U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Ljudi vrlina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El-Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah ojača njegove ruke) je rekao: u nastavku spominjanja u vezi života ashaba Časnog Poslanika (savs) govorit ću u vezi još dva ashaba.

Prvi je Hazreti Munzir bin Muhammed Ensari. On je pripadao plemenu Benu Jahjabah. Kad se preselio u Medinu, Časni Poslanik (savs) je uspostavio bratstvo između Hazreti Munzir bin Muhammed i Hazreti Tufail bin Harith. Kad su Hazreti Zubair bin Al-Awwam (ra), Hazreti Hatib bin Ebi Baltah i Hazreti Ebu Sairah bin Ebi Ruham se preselili u Medinu oni su boravili u kući Hazreti Munzir bin Muhammed. Hazreti Munzir je učestvovao u bitci na Bedru i Uhudu.
Ubijen je u toku incidenta na Bi’r-i-Ma’unah.
Njegova smrt je detaljno opisana u Sirat Hataman Nebijjin, autor knjige Hazreti Mirza Bashir Ahmad. U ovoj knjizi piše:” Časni Poslanik (savs) je poslao grupu ashaba pod vođstvom Munzir bin ‘Amr Ensari in Safar 4 godine poslije Hidžre. Ovi ljudi su pretežno Ensarije i bilo ih je 70, i skoro svi su bili Karis ( svi su bili vrlo podučeni u Časnom Kur’anu). Oni su skupljali drveće iz džungle u toku dana da bi preživljavali i provodili su veći dio noći u obožavanju. Kad su ovi ljudi stigli do mjesta zvanog Bi’r-i-Ma’unah koje je dobilo ime po bunaru, osoba po imenu Haram bin Milhan koji je bio dajdža od Anas bin Malik, je prenio poruku Islama Amiru bin Tufailu, koji je bio poglavica Aamiri plemena i rođak sa očeve strane od Ebu Bara Aamirija. Ostatak ashaba je ostao iza. Kad je Haram bin Milhan stigao da se sastane sa ‘Aamir bin Tufail i njegovim sljedbenicima kao predstavnike Časnog Poslanika (savs), prvo su ih dočekali velikodušno, kad je sjeo i osjećao se udobno i počeo da im prenosi poruku Islama, nekoliko zlikovaca između njih je dalo signal jednom od njih,koji je udario ovog nevinog predstavnika s leđa sa kopljem što ga je odmah usmrtilo. Tog istog trenutka riječi koje su bile na usnama Haram bin Milhan su bile slijedeće: ” Allahu Ekber! Fuztul ve rabbil kab’ah” ( Allah je Najveći! Tako mi Gospodara Kabe ja sam postigao svoj cilj.”
Onda je Aamir skupio Benu Ri’l Dhakwan i Usajjah itd iz plemena Sulaim ( zo isto pleme koje je tražilo od Časnog Poslanika (savs) da im pošalje vjerske učitelje.)

Napali su ovu malu grupu bespomoćnih Muslimana i poubijali su ih sve osim jednog, koji je bio pretučen ali se poslije oporavio.
U to vrijeme Munzir bin Muhammed i ‘Amr bin Umejjah Danri su bili odvojeni od grupe hranili su svoje kamile. Kad su pogledali prema kampu, ugledali su jata ptica koje su letile iznad. Razumjeli su ove znakove pustinje… (kad se ptice skupe ovako u pustinji znači da se hrana nalazi u blizu). Odmah su shvatili da je bitka počela. Kad su se vratili i vidjeli šta se dogodilo, savjetovali su se između sebe šta da rade. Jedan je rekao da odmah pobjegnu i stignu u Medinu da informišu Časnog Poslanika (savs). Kako god drugi nije prihvatio ovo i rekao je: ” Ja ne bježim gdje je naš Emir, Munzir bin ‘Amr dao svoj život.” Onda je nastavio naprijed i poginuo je.Ovo se dogodilo 4 godine poslije Hidžre.

Drugi ashab o kojem ću pričati je Hazreti Hatib bin Ebi Balta’ah. On je pripadao plemenu Lakhm. Imao je ugovor sa Benu Asad. Njegova titula je bila Abu Abdullah i također je spomenut kao Abu Muhammed. Porijeklom je iz Jemena. Asim bin Umar spominje da kad je Hatib bin Abi Balta’ah i njegov sluga Sa’d se preselili iz Mekke u Medinu, obadvoica su boravili kod Hazreti Munzira bin Muhammeda bin ‘Ukba. Časni Poslanik (savs) je uspostavio bratstvo između Hazreti Hatiba bin Ebi Balta’aha i Hazreti Rukhaila bin Halida. Na jednom mjestu se spominje da je Časni Poslanik (savs) uspostavio bratstvo između Hazreti Uvaim bin Sa’idah i Hazreti Hatiba bin Ebi Balta’ah. Hazreti Hatib bin Ebi Balta’ah je učestvovao u svim borbama sa Časnim Poslanikom (savs) uključujući borbu na Bedru, Uhudu i Handaku ( kod rova). Časni Poslanik (savs) mu je dao pismo sa porukom Islama i poslao ga je Mukaukisu kralju Egipta. Hazreti Hatib je bio strijelac Časnog Poslanika (savs). Također je spomenuto da u vremenu ne znanja Hazreti Hatib bin Ebi Balta’ah je bio jedan od elitnih konjanika i pjesnik od Kurejšija. Neki kažu da je Hazreti Hatib bin Ebi Balta’ah bio rob od ‘Ubaidullah bin Hamid i da je dobio svoju slobodu od svog gazde napismeno i platio je taj iznos na dan kad je Mekka bila pobjeđena.
Hazreti Umm-i-Salama spominje da prijedlog za brak koji je primila od Časnog Poslanika ( savs) poslije smrti njenog muža, donio Hatib bin Ebi Balta’ah. Na jednom mjestu je spomenuto da je Hazreti Anas bin Malik čuo Hatiba bin Ebi Balta’ah da kaže:” na dan bitke na Uhudu Časni Poslanik (savs) se okrenuo prema meni bol se mogao vidjeti na njemu. Ovo je bilo kad se bitka završila i kad se stanje popravilo do neke mjere. Hazreti Ali je držao zdjelu vode u svojim rukama i Časni Poslanik (savs) je prao svoje lice tom vodom. Hazreti Hatib je pitao Časnog Poslanika (savs) ko mu je to učinio? Časni Poslanik (savs) je rekao ‘Utban bin Ebi Vakkas me udario kamenom u lice.’ Hazreti Hatib spominje: ” Čuo sam glas koji govori da je Muhammed ubijen. Kad sam čuo to došao sam ovdje u stanju kao da je moja duša napustila moje tjelo. Onda je upitao Časnog Poslanika (savs) gdje je ‘Utbah? Časni Poslanik (savs) je pokazao prema mjestu i rekao je da je tamo. Hazreti Hatib je otišao u tom pravcu. Utbah se krio ali ga je Hazreti Hatib našao i uhvatio. Udario ga je sa svojim mačem i osjekao mu je glavu. Onda je uzeo njegovu odsječenu glavu, stvari i njegovog konja i donio ih ispred Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanok je dao sve ovo Hazreti Hatibu i molio se za njega. Časni Poslanik (savs) je rekao: ” Neka je Allah zadovoljan sa tobom. Neka je Allah zadovoljan sa tobom.” Ponovio je ovo dva puta. Hazreti Hatib bin Ebi Balta’ah je preminuo u Medini u 65 godini života u 30 godini poslije Hidžre. Hazreti Osman je klanjao njegovu dženazu.
Zabilježeno je u vezi Hazreti Hatiba da je bio vrijednog uzrasta, svijetle brade, niskog vrata, niskog rasta i širokih prstiju. Jakub bin Athbah spominje da na dan kad je Hazreti Hatib preminuo ostavio je 4000 dirhama. Prodavao je pšenicu i ostavio je svoje nasljedstvo u Medini. Da Allah nam pomogne da usvojimo ove visoke moralne kvalitete i da nastavi da uzdiže njihov status. Amin.