Život Poslanika II Čudo kod bitke na Jarka
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da spominje bitku kod Ahzaba s osvrtom na život Časnog Poslanika (savs).
Još jedno čudo tokom ovog perioda
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je pored čuda da je mala količina hrane blagoslovljena i postala dovoljna za veliki broj ljudi, došlo i do incidenta da je mali broj hurmi postao dovoljan za sve one koji su kopali jarak. Zabilježila je kćerka hazreti Bašira bin Sada (ra) da joj je majka dala neke hurme da odnese ocu i stričevima.
Otišla je i tražila svog oca i amidžu, i dok je prolazila pored Časnog Poslanika (savs), on je upitao šta ona ima sa sobom, na šta je ona odgovorila da nosi hurme za svog oca i amidžu. Časni Poslanik (savs) je tražio da vidi hurme i stavio ih između dva komada tkanine.
Zatim je rekao nekome da najavi da se svi okupe i jedu. Počeli su da jedu hurme, kojih je sve više bilo do te mjere da su hurme ispadale iz krpe i svi ashabi su mogli da jedu hurme. Hazreti Halifa (aba) je ispričao još jedan sličan događaj gdje je mala količina hrane bila dovoljna za sve ashabe koji su kopali rov.
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je opisao da su takva čuda u kojima je mala količina vode ili hrane bila dovoljna za mnoge, ili stavljanje ruku na nečiju ranu i ona bi počela da zacjeljuje, bila manifestacija ogromne duhovne moći Časnog Poslanika (savs).
Kopanje jarka je završeno
Časni Poslanik (savs) je rekao da je bilo nekih licemjera koji su postali lijeni u kopanju jarka, i nakon što bi malo kopali, oni bi se iskrali nazad svojim kućama. S druge strane, ako je među vjernicima ikad postojao neko ko bi morao da brine o nečemu kod kuće, oni bi tražili dozvolu od Časnog Poslanika (savs), i nakon što bi obavili svoj zadatak, odmah bi se vratili svojoj dužnosti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jarak u potpunosti iskopan tri dana prije dolaska Ebu Sufjana. Ona djeca i mladi koji su pomagali u kopanju rova dobili su instrukcije da se vrate u tvrđave u kojima su bile i žene. Međutim, oni koji su imali petnaest godina imali su mogućnost da ili ostanu tamo ili da se vrate u tvrđave. Zabilježeno je da je prije bitke Časni Poslanik (savs) imenovao Ibn Umm Maktuma (ra) za svog zamjenika.
Za Časnog Poslanika (savs), podignut je šator napravljen od kože. Zastavu Muhadžira dobio je hazreti Zeid bin Haris (ra), a zastavu Ensarija hazreti Sad bin Ubejdi (ra).
Broj muslimana koji su učestvovali u bitci
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje različite predaje o broju muslimana tokom ove bitke. Neki historičari kažu da ih nije bilo više od 900, a drugi 700, 2.000 i 3.000. Dakle, ovo su različite naracije. Hazreti Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad (ra) rješava ovu stvar vrlo mudro, i umjesto da smatra da su određene predaje lažne, on ih sve potvrđuje.
Objašnjava da je, prema predajama, broj muslimana tokom bitke na Uhudu kada su se nevjernici okrenuli i krenuli u drugi napad bio 700. Tokom dvije godine između bitke na Uhudu i bitke na Ahzabu nije bilo nijedno veće pleme. koja je prihvatila islam, pa bi bilo teško prihvatiti da je broj skočio sa 700 na 3.000.
S druge strane, također bi bilo teško prihvatiti da se broj muslimana uopće nije povećao od bitke na Uhudu uprkos svim uspjesima islama. Stoga, ono što se čini logičnim je da je broj muslimana koji su se mogli boriti u bitci bio oko 1.200 tokom bitke kod Ahzaba.
Što se tiče brojeva od 700 i 3.000, oni odražavaju različite aspekte rata. Bitka kod Ahzaba je bila tri dijela; jedan je bio kada neprijatelj još nije bio prije Medine i jarak se kopao. Djeca i žene su također mogle pomoći u kopanju. Dakle, dok se kopao jarak, broj muslimana bi bio 3.000.
Ovu teoriju podržava historija, jer je zabilježeno da su čak i djeca pomagala u kopanju rova, a onda kada je bitka trebala početi, Časni Poslanik (savs) je uputio sve one mlađe od petnaest godina da se vrate u tvrđave. Ovo pokazuje da se broj prije bitke smanjio kada je bitka počela. Dakle, kada je bitka počela, ostalo je 1.200 Muslimana.
Što se tiče broja 700, zabilježili su ga pouzdani historičari, a on se pokazuje tačnim jer je tokom bitke, kada se Banu Kuraize susreo sa vojskom nevjernika, Časni Poslanik (savs) je smatrao da je strana Medine na kojoj su bili Banu Kuraize bliže takođe potrebnoj zaštiti.
Dakle, 200 Muslimana je bilo stacionirano na jednoj postaji, a 300 Muslimana na drugoj. Dakle, kada je 500 muslimana bilo stacionirano negdje drugdje, broj od 1.200 postao je 700, čime je riješena očigledna razlika u broju muslimana zabilježena tokom bitke kod Ahzaba.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašira Ahmada (ra) koji piše o događajima nakon dolaska Abu Sufjana i njegovih plemena u blizini Medine:
”Nakon neprekidnog rada od manje-više dvadeset dana, ili u svjetlu jednog kazivanja, nakon šest dana rada danonoćno, jarak je završen. Ashabi su bili potpuno iscrpljeni kao rezultat ovog izuzetnog truda i rada. Međutim, čim je ovaj posao završen, Jevreji i idolopoklonici Arabije osvanuli su na horizontu Medine, opijeni svojim brojem i snagom, svojom vojskom i prtljagom.
Prije svega, Ebu Sufjan je napredovao prema brdu Uhud. Nakon što je pronašao ovo mjesto napušteno, krenuo je prema onom dijelu Medine, koji je bio najpogodniji za napad na grad, ali je sada bio okružen jarkom. Kada je vojska nevjernika stigla na ovo mjesto, naišavši na prepreku jarka na svom putu, svi su ostali začuđeni i zbunjeni. Stoga su bili primorani da postave logor na ravnici iza jarka.
Na protivničkom frontu, pošto je primio vijest o skorom dolasku nevjerničke vojske, Časni Poslanik (savs) je krenuo iz grada sa 3.000 muslimana i kada se približio rovu, postavio se između grada i jarka na način da je planina Sala bila iza njegovih leđa. Jarak, međutim, nije bio mnogo širok i definitivno su postojale određene oblasti odakle su jaki i iskusni jahači mogli da preskoče u grad.
Nadalje, postojali su i frontovi Medine koji nisu bili zaštićeni jarkom, a jedina barijera koja je tu postojala su bile kuće, voćnjaci i velike stijene, koje su bile neravnomjerno raspoređene. Naravno, bilo je potrebno obezbijediti ove prostore, kako bi se spriječilo da neprijatelj uništi ove domove ili u manjim grupama uđe u grad i izvrši napad nekom drugom strategijom.
Stoga je Časni Poslanik (savs) podijelio ashabe u različite odrede i postavio ih da čuvaju različite položaje na odgovarajućim mjestima na jarku i na drugim frontovima Medine. Časni Poslanik (savs) je naglasio da bilo danju ili noću, ova sigurnost ne bi trebala pasti slaba ili nepažljiva.
Na suprotnoj strani, kada su nevjernici primijetili da je zbog barijere jarka sada nemoguće voditi bitku na otvorenom polju ili izvršiti sveopšti napad na grad, opkolili su Medinu u vidu opsade i počeli tražiti mogućnosti za iskorištavanje slabijih dijelova jarka.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 463-464)
Plemena Medine prekršili su svoje obećanje sa muslimanima
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada vojska nevjernika nije uspjela prijeći jarak i napasti muslimane, Abu Sufyan i Hujejj bin Ahtab su smislili plan da podstaknu Jevreje Banu Kuraize koji su već bili unutar Medine da prekrše svoj sporazum sa Muslimani i iznutra napadnu muslimane.
U početku, poglavica Banu Kuraize nije zabavljao Hujejjja bin Ahtaba govoreći da je on već sklopio sporazum sa Časnim Poslanikom (savs).
Poglavar Benu Kuraize, Ka'b, ispričao je dobre osobine i tretman Časnog Poslanika (savs) rekavši da on nikako ne može prekršiti svoj ugovor s njim. Međutim, Hujejj je nemilosrdno insistirao i nakon nekog vremena i podsticanja, Ka'b je počeo da pada.
Pitao je šta će se dogoditi ako ne uspiju, nakon čega je Hujejj rekao da će s njima ući u njihovu tvrđavu i doživjeti istu sudbinu kao i oni. Kada su vidjeli kako se ovo stanje odvija, bilo je određenih dobrodušnih Jevreja koji su otišli i prihvatili islam.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je hazreti Omer (ra) saznao da su Benu Kuraize prekršili svoj ugovor, obavijestio Časnog Poslanika (savs) da je poslao hazreti Sad bin Muaza (ra) i hazreti Sad bin Ubejdaha (ra) da utvrdi da li je vijest istinita. Rekao je da ako oni to otkriju kao istinu, onda ne bi trebali to objaviti pred drugima, već bi to trebali diskretno ukazati Časnom Poslaniku (savs).
Međutim, ako su saznali da ugovor nije prekršen, onda bi to trebalo otvoreno da objave. Kada su shvatili da je sporazum prekršen, ukazali su na to Časnom Poslaniku (savs), koji je ostao vrlo miran i rekao da je siguran da će doći vrijeme kada će kružiti oko Kabe s ključevima u ruci, a Cezar i Kosrov će biti uništeni.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
Još jedna taktika koju je Abu Sufjan koristio bila je da je uputio Hujejj bin Ahtaba, jevrejskog poglavicu Banu Nadira, da ode do tvrđave Banu Kuraiza u velove tame noći i pokuša da preuzme Banu Kuraiza uz pomoć njihovog poglavice, Kab bin Asad.
Stoga je Hujejj bin Ahtab našao priliku i stigao u kuću Kaba. U početku je Kab odbio i rekao da “Postigli smo zavjet i sporazum sa Muhammedom [savs], i on je uvijek lojalno ispunjavao svoje zavjete i sporazume, stoga se ne mogu ponašati izdajničko prema njemu.”
Međutim, Hujejj mu je naslikao bujne zelene bašte i dao mu takvo povjerenje u neminovno uništenje islama; i predstavio svoju vlastitu odluku s takvom snagom i naglaskom da se neće vratiti iz Medine sve dok ne zbrišu islam, da se na kraju složio.
Na ovaj način, snaga Banu Kuraiza je također dodala težini na vagi koja je već bila teško izvagana na jednu stranu. Kada je Časni Poslanik (savs) primio vijest o ovoj opasnoj izdaji Banu Kuraiza, u početku je Časni Poslanik (savs) poslao Zubeira bin Al-Avama (ra) da dobije obavještajne podatke u tajnosti dva ili tri puta.
Zatim, nakon ovoga, Časni Poslanik (savs), formalno je poslao Sada bin Muaza (ra) i Sada bin Ubejdu (ra), koji su bili poglavice plemena Aus i Kazraj zajedno sa nekoliko drugih utjecajnih ashaba u obliku delegacije prema Banu Kuraizu; i striktno naloženo da, ako ima zabrinjavajućih vijesti, ne treba ih javno objaviti kada se vrate, nego treba čuvati tajnost kako ljudi ne bi bili uplašeni.
Kada su ovi ljudi stigli do stanova Banu Kuraize i prišli Kab bin Asadu, ovaj zao čovjek se suočio s njima na vrlo arogantan način. Kada su dva Sada govorila o ugovoru, Kab i ljudi iz njegovog plemena postali su zli i rekli: „Nestani! Ne postoji nikakav ugovor između Muhammeda [savs] i nas.”
Čuvši ove riječi, ova delegacija ashaba je krenula. Sad bin Muaz (ra) i Sad bin Ubejda (ra) su se tada predstavili pred Časnim Poslanikom (savs) i obavijestili ga o stanju stvari na odgovarajući način.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 464-465)
Hazreti Halifa (aba) je prokomentarisao da neki mladi čuju tvrdnje da je Časni Poslanik (savs) bio nepravedan ili okrutan prema Benu Kuraizi i pitaju zašto je to tako. Međutim, ovi incidenti pokazuju da su Banu Kuraiza prekršili svoj ugovor i da su shodno tome kažnjeni. Prema njima nije bilo nepravde ili okrutnosti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Početak Huddamul Ahmadija VB Idžtime
Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas počinje Godišnje okupljanje Ahmadija omladinskog udruženja UK. Huddam (mladi) bi trebali imati maksimalnu korist od ovog programa. Prognoza predviđa da će padati kiša i Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari svoje blagoslove i omogući da se događaj nesmetano odvija. Hazreti Halifa (aba) je rekao da tokom ovih dana Huddam treba da se trudi da poboljša svoje duhovno i moralno stanje.
Tokom ovih dana, Huddam bi se trebao usredotočiti na učenje dova koje je Hazreti Halifa (aba) savjetovao prije nekoliko sedmica, i trebali bi nastaviti s učenjem i nakon ova tri dana. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah Uzvišeni zaštiti sve od svake vrste šejtanskih napada.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u odsustvu predvoditi dženazu namaz:
Habibur Rahman Zirvi
Habibur Rahman Zirvi iz Rabwe koji je nedavno preselio. On je svoj život posvetio služenju Islama Ahmadijata. Služio je kao pomoćnik bibliotekara, a zatim nekoliko godina bio je zadužen za Halifatsku biblioteku. Trenutno je služio kao Naib Nazir Deewan. On je također služio Huddamul Ahamdiju i Ansarullahu u različitim svojstvima. Uspio je objaviti i neka književna djela.
Dobio je sina i dvije kćeri. Imao je jaku vezu sa halifatom. On bi savjesno obavljao svaki posao koji mu je dodijeljen. Uvek je radio sa pozitivnim raspoloženjem. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.
Dr Sjjed Riazul Hassan
Dr Syed Riazul Hassan koji je nedavno preselio. Nakon što je postao doktor, svoj život je posvetio služenju islama i Ahmadijata i služio je više od 20 godina u raznim afričkim zemljama, kao i u Pakistanu. Bio je veoma sposoban doktor. Uvijek je bio spreman pomoći siromašnima. Bio je odan klanjanju namaza, uključujući tahadžud (dobrovoljne molitve prije zore). Bio je veoma skroman i predan službi. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost.
Profesor Abdul Džalil Sadik
Profesor Abdul Jalil Sadiq iz Rabwe koji je nedavno preselio. Magistrirao je političke nauke nakon čega je predavao na koledžu Talimul Islam. Kasnije je magistrirao engleski jezik, a potom je predavao engleski na Talimul Islam Koledžu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i on bio jedan od njegovih učenika i da je smatrao da je učitelj pun ljubavi koji poštuje svoje učenike.
Nakon penzionisanja, posvetio je svoj život služenju Islama Ahmadijata i služio Zajednici u različitim svojstvima. Bio je veoma pobožan i uglavnom je bio tih, ali kad god je govorio, bilo je vrlo odmjereno i promišljeno. Posjedovao je mnoge sjajne kvalitete, uključujući tiho pomaganje siromašnima i potrebitima. Imao je jaku vezu sa halifatom. Veoma dobro se ponašao prema svojoj porodici.
MagistarMunir Ahmad
Magistar Munir Ahmad iz Jhanga koji je nedavno preselio. Služio je Zajednici na različitim funkcijama. Bio je veoma iskren i odan sluga Zajednice. Predavao je kao nastavnik u osnovnoj školi i ima hiljade njegovih učenika koji ga veoma poštuju. Bio je vrlo dobro povezan i uvijek bi koristio te veze za dobrobit Zajednice. Uvijek bi služio Ahmedi zatvorenicima koji su zbog svojih vjerovanja bili zatvoreni na Allahovom putu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je magistar Munir Ahmad, kada je bio u zatvoru, pružao velike usluge i zbog svojih veza sa tamničarima mogao je Hareti Halifi (aba) i drugima zatvorenim uz njega pružiti određene stvari koje obično nisu bile dostupne onima u zatvoru.
Uvijek je bio spreman da služi svim Ahmedi muslimanima, bez obzira ko su oni. Protiv njega je pokrenut i postupak za distribuciju literature o Ahmadijatu, međutim slučaj je kasnije riješen. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost.