Svemogući Allah nam je dao takvog Poslanika koji je bio najbolji od vjernika, najbolje obaviješten i pečat poslanika. Slično tome, njemu je objavljena knjiga koja je sažetak knjiga i pečat knjiga. Tako da se poslanstvo završilo na Poslaniku Muhammedu koji je konačnost (krajnost) poslanika. Ali ono se nije završilo kao što se zatomi nečije grlo. Takav kraj nije vrijedan ponosa. Završetak poslanstva na poslanstvu Muhammeda s.a.v.s. znači da su se atributi poslanstva prirodno završili na njemu. Ova su razna čuda koja su pojedinačno bila data poslanicima od Adema a.s. do Isaa, sina Merjeminog sva bila skupljena u osobi Časnog Poslanika s.a.v.s. Prema tome je Časni Poslanik s.a.v.s. automatski postao zaslužan titule konačnosti poslanstva. Slično tome se zbir učenja, upute i znanja koji se nalaze u prethodnim knjigama završio s objavom Časnog Kur’ana. Ovako je Časni Kur’an proizašao da bude Najbolja/Konačna Knjiga.