Halifatul Mesih II: Ashabi Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

Kad čujemo ili čitamo iznošenja o ashabima Obećanog Mesije a.s. vidimo i opažamo njihovu snažnu želju da prepoznaju istinu, njihovu snažnu želju da čine lične i financijske žrtve i njihovo pokazivanje – na ličnom nivou- revne ljubavi i predanosti prema Obećanom Mesiji a.s. Ovo su bili oni kasniji koji su nastojali  da ispune dužnosti pridruživanja položajima ranijih. Svaki je imao svoj vlastiti način i stil. Oni koji su ih vidjeli ili im bili blizu također su naučili od njih u skladu sa vlastitim sposobnostima i izvukli zaključke iz nekih stvari.

Hazreti Musleh Maud r.a. također je bio ashab i imao je lične veze sa ovim ashabima čija kazivanja iznosi, ako ne sa svima njima. On izvlači zaključke iz ovih kazivanja i savjetuje nas a njegov savjet utiče na srce. Kad razmislimo vidimo mnoge aspekte svakog takvog zaključka.

Hazreti maulavi Burhan ud Din sahib. Njegov prvi susret sa Obećanim Mesijom a.s. je izuzetno zanimljiv. On je stigao u Kadian da se sretne sa Obećanim Mesijom a.s. ali je saznao da je on otišao u Gurdaspur, tako da je i on otputovao tamo. Smještaj gdje je Obećani Mesija a.s. boravio imao je bašču. Hamid Ali sahib je tamo bio na vratima i nije dozvolio  Burhan sahibu da uđe ali je on krišom uspio da dođe do vrata. Kad je polahko otvorio vrata vidio je kako Obećani Mesija a.s. brzo hoda po bašči. Burhan sahib je iskoračio natrag. On je tu i tada uvidio da je Obećani Mesija a.s. istinita osoba koja je imala mnogo toga da prenese i kaže i da je ovo  bio razlog njegovog brzog hodanja.

Hazreti Musleh Maud r.a. je uvidio da je Burhan sahib prije bio vehabi a za njih je poznato da su kruti. Ali Burhan sahib nije tražio Kur’anski dokaz ili dokaz iz hadisa. Zaista je vehabi stajalište da su poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. vrata Božije objave zatvorena. Oni također smatraju da, Bože sačuvaj, evlije i Božiji poslanici nemaju nikakvu izuzetnu izvanrednost. U odbijanju ovog pogrešnog koncepta je Obećani Mesija a.s. rekao da su Božiji poslanici kao kiša, oni imaju svjetlost vrlo visokog stepena i oni su sjedinjenje izvanrednosti, grijeh je smatrati ih istim sa običnim ljudima. Ljubav prema Božijim poslanicima i evlijama uvećava vjeru osobe.

Zaista, hazreti Burhan ud Din sahib je smatrao da je brzi hod Obećanog Meisje a.s. znak njegove istinitosti. Ovo je bila posebna Allahova milost jer ima onih koji ne prihvate čak nakon što im budu dati snažni dokazi i znakovi. Naravno nisu svi vehabi tvrdog srca. Hiljade su u Africi uvjereni u istinitost Obećanog Mesije a.s. i dali su zavjet bai’ata. Oni cijene značaj Božije objave i uviđaju da su Božiji poslanici i evlije kao kiša koja zemlju održava zelenom i bujnom i da je Božija objava neophodna za duhovnu bujnost.

Hazreti Saith Abdul Rahman sahib Madrassi. On je postao Ahmadi u toku života Obećanog Mesije a.s. i bio je krajnje iskrena osoba s velikom naklonošću za prenošenje poruke. Obećani Mesija a.s. je navodio iznošenje o izuzetnoj mehkoći njegovog srca. Saith sahib je u jedno vrijeme bio vrlo imućna osoba i činio je ogromne financijiske žrtve radi vjere i slao bi 300 do 500 rupija svakog mjeseca kao doprinos. Međutim donio je neku vrlo lošu poslovnu odluku koja je dovela do propasti njegovog posla. Obećani Mesija a.s. je primio objavu o njemu: ‘Svemoguć je On. On postavlja ispravno propali plan i slomi onaj koji je u radu. Niko ne zna Njegovu tajnu.’ (Tadhkirah, str. 424). Iz prve linije ove objave je razumljeno da će se posao Saith sahiba oporaviti dok niko nije mislio o drugoj liniji ove objave. Poslije nekih dvije ili tri godine nakon što se pojavio gubitak, Saith sahibov posao je ponovo napredovao ali je onda opet ponovo potonuo; u tolikoj mjeri da nije imao dovoljno za osnovne potrebe kao što su hrana i piće. Obećani Mesija a.s. je jedanput govorio o Saith sahibu sa mnogo ljubavi i rekao je da je on bio izuzetno iskren i odan. Saith sahib je poslao 500 rupija jer mu je jedan prijatelj dao dvije ili tri hiljade rupija od kojih je Saith sahib poslao  500 rupija i u pismu je objasnio da za dug period nije bio u stanju da pošalje članarinu (doprinos) ali da sada njegov osjećaj časti ne može tolerisati da ne pošalje nešto za put vjere.

Jedanput je Obećani Mesija a.s. primio novac od nekog ko nije bio Ahmadi. Taj čovjek je napisao kako je Saith sahib bio njegov prijatelj kojeg je smatrao vrlo pobožnom osobom i da mu je bio predan. Da je jednog dana vidio kako je Saith sahib bio tužan i kad ga je pitao za razlog on mu je rekao da je, kad je imao para, redovno slao Obećanom Mesiji a.s. za put vjere ali da to više ne može. Ovaj čovjek je napisao da ga je to jako dirnulo i odlučio je  da svakog mjeseca pošalje 200 do 300 rupija. Jedanput je Saith sahib poslao nekoliko stotina rupija i kad su ga pitali kako je uspio poslati taj novac napisao je da je uzeo nešto novca od prijatelja da otplati zajam zbog čega je mislio da nešto pošalje i Obećanom Mesiji a.s.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže otkad je Obećani Mesija a.s. pozvao sve religije, kršćani i hindusi su mu se oštro suprotstavili i nastojali su da ga ponize i pokrenuli brojne sudske postupke protiv njega. Jedanput je Obećani Mesija a.s. morao prisustvovati sudskom procesu tri mjeseca  svakog dana u toku radne sedmice gdje je ponekad morao stajati na sudu nekoliko  sati. Jedanput mu sudija, zbog svog neprijateljstva, nije dozvolio čak da popije vode. Mi smo danas zaboravili ove stvari ali su za iskrene Ahmadi muslimane tog vremena ovo bile velike kušnje. S jedne strane su čuli Božije objave kao što je: ‘Kraljevi će tražiti blagoslove od tvog odijela (onoga čime si ti zaodjenut)’  a s druge strane su vidjeli da ovaj hindu sudija nije čak dozvolio Obećanom Meisji da popije vode! Taj sudija ga je primorao da stoji satima do te mjere da je osjećao nesvjesticu i stopala su ga boljela. Oni ljudi slabe vjere su se pitali je li moguće da je to bude osoba o kojoj su data sva Božija obećanja!’

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da se sjeća dana kad je trebala biti izrečena presuda sa sudskog procesa. Jedan Ahmadi prijatelj je kod svakoga  bio popularan kao profesor. Prije nego što je postao Ahmadi bio je kockar i zarađivao je mnogo novca igrajući karte. On je ovo napustio nakon što je primio Ahmadijat i počeo je posao otvaranjem male prodavnice. Njegova ljubav i predanost za Obećanog Mesiju a.s. bili su veliki i zbog ovoga je on sa zadovoljstvom podnosio siromaštvo. On bi prenosio poruku svojim mušterijama i u toku toga bi započeo raspravljanje s njima. Podnesen je prigovor o tome Obećanom Mesiji a.s. koji mu je krajnje ljubazno objasnio da nam je naređeno da ostanemo nježni. Profesorovo lice je pocrvenilo, on je bez riječi slušao ali je onda rekao kako će mu biti teško da se drži ovog savjeta. Obećani Mesija a.s. je rekao kad neko kaže nešto vođi Obećanog Mesije a.s. (Časnom Poslaniku s.a.v.s.) on ga ili pozove na duel dovom (mubahila) ili napiše knjige u odgovoru ali je od njega tražio da šuti. Ovo možda izgleda drsko ali to pokazuje ogromnu ljubav koju je profesor imao prema Obećanom Mesiji a.s.

U vrijeme izricanja presude, ljudi su bili uvjereni da će mu sudija dati oštru presudu, možda čak zatvor, i ovu misao Ahmadi nisu mogli ni zamisiti. Tog dana je okolo suda postavljeno  dodatno obezbjeđenje. Kad je Obećani Mesija a.s. stigao Ahmadi su zaustavili profesora da ode u sud zato što se brzo razljuti. On je pod drvetom sakrio veliki kamen. Zavrištao je i plakao ispunjen osjećajima i potrčao prema sudu s kamenom. Da ga drugi Ahmadi nisu zaustavili on bi sudiju udario kamenom. On je pretpostavljao da će sudija sigurno dati optužujuću presudu i zato je želio da napadne.

Neki ljudi reaguju na ovaj način pod takvim okolnostima. Oni koji su slabe vjere skrenu, iskreni ojačaju svoju vjeru a oni koji reaguju emotivno nastoje i misle kako da uzvrate. Međutim, obrazovanje i obuka Obećanog Mesije a.s.,  kako nam je pokazano iz njegovog vlastitog primjera je da budemo strpljivi i čvrsti. Na kraju, ono što je Bog obećao, to će se dogoditi i oni koji su čvrsti to će doživjeti.

Neki ljudi pitaju o određenim danima, nazivaući neke dane nesretnim a neke sretnim. Ljudi se također pozivaju na Obećanog Mesiju a.s. u ovom pogledu ili na hazreti Amman Jan (r.a.). Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako je hazreti Amman Jan od njega tražila da ne putuje srijedom zbog nekog sna ili nekog njenog sujevjerja.  Ne postoji nikakav drugi značaj ovoga. Objašnjavajući  ovo pozivajući se na Obećanog Mesiju a.s., hazreti Musleh Maud kaže kako mu je bilo rečeno da je Obećani Mesija neke dane smatrao nesretnim, baksuznim. Onda je hazreti Musleh Maud lično rekao u nekom obraćanju da je možda Obećani Mesija primio objavu u pogledu utorka ili je iza toga bio  neki drugi razlog zbog kojeg mu utorak nije bio drag. Hazreti Musleh Maud r.a. je odgovorio da je rekao ono što je rekao samo u tumačenju predanja. On nije rekao da je utorak nesretan dan. Pošto je ovo predanje bilo povezano sa Obećanim Mesijom, hazreti Musleh Maud je objasnio ako se ovo predanje bude smatralo ispravnim onda je možda njegova takva sklonost o utorku bila zato što je njegova smrt bila određena za utorak. Ali neki ljudi su ovu stvar, koja je bila osobita za ličnost Obećanog Mesije, učinili pravilom i bili su uvjereni u to da je utorak nesretan dan. Zaista je, smatrati  nešto što je od Boga nesretnim, izuzetno nerazbrito. Ovo predanje se odnosi na nasreću smrti Obećanog Mesije u utorak. Inače, svaki dan je od Boga Koji je blagoslovio svaki dan. Ako postoji bilo kakvo predanje suprotno ovome mi ćemo smatrati da je ili prenosilac ovog predanja pogriješio ili ćemo smatrati da je zbog ljudskog tu postojalo neko sujevjerje, i možda je Obećani Mesija a.s. imao takvo iskustvo u pogledu utorka, ali nećemo reći da je bilo koji dan nesretan. Stvarnost je  da je Bog rekao u Časnom Kur’anu, kao princip, da su svi dani blagoslovljeni.

Navodeći iznošenje uporednih svojstava pretjerane poniznosti i grubog mišljenja hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako je hafiz Muhammed sahib bio strasna osoba iz vremena Obećanog Mesije a.s. koji je bio krut u svojim mišljenjima. Jedanput se vraćao kući iz Pešavara nakon što je prisustvovao đelsi u Kadianu i diskutovalo se o strahu i strahooštovanju prema Bogu. Jedan čovjek je hvalio Boga i rekao je da se pitao da li je Bog primio naš namaz, naš zekat i hadž. Drugi čovjek je također hvalio Boga i rekao da se čak pitao da li je musliman (vjernik) ili ne. Čuvši ovo hafiz sahib je pitao: Da li vi sebe smatrate muslimanom ili ne? Čovjek je odgovorio da ne može reći sa sigurnošću. Hafiz sahib je odgovorio: Dobro, ja neću klanjati namaz iza tebe. Ljudi su rekli hafiz sahibu da je čovjek bio u pravu – položaj vjerovanja je uzvišen. Hafiz sahib je odgovorio: Dobro, ja neću klanjati namaz ni iza koga od vas. Tako je po povratku u Pešavar uradio upravo onako kako je rekao i odbio je da klanja namaz u džematu govoreći da to ne može uraditi zato što su ovi ljudi rekli da nisu sigurni da su muslimani. Kad je ova stvar poprimila veće dimenzije obaviješten je Obećani Mesija a.s. On je rekao da je hafiz sahib u pravu ali da je njegova greška da prestane klanjati namaz iza drugih ljudi. Ljudi nisu počinili nikakav kufr (postupak nevjerovanja). Međutim, ljudi  našeg Džemata trebaju o sebi misliti pozitivno i nastaviti da   se popravljaju. Ali nije ispravno od nekog da negira da je musliman.

Ovih dana u toku ljetnih mjeseci ovdje u Evropi vidimo ljude kako se oskudno odijevaju i izlažu mnogo golog tijela. Bog je rekao da odjeća uvećava ljepotu ali današnje društvo smatra golotinju modernom. Nedavno je bilo na vijestima da je grupa muslimanskih djevojaka negdje vozila bicikle i osjećale su da im je vruće  pa su skinile svoju odjeću. Tako da je došlo vrijeme kad se za muslimane ne smatra pogrešnim da na temelju morala svojstveno izlažu neke dijelove svog tijela. Bilo je vremena kad je ogroman dio društva to smatrao svojstveno i moralno pogrešnim, pogotovo muslimani. Golotinja i izlaganje u danima hazreti Musleh Mauda r.a.bilo je možda 70% do 80% manje nego danas. Pa ipak je jedan slikar tog vremena napisao o tome. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je jedan popularni Britanski slikar napisao članak u kojem se obratio ženama i rekao da Evropske žene sve više teže da izlažu svoje tijelo. On je napisao da je kao slikar vidio ljudsku formu i muškaraca i žena više nego drugi. Kao slikar on je savjetovao da golo tijelo ne uvećava ljepotu, zapravo se ponekad takve žene smatraju neprivlačnim u očima muškaraca. Zato, ako žene izlažu svoje tijelo da čuju pohvale o svojoj ljepoti, ponekad će umjesto pohvale ostaviti odvratnost. Takav je bio savjet Evropskog slikara i to je zaista razuman i važan savjet. Ovih dana čak muškarci imaju neobičan izgled koji nije dostojanstven. Čak ako se poslovno šaka ljudi okupe i zauzmu stajalište u ime slobode tome je data važnost i ovo je učinilo da društvo bude nemoralno u kolektivnom smislu. Današnji slikari vjerovatno ne kažu ono što je ovaj slikar prije sedamdeset godina rekao i ne mogu dati iskreno mišljenje. Zapravo, niko se ne bi usudio da to učini i zato moral nestaje. Golotinja je poistovjećena sa ljepotom. Trebate zapamtiti da ljepota nije golotinja ili ono što je vidljivo. Zaista je to nešto drugo.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su u toku života Obećanog Mesije a.s., hazreti halifatul Mesih I r.a. i hazreti maulavi Abdul Kerim sahib imali neku diskusiju. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je smatrao da nije lahko prepoznati ljepotu i samo su ljekari u stanju da je prepoznaju. Maulavi Abdul Kerim sahib je rekao da svaka osoba može prepoznati ljudsku ljepotu ali je protuargument bio da samo ljekar zna a drugi mogu griješiti u svom mišljenju. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je pitao maulavi koga on smatra zgodnim među ljudima od onih koji su bili unaokolo i on je pokazao na jednog mladića. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: On je možda u tvojim očima lijep ali on ima neispravnu građu kostiju. On je tražio od ovog mladića da zadigne svoju košulju i njegova strašna struktura kostiju je bila izložena. Zato je Bog naredio da se pokrijemo odjećom tako da ljudi izgledaju dobro ali ljudi se okreću od ovoga!

Hazreti Musleh Maud r.a. je prenio iznošenje o jednom Ahmadi kojeg je svako od milja nazivao filozofom zato što je nalazio neku novu tačku u svemu što je rečeno. On je rekao da su ljudi napravili velikom stvari od činjenice ako prestaneš jesti u vrijeme sehura (doručka u  toku ramazana) malo kasnije nego što je utvrđeno vrijeme, vaš posti nije ispravan i kako treba. On je smatrao da nije toliko važno ako osoba koja neće jesti dvanaest sati nastavi jesti na sehuru pet minuta poslije postavljenog vremena, i ovo je naširoko zagovarao. Narednog jutra je došao da vidi hazreti Halifatul Mesiha I r.a. u uznemirenom stanju i rekao da su mu prethodne noći mualalvisi rekli da post nije ispravan i kako treba ako nastavim jesti pet minuta poslije završetka vremena za sehur ali da je on smatrao da to nije važno ako neko nastavi jesti pet minuta nakon isteka ovog vremena. Kad je otišao u krevet u snu je vidio događaje vezane za njegov posao tkača, kako nastoji da pripremi osnovu na svom tkalačkom aparatu da počne tkati ali koliko god je pokušavao da vuče svoju osnovu za tkanje ona je bila kratka za dva i po centimetra. On je osjećao kao da je njegova pređa izgubljena i pala u prašinu. Ovaj čovjek je razumio iz svog sna da mu je Bog dao da razumije ako je pređa bila uništena samo što je bila kraća za dva i po centimetra, kako onda može biti u redu da posti nastavljajući da jede nakon što prođe vrijeme za sehur!

Obećani Mesija a.s. je govorio da su ga jednom u skupu pitali je li iko jeo hljeb napravljen od žita. Ljudi su u ovo vrijeme često jeli hljeb napravljen od prose i zobi jer su siki otimali svo žito. Niko nije rekao da je jeo hljeb od žita. Samo je jedan čovjek rekao da je hljeb od žita vrlo ukusan. Pitali su ga je li on to jeo i on je odgovorio da nije, da je vidio nekoga kako jede takav hljeb i zaista uživa u tome, tako da je pretpostavio da mora biti da je to ukusno. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da neki ljudi jako vole da jedu piletinu. Hazreti Chaudhry Zafrullah je volio da jede kokošiji batak kao i Obećani Mesija a.s. iako je rekao da nije volio da to jede zbog nekih problema sa zubima. Neki ljudi mnogo vole neke stvari i sretni su kad ih dobiju, ali ovo su obične i beznačajne stvari. Nema sumnje ako neko vjeruje u Boga i spozna Ga, može reći sa sigurnošću i uvjerenjem da ne treba ništa više.

Obećani Mesija a.s. je često kazivao jednu sufi izreku koja kaže: ili se ti drži nečijeg ogrtača ili će te nečiji ogrtač prikriti. To jest, način svijeta je  takav da nema drugog izbora nego da ti postaneš nečiji ili da neko postane tvoj. Čak prije nego što dođe do godina svijesti dijete želi da bude nečije, pubertet dolazi mnogo, mnogo kasnije. Male djevojčice se igraju sa svojim lutkama i nazivaju ih svojim lutkama i u našoj kulturi male djevojčice se igraju svadbe svojh lutaka. Oponašajući svoje majke one svoje lutke zasipaju ljubavlju i grle ih. Dječaci su vezani za majke i nakon što se ožene svojim ženama. Na ovo se Bog poziva u ajetu: ‘Stvorio je čovjeka od vezivog blata’ (96:3). Nema osjećaja zadovoljstva za čovjeka mimo ovoga. Najbolji scenario je naravno da čovjek postane Božiji i da to nastoji. Na ovaj način on će se okoristiti i svjetovno i duhovno.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je jedan od njegovih rahmetli učitelja, maulavi Muhammed Jar sahib imao opsjedavajuću ljubav prema Obećanom Mesiji a.s. On je počeo svako predskazanje Obećanog Mesije povezivati sa svojom ličnošću. U svojoj želji da bude fizički blizu Obećanog Mesije a.s. ponekad bi uradio nedozvoljene stvari. Na primjer, u toku namaza bi pogladio Obećanog Mesiju a.s. Zbog ovoga je Obećani Mesija a.s. odredio ljude da paze na njega u danima kad je bio posebno opsjednut i da mu ne dozvole da dođe u blizinu Obećanog Mesije a.s.

Kad bi Obećani Mesija a.s, govorio ili držao predavanje imao je naviku da pokreće ruku prema svojim bokovima. Kad je pokrenuo svoju ruku na ovaj način maulavi Jar Muhammed sahib je skočio i došao blizu njega.  Kad su ga pitali zašto je to uradio on bi rekao da mu je Obećani Mesija domahnuo da dođe blizu njega. Takva je bila njegova opsjedajuća ljubav prema Obećanom Mesiji  da je čak smatrao njegove refleksne postupke da znače pozivanje. Mi tvrdimo da volimo Boga ali uprkos Njegovog proglasa: ‘dođite na namaz i dođite uspjehu’ mi ne posvećujemo pažnju! Svaki Ahmadi treba nastojati i odgovoriti na Božiji poziv kao ovi revni predanici i skočiti u poslušnosti. Sada je školski raspust i djeca sa sobom dovode svoje roditelje (u džamiju), a kasnije prisustvo opadne. Ovo je podsjetnik. Da nas Allah osposobi da čuvamo i utvrdimo svoj namaz!