U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Ljudi Izvrsnih Osobina

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Ta’awwuzai sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Masih V (aba) je rekao: Hazreti Abu Huzaifah bin Utbah. Zvali su ga Abu Huzaifah. Imena Hushaim, Haashim, Qais, Hissal, Issali Miqsam su mu također data. Njegova majka je poznata po imenu Umme Safwaan a njeno ime je bilo Fatimah bint Safwan. Bio je visoki imao je lijepo lice. Prihvatio je islam prije nego što je Časni Poslanik (sa) otišao u Darul Arqam. Bio je među onima koji su prvi prihvatili Časnog Poslanika (sa). Abu Huzaifah je ubijen u Bitci Yammah, koja se vodila protiv Musailimah Kazzaba u toku halifata Hazreti Abu Bakra (ra). Hazreti Abu Huzaifah je učestvovao u preseljenju u Abesiniju dok je njegova žena, hazreti Sahlah bint Suhail također išla sa njim. Pošto su Mekanlije žestoko progonili muslimane, oni su se iselili u Abesiniju. Mnogi muslimani su prema uputama Časnog Poslanika (sa) počeli sa tajnim pripremanjem kako bi sei oni također iselili. Ovaj lanac selidbe je krenuo na takav način da je na kraju broj doseljenika u Abesiniju dostigao stotinu, od kojih su 18 bile žene. Jako malo muslimana je ostalo u Mekki sa Časnim Poslanikom (sa). Neki historičari su nazvali ovo preseljenje ‘Drugo preseljenje u Abesiniju’. Bilo je prvo preseljenje a potom ih je druga grupa ljudi pratila. Isto tako, kada je kasnije data dozvola za iseljenje u Medinu, Abu Huzaifahi hazreti Saalim, koji je bio njegov oslobođeni rob, oboje su iselili u Medinu. Prvo su iselili u Abesiniju. Također su se vratili u toku istog perioda. Njihovo drugo iseljenje je bilo prema Medini, gdje su obojica ostala u kući hazreti ‘Abbad bin Bishra. Časni Poslanik (sa) je osnovao vezu bratstva između hazreti Abu Huzaifahai hazreti  ‘Abbad bin Bishra. Hazreti Abu Huzaifah je također učestvovao u putovanju hazreti ‘Abdullaha bin Jahsha.

Predstavit ću detalje i pozadinu putovanja Abdullaha bin Jahashakaošto je spomenuto u Seerat Khataman Nabiyyin: ‘ Poglavica iz Mekke po imenu Kurz bin Jabir bin Fihri je vrlo lukavo zajedno sa kurejšijama, iznenada pretresa opašu Medine, koja se nalazila samo tri milje od grada i pobjegao sa kamilama itd. Koje su pripadale muslimanima. Čim je Časni poslanik (sa) primio vijesti o ovome, odredio je Zaid bin Haritha(ra) za Amira u njegovom odsustvu i krenuo u potjeru zajedno sa ashabima. Časni poslanik (sa) ga je slijedio sve dok nije stigao u Safwan, što je predio blizak Bedru, ali on je pobjegao. Ovaj Ghazwah( potjera) je poznat kao Ghazwah Badratul-Ula.’ Prirodno, iznenadni napad Kurz bin Jabira je vrlo preplašio muslimane, i pošto je postojala opasnost da će poglavice Mekke napasti Medinui potpuno uništiti muslimane, muslimani su bili jako zabrinuti.

Da bi dobio podatke o antimuslimanskim pripremama za rat, Časni Poslanik (sa) je osnovao grupu od osam muškaraca iz različitih plemena kurejšija i izabrao svog rođaka sa očeve strane, Abdullaha bin Jahsha (ra) za vođu ove grupe. Po njihovom polasku, Časni Poslanik (sa) mu je dao zatvoreno pismo i rekao da, (objašnjavajući pravac puta) ‘ Ovo pismo sadrži neophodne upute za tebe. Kada pređeš put u roku od dva dana od Medine, otvori pismo i djeluj u skladu sa propisanim uputama.’ Abdullah (ra) i njegovi ashabi su krenuli uz naredbu njihovog učitelja. Kada su prošla dva dana putovanja od Medine, Abdullah (ra) je otvorio upute Časnog Poslanika (sa), koje su bile slijedeće: ‘ Idite u dolinu Nakhlah između Mekke i Ta'ifai saznajte o kurejšijama i vratite se sa vijestima od tamo.’

Štaviše, pošto je misija tako bliska Mekki predstavljala jako osjetljiv zadatak, na kraju ovog pisma, Časni Poslanik (sa) je napisao da nakon što cilj ove misije postane poznat, ako iko od ashaba bude oklijevao da prati ovu grupu i poželi da se vrati, onda ima tu dozvolu. Abdullah (ra) je pročitao ovu uputu svojim sljedbenicima, koji su jednoglasno potvrdili da ‘ Mi smo sretni da obavimo ovu dužnost.’. Onda je ova grupa nastavila prema Nakhlahu. Sa'dbin Abi Waqqas (ra) i ‘UtbahbinGhazwan (ra) su na putu izgubili svoje kamile i bili su odvojeni od svojih sljedbenika. Bez obzira na svoje velike napore nisu uspjeli da pronađu svoje sljedbenike.

Grupa je sada ostala sa samo šest ljudi. Ova šestorica su nastavila sa zadatkom. Ova mala zajednica je stigla u Nakhlahi počela sa svojim poslom (tj. Da saznaju o namjerama nevjernika Mekke i da li planiraju da napadnu Medinu). U toku ovog vremena neki članovi kurejšija koji su putovali iz Ta'ifa u Mekku, su prepoznali ove muslimane i odlučili su da ih napadnu. Dok su kurejšije planirale ovaj napad, grupa od šest muslimana su pitali jedni druge šta treba uraditi. S obzirom na to da nisu željeli da njihova obavještajna misija bude ugrožena, muslimani su vjerovali da sveti mjesec (kada je ratovanje u Ka'abi zabranjeno) počinje za jedan dan, ovih šest muslimana su na kraju odlučili da karavan treba biti napadnut,i da ljudi iz karavana trebaju biti zarobljeni ili ubijeni.

Tako da, oni su krenuli u napad u Allahovo ime,i kao rezultat toga, jedan čovjek , čije ime je bili ‘Amr bin Al-Hadrami je bio ubijen,i dvojica su zarobljeni. Međutim, četvrta osoba je pobjegla i muslimani nisu uspjeli da ga uhvate. (Dakle, njihova odluka da ih uhvate ili ubiju nije bila u potpunosti uspješna). Nakon toga muslimani su uzeli robu iz karavana. Budući da je jedan čovjek koji je pripadao kurejšijama pobjegao a i neizbježno je da će vijesti o ovom sukobu brzo stići do Mekke, Abdullah bin Jahsh (ra) i njegovi ashabi su se brzo vratili u Mekku sa plijenom.’

Kada je Časni Poslanik (sa) saznao da su ashabi napali karavan on je bio krajnje nezadovoljan i rekao je :’ Ja vam nisam dao dozvolu da se borite u Svetom mjesecu. Onda se prenosi da je odbio da prihvati plijen rata govoreći: ‘ Ja ne prihvatam ništa od ovoga.’ Onda je napisano da : ‘  Mislili su da su zbog nezadovoljstva Boga i Njegovog Poslanika uništeni.’ (Postali su jako zabrinuti). Čak su im i drugi ashabi prišli i rekli : ‘ Učinili ste nešto što vam nije bilo naređeno, i borili ste se u Svetom mjesecu, iako vam nije uopšte naređeno da se borite u ovom pohodu.’

U toku ovog vremena, dva čovjeka iz plemena Kurejšija su stigli u Medini da bi oslobodili dva svoja zarobljenika. ( Muslimani su zarobili dvije osobe). Međutim, do sada, Sa'd bin Abi Waqqas (ra) i ‘Utbah (ra) se nisu vratili ( Njihove kamile su se izgubile i nije bilo nikakvog traga o njima). Kada su Kurejšije došle da oslobode svoje zarobljenike, Časni Poslanik (sa) je odbio da ih vrati dok se obojica (tj. Sa'dbinAbiWaqqasi Utbah) ne vrate. Rekao je :’ Kada se moji ljudi vrate sigurno u Medinu, oslobodit ću tvoje.’ Tako da, kada su njih obojica stigli u Medinu, Časni Poslanik (sa) je oslobodio oba zarobljenika uz otkupninu.

Međutim, među tom dvojicom zarobljenika, jedna osoba je bila duboko zadivljena visokim moralnim osobinama Časnog Poslanika (sa) i istinom islamskog učenja u toku boravka u Medini, da je čaki kada je oslobođen, odbio da se vrati,i pridružio se slugama Časnog Poslanika (sa). Na kraju je ubijen u Bi'r-e- Ma'unah. Njegovo ime je bilo Hakam bin Kisab (ra).

U pogledu Abu Huzaifa (ra), njegov otac, rođaki nećak su ubijeni dok su se borili sa nevjernicima u toku Bitke na Bedru. Međutim, hazreti Huzaifa (ra) je pokazao izuzetno strpljenje i bio je zadovoljan odlukom Uzvišenog Boga, izrazio Mu je zahvalnost za pomoć koju je dao u korist Časnog Poslanika (sa), a to je pobjeda u Bitci na Bedru. Hazreti Abu Huzaifah (ra) je bio u mogućnosti da učestvuje u svim bitkama zajedno sa Časnim Poslanikom (sa),i ubijen je u 53 ili 54 godini života u Bitci na Yamami u toku halifata hazreti Abu Bakra Siddiqa (ra).

Sada ću spomenuti dugogodišnjeg slugu i plemenitog člana Džemata koji je preselio prije nekoliko dana. Njegovo ime je profesor Sau'd Ahmad Khan Sahib Dehlvi. Preselio je 21.januara, Allahovom voljom. Zaista Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Njegov otac, hazreti Muhammad Hassan Ahsaan Dehlvi je bio sljedbenik Obećanog Mesije (as). Isto tako, njegov djed sa očeve strane, hazreti Mahmood Hassan Khan Sahib, učitelj u Patiali, je također bio sljedbenik Obećanog Mesije (as). Obećani Mesija (as) je naveo njegovo ime među njegovih 313 sljedbenika na 301 mjestu. U svojoj izuzetnoj knjizi, Siraaj-e-Muneer, Obećani Mesija (as) je naveo njegovo ime na spisku onih koji su ponudili chandu za gostoljubivost i hranu za goste. Profesor Saud Khan Sahib je posvetio svoj život Ahmadija Zajednici 1945 godine. Diplomirao je na perzijskom sa Aligarha. Između juna 1946. i oktobra 1949. Sau'd Khan Sahib je podučavao u srednjoj školi Talimul islam u Kadianu. Od oktobra 1949. proveo je nekoliko mjeseci podučavajući engleski u Džamija Ahmadija. 1950. Hazreti Halifatul Masih II (ra) ga je poslao u Ghanu u Zapadnu Afriku da obavlja službu svojoj vjeri. Bio je prvi direktor Ahmadija srednje škole u Ghani. Stoga je 30 aprila 1950. napustio Karachii stigao 30. juna u Kumasi. Drugim riječima, trebalo mu je dva mjeseca od maja do juna da završi svoje putovanje. Suočio se sa velikim fizičkim i financijskim poteškoćama u toku ovog puta. Danas možemo stići za pet ili šest sati. Prvog jula počeo je podučavatii Ahmadija srednjoj školi.

Njegovo ime se nalazi na vrhu liste u Tarik-e-Ahmadiyyat među osam misionara poslatih u Istočnu Afriku, Zapadnu Afriku i Holandiju 1950 godine. Prva stvar koja je napisana jeste: ‘Sau'd Khan Sahib je napustio Lahore 25 Awana 1329 da bi došao u Ghanu.’ Vratio se u Pakistan 1958 godine prema uputama hazreti Musleh Mauda (ra) i završio je master iz historije na Pundžab fakultetu. Njegov otac, Muhammad Hassan Ahsan Dehlvi Sahib je preselio u augustu 1955 dok je Sau'd Sahib bio u Ghani. 1961. je ponovo imenovan za službu u Ghani gdje je ponovo bio u mogućnosti da obavlja izvrsnu službu svojoj vjeri.

Na Jalsa Salani, unaprijed su dogovoreni prijevodi za govore i Sau'd Sahib je imao čast da prevodi obraćanje hazreti Halifatu Masiha III (rh) na engleskii bio je blagoslovljen ovom mogućnošću sve do zadnje Jalse održane u Rabwi. Huzur (aba) je pročitao mnoge dijelove pisama koja su napisali ljudi koji su dobro poznavali profesora Sauda, opisujući njegove izvrsne osobine poniznosti, napornog rada, predanosti, bogobojaznosti i velike tolerancije. Neka Uzvišeni Bog uzdigne položaj umrlog, njegove kvalitete i osobine su ustvari bile još veće nego što je to spomenuto. Imao je izuzetnu ljubav prema halifatu i pokazivao je veliku poslušnost. Neka Uzvišeni Bog također omogući njegovu djecu i buduće potomstvo da ostanu privrženi hilafetu i Džematu. Neka On nastavi uzdizati njegov položaj. Nakon džume, ja ću predvoditi njegovu dženazu u odsustvu.

 

 

 

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp