U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Ljudi izvrsnih osobina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatihe Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomoćnik) je rekao:

Nastavit ću da govorim o ashabima koji su učestvovali na Bedru.

Hazreti Asim Bin Adijj (ra) je pripadao plemenu Banu Ađlaan bin Harisah koji su bili saradnici plemena Banu Zaid bin Maalik. Hazreti Asim je bio vođa Banu Ađlaana. Titula Hazreti Asima je zabilježena kao Ebu Bekr, dok je prema nekim drugim hadisima, također nosio titule Abu Abdullah, Abu Umar i Abu Amr. Kad se Poslanik (savs) spremao na bitku na Badru, imenovao je hazreti Asima bin Adijja Emirom (poglavicom) mjesta Alija, a to je gornji dio Kube i Medine. Prema jednom hadisu se prenosi da je Časni Poslanik (savs) poslao hazreti Asima iz mjesta zvanog Rauha, i  odredio ga je Emirom u mjestu Alija, tj. Gornjim dijelom Medine. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Asima natrag u Medinu, ali ga je ubrojio među ashabima koji su učestvovali na Bedru i dodjelio mu je dio ratnog plijena. Hazreti Asim je učestvovao u svim bitkama zajedno sa Časnim Poslanikom, uključujući i bitke na Badru i Uhudu. Hazreti Asim je preminuo 45 godini poslije Hidžre u Medini za vrijeme vladavine hazreti Mu’avije. U to vrijeme imao je 115 godina, prema nekima preminuo je u 120. godini.

Kada je Časni Poslanik (savs) naredio ashabima da se pripreme za bitku kod Tabuka, također je savjetovao imućnim da dodjele od svoje imovine na Allahovom putu. Hazreti Asim bin Adijj (ra) je donio sedamdeset vaskova [jedinica mjere] hurmi, ovo je bila velika količina hurmi. Hazreti Asim bin Adijj je bio među onim ashabima, kojima je Časni Poslanik (s.a.v.s.) naredio da unište Masdžid Dirar, džamiju koju su izgradili licemjeri sa namjerom da stvore razdor i progon Časnog Poslanika (s.a.v.s.) i njegovih ashaba. iz Arabije. Časni Poslanik (savs) dobio je objavu o Mesdžid Dirar, koja se u Suri Tauba spominje u Časnom Kur’anu: “A oni ljudi koji su izgradili džamiju da nanesu štetu i nevjerovanje i da izazovu podjelu među vjernicima, i da omoguće mjestoskrivanja za onog koji otprije ratuje sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sigurno će se zaklinjati: Mi nismo mislili ništa osim dobra, a Allah svjedoči da su oni zaista lažljivci. (9:107)

Jednom kada je Obećani Mesija (a.s) putovao, tada je ugledao  Đamej  džamiju u Delhiju, to je bila prelijepa džamija, rekao je: “Prava ljepota džamija nije u njihovoj izgradnji, već je to kod onih ljudi koji obavljaju namaz sa iskrenošću. Duša džamije povezana je s onima koji u njoj obavljaju molitve. U vrijeme Časnog Poslanika (savs) neki ovosvjetski ljudi izgradili su džamiju koja je srušena prema Božjoj uputi. Ova džamija se zvala Mesdžid Dirar, što znači džamija koja nanosi štetu i bila je srušena.” Dalje navodi:” U pogledu izgradnje džamija, naređenje je da se trebaju graditi sa Takvom (Bogobojaznošću i pravednosti) u srcima.”

Ovo je prava suština džamije. Danas postoji grupa Muslimana koji u džamijama stvaraju nemir i nevolje, a takve slike postaju rasprostranjene. Te su džamije lišene Takve (bogobojaznosti). Ajeti Časnog Kur’ana u kojima se spominje Božja zapovijed za rušenje Mesdžida Dirara slijede sa ajetima koji govore jasne upute da je istinska džamija ona u kojoj je temelji Takva (bogobojaznost). Kao Ahmadi trebali bismo naučiti i trebali bismo nastojati osigurati da se naše džamije temelje na Takvi (bogobojaznosti). Trebali bismo nastojati da dolazimo u naše džamije kako bismo ih popunili ali da  dajemo prednost Takvi (Bogobojaznosti) i to je u stvari prava suština džamija. Ako se ovo uspostavi i sve dok nam to bude na umu, mi ćemo i dalje primati blagoslove Svemogućeg Allaha, ako Bog da.

Drugi ashab kojeg ću da spomenem je hazreti Amr bin Auf (ra). Zapisano je da je i njegovo ime zabilježeno kao Umair. Ime njegovog oca bilo je Auf, a titula Abu Amr. Rođen je u Meki, a prema Ibn Saadu, bio je iz Jemena. Historičari, autori i prenosioci Hadisa imaju različita mišljenja o njegovom pravom imenu i postoji dosta odstupanja u pričama u vezi s tim. Imam Buhari, Ibn-i-Ishaak, Ibn Sa’ad, Alamah Ibn Abd Al bar, Alamah Ibn Aseer Jazri itd. Svi su spominjali njegovo ime kao Amr, dok su Ibn Hišam, Musa bin Ukba, Abu Ma Šar Muhamamd Amar Wakadi itd. spomenuli njegovo ime kao Umair. Alamah Badrruddin Aini i Alama Ibn Hadžer Askalaani – obojica su napisali komentare Sahih Buharija – navode da su Amr bin Auf i Umair bin Auf oba imena za istu osobu. Prema imamu Buhariju hazreti Amr bin Auf Ensarija bio je iz Kurejšinskog plemena zvanog Banu Aamir bin Loi. Dok su ga Ibn-i-Hašam i Ibn Saad spomenuli iz porodice Banu Amir bin Loi. Alama Badruddin, komentator Buharija, to je zaključio spajajući ova dva  hadisa rekavši: “U stvari, hazreti Amr bin Auf potječe iz Ensarijskog plemena iz Ausa ili Hazrađ. On je posjetio Meku i tamo boravio i postao saveznik nekih ljudi koji tamo žive. Prema tome, on je bio Ensarija [iz Medine], kao i Muhadžir [Muslimani koji su se preselili iz Meke]. Hazreti Amr bin Auf je bio jedan od ranih ljudi koji su primili Islam. Hazrati Amr bin Auf je boravio u kući hazreti Kulsum bin Al-Hidam u Kubi kad se preselio iz Meke u Medinu. Učestvovao je u svim bitkama zajedno sa Časnim Poslanikom, uključujući i bitku na Badru, Uhudu i Hendeku (kod rova). Preminuo je za vrijeme Hilafeta hazreti Omera (ra) koji mu je klanjao dženazu.

Slijedeći ashab kojeg ću spomenuti je Hazreti Ma’an  bin Adijj. Hazreti Ma’an (ra) bio je saveznik Benu Amr bin Auf plemena koje je Ensarijsko pleme. Hazreti Ma’an (ra) bio je brat hazreti Asima (ra) bin Adijja. Hazrat Ma’an (ra) je učestvovao u Bait-i-Akaba zajedno sa 70 Enarija. Hazreti Ma’an (ra) je bio stručan da piše kaliografiju na Arapskom jeziku prije prihvatanja Islama. Hazreti Ma’an (ra) je učestvovao u svim bitkama uz Časnog Poslanika (savs), uključujući i bitku na Badru, Uhudu i Hendeku. Kada je hazreti Zaid bin  Hattab r.a prešao iz Meke u Medinu, Časni Poslanik (s.a.v.s.) je uspostavio vezu bratstva između njega i hazreti Ma’an bin Adijj (ra). Hazreti Ma’an bin Adijj je učestvovao u bitci na Badru.

Iz jednog hadisa koji se nalazi u Buhariju, spominje se, jedna osoba koja je čula da je otvoreno rekao tokom života hazreti Omera (ra), (koji je bio tadašnji halifa) da će nakon njegove smrti, glasati za tu i tu osobu . Također je rekao da je hazreti Ebu Bekr (ra) izabran u stanju žurbe i haosa što znači da mu je pogrešno dodijeljen status Halife. Čuvši to, hazreti Omer (ra) se jako rastužio. Kasnije se hazreti Omer (r.a.) obratio Muslimanima i objasnio da su nakon smrti Časnog Poslanika (savs) neki Muslimani bili mišljenja da bi Halifa trebao biti među njegovim potomcima jer će oni imati dublje razumijevanje religije i ljudi bi pokazali poslušnost porodici s ljubavlju. Druga grupa Muslimana smatrala je da Halifa treba da bude od Muhadžira, jer su oni najviše proveli vremena uz Časnog Poslanika (savs) i Halifa bi trebao da bude od Kurejšija, zato što bi cijela Arabija ih slušala. Dok je treća grupa vjerovala da budući da je Časi Poslanik (savs) preminuo u Medini i da su Ensarije imali mnogo jači utjecaj u Medini, smatrali su da će oni moći obavljati ovu dužnost. Nakon nekog vremena rasprave, odlučeno je o prijedlogu hazreti Omera (ra) da se slože za odanost najboljem među Muhadžirima, to je značilo da nema osobe koja je dostojnija od hazreti Ebu Bekra (ra) za poziciju halife . Nakon ovoga, svi su se zakleli i dali baiat (zakletvu) hazreti Ebu Bekru (ra).

U vrijeme smrti Časnog Poslanika (savs) ljudi su bili u emotivnom stanju i govorili su da su želili da su preminuli prije Časnog Poslanikom (savs) i da se plaše neslaganja nakon njegove smrti. Ali hazreti Ma’an (r.a.) je rekao da to nije želio i rekao je: “Nisam želio umrijeti prije Časnog Poslanika(savs) jer sam želio da vjerujem u Časnog Poslanika (s.a.v.s.) nakon njegove smrti na isti način kao što sam to radio za vrijeme njegovog života. Baš kad sam prihvatio Časnog Poslanika (s.a.v.s.) kao poslanika, poželio sam posvjedočiti vjerovanje za onaj sistem koji je predskazao, a koji će se uspostaviti  nakon njegove smrti, tj. Da zaštitim Hilafat i Rašidah.”

Dakle, ovo je nivo vjere koji bi svaki Ahmadi trebao nastojati da u sebe ukorijeni. Hazreti Ma’an je bio s hazreti Halidom bin Velidom u vojsci koja je poslana da uguši pobunu onih koji su napustili Islam nakon smrti Časnog Poslanika (savs). Hazrat Ma’an je postao šehid u bitci Jamama u 12 godini poslije Hidžre, za vrijeme Hilafeta hazreti Ebu Bakra (ra).

Neka svemogući Allah omogući svakom Ahmedi da razumije stepen i čast poslanstva i omogući im da pokažu odanost i iskrenost u svom odnosu prema Hilafetu.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp