Čovjek od izvrsnosti

Kratki sadržaj

Hazreti Jabir bin Abdullah je bio ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. On je bio sin hazreti Abdullaha bin Amr bin Harama. Prije nekoliko sedmica u hutbi sam govorio o ubistvu hazreti Abdullaha bin Amr bin Harama. Hazreti Jabir bin Abdullah je bio sin ovog velikog ashaba. On je dao Bai’at u toku Drugog zavjeta u Al-Aqaba još dok je bio djete.

U vrijeme svoje smrti, Hazreti Abdullah bin Amr bin Haram, je rekao svom sinu,“Nakon moje smrti prodaj voće iz voćnjaka i vrati dug koji dugujem jednom jevreju.“

On je posudio nešto novca od jednog jevreja za svoj voćnjak, nažalost bilo je jako malo voćki te godine i hazreti Jabir bin Abdullah r.a. nije mogao vratiti dug. Jevrej je odbio dati hazreti Jabir bin Abdullahu više vremena za vraćanje duga i činilo se da će voćnjak pripasti jevreju. Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. obavješten o ovom događaju, Časni Poslanik s.a.v.s. je lično razgovarao sa jevrejom tražeći malo više vremena za vraćanje duga. Međutim, jevrej je rekao ‘O Abu Qasim! Neću mu dati ni predaha’ (Obratio se Časnom Poslaniku s.a.v.s. na ovaj način.) Posmatrajući ponašanje ovog jevreja, Časni Poslanik s.a.v.s. je napravio jedan krug okolo palmi hurmi. Potom se vratio i ponovo razgovarao sa jevrejom. Međutim, on je ponovo odbio. On kaže da je u međuvremenu on uzeo nekoliko hurmi i dao ih Časnom Poslaniku s.a.v.s., i on ih je pojeo. Zatim je upitao Jabira gdje je u ovoj bašti mjesto gdje se odmara. On je pokazao mjesto Časnom Poslaniku na šta je on rekao ‘stavi za mene jednu prostrirku na to mjesto kako bih se odmorio nekoliko trenutaka’. On kaže ‘ Uradio sam u skladu sa njegovom uputom’. Časni Poslanik s.a.v.s. je zaspao tu. Kada se probudio, ponovo sam mu donio punu šaku hurmi. Pojeo je nekoliko, ustao i razgovarao sa jevrejom ponovo. Međutim, on je iznova odbijao. Časni Poslanik s.a.v.s. je još jednom prošetao kroz baštu i rekao mi : ‘ Jabire, sakupi hurme i otplati dug koji je uzet od jevreja.’ Počeo sam sakupljati hurme a u međuvremenu je Časni Poslanik s.a.v.s. stajao među palmama hurmi.’ On kaže :’ Sakupio sam hurme, otplatio cijeli dug jevreju i ostalo je još hurmi.’ Obavjestio sam Časnog Poslanika s.a.v.s. o ovim dobrim vijestima na šta je on rekao : ‘ Svjedočim da sam Allahov Poslanik. Ovo čudo, ovaj izvanredan događaj se desio jer je Uzvišeni Allah čuo moje molitve i blagoslovio moje napore.’

Dakle, posmatramo u ovom događaju blagoslove voća kao rezultat ljubaznosti i prihvaćanja molitvi Časnog Poslanika s.a.v.s., također svjedočimo zabrinutosti ashaba u pogledu otplaćivanja svojih dugova. Tako da ovo je duh, koji treba biti karakterna crta istinskog vjernika. Jednom, jedan ashab je preselio  dok je bio u dugu dva dinara i Časni Poslanik s.a.v.s. je odbio lično klanjati njegovu dženazu. Nakon toga, drugi ashab je preuzeo odgovornost otplate njegovog duga, i kao rezultat toga Časni Poslanik s.a.v.s. je predvodio njegovu dženazu. Slijedećeg dana, Časni Poslanik je ispitivao osobu koja je preuzela ovu odgovornost govoreći :’ odgovornost u iznosu dva dinara koju si preuzeo na sebe, jesi li platio ili nisi? Dakle to je važnost otplate dugova i ovo je briga koju osoba treba imati.

Potom, jedna druga predaja od strane hazreti Jabira je nađena gdje je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da ako vjernik ostavi iza sebe neki imetak i imanje, to ostaje njegovoj porodici i rodbini. Dalje, ako ostavi dug a njegovo imanje i imetak nisu dovoljni kako bi se dug otplatio, ili u slučaju da ostavi iza sebe djecu bez ikakve podrške, povest će se briga o  njegovoj djeci i otplati duga. Drugim riječima, vlada i oni koji su na vlasti će biti odgovorni za ovo. Odgajanje jetima i obezbjeđivanje novca za njihove troškove je uveliko naglašeno u Časnom Kur’anu. Iz ovog razloga, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je ovo odgovornost vlade.

Neka Uzvišeni Allah uzdigne status ovih ashaba. Ja često podijelim različite događaje kao što su ovi. Neka nas On omogući da nastavimo u njihovim vrlinama i da ih primjenimo u vlastitim životima.

Nakon ove kratke priče, ja ću sada govoriti o dvije iskrene individue. Prva je cijenjeni Bilal Adalbi sahib iz Sirije. On je ozbiljno povrijeđen u saobraćajnoj nesreći koja sa desila prije nekoliko dana i preselio je 17 marta 2018 u pola dva ujutro. Uzrok smrti je bio srčani udar. Zaista Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti’. Bilal sahib je bio rođen 1978. Imao je 17 godina kad mu je jedan Ahmadi našao posao u kompaniji doktora Musalim sahiba. Tamo mu je bio predstavljen Džemat i Ahmadi muslimani i kratko poslije toga je dao zavjet odanosti (bai’at). Doktor sahib kaže: ‘Ove godine sam ja počeo obavljati namaz sa grupom koja je išla kući Bilal sahiba radi namaza. Bilal sahib me je dočao sa izuzetnim oduševljenjem zbog činjenice da je preko mene prihvatio Ahmadijat.’

Lokalni predsjednik piše: ‘Bilal sahib je imao prodavnicu sportske odjeće i pomagao je braću koji su bili u nuždi nudeći im odjeću. On je to radio do te mjere da bi, čak i ako njegova radnja ne bi imala nikakve odjeće on to kupio odnekle drugo s ciljem da obezbjedi drugima. Bio je vrlo časna osoba.  Vodio je veliku brigu o svojoj djeci. Upisao ih je u najbolje škole.’

On dalje kaže: ‘Mi smo klanjali namaze u njegovoj kući dva dana prije nego što je umro. Financijski sekretar nas je obavijestio da je Bilal sahib platio sve što je trebao za (program) Oporuka, Tahrik-e-džedid i Vakf-e-džedid. Zapravo, on je kupio novi komad zemlje koji je uključio u svoju Oporuku. Služio je drugima vodio je veliku brigu o namazima i ibadetu i imao duboku vezu sa Hilafetom. Slušao je svaku hutbu.’

Iza sebe je ostavio sina od jedanaest godina i dvanaest godina staru kćer. Njegov najstariji brat je Ahmadi i živi u Njemačkoj, ali ostala braća i sestre nisu Ahmadi i zato se suočavao sa mnogo suprotstavljanja od njih. Međutim, Svemogući Allah je uticao na njih na takav način da su u vrijeme dženaze njegova braća rekla: ‘Vi Ahmadi možete klanjati njegovu dženazu i možete to obaviti u našoj džamiji – nema zabrane.’ On (lokalni predsjednik) kaže: ‘Tako su, Allahovom milošću mnogi ljudi klanjali njegovu dženazu iza nas.’

Druga osoba koju sam spomenuo je Salima Mir sahiba, nekadašnja predsjednica Lađne Imaillah u Karačiju. Ona je bila žena Abdul Kadir Dar sahiba. Ona je takođe umrla 17. marta 2018 sa 90 godina. Njen otac je bio ashab (Obećanog Mesije a.s.), Mir Ilahi Bakhsh sahib iz Sheikhpura, Gudžurat. Salima Mir sahiba se udala 1946 i poslije odvajanja (Indije od Pakistana), preselila je u Karachi. Godine 1961 je otišla u Iran gdje je bilo nekoliko Ahmadi porodica i oni su uredili mogućnost za džumu namaz i druga okupljanja. Njen muž je umro 1964 i ona se vratila u Karachi i tamo živjela sa svojim bratom, Mir Imaullah sahibom. Podizala je osmoro djece i takođe je  nastavila sa svojim studijem do završetka fakulteta. Skupa s ovim takođe je započela služenje u Leđna organizaciji. Godine 1981, kad je Mumtizima odbor bio oformljen, hazreti halifatul Mesih III r.h. je nju odredio za predsjednika odbora.

Ona je započela svoj rad u Leđni u Iranu i onda u Pakistanu. Godine 1986, kad se Leđna Karachi  povezala sa centralnom Leđnom, hazreti Halifatul Mesih IV r.h. ju je odredio za predsjenicu Leđne za Karachi. Ona je služila kao predsjedinik za Leđna Karachi od 1986 do 1997. U toku njenog služenja je mnogo posla urađeno u pogledu objavljivanja knjiga i 60 knjiga je bilo objavljeno i dva magazina. Započeti su časovi za Dai-illa Allah, propovijedanje. Na ovo je hazreti Halifatul Mesih IV r.h. izrazio veliko zadovoljstvo i rekao: ‘Milošću Svemogućeg Allaha, ti obavljaš izvanredan posao i ja ti od srca upućujem svoje dove. Da te Allah blagoslovi dugim životom, zdravljem i srećom. I da On i na ovom i na budućem životu nagradi one koji ti pomažu.’

Tu je mnogo iznošenja o njenom radu i hazreti halifatul Mesih IV r.a. i hazreti halifatul Mesih  III r.h. su cijenili njen rad. U jednom pismu je hazreti Halifatul Mesih IV r.h. napisao: ‘Ja sam primio tvoj izvještaj za Leđna Karachi i tvoju poruku o velikoj predanosti. Ja poštujem tvoj izraz predanosti i iskrenosti iz dubine mog srca. Ja uvijek molim Allaha dž.š. za tvoj uspjeh i da On učini da se ovi dani vrate sa još većom slavom to su sjećanja koja su mi jako draga.’

Salima Mir sahiba je postala hudovica sa 36 godina. Njena kći kaže  da nikada nije izrazila nikakvu vrstu riječi nestrpljenja i nezahvalosti. Ostajala je zahvala Svemogućem Allahu u svom okolnostima. Uvijek je pozitivno razmišljala i takođe željela da ovo vidi kod svoje djece. Njena kći kaže: ‘Kad je moj muž bolovao od smrtonosne bolesti moja majka, to jest Salima Mir sahiba je bila samnom i prva stvar koju mi je dala bila je knjiga Obećanog Mesije a.s., Malfuzat. Onda je rekla: ‘Nakon što je tvoj otac umro, ja sam svoj život potrošila s ovi Malfuzatom i sve prepustila Allahu.’ Takođe je govorila da ljubav prema Bogu treba biti iznad svih drugih odnosa ljubavi.’

Njena kći dalje kaže: ‘Kad je moj muž bio blizu svojih zadnjih trenutaka doktori su od mene tražili da potpišem ali ja se nisam mogla kontrolisati i počela sam plakati tako da je moj glas postao glasan. Moja majka je takođe ovo čula i ja sam tada bila jako potresena.’ Ona kaže: ‘Kad sam htjela da napustim bolnicu otišla sam do svoje majke (Salima Mir sahibe) i ona mi je vrlo strogim tonom rekla: ‘Ti si moja kći a moja kći ne može pokazivati takvo nestrpljenje i zašto je tako glasan plač došao od tebe?’ Onda je rekla da je strpljenje koje bude pokazano u prvom trenutku iskušenja je istinsko strljenje jer kasnije svako pokazuje strpljenje.’ Njena kći dalje kaže: ‘Onda mi je rekla da moj muž pripada Bogu, On je taj Koji ga je dao tebi i sada ga je uzeo natrag.’

Njena djeca kažu kako je uvijek davala ovaj savjet u Pundžabiju: ‘Nikada se nemojte odvajati  od Halife i uvijek se čvrsto držite Halifata.’ Posvećivala je posebnu pažnju na pokrivanje, veo. Gdje god bi vidila nedostatak u pogledu pokrivanja, na lijep način bi objasnila tako da drugi ne budu uvrijeđeni. Jedna od njenih unuka su polagale vozački ispit u Londonu i instruktor je bio muškarac. Tako da je Salima sahiba sjela s njom i rekla da joj neće dozvoliti da sama sjedi s muškarcem.  Drugi su se ovom rugali ali ona nije obraćala pažnju  na svijet.

Kad god bi neko dobio šal ili nikab ona bi uvijek govorila da ima knjiga za Leđnu u kojoj su sve upute Halifa, i njen naziv je ‘Sljedbenici onih koje se pokrivaju.’  Tako da je govorila ako želite kupiti cvijeće onda takođe morate kupiti Aurni – odjeća koja se koristi da se pokrijete. Cvijeće je za onoga ko se pokriva. Jedna kći, zapravo unuka kaže kad je bila pred udaju njena nena joj je predala knjigu hazreti Navab Mubareka Begum sahibe, naglašavajući savjet u poglavlju ‘Odpremanje kćeri) i rekla mi da ovo stalno čitam.

Ona je rekla da se njenoj neni nije dopadalo da neudate žene prisustvuju bilo kakvom programu koji traje dugo u noć. Sada mi pišu mnoge žene i kažu kako žele da ostanu preko noći u nečijoj kući. Ovo je potpuno pogrešno i naše mlade žene ovo trebaju izbjegavati. Ona kaže ako bi ikada propustili sabah namaz (Fedžr)  njihova nena ne bi razgovara s njima cijeli dan i ovo je za njih bila njena najveća kazna.

Amtul Bari Nasri sahiba kaže: ‘Svemogući Allah je osposobio sestru Salimu Mir sahibu da služi Leđnu Karachia vrlo dugo vremena. Iako ona više nje na ovom svijetu ali oni koje je obučavala i koji služe Leđni u raznim dijelovima svijeta  će ovako čuvati njeno ime živim. Njeno ime je povezano sa primjerom obavljanja izvanrednog rada. Ona bi budno nadgledala rad i poučavala kako obavljati posao. Nje bila zabrinuta o pohvali za njen rad i ime, radije je željela da oni koji rade s njom budu obučeni kako da obavljaju posao. Uveliko je ohrabrivala svoj tim kad su radili na objavljivanju knjiga.

‘Ona bi sa svim stvarima postupala razložno i tiho. Ako bi joj se neko povjerio o nečemu ličnom, nikada se nije bojao da će biti objelodanjeno. Ona bi čuvala stvari u tajnosti.’ Amatul Bari Nasir sahiba onda piše: ‘Ona je uspijevala da sve ove tajne čuva za sebe i ovo je bila njena velika odlika.’ Ovo je nešto što se sve manje može naći čak među muškarcima.

Amatul Noor sahiba iz Karachija piše: ‘Salima Mir sahiba je bila ljubazna  i nesebična žena. Imala je staložen karakter i uvijek se držala u pozadini, i umjesto toga unapređivala rad drugih. Uvijek je bila nasmijana  i radosna osoba. Skupa sa lijepim licem Svemogući Bog joj je dao prelijepo i nježno srce.’

Svaka osoba koja je pisala o njoj rekla je iste stvari: da je bila vrlo časna  gospođa koja je uvijek pokazivala veliku riješenost i strpljenje. Bila je uzor izvanrednog morala i vrlo snažnu vezu s Halifatom i uvijek je podsticala druge da takođe osnuju vezu s Halifatom. Obavljala je čestita djela i savjetovala druge da ih i oni čine. Svakoga je savjetovala na isti način bilo da su bili bliske kolege ili drugi. Nije samo savjetovala svoju djecu. Uvijek je upućivala svoje kćeri na vrlo lijep način i imala je čvrsto vjerovanje u Svemogućeg Allaha. Bila je neko ko je uvijke bio zadovoljan s voljom Svemogućeg Allaha. Da Svemogući Allah uzdigne njen položaj i da osposobi njenu djecu-to jest njene kćeri- da dalje unapređuju njena čestita djela.

Ja ću klanjati obje dženaze poslije džume namaza.