Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s.

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehaddeta, Euze i Sure El- Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao: U posljednjoj hutbi objasnio sam o smrtnoj kazni Ka'b bin Ašrafa koju je izvršio hazreti Muhammed bin Maslamaha (ra). Objasnio sam o tvrdnji da se u tri situacije može izreći laž je potpuno netačan i da je zasnovan na pogrešnom tumačenju hadisa.

Obećani Mesija (as) također je to jasno istakao u svojoj knjizi Nurul Kur'an, gdje on van svake sumnje pojašnjava da Islam kategorički zabranjuje laganje. Obećani Mesija (as) kaže: “Časni Kur'an smatra da lažni govor je kao idolopoklonstvo, kao što kaže Svemogući ALlah: Zato se čuvajte prljavštine idola, i čuvajte se lažnoga govora.”(22:31) I On kaže na drugom mjestu:„O vi koji vjerujete! Budite strogi u pravednosti i budite Allahovi svjedoci, iako je to protiv vas samih ili protiv roditelja i rodbine. ” Obećani Mesija (as) dalje kaže, „… u stvari, nema hadisa koji dopušta da neko laže. Činjenica je, riječi hadisa su, tj. “Ne odstupajte od istine čak i ako ste ubijeni ili ste zbog toga zapaljeni.”

Obećani Mesija (as) kaže: „Zaista, u nekim Hadisima može se naći dozvola da se koristi Taurijah; u Islamskoj terminologiji Taurijah se odnosi na izjavu koja je u obliku poređenja i izreka kako bi se stvar držala tajnom iz nekog drugog razloga, to mudre osobe mogu ispravno protumačiti, dok drugih to neće shvatiti. Taurijah, koji u doslovnom smislu nije Kizb, iako se tako može smatrati; Taurijah je dozvoljena samo pod izvanrednim okolnostima, ali uzdržavanje od Taurijaha smatra se većim moralom.” Obećani Mesija (as) dalje kaže: „U nekom Hadisu dozvola za Taurijaha može se naći kada se  koristi za pomirenje dva Muslimana, zaštitu žene od bilo kakvih razdora ili porodičnih problema i čuvanje skrivenih taktika od neprijatelja u toku rata. Međutim, ovo treba shvatiti u širem kontekstu da postoje mnogi drugi Hadisi koji sugerišu da je Taurijah u suprotnosti sa visokim standardom pravednosti i da je jasna istina mnogo bolja. “

Obećani Mesija (as) dalje kaže: „Časni Kur'an je poslao prokletstvo onima koji govore neistinu. Štaviše, govoreći neistinu postaju Šejtanski drugovi…. Ne samo da se kaže da ne trebate govoriti neistinu, već i da se odreknete društva takvih ljudi i prijateljstva sa njima. “

Sada ću nastaviti sa detaljima iz života hazreti Muhammeda (ra) bin Maslamah. Kada je Benu Nadir pokušao prevariti Časnog Poslanika (savs.) i pokušali su da ga ubiju bacivši na njega mlinski kamen, Svemogući Allah je objavio i obavijestio Poslanika (savs) o njihovim planovima. Časni Poslanik (savs.) je brzo napustio to mjesto i bio je spašen. Kasnije je Časni Poslanik (savs) poslao hazreti Muhammeda (ra) bin Maslamah kod  Jevreja kako bi im objasnio da će zbog izdaje i pokušaja ubistva biti protjerani iz Medine zbog kršenja njihovog ugovora. Jevreji su imali deset dana da se odsele.

Ovaj pokušaj ubistva Časnog Poslanika (savs.) je bio jedan u dugom nizu izdaja i spletki od strane Jevreja. Hazreti Halifatul Masih V je dao primjer izdaje Benu Kureizah. Hazreti Halifatul Masih V je rekao da, iako je to već spomenuo, ali zbog historijske važnosti, to ću opet spomenuti. Benu Kuraiza su se okrenuli protiv muslimana u toku bitke kod rova i prekršili su ugovor sa muslimanima. Kad su se muslimani vraćali iz bitke, Jevreji su umjesto pokažu stid za svoja izdajnička djela pokušali još više zapaliti situaciju govoreći vulgarnosti protiv  Časnog Poslaniku (savs.) i upućujući vulgarne riječi njegovim ženama i kćerima.

Kad je Časni Poslanik (savs)  saznao za ovo, rekao je: ‘Musa a.s je bio od njihovog roda. Ipak su mu nanijeli više patnje nego meni. “Časni Poslanik (savs), nastavio je put prema Jevrejskom dijelu grada. Jevreji su postavili odbranu i zaključali se u svoju tvrđavu. Neki muslimani sjedili su uza zid. Jevrejka je, vidjevši to, bacila kamen na njih, ubivši jednog muslimana … Kasnije, Jevreji odbijaju da prihvate presudu Časnog Poslanika (savs) o izbacivanju iz grada i moraju biti kažnjeni, u skladu sa pravilom Tevrata, na vlastiti zahtjev Sa'd bin Mu'aza, poglavica plemena Aus koje je bilo njihov saveznik.

Navodeći djela izdaje Jevreja iz Medine, hazreti Khalifatul Masih V (aba) također je objasnio pobunu koju su podstakli ljudi Hajbera. Njihov vođa Ebu Rafi osuđen je na smrt zbog njegovih djela spletki i izdaje. Časni Poslanik (savs) je bio demokratski izabrani vođa Medine i osudio je Ebu Rafija na smrt zbog njegovih teških zločina. U Hajber je poslao grupu koja je izvršila ovu kaznu, a hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) je takođe bio dio te grupe. Abdullah bin ‘Atik (ra) je ubio Ebu Rafija, koji je ušao u Dvorac. Kad je njegova supruga primjetila  to, vrisnula je. ‘Abdullah bin’ Atik (ra) je postao zabrinut da će ga drugi primjetiti zbog njene buke. Nakon toga, podigao je svoj mač da bi je ubio, ali tada se sjetio da je Časni Poslanik (savs) zabranio ubijanje žena i zato se suzdržao od toga. Nakon toga, Abdullah bin ‘Atik (ra) je pobjegao iz dvorca i obavijestio Časnog Poslanika (savs) o smrti Ebu Rafija. U slučaju ove kazne, moramo shvatiti da su muslimani tokom tog doba bili u veoma slabom stanju, okruženi poteškoćama iz svih smjerova. Bilo je to kao da se cijela zemlja ujedinila kako bi uništila muslimane. U ta delikatna vremena Ebu Rafi je podsticao različita plemena Arabije protiv Islama. Norma tog doba bila je da se svako pleme može slobodno braniti prema svojim plemenskim zakonima. Muslimani su morali učiniti sve što je bilo potrebno da se odbrane. U ratnom stanju, ubijanje neprijatelja u samoodbrani je apsolutno opravdano. Zato je u ovim okolnostima ono što su ashabi učinili se smatralo ispravnim i opreznim.

U vrijeme Hilafeta hazreti Omera (ra), Hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) je imenovan za skupljanje Zakata od plemena Đuhainah. Kad god bi halifa primio žalbu protiv prikupljača, hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) bi bio poslan da istraži stvar. Hazreti Omer (ra) uveliko je vjerovao hazreti Muhammedu bin Maslamah (ra) i poslao bi ga u različita područja da riješi teška pitanja. Nakon smrti hazreti Osmana (ra), kaže se da je hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) živio u osami i držao se dalje od bilo kakvih sukoba. Hazreti Muhammed bin Maslamah (ra) preminuo je u Madini u 43, 46 i 47 godini. poslije Hidžre u  77 godini života. Marvan bin Hakam (ra) mu je klanjao dženazu, on je u to vrijeme bio Emir Madine. U nekim se izvještajima spominje da je on bio šehid. Ovim završavam događaje koji se odnose na hazreti Muhammeda bin Maslamah (ra).

Poslije džume namaza klanjat ću dženazu uvaženog Tađ Din Sahib, sin Sadr Din Sahib. Umro je 10. februara u 84. godini života. Zaista smo Allahovi, i Njemu se vraćamo. Uz Milost Svemogućeg Allaha, on je bio Musi [dio sistema El-Vasijjat]. Kad je Islamabad kupljen 1984. godine, Tađ Din Sahib je predstavio sebe hazreti Halifatul Masih IV (rh) za sve usluge u  Islamabadu. Nakon toga, nastavio je služiti sa najvećom iskrenošću i nesebičnošću u Islamabadu 22 godine.

Istrajno je radio od kada je održana prva Dželsa Salana u Islamabadu, pa sve do posljednje Dželse u Islamabadu.  Učinio je sve da pruži udobnost i lahkoću gostima Obećanog Mesije (as). Bio je sposoban da obavlja sve vrste tehničkih poslova, zbog čega je dan i noć provodio radeći razne vrste poslova, uključujući i električne radove, vodovod, sanitarije, stolarske itd. Bio je vrlo redovan u postu i obavljanju namaza, bio je vrlo pobožan, izuzetno dobro odgojen, poslušan i imao je dostojan karakter. Bio je vrlo iskren i odan Hilafetu. Uvjek je bio uljudan i raspoložen. Da mu Uzvišeni Allah oprosti i podari milost i omogući njegovom potomstvu da se istakne u iskrenosti i odanosti kao što je to on radio i neka im Svemogući Allah priušti strpljenje i istrajnost.