U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Čovjek od izvrsnosti

Kratki sadržaj

Spominjujući status ashaba r.a., Obećani Mesija a.s. je jednom prilikom rekao: ‘Vjerni ashabi, neka je Allah zadovoljan njima, su jasni dokaz karaktera Časnog Poslanika s.a.v.s. (Dakle, jedino ta osoba može istinski poštovati Časnog Poslanika s.a.v.s., koja poštuje njegove vjerne ashabe. Onaj ko ne cijeni vjerne ashabe, ne može nikada istinski cijeniti Časnog Poslanika s.a.v.s.’

Sada ću ispričati neke od priča njegovih ashaba.
Abu Dujana Ansari je bio ashab. Prihvatio je islam, prije preseljenja Časnog Poslanika s.a.v.s. u Medinu. Bio je stanovnik Medine. Također je imao čast da učestvuje u Bitci na Bedru zajedno sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. i imao je vrlinu vrhunske hrabrosti. Isto tako, imao je priliku učestvovati u Bitci na Uhudu. Nakon prekretnice tijekom bitke,to jeste kada su muslimani isprva pobijeđivali a onda se bitka preokrenula, jer su nevjernici napali ponovo jer je određeno mjesto bilo napušteno tako da se bitka okrenula protiv muslimana, među tim ashabima koji su ostali najbliži Časnom Poslaniku s.a.v.s. u to vrijeme, je također bio hazreti Abu Dujana r.a.. On je zadobio mnogo povreda braneći Časnog Poslanika s.a.v.s.. Međutim on se nije povukao uprkos ovim povredama.
Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. jednom prilikom podigao svoj mač i upitao. ‘Tko će danas staviti ovaj mač u ispravnu upotrebu?’. Hazreti Abu Dujana Ansari, je čuvši ovo prišao bliže. On je rekao da obećava da će ispuniti pravo tog mača. Časni Poslanik s.a.v.s. vidjevši njegovu strast, mu je predao svoj mač. Potom, on je ponovo sakupio snage i upitao ‘ O Allahov Poslaniče! Kako se treba ispuniti pravo ovog mača?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio da ovaj mač ne treba prouzrokovati krvoproliće nijednog muslimana, drugo, neprijatelj među nevjernicima ne treba bježati od njega i treba se koristiti samo protiv onih neprijatelja među nevjernicima koji žele rat protiv muslimana. Hazreti Abu Dujana r.a. je bio mučen u borbi protiv Musayilimah Kazzaba u toku Yamama bitke. Kada se razbolio, rekao je svojim ashabima da će možda Uzvišeni Allah prihvatiti dva njegova djela. Prvo, da se nije upuštao u bilo kakav beskoristan razgovor niti je govorio iza nečijih leđa. Drugo , nije nosio u srcu nikakvu srdžbu ili zlobu protiv drugog muslimana.

Zatim, nalazimo spominjanje hazreti Muhammada Maslamaha r.a.. Muhammad bin Maslamah r.a.. je također učestvovao u bitci na Uhudu I ostao kraj Časnog Poslanika s.a.v.s. sa velikom odlučnošću I postojanošću. Jedna od njegovih odlika je bila da je proročanstvo Časnog Poslanika s.a.v.s. ispunjeno u njegovoj ličnosti. Jednom prilikom , predajući mu svoj mač, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da dokle god se bori sa idolopoklonicima, treba se nastaviti boriti sa ovim mačem. Međutim, kada dođe vrijeme da se muslimani bore jedni s drugima, trebaš slomiti ovaj mač I ostati kući sve dok te neko ne napadne ili dok smrt ne dođe. On se ponašao u skladu sa ovom uputom I učinio tako u toku mučenja hazreti Osmana r.a.., neka je Allah zadovoljan njime. Kako bi se sačuvao od nereda u to vrijeme, on se odvojio I govorio da dok se nered ne riješi, on ostaje u osami. Danas posmatramo da unutrašni sporovi među muslimanima prelaze sve granice. Dalje, još jedno proročanstvo Časnog Poslanika s.a.v.s. je ispunjeno, da nakon ere mraka, dolazi vrijeme svijetlosti, kada se vrijeme Obećanog Mesije a.s. desi, vi trebate prihvatiti Obećanog Mesiju a.s. I pridružiti se njegovoj zajednici, svi blagoslovi leže u ovome.

Jedan od ranih ashaba je bio hazreti Abu Ayyub Ansari r.a.. On je bio sretnik jer je imao čast da ugosti I primi Časnog Poslanika s.a.v.s. u toku prvih dana njegovog vremena u Medini.Kuća je imala dva sprata. Abu Ayyub Ansari r.a. je ostao na gornjem spratu a donji sprat je dao Časnom Poslaniku s.a.v.s.. Abu Ayyub Ansari r.a. je jedne noći bio na gornjem spratu kada se razbila posuda sa vodom. Abu Ayyub Ansari r.a. I njegova žena su proveli cijelu noć sušeći svoje prekrivače. Slijedećeg dana, je ispričao Časnom Poslaniku s.a.v.s. događaj koji se desio prethodne noći I zatražio od Časnog Poslanika s.a.v.s. da ostane na gornjem spratu. Časni Poslanik s.a.v.s. je prihvatio njegov zahtjev I ostao sa njim otprilike šest do sedam mjeseci. On je dao sve od sebe da ispuni svoje dužnosti I odgovornosti gostoljubivosti. Hazreti Abu Ayyub Ansari r.a. je također učestvovao u svim bitkama na kojima je Časni Poslanik s.a.v.s. bio prisutan. U toku Khaibar bitke bio je ubijen jedan jevrejski vođa. Kad je njegova kći, hazreti Safija je bila udata za Časnog Poslanika s.a.v.s. narednog jutra, kad je Časni Poslanik s.a.v.s. izašao da predvodi namaz vidio je Abu Ejub Ansarija r.a. kako stoji i čuva stražu. Časni Poslanik s.a.v.s. je onda molio Allaha za njega na slijedeći način: ‘O Gospodaru! Čuvaj uvijek Abu Ejuba Ansarija pod Svojom zaštitom baš kao što je on spremno stajao cijelu noć štiteći mene.!’ Hazreti Abu Ejuba r.a. je, uprkos starih godina, takođe učestvovao u bitci za Rim. On je učestvovao samo s ciljem da bude svjedok (ispunjenja) predskazanja Časnog Poslanika s.a.v.s. u pogledu Konsatantinopola. Pa ipak se u toku toga razbolio. Kad su ga pitali koje su mu zadnje želje on je odgovorio da želi da prenesu njegove selame svakom muslimanu i da njegov mezar bude koliko god je moguće dublje u zemlji neprijatelja. Tako je, poslije smrti njegovo mrtvo tijelo bilo odneseno do najdalje moguće tačke u zemlju neprijatelja gdje je bi sahranjen. Čak se i danas njegov grob nalazi u Turskoj i kažu da, za šta god neko moli (Allaha) nad njegovim grobom, ove dove budu primljene.

Onda imamo ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s., Abdullaha bin Rawahah r.a. koji je bio ugledan pjesnik Arabije i takođe je bio poznat po svojoj tituli ‘Pjesnik Vjerovjesnika s.a.v.s.’. Nakon što se Bitka na Bedru završila on je bio taj koji je ljudima Medine donio poruku o pobjedi. Jedanput je Abdullah bin Ubayy (oštri licemjer) izazivao Časnog Poslanika s.a.v.s. nakon što je on otvoreno propovijedao poruku islama i rekao mu: ‘Zato se vrati odakle si došao i kaži svoju poruku samo onima koji dođu k tebi.’ Hazreti Abdullah bin Rawwaha r.a., koji je takođe sjedio tamo rekao je: O, Allahov Vjerovjesniče! Dođi na naše skupove, nama bi se to veoma dopalo.’ Ovo je bio osjećaj časti i ljubavi koju je Abdullah bin Rawahah r.a. neodoljivo izrazio za Časnog Poslanika s.a.v.s. i ni najmanje ga nije bilo briga za poglavice.
Imamo jedan iskaz u kojem ‘Urwah bin Zubair prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. odredio Zeida bin Haritha r.a. za komandira vojske. On je rekao ako hazreti Zeid r.a. bude ubijen da će onda hazreti Ja’far bin Abi Talib r.a. biti komandant. Ako on takođe bude ubijen da će onda hazreti Abdullah bin Rawahah r.a. preuzeti kontrolu. Ako Abdullah r.a. bude ubijen da onda muslimnai trebaju odrediti za komandanta koga oni žele. Kad je došlo vrijeme da isprate vojsku hazreti Abdullah bin Rawahah je rekao: Tako mi Boga ja uopće nemam nikakve ljubavi za svijetom. Međutim, ja sam čuo da je Časni Poslanik s.a.v.s. govorio u pogledu ajeta Kur’ana: ‘A nema ni jednog od vas a da neće doći k tome. Ovo je utvrđena odredba kod Gospodara.’ To govori da se svaki čovjek mora suočiti s vatrom. Prema tome, nakon što su išli ovim finim putem, suočit će se s danom obračuna; ja ne znam kakvo će biti moje stanje. U toku Mota bitke Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao u pogledu komandira vojske: Ja sam ih vidio u Džennetu da sjede na zlatnim prijestoljima. Tako da su ovo bili ljudi koji su postigli svoje ciljeve.
Hazreti ‘Abdullah bin Rawahah r.a. je pokazao veličanstveni dragulj žrtvovanja na bojnom polju. Poslije ubistva hazreti Zeida r.a. i hazreti Ja’faraa r.a., hazreti ‘Abdullah bin Rawahah r.a. je došao na prve linije. Pogodilo ga je koplje i izbio je mlaz krvi. On je podigao svoje ruke i uhvatio ovu krv i obrisao time svoje lice i pao posred vojnih linija neprijatelja i muslimana. Međutim, on je i dalje ohrabrivao muslimane kao komandir vojske do svog zadnjeg daha. Dok je podsticao muslimane na vrlo djelotvoran i strastven način tražio je njihovu pomoć i rekao: ‘Vidite, o muslimani! Tijela vaše braće leže pred neprijateljem. Izađite i odgurnite neprijatelja od ovog puta i istjerajte ih.’ Stoga su muslimani istog trenutka žestoko napali neprijatelja i nastavili nepovratno. Na taj način je hazreti Abdullah takođe stekao položaj šehida.

Njegova hudovica je ispričala jednu od njegovih velikih vrlina. Ona je rekla: ‘Hazreti Abdullah bin Rawahah r.a. nikada ne bi napustio kuću da ne klanja dva rekata dobrovoljnog namaza. Slično tome, prva stvar koju bi uradio nakon ulaska u kuću je da bi, poslije uzimanja abdesta klanjao dva rekata navafil namaza (dobrovoljnih namaza).’ Ovo su bili ljudi koji su spominjali Svemogućeg Allaha u svakom stanju i u svakom trenutku. Tu je iznošenje o njegovom standardu poslušnosti. Hazreti Abu Lailah r.a. prenosi: ‘Jedanput je Časni Poslanik s.a.v.s. održavao hutbu u toku koje je rekao: ‘Ljudi trebaju sjesti.’ Hazreti Abdullah bin Rawahah r.a. je skoro ušao u džamiju da sluša hutbu ali je odmah na mjestu sjeo. Časni Poslanik s.a.v.s. mu se obratio i rekao: ‘O Abdullah bin Rawahah! Da Allah uveća tvoju ljubav pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku.”’

Koji su bili njihovi standardi organizovanja religijskih skupova, zauzimanja u svrsishodnim razgovorima, ispunjavanju dužnih prava jedan drugog? Abdullah bin Rawahah r.a. je govorio hazreti Abu Dardi r.a.: ‘O Abu Darda! Hajde da sjednemo zajedno da obnovimo svoju vjeru. Hajde da razgovaramo o vjeri.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao o ovim okupljanjima: ‘Da Allah ima milosti na Abdullah nin Rawahah r.a.. On voli takva okupljanja kojima se meleki takođe ponose.’

Onda iz historije učimo o izvanrednoj srčanosti i hrabrosti dvojice mlade braće: Hazreti Ma’az bin Harith nin Rifa’atah i hazreti Mu’aviz bin Harith bin Rifa’atah. Oni su bili prisutni u toku Bitke na Bedru i takođe su bili odgovorni za ubijanje Abu Đehela. U Bici na Bedru je borba bila žestoka. Muslimani su vidjeli vojsku ispred sebe koja je bila brojnija od njih tri puta i bili su u potpunosti opremljeni sa svim oblicima naoružanja. Oni su ušli na bojno polje s namjerom da izbrišu ime islama. Slabih i nemoćnih muslimana je bilo manje po broju. U pogledu njihove osnovne opreme (i naoružanja) oni ne bi mogli preživjeti više od nekoliko minuta. Međutim, oni su bili tako usredsređeni na zadatak pred sobom i ljubav o Božijoj Jedinstvenosti i prema Poslaniku ih je učinila tako odvažnim da ih ništa na ovom svijetu nije moglo učiniti jačim. To je bila njihova ljubav koja je bujala koja im je podarila izvanrednu snagu. Na tom bojnom polju oni su postavili takav primjer služenja svojoj vjeri u kakav se prije nisu osvjedočili. Abdur Rahman bin Auf r.a. prenosi: ‘Kad je borba počela ja sam pogledao na lijevo i na desno i nisam vidio nikoga drugog do dvojicu mladića među Ansarijama. Kad sam ih vidio moje srce je potonulo, jer je bila normalna praksa u bici da se oslanja na dvojicu boraca na lijevo i na desno. Bio sam zarobljen mišlju: kako me ova dvojica mladića mogu zaštititi, kad je jedan od mladića prošaptao tako da to skrije od drugih (mladića): ‘Gospodine! Ko je Abu Đehel; onaj ko je nanosio bol Časnom Poslaniku s.a.v.s. u Meki?’ Ovaj mladić je onda rekao: ‘Ja sam dao zavjet Svemogućem Bogu da ću ga ja ubiti’ ili je rekao: ‘Ja ću umrijeti nastojeći da to postignem’. Abdur Rahman kaže: ‘Ja još nisam odgovorio kad me drugi mladić tiho pitao isto pitanje. Stepen njihove hrabrosti me uznemirio pošto je Abu Đehel u suštini bio general neprijateljske vojske i bio je okružen iskusnim borcima. Ja sam pokazao na Abu Đehela.’ Abdur Raham dalje kaže: ‘Čim sam pokazao prema njemu, dvojica mladića su se ustremili kao orao, presjecajući linije neprijatelja dok nisu stigli upravo tu tačku i napali Abu Đehela takvom brzinom da su njegovi drugi komandanti ostali zapanjeni i Abu Đehel je pao na tle.’

Prema tome, ovi mladići su imali čast za svoju vjeru. Duboka ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. ih je učinila neustrašivim tako da su željeli da dokrajče neprijatelja islama. Oni nisu bili kao takozvani džihadisti koji radikaliziraju omladinu i kažu im da se bore za islam. Oni su, zapravo, imali cilj; jer im neprijatelji nisu dozvoljavali da žive u miru čak nakon što su se iselili; u tom slučaju su bili pripremljeni da daju svaku žrtvu da uspostave mir i da zaustave nepravde. Ovih dana, s ciljem da svrgnu vlade oni kidnapuju omladinu i onda ih radikalizuju. U ovo vrijeme, ako se ratovi vode u ime islama i ljudi spremno žrtvuju svoje živote, onda se to provodilo da se očuva religija i da se uspostavi mir u svijetu. Zato je tu ogromna razlika između onih koji su vodili džihad i džihadista danas.

Obećani Mesija a.s. kaže o ashabima: ‘U suštini, naša je dužnost da ne prestajemo tragati za postizanjem zadovoljstva Svemogućeg Boga i da ovo smatramo svojim konačnim ciljem. Svi naši napori i borbe trebaju biti da tražimo zadovoljstvo Svemogućeg Boga, čak i ako moramo podnositi teškoće i škripce. Zadovoljstvo Svemogućeg Boga je bolja i daleko viša od svijeta i svih njegovih želja.’
Da nas Svemogući Allah osposobi da ovo postignemo.

Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu za uvaženog Al-Haadž Ismail BK Addo sahiba čije tijelo nije prisutno. On je bio Ahmadi iz Gane i umro je 8. Marta 2o18. sa 84 godine. Zaista, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. On je bio čuven političar, koji je napustio svoju političku karijeru da bi bio blizu Hilafeta Ahmadija u Londonu. On je rođeni Ahmadi musliman. Njegov otac je bio kršćanin i dao je zavjet bai’ata 1928. godine i prihvatio Džemat. Umrli je radio kao učitelj ovdje dok je bio u VB. Imao je duboku ljubav prema halifatu i pokazivao je veliku ljubav, naklonost i poslušnost svakom Halifi. Jednom je Halifatul Mesih IV r.h. osnovao odbor da sastave knjigu s ciljem da odgovore Salmanu Rushdiju i on je takođe bio određen za člana ovog odbora. Takođe je odigrao izvanrednu ulogu na polju širenja poruke, propovijedanju. 1986 godine, kad je Halifatul Mesih IV r.h. osnovao PAN Afričko udruženje, on je bio određen za prvog predsjednika. Takođe je bio izabran za prvog predsjednika džemata u Peckamu. Godine 1994. poslije svečanog započinjanja MTA, on je bio jedan od istaknutih učenika programa učenja Urdu jezika. Nastojao je koliko god je mogao da nauči urdu i popularno je bi poznat kao ‘Bara Bacha’. Bio je Ganijac kojeg su svi poznavali. Imao je dvije žene. Članovi njegove porodice su spomenuli da je bio vrlo redovan u obavljanju tahadžud namaza (dobrovoljnog namaza prije zore) i nije to propuštao čak i kad bi bio bolestan. Učio je Časni Kur’an vrlo melodičnim tonom i s velikom ljubavlju. 2005. godine je imao priliku da obavi hadž sa svoje obje žene. Bio je vrlo veseo i jednostavan čovjek. Da Svemogući Allah uzdigne njegov položaj i podari mu Svoj oprost i milost.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp