Tražite Allahovu Jedinstvenost kroz Poslanika s.a.v.s.

Kratki sadržaj

Prošla hutba petkom bila je bazirana na izlaganju o razumijevanju Časnog Kur’ana Obećanog Mesije a.s, Kur’anskih naredbi i Božije Jedinsvenosti koje je bilo zbog odlike njegove potpune predanosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Ovo je zato što se ni Božija Jedinstvenost ne može razumjeti bez posredstva Časnog Poslanika s.a.v.s. niti znanje o Časnom Kur’anu. Zato je neophodno da poslije razumijevanja koncepta La ilahe ilellahosoba mora razumjeti koncept Muhammedu resulullah. Zaista Časni Poslanik s.a.v.s. je bio istinsko utjelovljenje razumijevanja La ilaha ilallah. Danas je Huzur predstavio neke isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. o Božijoj Jedinstvenosti, njenoj stvarnosti i kako osoba može istinski biti nazvana muvahid (vjernik Jednog Boga).

Tumačeći suru Al-Nas Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Ja želim objasniti da je u ovoj suri Svemogući Bog prvo rekao: Rabbinnas ‘Gospodar ljudi’ i onda je rekao: Malikinnas ‘Vladara ljudi’ i u zaključku je rekao: Ilahinnas‘Gospodara ljudi’ koji je stvarni cilj čovjeka i šta on traži. Ilahi označava Jednog Koji je vrijedan obožavanja, koji je naumljen i tražen. La ilaha ilallah Muhamadur Rasulullahoznačava da osim Allaha niko nije vrijedan obožavanja, nije naumljen i nije tražen! Isitnska Božija Jedinstvenost je da se niko ne smatra vrijednim hvale i slave osim Uzvišenog Allaha.’ (Ruadad Jalsa, Ruhani Khaza’in, tom 15, str. 618)

‘Božija Jedinstvenost bude istinski shvaćena kad je jedino Njegovo Biće centralna tačka svih želja i težnji, i sredstvo (lijek) za sve bolesti. Ovo se mislilo izrazom La ilaha ilallah. Sufi su riječ Ilahi razumjeli da znači Voljeni, Jedan Koji je naumlen i vrijedan je obožavanja. Ukoliko se osoba u cjelosti ne drži ovoga, u njemu ne mogu biti usađeni ljubav i veličanstvenost islama.’

Obećani Mesija a.s. je rekao o izvanrednosti učenja islama:

‘Mulsimanima je data Božija milost kroz islam kakav je donio Časni Poslanik s.a.v.s. Koje god  viđenje osoba uzme, muslimani imaju svaki razlog da budu ponosni i radosni. Bog muslimana nije kamen, drvo, životinja, zvijezda ili mrtva osoba; naprotiv to je Svemogi Bog Koji je stvorio nebesa i Zemlju i sve što je između njih; Koji je Živi, Samodoržavani i Sveodržavajući. Poslanik muslimana je Časni Poslanik s.a.v.s. čije se poslanstvo proteže do Sudnjeg dana. Njegovo poslanstvo nije beživotno, zapravo njegovi plodovi i blagoslovi su svježi i mogu se naći u svakom dobu i svjedočanstvo su njegovoj istinitosti u svakom dobu. Zato, Bog je također pokazao ove dokaze, dobrobit i blagoslove u sadašnjem dobu i dao dokaz njegovog poslanstva slanjem Obećanog Mesije i njegova poruka je za cijeli svijet. Rečeno je: ‘Reci: O ljudi! Uistinu sam ja Vjerovjesnik svima vama od Allaha..’ (5:159) i također je rečano: ‘A Mi tebe nismo poslali osim kao milost svim svjetovima’ (21:108). Knjiga data muslimanima je tako uvjerljiva i određena da: ‘… u koju nema sumnje …’ (2:3) i ‘U njima (listovima knjige) je bilo učenje koje ostaje čvrsto i drži čvrsto’ (98:4) i ‘… u njoj su čvrsti ajeti (odlučnog značenja)..’ (3:8) i ona je ‘… mjera..’ (42:18) i ‘bdije (čuvar)…’ (5:49). Prema tome, religija muslimana je savršena i potpuna na svaki način i dat je ovaj pečat kao potvrda: ‘…Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru…’ (5:4).

Kako je onda za žaljenje da muslimani ostaju nesretni uprkos ovome i ne uzimaju udjela u plodovima i blagoslovima savršene vjere koja je izvor sticanja Božijeg zadovoljstva. Zapravo većina njih ustali su u negiranju kad je Svemogući Bog utemeljio pokret da oživi ove plodove i blagoslove. I uzvikuju slogane ‘Ti nisi poslan …’ (13:44) i ‘ti nisi vjernik’. Zapamtite da ispovjedanje Božije Jedinstvenosti samo riječima nije ono što skuplja ove blagoslove, koji budu izazvani iz verbalnog ispovjedanja uz njegove druge zahtjeve to jest uz dobra djela. Zaista, Božija Jedinstvenost je izvanredna koju treba prihvatiti svaki istinski musliman i bogobojazna osoba, međutim ispunjenje Božije Jedinstvenosti također ima drugi aspekt a to je Božija ljubav, to jest ljubav prema Bogu.

Stvarni cilj i svrha učenja Časnog Kur’ana je da smatramo da je Svemogući Bog Jedan, bez ikakvog druga i da je On, također, Jedan u ljubavi prema Njemu. Ovo je zaista cilj učenja svakog Božijeg poslanika a.s. Baš kao što La ilaha ilallah daje učenje Božije Jedinstvenosti, ono također poučava da steknemo najvišu tačku u ljubavi Božije Jedistvenosti. I kao što sam spomenuo, to je tako lijepa fraza i puna značenja da se njen primjer ne može naći u cijelom Tevratu i Evanđeljima. Ni jedan druga knjiga u svijetu nije dala tako savršeno učenje. Ilahi znači Voljeni Koji je obožavan. Tako stvarnost islama savršeno ispunjava koncept ljubavi. Zapamtite, Božija Jedinstvenost bez elementa ljubavi je oštećena i nepotpuna.’

Obećani Mesija a.s. je rekao da je ovo standard vjernika u pogledu stvarnosti Božije Jedinstvenosti:

‘Oni koji se okreću vlastima ili traže nagrade i titule od njih u strahu su od njih kao što treba biti u strahu od Boga. Oni postaju njihovi predani obožavaoci i ovo je faktor koji isklučuje nivo Božije Jedinstvenosti i čini čovjeka udaljenim od njegovog glavnog cilja. Božiji poslanici a.s. su poučavali da ne smije biti sukoba između Božije Jedinstvenosti i svjetovnih sredstava, svako treba imati svoje mjesto i krajnji ishrod treba biti Božija Jedinstvenost. Poslanici žele da čovjeka poučavaju da je jedino Bog taj Koji daje svaku čast, udobnosti i za sve potrebe, i ako se bilo ko uzmima ravnim Njemu onda je očito da, kad se dvije moći sukobe, jedna mora biti uništena. Tako da je nužno da Božija Jedinstvenost bude utemeljena. Svjetovna sredstva se trebaju koristiti ali se ne smije smatrati da su sve i kraj svega. Božija Jedinstvenost je to što stvara ljubav prema Bogu i čovjek shvata da je sva zarada i gubitak u Božijim rukama, On je istinski Dobrotvor i svaki djelić stvari je od Njega i nema nikoga između. Kad čovjek stiče ovaj čisti stepen, on je nazvan muvahid (vjernik u Jednog Boga). Tako je ovaj stepen poštovanja Božije Jedinstvenosti da čovjek ne pravi bogove od kamenja, ljudi ili bilo čega drugog i prezire same te ideje a drugi stepen je da se ne oslanja mnogo na svjetovna sredstva. Treći stepen je gdje osoba uklanja iz ove veze svoj ego i svoje želje i negira ih. Ponekad čovjek uzima u obzir svoju sposobnost i mogućnost i pretpostavlja da je postigao takvo i takvo dobro djelo zbog svoje sposobnosti. Čovjek se tako oslanja na svoje mogućnosti i sve pripisuje tome. Čovjek postaje muvahid kad negira svoje sposobnosti (mogućnosti).

Međutim, ovdje se postavlja pitanje kako je iskustvo pokazalo da ljudi općenito čine jednu vrstu grijeha ili drugu. Neki čine velike grijehe, drugi čine obične grijehe dok su drugi upleteni u male grijehe kao što je škrtost ili licemjerstvo i druge takve grijehe. Čovjek ne može vratiti svoje svjetlo ukoliko nije slobodan od grijeha. Mnogo je naredbi koje je Uzvišeni Allah dao, i ne mogu svi preuzeti neke od njih. Na primjer hadž je obavezan za osobu koja to može priuštiti, ima siguran prolaz i obezbjedila je svoje ukućane. Ako ispuni ove i druge uvjete onda može ići na hadž. Slično tome, tu je zekat koji je obavezan za onoga ko ispunjava njegove kriterije i također se mogu napraviti promjene u namazu. Postoji jedna stvar u kojoj ne može biti promjene: La ilaha ilallahMuhammadur Rasulullah. Ovo je suština a ostalo su detalji. Božija Jedinstvenost ne može biti usavršena dok osoba ne obavlja ibadet Bogu (dok ne obožava Boga). Ovo znači da onaj ko izgovara La ilaha ilallah Muhammadur Rasulullah bude istinit u svomizgovaranju kad kroz svoju praksu dokazuje da za njega ne postoji niko drugi osim Allaha koji je vrijedan obožavanja, vrijedan da bude namjera i da bude tražen. Kad njegova vjera i praksa ovo čine očitim onda je on istinit pred Svemogućim Bogom kad ovo izgovara. Iz njegove vjere, sve materijalne stvari postaju za njega nevažne i beznačajne i on izgovara La ilaha ilallah i njen drugi dio Muhammadur Rasulullah što je kao primjer zato što primjer i ilustracija čine stvar jasnijom. Božiji poslanici a.s. dolaze kao primjeri i Časni Poslanik s.a.v.s. je bio najsavršeniji primjer odličnosti svih odličnosti jer su u njemu primjeri svih poslanika.’

Jedanput je na skupu Obećanog Mesije a.s. bilo postavljeno pitanje:  pošto Jevreizam također poučava Božijoj Jedinstvenosti šta je više islam imao ponuditi? Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Ne postoji koncept Božije Jedinstvenosti među Jevrejima; ono što oni imaju je samo čahura Božije Jedinstvenosti a samo čahura ne može biti od koristi. Stvarnost Božije Jedinstvenosti se ne može razumjeti bez razumijevanja njegovih stepeni. Nije dovoljno jednostavno izgovarati La ilaha ilallah, čak šejtan može reči ovoliko. To nije dobro ukoliko čovjek ne prakticira La ilaha ilallah. Gdje je ovaj aspekt među Jevrejima? Zaštonam ne kažete? Temeljni aspekt Božije Jedinstvenosti je da čovjek ne čini ništa protivBožije Riječi i da ni jedan njegov postupak ne smije biti oprečan ljubavi UzvišenogAllaha. To jest, on treba biti potpuno predan i sasvim zaokupljen u ljubavi prema Uzvišenom Allahu. Zato to znači: osim Uzvišenog Allaha ja ne obožavam nikoga, ja nemam nikoga Voljenog i ne smatram bilo koga vrijednim pokornosti.

Trebate zapamtiti da ima mnogo vrsta širka (pripisivanja drugova Allahu). On može biti očit i može biti skriven. Očit širk bi bio idolopkonstvo kao obožavanje kipova, drveća ili drugih stvari a skriveni širk je kad čovjek nešto poštuje (obožava) kao što obožava Uzvišenog Allaha ili kao što Ga treba obožavati. Ili voli nešto kao što voli Uzvišenog Allaha ili se toga boji ili se oslanja na to. Razmislite nad ovim, nalazi li se ovaj aspekt u cjelosti kod sljedbenika Tevrata? Znat ćete šta su oni uradili u toku života hazreti Musaa a.s. (Mozesa). Da je Tevrat (njegova učenja) bio dovoljan, njegovi sljedbenici bi sebe očistili, ali oni nisu. Oni su postali tvrdog srca (bezosjećajni) i neučtivi. Časni Kur’an je jedini koji utiče na ljudsko srce, pod uvjetom da ga ljudi slijede u onom što je očito i značajno sporedno značenje. I njegovi uzori se mogu vidjeti u svakom dobu kao čak i danas. Časni Kur’an kaže: ‘…Ako volite Allaha, slijedite mene; Allah će (onda) vas voljeti…’ (3:32). Savršena poslušnost Časnom Poslaniku s.a.v.s. osobu odvodi položaju da bude Božiji miljenik što znači da je on savršen primjer da je muvahid. Da su Jevreji bili vjenici u Božiju Jedinstvenost ne bi bilo razloga za njih da od takvog muvahid ostanu na krivom putu. Oni su trebali voditi računa da je negiranje i neprijateljstvo Pečata svih poslanika najopasnije, ali njih uopće nije bilo briga i oni su ga negirali uprkos činjenice da je njihova knjiga predskazala o njemu. Šta drugo može biti razlog za ovo osim da su od tada njihova srca otvrdla.’

Jedanput je Obećani Mesija a.s. rekao slijedeće o pogrešnom vjerovanju o hazreti Isau a.s.:             

‘U drugim religijama i među drugim ljudima ne može se naći ni primjer ni čak nagovještaj čiste promjene i čistog koncepta Božije Jedinstvenosti koju islam predstavlja. U tolikoj mjeri da je moje vjerovanje da, iako su ranije knjige također spomenule Božiju Jedinstvenost i cilj dolaska svih Božijih poslanika je bio širenje Božije Jedinstvenosti, ipak ni jedna druga knjiga ne objašnjava na način kako je Pečat svih poslanika donio Božiju Jedinstvenost i stil kojim je Časni Kur’an objasnio stupnjeve Božije Jedinstvenosti. Oni, koji se nazivaju muslimanima, pokušali su da ovu jasnu i čistu fontanu učine mračnom; šta je više ostalo u sramoćenju i kaljanju islama! Povrh svega ovoga, njihova je nesreća kad im bude predstavljen stvarni islam, kako je donio Časni Poslanik s.a.v.s., i kad bude dokazano iz Časnog Kur’ana da nisu  pravu, oni kažu da je ovo to u šta su njihovi preci vjerovali. Ja pitam, mogu li oni sebe razriješiti (odgovornosti) jednostavno govoreći tako? Ne, ne mogu. Zapravo prema Časnom Kur’anu i prema onom što je uvijek bio put (sunnet) Uzvišenog Allaha bude dokazan drugi argument što se tiče nih: kad god dođe neko određen i poslan od Boga, kad čuju negovo učenje protivnici su govorili: ‘…Mi nikada nismo čuli o nečem ovakvom među našim precima.’ (23:25)

Božija Jedinstvenost nije jednostavno izgovaranje: Ašhadu an la ilaha illalahu va ašhadu anna Muhamadar Rasulullah. Zapravo, Božija Jedinstvenost znači da Božija veličanstvenost bude usađena u srce i izvan ovoga ne bude ukorijenjena veličanstvenost ničega drugog. Svaki postupak, pokret i mirovanje trebaju biti radi Uzvišenog Allaha i jedino se na Njega treba oslanjati u svakom pogledu. Ni na kog drugog osim Allaha ne treba pogledati i oslanjati se, i ne smije biti nikakve vrste širka što se tiče Bića i atributa Uzvišenog Allaha. Ovih dana je izložena  stvarnost širka pripisivanja božanstva čovjeku i ljudi su pažljivi  o tome. Zato se kršćani u Evropi i drugim zemljama svakim danom okreću od svoje relgije. Ovo je potvrđeno u dnevnim novinama, žurnalima i posterima koji se ovdje čitaju. Niko više ne prihvata pripisivanje božanstva čovjeku. Međutim, pretjerano oslanjanje na svjetovna sredstva je vrsta širka koju mnogi ljudi ne razumiju. Na primjer zemljoradnik misli ako ne radi na svom polju neće imati žetve i neće imati sredstava za život. Slično tome, druge profesije se oslanjaju na svoje zanimanje i pretpostavljaju ako to ne budu slijedili da će život biti nemoguć. Ovo se svodi na pretjerano oslanjanje na svjetovna sredstva i proizilazi iz toga što ti ljudi ne vjeruju u moć Svemogćeg Boga. Ne samo profesija, nego čak hrana i voda o kojima ovisi život ne mogu pomoći  bez volje Svemogućeg Boga. Zbog toga, kad čovjek pije vodu treba uzeti u obzir da je Uzvišeni Allah stvorio vodu i da voda ne može biti korisna ako Svemogući Bog tako neće. Voda je korisna s voljom Svemogućeg Boga i kad Svemogući Bog hoće ista ta voda bude štetna. Jedanput je neki čovjek postio i kad je prekidao post popio je vode i čim je popio legao je jer je za njega voda djelovala kao otrov.

Bilo koji zadatak, bio to društveni rad ili neki drugi nije obećavajući ukoliko nije blagoslovljen od Boga. Potrebno je savršeno vjerovanje u moći Uzvišenog Allaha. Ko god nema ovo vjerovanje ima u sebi sklonost prema ateizmu. Prvo Bog odluči o stvarima i onda se događaju na Zemlji.

Božija Jedinstvenost nema nikakvog elementa hvalisanja u sebi. Pogledajte na vjerske učenjake, oni propovijedaju drugima ali sami to ne praktikuju i kako se sada njima uopće može vjerovati. Jedanput je neki takav učenjak dao hutbu o davanju milostinje, dobrotvornim svrhama i Božijem oprostu. Njegova žena je također bila među slušaocima. Neka žena je bila pod uticajem njegove hutbe i skinula je lančić s članka jedne noge i dala je propovjedniku. Propovjednik ju je pitao: ‘Želiš li ti da tvoja druga noga gori u Vatri?’ Žena je skinula lančić i sa članka druge noge i dala to (u dobrotvorne svrhe). Kad je propovjednik došao kući negova žena je također postupila po hutbi i željela je dati nešto za dobrotvorne svrhe ali joj je ovaj hođa rekao da su ove stvari samo za propovijedanje a ne da se po tome postupa.’

Obećani Mesija a.s. je objasnio kakav treba biti istinski vjernik koji se drži Božije Jedinstvenosti:

‘Isitnski vjernik je oslobođen brige; on samo želi da zadovolji Svemogućeg Boga i uvijek vodi računa o tome da mu se pokorava. Pošto je njegovo oslanjanje samo na Boga on nije zainteresovan za bilo koji drugi gubitak ili dobitak. Kad osoba pridružuje bilo koga Svemogoćem Bogu, on bude uhvaćen u grijesima licemjerstva i oholosti itd. Zapamtite da je ova vrsta pridruživanja otrov i negirano je u prvom dijelu La ilaha ilallah, to jest La ilaha. Kad neko nije u stanju da postupa po Božijim naredbama radi druge osobe, on na kraju toj osobi na neki način pridružuje u Božijem atributu, zato nije u stanju da postupa po Božijoj naredbi…Neke knjige sadrže iznošena o takvim primjerima. Tu je iznošenje o učenjaku koji je posjetio nekoga dok je postio i želio je da ta osoba zna da on posti. Međutim, kad ga je domaćin pitao, umjesto da otvoreno kaže da posti on je, da bi izgledalo da ima veliku samokontrolu rekao da ima opravdanje. Ukratko, mnogo je takvih skrivenih grijeha koji uništavaju čovjekovu praksu. Bogati su oholi i nabusiti što uništava njihove prakse. Kao rezultat neki siromašni/obespravljeni ljudi koji nemaju takvo mišljenje steknu duhovnu osnovu jer oholost i nabusitost čine osobu udaljenom od Božije Jedinstvenosti. Primjer licemjerstava itd. je kao glodavac koji izjeda sva dobra djela. Svemogući Bog je Najljepši ali potrebna je poniznost da bismo išli prema Njemu. Samoživa, sebična osoba koja sebi uobražava i uzvisuje se bilo to zbog svog znanja, imetka ili porijekla, bit će ostavljena iza. Zato je napisano u nekim knjigama da je među imućnim mali broj Bogu bliskih zato što oni imaju ohole msli o visokom položaju svoje porodice… Ove vrste prepreka čine da čovjek završi nesretno i lišeno, i samo je mali broj onih koji su u stanju da se ovoga oslobode. Imetak je također prepreka.’

Jedanput je Obećani Mesija a.s. bio upitan o svojoj objavi: ‘…Ti si od Mene i Ja sam od tebe.’ (Tadhkirah, str. 732, izdanje 2009.) i prigovor ljudi je bio da je to bilo oprečno Božijoj Jedinstvenosti. On je rekao:

‘… Ti si od Mene i Ja sam od tebe’ je vrlo jasno i tu ne treba biti prigovora ili kritikovanja o tome jer ja sam nastao samo milošću Uzvišeng Allaha i od Njega. To treba zapamtiti jer  je Uzvišeni Allah ponavljajući rekao u Časnom Kur’anu da je On Jedan i bez ikakvog druga. On nema ravnog u Svojoj osobi, Svojim atributima i Svojim djelima. Istina je da ne može biti savršeno vjerovanje u Božju Jedinstvenost ukoliko osoba nije oslobođena od svake vrste širka. Vjerovanje u Božiju Jedinstvenost je potpuno kad osoba vjeruje da je Uzvišeni Allah neuporediv u Svom Biću,  Svojim atributima i Svojim djelima. Neznalice prigovaraju na ovu moju objavu ali ne razumiju njenu stvarnost. Premda, uprkos ispovijedanju Božije Jedinstvenosti oni navode drugima Božije atribute, na primjer oni vjeruju da je hazreti Mesih (Isa) mogao vratiti mrtve u život i oduzeti život, i oni vjeruju da je on imao znanje o nevidljivom i da je vječno živ. Zar ovo nije širk? Ovo je opasan širk koji je uništio kršćanstvo i nesreća je za muslimane da su oni takva vjerovanja uključili u svoju vjeru. Božiji atributi koji su isključivo za Uzvišenog Allaha ne trebaju se navoditi za bilo koju drugu osobu čak ako je on poslanik ili prijatelj Bogu; slično tome niko ne smije biti uključen u Božijim djelima. Neki ljudi počinju da se toliko oslanjanju na svjetovna sredstva da zaborave Uzvišenog Allaha dok je stvarnost Božije Jedinstvenosti da treba napustiti čak nagovještaj oslanjanja na svjetovna sredstva. Nikada se ne smije smatrati da su odlike raznih stvari u njima same od sebe, zapravo treba prihvatiti da je Uzvišeni Allah stavio ove odlike u stvari. Kao što korijen za čišćenje crijeva donosi proljev i otrov ubija. Ove moći i odlike nisu bile u ovim stvarima same od sebe nego ih je stavio Uzvišeni Allah. Ako Bog ukloni ove odlike ni krorijen za čišćenje crijeva neće donijeti proljev niti će otrov ubiti. Ukratko, ne treba se neumjereno i pretjerano oslanjati na svjetovna sredstva i niko ne smije biti pridružen Božijim odlikama i djelima. Ovo je ispravno vjerovanje u Božiju Jedinstvenost i onaj ko to prakticira bit će nazvan muhad. Međutim, ako neko navodi Božije odlike i djela za nekoga drugog, onda nije važno koliko on riječima ispovijeda o Božijoj Jedinstvenosti on ne može biti nazvan muvahid. Takav muvahid se može naći čak među Arja (sektom) koji kažu da vjeruju u Božiju Jedinstvenost ali uprkos ovome oni također tvrde da Bog nije stvorio dušu i tvar i da oni nisu ovisni o Uzvišenom Allahu za svoje održavanje. Kao da su duša i materija vječni po sebi. Šta može biti veći širk od ovoga? Ima mnogo ljudi koji ne mogu razlikovati između Božije Jedinstvenosti i širka. Oni ili čine takve postupke ili imaju takva vjerovanja koja jasno u sebi imaju širk. Na primjer oni kažu da taj i taj nije bio tu mi bismo umrli ili nešto ne bi prošlo ispravno. Čovjek se ne smije oslanjati na sredstva izvan mjere i ne smije pridruživati bilo koga u Božijim odlikama i djelima.’

Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za Abdul Karim Abbas sahiba iz Sirije koji je umro 5. Maja. On je dao zavjet bai’ata 2005. ali se pridružio onima na čelu. Bio je jedini Ahmadi u svojoj porodici. Bio je vrlo predan Ahmadi musliman.