Ljudi Izvrsnih Osobina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao:

Ashab kojeg ću danas spomenuti je Muhammed bin Maslamah Ensarija (ra). Otac mu se zvao Maslamah bin Salamah. Pripadao je plemenu Aus Ensarijsko pleme i bio je u savezu sa plemenom  Abd-Aš. Hazreti Muhammed bin Maslamah je bio poznat po titulama Ebu Abdullah, Abdur Rahman i Ebu Saida. Jevreji iz Medine očekivali su dolazak poslanika koji se  prema Musaovom predskazanju, trebao zvati Muhamed. Kad su Arapi saznali za to, neki od njih su svojoj djeci počeli nadjevati ime Muhamed.

Hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) je bio među prvim pripadnicima Islama. Prihvatio je Islam preko hazreti Musaba (ra) bin Umaira prije nego što je hazreti Sa'd (ra) Muaz prihvatio Islam. Kada je hazreti Ubejda (ra) bin Al Đarrah se preselio u Medinu, Časni Poslanik (savs.) uspostavio je vezu bratstva između njega i hazreti Muhammeda (ra) bin Maslama. U toku raznih borbi, Časni Poslanik (savs) je postavio hazreti Muhammeda (ra) bin Maslamah da nadgleda Medinu u njegovom odsustvu. Hazreti Muhammed (ra) bin Maslamah učestvovao je u bitci na Bedru i Uhadu. Tokom bitke na Tabuku, hazreti Muhammed (ra) bin Maslamah uzeo je dozvolu od Časnog Poslanika (savs) da ostane u Medini.

Hazreti Muhammed (ra) bin Maslamah bio je među onim ashabima koji su ubili Ka'b bin Ašrafa i Abu Rafi Salama bin Abu Hukaika. Obadvoica njih su bili krajnje loši u svojim ponašanjima prema muslimanima i nanošenju štete, pa su čak pokušavali pokrenuti napad na muslimane i Časnog Poslanika (savs). Poslije toga, Časni Poslanik (s.a.v.s.) je ashabima zadao zadatak da ih ubiju. Iako je Ka'b bio Jevrej po religiji, on zapravo nije Jevrej po svom porijeklu; on je bio Arap. Prihvatili su ga svi Jevreji Arabije za svog poglavicu. Kada je Časni Poslanik (savs) se preselio u Medinu, zajedno sa ostalim Jevrejima, Ka'b bin Ašraf je također učestvovao u ugovoru koji je Časni Poslanik (savs) uradio između Jevreja u pogledu međusobnog prijateljstva, mira i sigurnosti, i kolektivne odbrane. Međutim, duboko u sebi vatra zlobe i neprijateljstva počela je gorjeti u srcu Ka'ba. Nakon pobjede muslimana u bitci na Badru, Ka'b je zaključio da ova nova religija neće umrijeti sama po sebi, pa je putovao cijelom Arabijom i posticao mnoga plemena protiv islama. Iskoristio je negativnu propagandu da okrene arapska plemena protiv Islama i vratio se u Medinu. I tu je podsticao neprijateljstvo protiv  Muslimana pisajući pjesme koje su bile vulgarne prema Muslimankama. Napokon je pokušao da isplanira atentat na Časnog Poslanika (savs). Pozvao je Časnog Poslanika (savs.) na večeru u svoju kuću i sa nekoliko mladih Jevreja planirao je da ubije Časnog Poslanika (savs). Međutim, Allahovom milošću informacije su dospjele unaprijed i njegov plan je bio neuspješan.

U ugovoru koji su potpisali između stanovnika Medine po njegovom dolasku, Časni Poslanik (savs.) je bio glavni i vrhovni zapovjednik demokratske države Medine. Uz dokazane optužbe protiv Ka'ba za kršenje ugovora, pobunu, podsticanje na rat, upotrebu vulgarnog govora i plana za atentat nad Časnim Poslanikom (savs), s obzirom da je Ka'b bin Ašraf zbog njegovih zločina bio osuđen na smrt. Da bi izbjegli građanski rat kao posljedicu ove smrtne kazne, te da bi se izbjeglo krvoproliće i pokolj, Časni Poslanik (savs.) je naredio da se Ka'b ne smije javno ubiti; radije, nekoliko ljudi bi trebalo u tajnosti da nađe priliku i ubiju ga. Časni Poslanik (s.a.v.s.) naredio je ovu dužnost vjernom ashabu plemena Aus po imenu Muḥammad bin Maslamah (ra) i naglasio da osmisli strategiju i da je podjeli sa i traži savjet od Sa'd bin Mu'aza (ra) , koji je bio poglavica plemena Aus. Sa savjetnikom Sa'd bin Mu'az (ra), Muḥammad bin Maslamah (ra) uzeo je Abu Na'ilah (r.a.) i još dva ili tri ashaba i stigao do Ka’bove kuće. Pozvali su Ka'ba i rekli: “Naša vjera zahteva sadaku od nas, trenutno  nismo u najboljim okolnostima. Da li bi bio ljubazan da nam daš zajam? “. “Naravno!” rekao je Ka´b, „ali morat ćete mi  dati neki zajam.“ Muhamed (ra) je upitao: “Šta želiš?” Ova jadna osoba je odgovorio: “Ostavite svoje žene kao zalog.” Suzbijajući svoj bijes, Muḥammad (ra) je odbio, pa je Ka'b rekao: “U redu, ostavite vaše sinove.” Muḥammad (ra) je ponovo odbio i rekao, „ako ste dovoljno velikodušni, mi smo spremni da ostavimo oružje sa vama kao zalog“. Ka'b se složio, a Muḥammad bin Maslamah (ra) i njegovi drugovi otišli su s obećanjima da će se vratiti noću. Po noći, ova grupa je stigla u Ka’bovu kuću sa svojim oružjem (jer su sad mogli otvoreno da donesu svoje oružje). Kad su Kaba izveli iz njegove kuće, tokom diskusije su ga doveli na jednu stranu i konačno je Kaʻb pogubljen i pao na zemlju. Muḥammad bin Maslamah (ra) i njegovi ashabi otišli su brzo kod Časnog Poslanika (savs.) i prenijeli mu vijest o njegovom pogubljenju.

Kada su se pročule vjesti o pogubljenju Ka'ba, ljuta jevrejska delegacija je došla kod Časnog Poslanika (savs) i žalili su se. Časni Poslanik (savs) je preslušao njihove komentare i rekao: „Da li ste također svjesni zločina za koje je Kabb kriv?“ Zatim ih je Časni Poslanik (s.a.v.s.) nabrojao sa svim zlim planovima za koje je Ka'b kriv, tj. Kršenjem ugovora, podsticanjem na rat, podmetanjem, upotrebom vulgarnog govora i zavjerom atentata itd. Časni Poslanik, (savs) je rekao: „Od sad, bilo bi dobro da živite u miru i harmoniji, i ne posijete sjeme neprijateljstva, nasilja i nereda.“ Kao takav, sporazumom sa Jevrejima je uspostavljen ponovo i Jevreji su još jednom obećali da će živjeti sa Muslimanima u miru i harmoniji i da će se suzdržati od nasilja i nereda. Jevreji u svojim srcima znali su da je Kab dobio zasluženu kaznu koju je zaslužio.

Neki zapadni historičari uveliko su istrošili svoje olovke po pitanju pogubljenja Ka'b bin Ašrafa, predstavljajući ovaj incident kao neprijatnu mrlju na karakter Časnog Poslanika (savs.) Međutim, također treba imati na umu da je, u svjetlu ugovora koji je sklopljen između Muslimana i Jevreja nakon migracije, Časni Poslanik (savs) je postao glavni izvršni vođa demokratske države koja je uspostavljena u Medini. Časni Poslanik (savs) je dobio ovlast da donosi bilo koju presudu koju je smatrao prikladnom u vezi sa svim sporovima i političkim poslovima. Stoga je, u interesu domaćeg mira, Poslanik (savs) proglasio za Ka'ba dostojnim smrtnu kaznu zbog njegovog zlobnog ponašanja. Daljnja tvrdnja da je ovom prilikom Časni Poslanik (savs.) dao svojim ashabima dozvolu da lažu i varaju je apsolutno netačna i autentični hadisi odbacuju ovo. Muḥammad bin Maslamah (ra), u njegovom dijalogu sa K'abom zapravo se ništa ne može smatrati nemoralnim ili lažnim. Iako su, uzimajući u obzir temeljnu svrhu njihove misije, koristili određene riječi, koje su se mogle tumačiti na više načina, ali nije bilo druge mogućnosti. U ratnom stanju, zbog dobrog i pravednog razloga, takva blaga odstupanja od jednostavnih riječi, uopće ne mogu biti prigovorna u očima razumnog i poštenog pojedinca. U raznim hadisima se spominje da je Časni Poslanik (savs) rekao: [arapsko] Što znači: “Rat je samo obmana.” Časni Poslanik (savs.) nije odobrio upotrebu obmane u ratu, mislio je da je rat sam po sebi stvar koja obmanjuje čoveka. Znači da nije zabranjeno hvatati neprijatelja izvan straže i hvatati ih ili pokoravati ih nekom strategijom ili taktikom; a mogu postojati i različiti oblici ovih taktika.

(Mogu biti razni oblici strategija i taktika) Na primjer, utvrđeno je autentičnim hadisima da, kada bi Časni Poslanik (savs) krenuo na put, on uglavnom ne bi otkrio svoje konačno odredište. Ponekad bi, čak i ako je namjeravao otputovati na jug, na početku svog puta krenuo prema sjeveru, a zatim bi skretao prema jugu. Zatim, ako bi ga neko pitao odakle dolazi, umjesto da spominje Medinu, imenovao bi blisku ili daleku lokaciju gdje je prethodno postavljao logor, ili bi koristio neku drugu zakonitu strategiju rata. Na isti način, kao što je Časni Kur'an nagovjestio, ponekad, kako bi nadmoćali svog neprijatelja, ashabi bi se počeli povlačiti sa bojnog polja; a kad bi neprijatelj to najmanje očekivao i kad bi se njegovi redovi razrušili, ashabi bi pokrenuli iznenadni napad. Sve su to primjeri zakonite ratne taktike. Međutim, baviti se neistinom i izdajom nešto je što je Islam strogo zabranio. Kao takav, Časni Poslanik (savs) bi rekao: “U Islamu, poslije pripisivanja partnera Bogu, uskraćivanja prava roditelja, treći najveći grijeh je laž.” “Ummi Kalsum bint Akabah (r.a.) prenosi: “Postoje samo tri slučaja u kojima sam pronašla da  Časni Poslanik (savs) dozvoli upotrebu takvih izjava, koje u stvari ne predstavljaju neistinu, ali obični ljudi ih mogu tumačiti kao takve. Prvo, rat; drugo, kada se pomiruju dvije osobe koje su u sukobu jedna s drugom; treće, kada muž ili žena kažu nešto, što bi trebalo ugoditi ili zahvaliti drugom. “Ovaj hadis ne ostavlja prostora sumnji za činjenicu da vrsta taktike koja je dopuštena u ratu ne podrazumijeva neistinu i obmanu.

Bez obzira na to, ostaju neki prilozi o kojima ću govoriti na budućoj hutbi.