Odgovornosti iseljenih Ahmadi muslimana

Kratki sadržaj

Poslije učenja Tashahhuda, Ta’vvuz-a i sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. je rekao:

Iako je Španija nesumnjivo među zapadnim zemljama no ekonomski je manje  bogata nego druge Evropske zemlje kao što je Francuska. Međutim, u poređenju s Pakistanom, ekonomsko stanje je daleko bolje za one ljude koji su iselili iz Pakistana. To je razlog što su mnogi Pakistanci došli ovdje radi posla ili u svrhu zaposlenja. Što se tiče Ahmadi muslimana, kad se isele iz Pakistana oni to čine iz dva razloga: prvi od ovih razloga je što u Pakistanu prevladavaju zabrane stavljene na vjerske aktivnosti za Ahmadi muslimane. Drugi razlog je da poprave svoju ekonomsku situaciju.

Neki ljudi iznesu istinski svoje uvjete kad podnose molbu za azil, ali  neki smišljaju priče, što nije potrebno. Ja sam mnogo puta rekao ako osoba istinski kaže o zločinima počinjenim  protiv nas u Pakistanu u ime religije i samo kaže: život u Pakistanu pod takvim uvjetima je stavio na mene ogroman psihički pritisak koji je ravan neprestalnom mučenju,’ onda često vlasti ili sudije ovo razumiju i odatle posvoje koristan i saosjećajan pristup. Prema tome, dok iznosite svoj slučaj nema potrebe da pravite preuveličavane izjave.

U svakom slučaju, Ahmadi musliman mora sačuvati sebe od laganja. Uzvišeni Allah je laganje izjednačio sa širkom (pripisivanjem drugova s Bogom). Čovjek nikada ne može očekivati od Ahmadi muslimana da bi oni počinili širk. S jedne strane on (Ahmadi musliman) tvrdi: ‘Ja sam na čelu u proglašavanju  Jedinstvenosti Uzvišenog Allaha i u Imama ovog doba, Obećanog Mesiju i Imama Mehdija a.s. i u njegov dolazak u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s.’ Međutim, s druge strane sebe ne zaštićuje od ovog temeljnog grijeha, što je prvenstvena dužnost vjernika u Božiju Jedinstvenost. Prema tome, svaki Ahmadi musliman treba sebe analizirati, jer će nas laganje  s ciljem sticanja svjetovnih dobiti učiniti izuzetno griješnim u očima Uzvišenog Allaha.

Tako, kao što sam rekao, kad smo se iselili iz svoje domovine s ciljem da sačuvamo svoju vjeru i s ciljem da ostanemo čvrsti u svojoj vjeri, onda moramo dati potpuno prvenstvo naredbama Uzvišenog Allaha. Trebamo vidjeti šta je ono što nam je najvažnije poslije prihvatanja Ahmadijata, istinskog islama. Ako ove prednosti nisu u skladu sa naredbama Uzvišenog Allaha, onda nismo uspjeli da postignemo cilj svog iseljavanja. Ako je sam naš temelj zasnovan na laži i ako smo svjetska ostvarenja učinili svojim jedinim ciljem, onda nećemo biti primaoci blagoslova Uzvišenog Allaha.

Mi uvijek trebamo pamtiti da je naš cilj ne da dostignemo svijet i da budemo zadubljeni u svjetovnim stvarima. Niti je to naša svrha stvaranja kao vjernika. Samo ako nastojimo da postignemo svrhu svog stvaranja koju je On postavio s ciljem da steknemo zadovoljstvo Uzvišenog Allaha bit ćemo u stanju da postignemo stvarni uspjeh i ostvarimo svrhu dolaska na ovaj svijet.

Mi ćemo zasigurno steći ovaj svijet i njegove blagoslove jer Uzvišeni Allah ne lišava religijskih i svjetovnih blagoslova one koji marširaju prema Njemu. Uzvišeni Allah nas je poučio dovi da tražimo od Njega dobra ovog svijeta kao i Ahireta jer On kaže (Arapski) (Al-Bakara:202) ‘Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu kao i na Budućemsvijetu i zaštiti nas od kazne Vatre.’

U vezi ovoga Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Osoba treba dva gledišta za svoje blagostanje: prvo, da ostane sačuvan od svih teškoća, nesreća i kušnji itd., koje ga zatiču na ovom privremenom svjetovnom životu. Drugo, da bude sačuvan od grijeha, zala i duhovnih bolesti, koje ga vode dalje od Boga.’ Tu su dva (neophodna) gledišta za osobu. Prvo, svjetovne teškoće i bolesti i drugo, duhovne teškoće i bolesti.

Objašnjavajući dalje (riječ) Rabbena) (naš Gospodaru), Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Istina je da je u riječi Rabbena (naš Gospodaru) fino  ukazivanje na pokajanje. Kad osoba kaže Rabbena (naš Gospodaru), on se potpuno naklanja prema Uzvišenom Allahu.’ Obećani Mesija a.s. onda kaže: ‘Razloga za ovo je da riječ Rabbena (naš Gospodaru) zahtijeva (i podrazumijeva) da je čovjek napustio druge bogove koje je prethodno stvorio i okrenuo se prema svom Gospodaru. Činjenica je  da čovjek za sebe stvara mnoge bogove. On najviše vjeruje u svoje projekte i prevare kao da su baš ovo njegovi bogovi. Ako se ponosi svojim znanjem ili moći, onda je to njegov bog. Ako se ponosi svojom ljepotom ili imetkom, onda je to njegov bog. Ukratko, tu je hiljade takvih bogova koji su vezani uz njega. Sve dok ih ne napusti, obori svoju glavu pred Jednim Istinskim Gospodarom i padne na Njegovom pragu učeći iz srca dovu Rabbena (naš Gospodaru), on ne može razumjeti prirodu Istinskog Gospodara.’

Zato moramo uvijek imati na umu ovaj princip. Tamo se spominje ispunjavanje dužnosti prema ibadetu, zato trebamo zapamtiti da  možemo učiniti napore da tako činimo samo kad budemo ispunili ove ciljeve svog stvaranja u skladu sa naredbama Svemogućeg Allaha. U ovom pogledu Svemogući Allah kaže:

‘A ja nisam stvorio džinne i ljude osim da Mene obožavaju.’ (Al-Zarijat:57) Tako, kad ispitujemo Allahove naredbe jednu za drugom, (saznajemo) da svaka od njih skreće našu pažnju na to da ne zaboravimo Svemogućeg Allaha. Vaši svjetovni poslovi vas ne smiju učiniti nemarnim da zaboravite spominjanje Allaha, niti vaš cilj smije biti samo ispunjavanje svjetovnih želja i sticanje svijeta.

U pogledu ovoga Obećani Mesija a.s. kaže na jednom mjestu: ‘Očito je da čovjek nije u položaju da odlučuje o svrhi svog života zato što nije došao na ovaj svijet svojim izborom, niti će se vratiti svojim izborom. U stvari, on je stvorenje, ali onaj Koji ga je stvorio i podario mu veće i uzvišenije sposobnosti nego životinjama, (to jest, u poređenju s drugim stvorenjima On je stvorio čovjeka najplemenitijim od svih stvorenja) može biti onaj Koji proglašava svrhu Svog stvaranja. Bilo da to pojedinac razumije ili ne, nema sumnje da je svrha čovjekovog stvaranja da obožava Svemogućeg Boga, postigne istinsko shvatanje o Njemu i da potpuno izgubi sebe u Njemu. Kad ljudi drže u vidu ovu svrhu, oni postaju istinski vjernici i takve osobe takođe postižu prihvatanje kroz svjetovne blagoslove.’

Dužnost je svakog Ahmadi muslimana da poslije preseljavanja ovdje treba da se bori da ispuni ovu važnu obavezu. Ahmadi svuda trebaju obavijestiti druge u svom okruženju o istinskom islamu. Moral i standardi ibadeta svakog Ahmadi trebaju biti takvi da to privuče pažnju drugih. Mi moramo upoznati  svijet s činjenicom da svrha svjetovnih blagoslova koje je Svemogući Allah  omogućio nije da osobu udalji od Njega, nego su ovi blagoslovi zapravo ovdje da nas privuku bliže Njemu. Tako, takvi blagoslovi trebaju biti iskorišteni umjereno, inače će se osoba kretati prema uništenju.

Prije četiri ili pet godina svijet nije prosudio činjenicu da se kreće ka uništenju ili nije bio spreman da prizna ovu činjenicu. Međutim, danas je situacija potpuno drugačija. Ahmadi muslimani svuda u svijetu trebaju svoju pažnju usredočiti na sticanje zadovoljstva Svemogućeg Allaha i trebaju se boriti u tom pogledu. Samo je milost Svemogućeg Allaha to što može spasiti svijet od uništenja. Samo kroz padanje na tle pred Njim možemo Ga učiniti zadovoljnim. Svaki Ahmadi treba zapamtiti da jednostavno vjerovanje u Obećanog Mesiju a.s. nije dovoljno da vas osposobi da steknete nagrade ovog svijeta i Ahireta, niti vas to može spasiti od kazne vatre Džehennema. Zapravo, prihvatanjem Obećanog Mesije a.s. stavlja na svakog pojedinca veću odgovornost da svoj život oblikuje u skladu sa zadovoljstvom Svemogućeg Boga.

Obećani Mesija a.s. kaže: Zapamtite da jednostavno davanje bai’ata (zavjeta odanosti) nije od koristi; Svemogući Allah nije zadovoljan s ovom praksom dok se osoba ne drži istinske suštine Bai’ata. Sve dotle bai’at nije istinski bai’at i samo je obred. Zato je neophodno učiniti napor za ispunjavanje istinske svrhe bai’ata.’

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Razlika između istinskog muslimana i neiskrenog muslimana je da neiskren musliman samo kuje planove ali ih ne  ispunjava. Umjesto toga istinski musliman vidi svake planove do ostvarenja umjesto iznošenja iskaza. Tako, kad Svemogući Allah vidi da Njegovi robovi obavljaju ibadet radi Njega i dobronamjerni (dobrotvorni) su prema Njegovim robovima, na toj tački On šalje dole meleke, čineći time razliku između istinskog muslimana i lažnog, u skladu sa Svojim obećanjem.’

Zato je bitno za svakog od nas da se borimo  da postanemo istinski musliman. Pojedinac treba izvući korist od plodova i blagoslova ovog svijeta na način da postane primaoc blagoslova na Ahiretu. Mi trebamo ispuniti dužnosti prema ibadetu. Pošto smo bili primorani da napustimo svoje zemlje zbog svoje vjere, dok se doseljavamo ovdje trebamo se boriti da postupamo po učenjima naše vjere. Da Allah osposobi svakog od nas da ovo postignemo.