Život Poslanika II Pohod na Tebuk
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti prepričavati događaje vezane za pohod na Tebuk. Hazreti Halifa (aba) je rekao da su tom prilikom i žene prinosile žrtve koje su mogle.
Prinosile su finansijske žrtve poklanjajući svoj nakit Časnom Poslaniku (savs). Međutim, to nije bilo sve. Svi muslimani su bili izuzetno zabrinuti za zaštitu Časnog Poslanika (savs) od bilo kakve štete, uključujući i žene. Stoga su pozvali svoje muškarce da idu uz Časnog Poslanika (savs) u ovoj bitci.
Jedan ashab, koji je otišao na neki zadatak, vratio se kući kada je Časni Poslanik (savs) napuštao Medinu sa svojom vojskom. Ovaj ashab se vraćao kući nakon što je neko vrijeme bio odsutan i želio je vidjeti svoju ženu.
Dok se približavao svojoj kući, vidio je svoju ženu kako sjedi u dvorištu. Kada joj je prišao da je pozdravi, ona ga je odgurnula.
Zbunjen, upitao je zašto se tako ponaša prema njemu kada su se ponovo ujedinili nakon duge razdvojenosti. Odgovorila je, pitajući ga kako je uopće mogao pomisliti na pokazivanje naklonosti u vrijeme kada se Časni Poslanik (savs) suočavao s ozbiljnom opasnošću?
Rekla je da prvo treba otići i ispuniti svoju dužnost,a zatim se brinuti o bilo kakvom iskazivanju naklonosti. Stoga je ashab odmah uzjahao svoju jahaću životinju i pridružio se muslimanskoj vojsci.
Područja posjećena na putu do Tebuka
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema predajama, Časni Poslanik (savs) stigao u Tebuk nakon otprilike 15 do 22 zaustavljanja usput. Kasnije su džamije osnovane na raznim mjestima gdje se Časni Poslanik (savs) zaustavljao usput do Tebuka.
Ta mjesta uključuju Dhu Hushub, Faifu, Dhu al-Marvah, Rukah, Vadi al-Kurrah, Said, Hijr, Sadr Haudah, Dhu al-Jifah, Šik Tarah, Al-Batrah, Ala, Dhat al-Khitmi, Ahdar, Dhat al-Zira, Thaniah al-Diran i Tebuk.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom, usput, zabilježeno daje Časni Poslanik (savs) zaspao noću i probudio se sljedećeg jutra kada je sunce počelo izlaziti. Časni Poslanik (savs) je podsjetio Bilala (ra) da mu je rekao da ga probudi za jutarnji namaz.
Bilal (ra) je odgovorio da je i njega obuzeo san. Časni Poslanik (savs) je zatim naredio vojsci da krene, a nakon nekog vremena, zaustavio se da obavi jutarnji namaz, a zatim nastavio putovanje sve dok sljedećeg dana nije stigao u Tebuk.
Savjet Časnog Poslanika (savs) po dolasku u Tebuk
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se, po dolasku u Tebuk, Časni Poslanik (savs) obratio muslimanima rekavši da je Božija Knjiga najveća istina i da je pravedna riječ najčvršća.
Rekao je da je najbolja vjera ona Ibrahima (as), najbolja praksa praksa Muhammeda (savs), najuzvišenija riječ je sjećanje na Allaha, Časni Kur'an je najbolja pouka, a najbolja djela su ona koja se rade s čvrstim uvjerenjem, dok su najgora novotarije.
Najbolja uputa je ona poslanika, a najbolja smrt je šehidska. Najbolja djela su korisna; najbolja uputa je ona koja se slijedi. Najgore sljepilo je sljepilo srca.
Zatim je Časni Poslanik (savs) rekao da je veća ruka bolja od manje ruke, manja količina koja je dovoljna bolja je od veće količine koja vodi do nemara, najgore pokajanje je ono koje se učini neposredno prije smrti, a najveća sramota će biti na Sudnjem danu.
Časni Poslanik (savs) je rekao da će neki ljudi zakasniti s klanjanjem džuma-namaza, a drugi će biti rijetki u sjećanju na Allaha. Rekao je da je među najvećim grijesima laž, najveće bogatstvo bogatstvo srca, najveća opskrba pravednost, najveća inteligencija strah od Allaha, najbolja riječ je ona koja uspostavlja sigurnost u srcima; sumnja je nevjerovanje, naricanje je neznanje, nepoštenje je vatra džehenemska, neukusna poezija je od šejtana, a alkohol je piće grijeha.
Časni Poslanik (savs) je nastavio davati upute muslimanima o raznim drugim stvarima. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) također davao upute u raznim prilikama tokom putovanja u Tebuk.
Jednom je Časni Poslanik (savs) rekao da su najbolji ljudi oni koji jašu svoje životinje ili pješice idu u službu Allahu, dok su najgori oni koji uče Božiju Knjigu, ali ne napuštaju svoje neznanje i ne djeluju u skladu s njim.
Pisma Časnog Poslanika (savs) vođama i mirovni sporazumi s raznim plemenima
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je, kada je Časni Poslanik (savs) stigao u Tebuk, poslao pismo rimskom caru Herakliju, koji je bio u Homsu.
Kada je Heraklije pročitao pismo, naredio je glasniku da se vrati i obavijesti Časnog Poslanika (savs) da ga prihvata; međutim, nije mogao napustiti svoje carstvo.
Čak je poslao i nešto novca. Kada je Časni Poslanik (savs) obaviješten o ovom odgovoru, rekao je da Heraklije nije rekao istinu.
Zabilježeno je da su dva pisma poslana Kosroesu; jedno u kojem ga pozivaju da ne sprječava svoj narod da prihvati islam, a drugo poslano kasnije, pozivajući ga da prihvati islam.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, kada je Časni Poslanik (savs) stigao u Tebuk, vođe u okolnim područjima postali uplašeni, a oni koji su nekada kovali zavjeru protiv Časnog Poslanika (savs) sada su se bojali vlastitog opstanka. Predstavili su se Časnom Poslaniku (savs), tražeći mirovne sporazume.
Na primjer, vođa Aile, područja blizu Tebuka, zatražio je mirovni sporazum od Časnog Poslanika (savs), i shodno tome, Časni Poslanik (savs) je naredio da se sastavi sporazum kako bi se osigurala sigurnost stanovnika Aile i okolnih područja. Mirovni sporazum je također sklopljen sa stanovnicima Mekne, koji su pretežno bili Jevreji. Zatim su sklopljeni sporazumi sa Jarvom i Azruhom, koji su se nalazili blizu Tebuka, osiguravajući njihovu sigurnost i zaštitu.
Pohod hazreti Halida bin Velida (ra) prema Ukajdaru bin Abdilu Maliku
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u vezi s pohodom na Tebuk spominje i pohod koji je predvodio Hazreti Halid bin Velid (ra) prema Ukaidaru bin Abdil Maliku.
Časni Poslanik (savs) poslao je Hazreti Halida (ra) u Redžepu, 9. godine po Hidžri, sa 420 ljudi prema Daumah el Džandalu, tvrđavi i gradu između Sirije i Medine, udaljenom 400 kilometara od Tebuka.
Ukaidar je bio vođa plemena Benu Kinda i bio je kršćanin. Bog je obavijestio Časnog Poslanika (savs) da će noću izvesti na ispašu svoje životinje i da ga muslimani tada trebaju uhvatiti i dovesti Časnom Poslaniku (savs).
Stoga, dok se Halid bin Velid (ra) približavao tvrđavi, ugledao je Ukaidara vani, baš kao što je Časni Poslanik (savs) rekao da će biti. Muslimanska vojska se približila i zarobila Ukaidara, dok se Ukaidarov brat borio i na kraju je ubijen.
Hazreti Halid (ra) je ponudio Ukaidaru mir i zaštitu odvodeći ga Časnom Poslaniku (savs), pod uslovom da osigura muslimansku pobjedu nad Daumah al-Jandal, na što je Ukaidar pristao.
Uz garanciju mirovnog sporazuma, Ukaidar je pristao otvoriti vrata tvrđave za Hazreti Halida (ra). U ovom pohodu, muslimani su dobili 2.000 deva, 800 zarobljenika, 400 oklopa i 400 kopalja.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Ukaidar predstavljen Časnom Poslaniku (savs) dok je nosio križ i svilenu odjeću. Ugledavši Časnog Poslanika (savs), poklonio se pred njim, ali Časni Poslanik (savs) mu je naredio da to ne učini.
Ukaidar je oslobođen, a Časni Poslanik (savs) je s njim sklopio mirovni sporazum, u kojem se također spominje da je Ukaidar prihvatio islam. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tokom Tebuka zabilježeno da je jedan ashab preselio i ukopan je u Tebuku.
Drugi ashabi su željeli da i oni budu ukopani u Tebuku na način na koji je ukopan ovaj ashab. Jedan ashab prenosi da je vidio Časnog Poslanika (savs), Hazreti Ebu Bekra (ra) i Hazreti Omera (ra) kako kopaju mezar za ashaba koji je preselio. Časni Poslanik (savs) je sišao u mezar, dok su mu Hazreti Ebu Bekr (ra) i Hazreti Omer (ra) predali tijelo rahmetlije.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, dok je bio u Tebuku, melek Džibril (as) došao Časnom Poslaniku (savs) i obavijestio ga da je drugi ashab, Muavija Muzani (ra), preselio u Medini i rekao da Časni Poslanik (savs) treba da obavi dženazu-namaz.
U viziji, Časnom Poslaniku (savs) je prikazan Muavija Muzani kako leži na krevetu koji se podigao, i vidio je redove meleka dok je obavljao dženazu. Časni Poslanik (savs) je upitao kako je ovaj ashab postigao ovaj status.
Džibril (as) je odgovorio da je to zbog njegove ljubavi prema suri Ihlas, 112. poglavlje Časnog Kur'ana. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da se, kada je bio u Tebuku, Časni Poslanik (savs) konsultovao sa ashabima o daljem napredovanju.
Ashabi su odgovorili da bi mu se pridružili ako je Časni Poslanik (savs) dobio naredbu od Boga da napreduje.Časni Poslanik (savs) je rekao da da je bio upućen od Boga, ne bi se s njima konsultovao o tom pitanju.
Hazreti Omer (ra) je sugerirao da Rimljani imaju ogromne vojske i da ih je samo prisustvo Časnog Poslanika (savs) u Tebuku uplašilo, te da bi se trebali vratiti do sljedeće godine, a u međuvremenu napraviti daljnje planove.
Zabilježeno je da se Časni Poslanik (savs) složio da se vrati u Medinu i krenuo nakon što je ostao u Tebuku 20 dana. Zabilježeno je da je Časni Poslanik (savs) proveo ukupno dva mjeseca izvan Medine. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje o povratku Časnog Poslanika (savs) u Medinu u budućnosti.
Dove za mir u svijetu
Hazreti Halifa (aba) je još jednom pozvao na dove za Ahmedi muslimane u Bangladešu, gdje hodže i protivnici Ahmadijata stvaraju problem. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah zaštiti sve Ahmedi muslimane od zla ovih hodža i protivnika. Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za Ahmadi muslimane Pakistana; neka ih Allah zaštiti.
Postoji velika potreba za dovama. Ahmedi muslimani se moraju mnogo usredotočiti na dove. Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za Palestince koji bivaju ubijani uprkos sporazumima o prekidu vatre. Neka se Allah smiluje.
Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za Afriku, gdje u nekim zemljama vlade nanose nepravdu, dok u drugima teroristi nanose štetu koja zatim utječe i na Ahmedi muslimane. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah uspostavi mir i sigurnost širom svijeta. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećeg člana koji je preselio:
Dženaza
Muhammad Hussain, sin Muhammada Ismaila iz Rabve, Pakistan.Iza njega su ostali supruga, tri kćerke i četiri sina. Jedan od njegovih sinova, Muhammad Umran, je imam u Nigeru i nije mogao prisustvovati očevoj dženazi zbog svojih dužnosti na terenu.
Drugi sin, Muhammad Lukman, također je predan životu. Muhammad Hussain je redovito postivao i obavljao dove, te je posjedovao mnoge vrline. Bio je u prvim redovima prinošenja finansijskih žrtvi. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i podari strpljenje njegovoj porodici, posebno njegovom sinu, koji nije mogao prisustvovati dženazi.