Ljudi izvrsnih osobina

Kratki sadžaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomoćnik) je rekao:

Na prošloj hutbi sam govorio o u životu Hazreti Ubada bin Samit (ra), detalje o njemu nisam dovršio. Sada ću predstaviti neke daljnje događaje koji su iz njegovog života. U historijskim izvještajima spominje se da je, kad je pleme Benu Kainuka  odlučilo da zaratuje  protiv Muslimana – po nalogu Abdullaha bin Ubaja bin Saluula – Hazreti Ubada bin Samit (ra), je kao poput Abdullaha bin Ubaja, bio konfederat od  Benu Kainuka . Međutim, zbog predstojeće bitke, distancirao se od Banu Kainuka. Zapisano je da je tada objavljen sljedeći ajet:

“ O vjernici! Ne uzimajte Jevreje i Kršćane za prijatelje. Oni su prijatelji jedni drugima. A ko god meðu vama uzima njih za prijatelje, bit će njihov. Uistinu, Allah ne upućuje nepravedne ljude.” [5:52]

Hazur kaže želim da ponovim da ovaj ajet ne znači da osoba ne smije izvršavati  dobra djela koja bi bila od koristi Jevrejima ili Kršćanima, niti znači da se moraju prekinuti sve veze s njima. U stvari, ovo znači da treba izbjegavati sklapanje prijateljstava s onim Kršćanima i Jevrejima koji sudjeluju u bitkama protiv Muslimana.

Na drugom mjestu je Svemogući Allah objasnio da ne zabranjuje nikome da vrši dobra djela ili ne postupa pravedno sa onim ljudima koji ne vode rat protiv Muslimana ili onima koji muslimane ne protjeraju iz svojih domova, bez obzira na to da li su nevjernici, Jevreji ili Kršćani. Baš kao što Svemogući Allah kaže:

“Allah vam ne zabranjuje da onima koji se nisu borili protiv vas

zbog vaše vjere i koji vas nisu istjerali iz vaših domova činite

dobročinstvo i da postupate pravedno; zaista, Allah voli one koji čine pravdu.”[60:9]

U prvom ajetu je vidljivo da ne treba forsirati odnose sa ne muslimanima zbog bilo kakve slabosti, straha ili kukavičluka. Pravi cilj treba biti da čovjek mora imati potpuno povjerenje i pouzdanje samo u Svemogućeg Allaha. Dalje, ako neko poboljša svoje duhovno stanje, tada će Svemogući Allah da podrži tu osobu. Nažalost, ovih dana vidimo da Muslimanske vlade padaju u krugu stranih sila i plaše ih se. Rezultat toga je da se jedna Muslimanska zemlja okreće protiv druge, a upravo su ti ljudi ti koji uništavaju Islam iz njegovih korijena. Unatoč tome, molimo se Svemogućem Allahu da omogući ovim Muslimanskim vladama da ovo shvate.

Nakon velikog uspjeha Muslimana u bitci na Badr, pobjeda koja je bila nad vrlo žestokom Kurejšinskom vojskom, Jevreji Medine su otpočeli  plamen ljubomore. Počeli su otvoreno dobacivati ​​oštre komentare Muslimanima poput: “Pa što ako ste pobjedili Kurejšinsku vojsku. Neka se Muhammed [savs] bori protiv nas, a mi ćemo pokazati kako se vode ratovi.” Jevreji se nisu zaustavili samo na svojim prijetnjama, već se činilo kao da su čak počeli planirati spletke za atentat Časnog Poslanika (savs). Međutim, unatoč takvim događajima, Muslimani su, pod uputama svoga Učitelja, na svaki način pokazali strpljenje i nisu reagirali ni na kakve provokacije. U hadisu se prenosi da se nakon sporazuma koji je sklopljen sa Jevrejima, Časni Poslanik (savs) je čak posebno pazio na zaštitu njihovih osjećaja, u mjeri u kojoj je Poslanik (savs) ukorio svog ashaba koji je imao raspravu sa Jevrejom, ovaj asha b je  rekao da je Časni Poslanik (savs) superiorniji poslanik od Musa (a.s). Međutim, i prema ovom ljubaznom ponašanju Časnog Poslanika (savs), Jevreji su i dalje nastavili svoje spletke.

Na kraju su Jevreji stvorili povod za rat. Dogodilo se to da je jednog dana Muslimanska otišla u dućan kod Jevreja kako bi kupila neku robu. Nekoliko zlih Jevreja, koji su tada sjedili u trgovini, počeli su je uznemiravaju na najgrozniji način, a čak je i prodavač uradio tako zlo djelo, dok ova Muslimanka nije bila ni svjesna toga, on je pričvrstio dio  njene suknje na neku kuku ili nešto tako. I rezultat toga, kada je gospođa ustala da ode zbog svog bezobraznog ponašanja, donji dio njezina tijela postao je vidljiv, pri čemu su Jevrejski prodavač i njegovi saučesnici počeli da se smiju.

Izbezumljena, Muslimanka je vrisnula i apelirala je za pomoć. Muslimani su požurili pomoći ovoj gospođi, koju su Jevreji osramotili na ovaj način i došlo je do nereda. Kad je Časni Poslanik (savs), saznao o ovome, okupio je poglavice Benu Kainuka i objasnio da takvo ponašanje nije primjereno i da se trebaju suzdržati od takvih zabluda i bojati se Boga. Umjesto da izraze kajanje, odgovorili su vrlo vatrenim odgovorima i hrabro ponovili svoju raniju prijetnju: „Ne postaj arogantan zbog svoje pobjede na Bedru. Kad se odlučite boriti protiv nas, upoznat ćete stvarne ratnike.” Ostavljeni bez drugog izbora, Časni Poslanik (savs) je krenuo prema tvrđavama Benu Kainuka uz snagu svojih ashaba.  Poslije je objavljen rat, a snage Islama i Judaizma izašle su u borbu jedna protiv druge. Benu Kainuka su se zatvorili u vlastite tvrđave.

Časni Poslanik (savs) ih je opkolio i ova opsada se nastavila petnaest dana. Napokon su otvorili vrata svojih tvrđava, pod uvjetom da, iako će dati njihovo bogatstvo Muslimanima, njihov život i obitelji bit će pošteđeni. Časni Poslanik (savs) je prihvatio ovo stanje, iako prema Tevratskom zakonu svi ti ljudi bi trebali biti ubijeni. Međutim, budući da je ovo bio prvi zločin koji je počinila ova nacija, kao prvi postupak djelovanja, milosrdno i opraštajuće ponašanje Časnog Poslanika (savs) nikada ne bi moglo biti sklono ekstremnoj kazni. U takvim okolnostima, jedina presuda koju je Časni Poslanik (savs) mogao donijeti bila je da Benu Kainuka napusti Madinu. U odnosu na njihov zločin i uzimajući u obzir okolnosti tog doba, ovo je bila vrlo blaga kazna. Ipak, za Arapska skitnička plemena nije bilo ništa neobično da se presele s jednog mjesta na drugo, posebno kada pleme nije posjedovalo imovinu u obliku zemlje i voćnjaka – a Benu Kainuka nije imao ništa. Časni Poslanik (savs) je dao zadatak da nadgleda potrebne aranžmane itd. povezane s njihovim odlaskom Hazreti Ubadi bin Ṣamitu (ra). Ubada bin Ṣamit (ra) otpratio je Banu Kainuka i vratio se. Plijen koji su Muslimani postigli sastojao se samo od oružja i instrumenata njihove profesije. Osim toga, Muslimani nisu dobili ništa više od plijena.

Hazreti Ubada (ra) kaže: “Podučavao sam Časni Kur’an nekim pojedincima iz Ehli-Suffa [Suffa ljudi] i također sam ih učio da pišu. Nakon toga, jedan od njih mi je poslao luk i strijelu kao poklon. Pomislio sam da ovo nije novac, zlato, srebro ili bilo koji oblik valute i da ću ih  koristiti da bacam strijele na Allahovom putu. To je samo luk i bit će mi koristan  u bacanju  strijela ako se ikada pruži prilika za  džihad i upotrijebiti ću ga na Allahovom putu. On kaže:” Tražio sam od Časnog Poslanika (savs) da me uputi u vezi ovoga. Nakon toga je Časni Poslanik (savs) rekao: “Možeš ga prihvatiti ako želiš nositi ogrlicu napravljenu od vatre.” To jeste, ako je želio nositi ogrlicu napravljenu od vatre i da je postavi oko vrata, onda on to može prihvatiti. Stoga ovaj incident sadrži uputu za one ljude koji podučavaju Časni Kur’an i za to naplaćuju.

Jednom je  Časni Poslanik (savs) otišao da se raspita o zdravlju hazreti Ubada bin Samita (ra) kada je bio bolestan. Časni Poslanik (savs) je rekao: “Znate li ko će se iz mog Ummeta ubrojiti među šehide?” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Onaj koji umre boreći se na Allahovom putu je šehid, onaj koji umre od kuge šehid je (ako dođe do epidemije i pobožni vjernik preminu zbog nje, u tom slučaju će se smatrati šehidom) onaj koji se utopi smatrat će se šehidom, onaj koji premine od bolesti u stomaku je šehid.” Časni  Poslanik (savs) je dalje rekao: “Žena koja umre tokom i 40 dana nakon porođaja, i odmah nakon toga je šehid.”

Đunadah bin Ebu Umaijjah prenosi da su u toku bolesti posjetili hazreti Ubadah (ra) bin Samita. Zamolili su ga da im kaže jedan hadis koji je čuo od Časnog Poslanika (savs) tako da mu na taj način Svemogući Allah podari blagoslove. Hazreti Ubada (ra) bin Samit je rekao da Časni Poslanik (savs) ih je jednom pozvao i uzeo Bai’at (zakletvu) od njih. Časni Poslanik (savs) je uzeo zakletvu od njih pod uvjetima da će pokazati potpunu poslušnost u svim okolnostima, bilo da su u stanju sreće, tuge, siromaštva ili bogatstva pa čak i kad odluka bude suprotna njihovim željama. Štaviše, oni se neće suprostavljati  vladarima kako bi preuzeli vlast za sebe, sa izuzetkom očitog nevjerovanja, u temeljne  Božije zakone , za koje imaju jasne i uvjerljiv argument od Boga.”To je također ako neko ima moć ili sredstva da to učini.

Kad je Hazreti Ubada (ra) bin Samit bio blizu svoje smrti i on je prenio jedan hadis rekavši da sam čuo Časnog Poslanika (savs) da onaj ko potvrdi da nema Boga osim Allaha, i da je Muhammed (savs)  Allahov Poslanik, sačuvat će se od Džehenemske vatre, drugim riječima ovakva osoba je Musliman. Neka Svemogući Allah nastavi uzdizati status ashaba (ra) koji su nam prenijeli tako znanje koje nam nije korisno samo u duhovnom nego i u našem praktičnom životu.

Sad ću spomenuti neke članove koji su preminuli i klanjat ću im njihovu dženazu. Prvi je Saiid Sukija Sahib iz Sirije. Preminuo je 18. Aprila, međutim, dženazu mu klanjam kasno jer vijest o njegovoj smrti je stigla nedavno. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. On je bio među vrlo iskrenim i prvim članovima Džamata u Siriji. Završio je pravno, ali mu se nije svidjelo da se bavi kao advokat i onda je bio profesor. Smatran je jednim od najboljih učitelja u državi. Predavao je u raznim dijelovima zemlje i unaprijeđen je do upravitelja. Imao je veliku želju za Tablikom i propovijedao je vjeru svima koga god je sretao. Svaki njegov poznanik je spomenuo atribute o lijepom moralu, ophođenju  prema drugima sa ljubaznošću, velikodušnošću, samopouzdanjem, obzirnošću prema tuđim osjećajima i nesebičnom pomaganju drugima. Neka svemogući Allah mu također omogući da ostatak njegovog potomstva prihvati istinu.

Druga osoba je je uvaženi Al-Tajjab Al-Ubadi Sahib iz Tunisa, koji je preminuo 26. juna imao je 70 godina – Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Bio je jedini Ahmadi u svom kraju i bio je izuzetno iskren i imao je veliku ljubav prema džematu i Hilafetu. Gotovo cijeli svoj život proveo je u džamiji. Bio je pravi predanik Časnog Kur’ana i proveo je puno vremena zauzet u spominjanju Allaha. Saznavši za Džemat, odmah je otputovao u njegovo sjedište i dao je Bai’at. Imao je veliku ljubav prema literaturi Obećanog Mesije (as). Da bi prisustvovao na džumi, putovao bi gotovo 5 sati vozom da bi klanjao džumu u centru. Također je imao priliku da obavi Hadž. Imao je veliku ljubav prema džematu i Hilafetu. Neka mu Svemogući Allah podari Svoju milost i oproštenje i omogući svojim potomcima i dragim osobama da postanu primatelji njegovih molitvi.

Treća dženaza je od poštovane Amatul Shukuur Sahiba, koja je bila najstarija kćerka hazreti Halifatul Masih III (rh). Umrla je 3. septembra u 79. godini života – Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Kao što sam spomenuo da je ona kćerka hazreti Halifatul Masih III (rh) i bila je unuka od hazreti Muslih Mauda (ra) i unuka od  hazreti Nawab Mubarka Beghum Sahiba i hazreti Nawab Muhammeda Ali Khan Sahib. Rođena je u Septembru 1940. u Kadianu. Osnovno obrazovanje stekla je u Kadianu, a diplomirala u Lahoru. Bila je udata dva puta. Njezin prvi brak bio je sa šehidom Khahanom Sahibom, koji je bio sin Nawaba Abdullaha Khana Sahiba, iz tog je braka imala je dva sina i tri kćeri. Iako nije radila u niti jednom glavnom uredu u Džematu, ona je općenito imala priliku služiti u raznim Džematskim odjelima Lađna Imaillah (Organizacija za žene). Svi koji su pisali o njoj spomenuli su da je radila sa velikom suradnjom i poniznošću. Imala je veliko zanimanje za čitanje i pisanje i napisala je biografiju o hazreti Amma Đaan (ra) i još jednu knjigu o hazreti Nawab Mubarka Beghum Sahiba, čiji je naslov, “Mubarka Ki Kahani Mubarka Ki Zubani”. Njezina treća knjiga koja je biografija o supruzi hazreti Mirze Sharifa Ahmad Sahib (ra), hazreti Bu Zainabu Sahiba (ra) knjiga je završena, ali nije objavljena zbog trenutnih okolnosti [u Pakistanu]. Te su tri knjige veliki književni prilog za Lađnu. Bolovala je od vrlo bolne bolesti i vrlo kasno je saznala da je riječ o raku, no to je nosila sa velikom hrabrošću i strpljenjem. Neka joj Uzvišeni Allah podari svoj oproštaj i milost i neka omogući njenoj djeci i budućim potomcima da ostanu vezani uz Hilafet i džemat sa vezom istinske odanosti.