allaha” padne na srce, mračne strasti ega nestaju.
Suština grijeha je u tome što postoji previranje u strastima ega, čijem popuštanju se osoba naziva grešnikom, a značenje izraza “Nema boga osim Allaha”, koje je izvedeno iz njegovih različitih značenja u arapskom leksikonu, jeste da nema nikoga koga treba željeti, voljeti, obožavati ili slušati osim Allaha.
Sada je očigledno da je ovaj koncept potpuno suprotan stvarnosti grijeha i njegovom istinskom izvoru. Ako osoba s iskrenošću svog srca uspostavi ovo značenje u svojoj duši, onda će nužno svaki suprotan koncept biti istjeran iz njenog srca, budući da suprotnosti ne mogu opstati zajedno.
Kada se strasti ega isključe, to je stanje koje se naziva istinska čistoća i istinska pravednost. Svrha drugog dijela vjerovanja, to jest, vjerovati u Božijeg Poslanika, jeste da se vjera može uspostaviti i u Božijoj Riječi, jer je neophodno da osoba koja ispovijeda da želi postati poslušan Božiji sluga vjeruje u Božije zapovijedi; a vjerovanje u Božije zapovijedi nije moguće bez vjerovanja u onoga kroz koga su zapovijedi prenesene. Ovo je istinsko značenje vjerovanja.’ (Suština islama, tom 2, str. 289-291)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je Časni Poslanik (savs) ujutro dovio: ‘Stigli smo do jutra nakon izvorne religije islama, tvrdnje o Božijem jedinstvu, religije našeg Poslanika Muhammeda i obreda našeg oca Ibrahima, koji je bio hanif i nije bio jedan od mušrika.’
Ovo je samo jedna dova među mnogima koje je Časni Poslanik (savs) učio u svakoj prilici u životu, a koja je bila jasan odraz njegove stalne pažnje prema Bogu i Njegovom jedinstvu.
Časni Poslanik (savs) nikada nije propustio priliku da primjerom i podučava o Božjem jedinstvu. To je bilo do te mjere da čak i protivnici Časnog Poslanika (savs) i njegovi klevetnici prihvataju da je on bio istinski predan Bogu.
Čak je i francuski historičar koji je bio kritičan prema Časnom Poslaniku (savs) morao potvrditi da nikada nije vidio predanost Bogu na isti način kao što je on to vidio tokom života Časnog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je upravo ta strastvena odanost jedinstvu Boga dovela do toga da se Časni Poslanik (savs) smatra savršenim čovjekom. Njegova misija je bila da uspostavi, podučava i širi cijelom svijetu jednu poruku: jedinstvo Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da čak i posljednja poruka Časnog Poslanika (savs) njegovom narodu prije njegove smrti nije bila da ga učini predmetom obožavanja i da mu se pripisuju partneri, kao što su sljedbenici prethodnih religija činili sa svojim poslanicima.
Časni Poslanik (savs) je rekao da mu se to ne bi svidjelo, zapravo, ako ga neko učini predmetom svog obožavanja, onda će ga njegova duša prokleti.
To je stepen do kojeg je, čak i u svojim posljednjim riječima, Časni Poslanik (savs) bio zabrinut da osigura izbjegavanje bilo kakvog oblika pridruživanja partnerima Bogu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da, kao oni koji su prihvatili Istinskog Slugu Časnog Poslanika (savs), koji nas je uputio ka razumijevanju istinskog jedinstva Boga kako ga je učio Časni Poslanik (savs), naša je dužnost da održavamo istinsko jedinstvo Boga u današnjem svijetu. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da nam to omogući.
Produbljivanje nesloge u svijetu i apel za dove
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ratni uslovi u današnjem svijetu nastavljaju pogoršavati. Amerika i Izrael su odlučni da uspostave svoju moć nad svijetom, posebno nad muslimanskim svijetom.
Premijer Izraela je, kada je počeo rat u Palestini, rekao da će potpuno promijeniti lice arapskih zemalja na svjetskoj mapi. To je njihov krajnji cilj. Muslimanski svijet mora shvatiti u kojem smjeru ide ova situacija i mora se ujediniti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje izvještaji o Pakistanu koji pokušava posredovati u postizanju mira između Irana i Amerike. Neke frakcije unutar Irana su se usprotivile ovome, a neke u Iranu su otišle toliko daleko da su tvrdile da Pakistan pokušava pomoći onim snagama koje žele napasti Iran.
Pakistan je to negirao; ipak, neprijatelj nastoji iskoristiti ovaj nesklad. Postoji velika potreba za dovom. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah osposobi sve da se istinski dove u ovom pogledu i da se muslimanski svijet ujedini.