Ljudi izvrsnih osobina
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatihe Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomoćnik) je rekao:
U nastavku spominjanja ashaba koji su učestvovali na Bedru, prvog kojeg ću danas spomenuti je Hazreti Utbah bin Masuud Huzali (ra). Njegova titula je bila Abu Abdullah. Pripadao je Benu Makzuum plemenu. Hazreti Utbah (ra) je bio u savezu sa plemenom Benu Zuhra. Njegov otac je bio Masuud bin Ghafil a majka mu se zvala Ummi Abd bint Abdi Vudd. Abdullah bin Masuud (ra) je bio njegov brat. On je bio jedan od ranih Muslimana Mekke. Bio je u drugoj migraciji u Abesiniju. Hazreti Utba (ra) je bio Ashab – i- Suffa.
Objašnjavajući šta znači Ashab i Suffa, Hazreti Mirza Bašir Ahmad (ra) piše da su bili grupa odanih, siromašnih, beskućnika, muhadžira (imigranata) Muslimana koji su živjeli u kutku Poslanikove džamije. Život su proveli u društvu Časnog Poslanika (savs), dan i noć, obožavali su i učili Časni Kur’an. Ovi ljudi nisu imali sredstva za izdržavanje. Časni Poslanik (savs) se brinuo osobno o njima i kad god bi Časni Poslanik (savs) primio poklon i slično ili bi u njegovoj kući bilo nešto na raspolaganju, posebno bi odvojio dio toga za njih. Zapravo, ponekad bi Časni Poslanik (savs) gladovao ali bi spremao sve što je bilo u njegovoj kuci Ashab-i-Suffa . Ensarije bi se također angažirali u svom gostoprimstvu u što većem broju, usprkos svemu ovome, ovi ashabi su i dalje često gladovati. Ovo stanje je trajalo mnogo godina dok neki nisu pronašli posao, zbog širenja Medine, a drugi su počeli dobivati potporu od Nacionalnog Baitul-Mala (državne blagajnice). Ukratko, ovi Ahli-Suffa bili su vrlo odani ljudi. Dane i noći provodili su u obožavanju, učeći i podučavajući Časni Kur’an, radi ovoga su ih mnogi zvali Karis [ljudi koji recituju Kur’an]. Za njih je postavljen Muallim [vjerski učitelj]. Poslani su na razna mjesta da šire poruku Islama. Kasnije su mnogi od ovih ashaba postavljeni u mnogim važnim uredima što znači da Ashab-i-Suffa nisu ostali da borave stalno tu, u stvari su postavljeni na važne pozicije. Jedan od njih Hazreti Ebu Hureira (ra) je služio kao guverner Bahreina i Medine. Hazrat Sa’d bin Abi Vakkas je služio kao guverner Basre i on je postavio temelje grada Kufe. Hazrat Salman Farsi (ra) bio je Emir Medine. Hazrati ‘Ammar bin Jasir je također bio guverner Kufe. Hazreti Ubadah bin Đarah bio je guverner Palestine. Hazreti Enes bin Malik bio je guverner Medine. Hazreti Zeid bin Sabit postavljenje za vrhovnog sudiju u vrijeme Hilafeta hazreti Omera (ra).
Časni Poslanik (savs) je rekao:” O Ashab-i-suffa postoje radosne vijesti za ovu grupu siromašnih muhadžira! Na Sudnjem Danu ući ćete u Džennet sa savršenom duhovnom svjetlošću pola dana prije bogatih ljudi, a ova polovica dana jednaka je 500 godina. ”
Obećani Mesija (as) kaže, “Ljudi Suffa u vrijeme Časnog Poslanika (savs) bili su izuzetno časni i čvrsti u svojoj vjeri. Njihov primjer iskrenosti i predanosti je uzor [koji će svi slijediti]. Uzvišeni Allah mi je također otkrio da će mi podariti sljedbenike poput njih. ”
Hazreti Utbah bin Masud je preminuo u 23 godini poslije Hidžre, u vrijeme Hilafeta Hazreti Omera (ra) bin Hattaba, a nakon toga je Hazreti Omer (ra) klanjao mu Dženazu.
Sljedeći ashab kojeg ću spomenuti je Hazreti Ubadah bin Samit (ra), koji je bio Ensarija. Njegov otac se zvao Samit bin Kais, a majka Kurratul Ain bint Ubadah. Hazreti Ubada je bio prisutan u vrijeme prve i druge zakletve na Akabi. Bio je vođa Benu Auf bin Hazrađ. Hazreti Ubada (ra) je učestvovao u svim bitkama zajedno sa Časnim Poslanikom (savs), uključujući bitku na Badru, Uhudu i Hendeku. Hazreti Ubada (ra) je preminuo u Ramli, Palestina, 34 godini poslije Hidžre. Bio je hrabar vojnik. On i njegovi drugovi su imali mnoga osvajanja i on je bio u grupi od pet ljudi koja su sakupili Časni Kur’an još u vrijeme života Časnog Poslanika (savs). Postoje mnogi detalji u vezi Hazreti Ubada (ra) koje cu ako Bog da da spomenem na slijedećoj hutbi, jer su vrlo dugi i puni detalja i zahtjevaju dosta vremena.
Sada ću da spomenem osobu koja je preminula i klanjat ću njegovu dženazu, njegovo tjelo je prisutno ovdje. Tahir Arif Sahib, je preminou u Velikoj Britaniji 26 Augusta poslije duge bolesti. Sigurno smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Bolovao je od karcinome i nosio se sa ovim sa velikim strpljenjem i odlučnošću. U početku je radio kao vladin službeniki služio je na vrlo visokoj poziciji. Međutim, nakon penzije, prije nekoliko godina postavio sam ga za predsjednikom Fondacije Fazl-i-Umar. Tako da je izvršavao dužnosti predsjednika Fondacije Fazl-i-Umar i ovo je bio način njegove službe Džematu. Poštovani Tahir Arif Sahib rođen je 13. Februara, 1952 godine. Njegova obitelj je porijeklom iz Sialkota, ali su se kasnije preselili u Sargodhu. Njegov otac je bio poštovani Chaudhri Muhammad Jaar Arif Sahib, bio je misionar zajednice. Njegov je otac imao priliku služiti u Velikoj Britaniji kao misionar i služio je kao zamjenik Imama Londonske džamije, a također i kao Naib Vakil-ul-Tabšir u Tehrik-i-Džadidu, Rabvah. Maulana Muhammad Jaar Arif bio je izvrstan debatista i zapanćen je kao jedan od najboljih džamatskih učenjaka.
Tahir Arif Sahib je bio intelektualac i imao je veliku strast za naukom. Bio je vrlo iskusan pisac i također pjesnik. Napisao je nekoliko knjiga i dvije knjige koje su sadržavale zbirku njegovih pjesama nadaleko su popularne; jedna na Urdu jeziku, a druga na Pudžabi jeziku. Osim toga, postoje još dvije zapažene knjige, prva je na Engleskom jeziku o životu Časnog Poslanika (savs), a druga knjiga o Pakistanu, pod nazivom, “Pakistan Manzal Ba Manzal”. Magistrirao je ekonomiju na Pundžabskom univerzitetu, a također je tu i doktorirao. Nakon toga, kako bi nastavio studije, došao je u Veliku Britaniju. Diplomirao je na Londonskom univerzitetu ekonomije i uz Milost Svemogućeg Allaha dobio je priznanje sa Londonskog univerziteta. Nakon završetka školovanja u Londonu, vratio se u Pakistan i položio CSS te počeo raditi kao državni službenik u Pakistanu. Uz Milost Svemogućeg Allaha nastavio je napredovati na ovom polju i stigao na mjesto generalnog inspektora policije. Zauzeti tu poziciju nakon što su protiv Ahmadi Muslimana u Pakistanu doneseni zakoni, zaista svjedoči o njegovim izvanrednim sposobnostima. Osim što je bio u policijskoj upravi u Pakistanu, imenovan je i u FIA (Federalnu istražnu agenciju) i u Immigration Intelligence Bureau. Dok je živio u Velikoj Britaniji zbog obrazovanja, po naredbi Hazreti Halifatula Masiha IV (rh) imao je priliku pomoći i Chaudhri Rashidu Sahibu, koji je napisao nekoliko knjiga za djecu na engleskom jeziku. Puno mu je pomogao u tom poslu.
Uz Milost Svemogućeg Allaha, volio je čitati knjige Obećanog Mesije (as), i uvijek je imao knjigu Obećanog Mesije (as) koju bi čitao redovno. Međutim, on nije samo čitao knjige, već je i bilježio bilješke te bi sa svojim prijateljima i kolegama razgovarao o tome. Redovno je učio Časni Kur’an i duboko bi razmišljao o njegovim značenjima. Iako niko od njegove rodbine ovo nije napisao, ali jednom prilikom razgovora sa njim, otkrio sam da se vrlo redovno budi na Tahadžud. Gdje god je boravio u toku godina službe u Pakistanu, uvijek je bio spreman i voljan služiti Džemat. Bio je izuzetno hrabra osoba i kao što sam spomenuo da je uz milost Svemogućeg Allaha je bio izuzetno načitana i obrazovana osoba na religijskom i svjetovnim znanjem. Imao je veliku korist od ovog znanja i dijelio bi svoja razmišljanja o stvarima vezanim za Džemat, što bi bilo vrlo korisno. Bio je osoba koja je posjedovala vrlo zdravo razmišljanje.
Davao je veliku čast Hilafet i Ahmadijja i bio je vrlo iskren i predan Ahmadi. Čitavog se života trudio da ostane sultan i Nasiir [veliki pomagač] Hilafet i Ahmadijja i služio je Džemat sa najvećom odanošću. Vidio sam da mu je Svemogući Bog iz svoje milosti omogućio da uspije u ovom naporu. Bio je i moj kolega iz razreda i poznavao sam ga iz mojih dana fakulteta. Milošću Allaha Svemogućeg, tada je imao strast prema znanju, a bio je i vrlo vješt u debatama i učestvovao je u raspravama održanim na koledžu. Primijetio sam da je i u to vrijeme imao puno vjerskog znanja. Još jedna njegova kvaliteta koju vrijedi spomenuti je da je imao veliku ljubav i poštovanje prema onima koji su služili u džematu i dali život za služenje džemata. Štoviše, uvijek bi bio spreman pomoći Ahamdi koji je imao istinsku potrebu. Zauzimao je vrlo visoko mjesto, stoga je pokušao pomoći drugim Ahmadi, koji su istinski bili u potrebi, koliko je mogao.
Njegova služba za Fundaciju Fazl-i-Umar započela je 2014. godine kada sam ga postavo za direktora. Nakon smrti Chaudhri Hamiid Nasrullah Khan Sahib 2014. godine, koji je tada izvršavao dužnost predsjednika Fundacije Fazl-i-Umar, imenovao sam Tahira Arifa Sahib svojim novim predsjednikom. Kao što sam spomenuo, uz Milost Svemogućega Allaha, nastavio je služiti na ovoj poziciji sve do svoje smrti. Prije dolaska u Veliku Britaniju na liječenje, prije otprilike 3-4 mjeseca, nastavio je s velikim naporom ispunjavati svoje dužnosti za Fundaciju Fazl-i-Umar. Učestvovao je na svim sastancima i puno se trudio, a za vrijeme njegova mandata postignut je veliki napredak.
Iza sebe ostavlja ženu Anisu Tahir Sahibu i sina, Asfandjaara Arif Sahib i tri kćeri, Tajjiba Arif, Aziza Aauj i Binaa Tahir Arif. Dvije njegove kćeri su udane, a jedna od kćeri i sin još nisu u braku.
Smatrao je da mu je velika časti bila to što je bio Ahmadi i što je pohađao školu sa ovim Halifom. U toku studentskog života ljudi mogu biti prilično neformalni i međusobno razmjenjivati razne komentare i šale, međutim, kada me je hazreti Halifatul Masih IV (rh) postavio za Nazir-i-Ala, davao mi je veliko poštovanje i ljubaznost i nakon što sam postao Halifa, njegova iskrenosti i poštovanje su porasli.
Neka mu Uzvišeni Allah podari svoj oprost i milost i uzdigne njegov status. Neka također omogući da njegovo potomstvo ostane povezano sa Džematom i Hilafetom, i da pokazuju savršenu odanost. Mnoga njegova rodbina i prijatelji su pisali o njemu razne izvještaje i svi spominju činjenicu da je uz Allahovu Milost bio izuzetno ponizan i naučan čovjek.
Nakon džume, predvodit ću njegovu dženazu. Njegovo tjelo je prisutno ovdje, ja ću nakon namaza inšAllah izaći ispred i predvoditi dženazu ostali će da formiraju redove za molitvu unutar džamije.